Kategorija: Propisi BiH

Zakon o carinskim prekrsajima Bosne i Hercegovine

ZAKON O CARINSKIM PREKRŠAJIMA BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 88/2005)

OPŠTE ODREDBE

Član 1

(Predmet Zakona)

Ovim zakonom određuju se carinski prekršaji koje na carinskom području Bosne i Hercegovine, u primjeni Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 57/04) i propisa donijetih na osnovu tog zakona, učine pravna i fizička lica, propisuju kazne i mjere za učinjene prekršaje, kao i nadležnost za vođenje prekršajnog postupka.

Član 2

(Definicije)

(1) U primjeni ovog zakona pojmovi imaju sljedeće značenje:

a) carinski prekršaj je svako kršenje ili pokušaj kršenja Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ili bilo kojeg drugog carinskog pravila ili propisa;

b) carinsko područje je područje koje je ograničeno carinskom linijom, a koja je identična sa granicom BiH;

c) uvozne dažbine su carine i druge dažbine sa istim efektom kao carinske dažbine naplative pri uvozu, ali ne uključujući naknade i troškove za izvršene usluge;

d) izvozne dažbine su carinske i druge dažbine sa istim efektom kao carinske dažbine naplative pri izvozu, ali ne uključujući naknade i troškove za izvršene usluge;

e) nadzor od carinskih organa znači radnju koju ti organi preduzimaju u opštem smislu sa ciljem obezbjeđivanja primjene carinskih propisa, i kada je to potrebno, drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja podliježe carinskom nadzoru;

f) lice znači:

1) fizičko lice, što podrazumijeva i subjekat registrovan za obavljanje određene privredne djelatnosti koji nema status pravnog lica,

2) pravno lice i

3) udruženje lica, kojem je priznata sposobnost da vrši pravne radnje, ali koje nema status pravnog lica.

GLAVA I – RADNjE KOJE PREDSTAVLjAJU PREKRŠAJ I SANKCIJE

Odjeljak A – PREKRŠAJI I NOVČANE KAZNE

Član 3

(Zabranjena roba i roba opasna po život sa pribavljenom dozvolom)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 100.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako, izbjegavajući mjere carinskog nadzora, unese ili pokuša da unese robu preko carinske linije čiji je uvoz ili izvoz zabranjen, ograničen ili zahtijeva posjedovanje dozvole prema važećim propisima, (član 34. ZCPBiH);

b) ako, izbjegavajući mjere carinskog nadzora, unese ili pokuša da unese predmete ili supstance opasne po zdravlje i život ili koje predstavljaju ozbiljnu opasnost po javnu bezbjednost (član 34. ZCP BiH);

c) ako podnese ili dovede do podnošenja nadležnom carinskom organu, isprave, informacije, uvjerenja ili bilo kojeg drugog dokumenta koji je netačan, lažan ili krivotvoren s namjerom da izbjegne bilo kakve zabrane ili ograničenja navedena u stavu (1) tačka a) i b) ovog člana.

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 15.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 10.000 KM.

Član 4

(Opojne droge, oružje, municija ili eksploziv sa pribavljenom dozvolom)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 80.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako ne prijavi carinskom organu opojne droge ili sirovine u smislu propisa o opojnim drogama, za koje posjeduje urednu dozvolu za uvoz ili izvoz (član 34. ZCPBiH);

b) ako ne prijavi carinskom organu oružje, municiju ili eksplozive koje prenosi preko carinske linije, za koje je pribavilo dozvolu nadležnog organa za posjedovanje i prenošenje (član 34. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 8.000 KM.

Član 5

(Unošenje robe van graničnog prelaza)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 70.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako van graničnog prelaza unese ili pokuša da unese robu preko carinske linije (član 34. u vezi sa članom 3. stav 3. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 7.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 7.000 KM.

Član 6

(Davanje netačnih podataka o robi i činjenicama pri uvozu)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 60.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako u ispravama koje se podnose uz prijavu za carinski postupak označi drugi kvalitet, vrstu, količinu, vrijednost ili porijeklo robe ili na drugi način omogući netačno prijavljivanje robe s namjerom izbjegavanja plaćanja uvoznih dažbina vezanih za carinski postupak ili njihovo plaćanje u manjem iznosu (član 34. i 59. ZCPBiH);

b) ako lažnim prikazivanjem činjenica ostvari ili pokuša da ostvari oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina (čl. 176. i 180. ZCPBiH);

c) ako prilikom ponovnog uvoza robe izvezene po članu 177. ZCP BiH lažno prikaže drugo stanje robe (član 178. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 6.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 6.000 KM.

Član 7

(Skrivena roba, neprijavljivanje drumskog motornog vozila i nepravilno postupanje sa robom u graničnom pojasu ili vazduhoplovu)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 50.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako preko graničnog prelaza unese ili pokuša da unese skrivenu robu (član 34. u vezi sa članom 3. stav 3. ZCPBiH);

b) ako bez prijave graničnoj carinskoj kancelariji uveze ili pokuša da uveze drumsko motorno vozilo na koje su utisnuti brojevi šasije ili motora pod kojim je ono registrovano kod nadleženih organa u Bosni i Hercegovini ili na koje su stavljene domaće registarske oznake (tablice) ili na osnovu saobraćajne dozvole u kojoj su izvršene ispravke oznake vozila (član 34. ZCPBiH);

c) ako u carinskom graničnom pojasu na moru, međunarodnim graničnim rijekama ili graničnim jezerima, sa plovnog objekta koji saobraća sa inostranstvom, bez odobrenja carinskih organa primi, pokuša da primi ili preda robu (član 35. ZCPBiH);

d) ako tokom leta bez opravdanog razloga izbaci teret iz vazduhoplova i o tome ne obavijesti nadležni carinski organ (član 35. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 10.000 KM.

Član 8

(Neprijavljivanje robe i nepravilno korišćenje robe uvezene po povlastici)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 40.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako carinskim organima ne prijavi robu koju unosi preko carinske linije (čl. 34. i 38. ZCPBiH);

b) ako robu uvezenu uz smanjenje ili oslobađanje plaćanja uvoznih dažbina ili uz primjenu tarifnih mjera propisanih drugim propisima Bosne i Hercegovine ili robu uvezenu uz povoljno tarifno postupanje koristi suprotno propisanim uslovima (čl. 17. i 18. ZCPBiH);

c) ako robu uvezenu na osnovu carinske povlastice otuđi prije propisanog roka ili je preda drugom na upotrebu ili je upotrijebi u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je ta roba oslobođena od plaćanja uvoznih dažbina (član 176. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 4.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 8.000 KM.

Član 9

(Zabranjena roba)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 30.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako lažnim prikazivanjem činjenica ostvari ili pokuša ostvariti uvoz ili izvoz robe čiji je uvoz ili izvoz zabranjen, ili je ograničen posebnim propisima (član 34. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 3.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se fizičko lice novčanom kaznom u iznosu 200 KM do 5.000 KM.

Član 10

(Nepredavanje robe, neprijavljivanje poštanske pošiljke i nepravilno raspolaganje robom u slobodnoj zoni)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 20.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako ne prijavi odnosno ne preda robu carinskoj kancelariji koju su odredili carinski organi ili na drugi način onemogući prijavljivanje odnosno predaju robe ili takvu robu preda u izmijenjenom stanju (član 35. ZCPBiH);

b) ako ne prijavi poštanske pošiljke koje podliježu obavezi prijavljivanja radi obavljanja carinskog postupka (član 35. ZCP BiH);

c) ako sa robom koja nije bh. porijekla, smještenoj u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu raspolaže na način suprotan članu 167. ZCPBiH (član 168. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 2.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 2.000 KM.

Član 11

(Izuzimanje robe od carinskog nadzora i izbjegavanje mjera carinskog nadzora)

(1) Novčanom kaznom u u iznosu od 200 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako robu za koju je carinskoj kancelariji podnesena carinska prijava preda drugom, takvu robu primi ili upotrijebi prije obavljenog pregleda (čl. 65. do 67. ZCPBiH);

b) ako robu za koju je prihvaćena carinska prijava preda drugom, takvu robu primi ili njome raspolaže na bilo koji drugi način, rije izmirenja carinskog duga (član 71. ZCPBiH);

c) ako robu prijavljenu za izvoz, provoz, spoljnu obradu ili uskladištenje izuzme od carinskog nadzora prije sprovedenog carinskog postupka (član 56. ZCPBiH);

d) ako povrijedi carinska obilježja s namjerom da izbjegne mjere carinskog nadzora (član 69. ZCPBiH);

e) ako robu smješetenu u carinsko skladište izuzme od carinskog nadzora (čl. 98. i 107. ZCPBiH);

f) ako izvrši istovar, pretovar ili robu izuzme sa mjesta na kojem se nalazi bez odobrenja carinskih organa (čl. 43. i 44. ZCPBiH);

g) ako izvozi robu u stanju drugačijem od onog u kojem je bila prilikom prihvatanja izvozne prijave (član 158. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 1.000 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 5.000 KM.

Član 12

(Prekršaji u putničkom saobraćaju)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice:

a) ako carinskim organima lažno prikaže da nosi robu koju je kao putnik privremeno iznio (čl. 37. i 38. ZCPBiH);

b) ako izlaznoj carinskoj kancelariji prijavi da privremeno iznosi robu koju ne nosi sa sobom (član 175. ZCPBiH);

c) ako carinskim organima prijavi stvari koje sa sobom nosi, ali onemogući sprovođenje carinskog postupka (član 34. ZCPBiH).

Član 13 https://www.advokat.attorney/

(Davanje netačnih podataka o robi pri izvozu, podnošenje lažnih dokumenata za robu i nezakonito obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako u ispravama koje se podnose uz prijavu označi drugi kvalitet, vrstu, količinu, vrijednost ili porijeklo robe s namjerom da pri izvozu robe ostvari olakšicu predviđenu posebnim propisom ili izbjegne plaćanje izvoznih dažbina (član 157. ZCPBiH);

b) ako podnese lažnu dokumentaciju za robu koja ulazi, napušta ili ostaje u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu (član 161. stav 4. ZCPBiH);

c) ako nastavlja da obavlja industrijsku, komercijalnu ili uslužnu djelatnost u slobodnoj zoni, poslije izrečene zabrane obavljanja Bosne i Hercegovine takvih djelatnosti od carinskih organa (član 166. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 150 KM do 600 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 1.200 KM.

Član 14

(Nepravilno postupanje s uskladištenom robom, čuvanje dokumentacije, istovar i putni pravac)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 2.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako se ne pridržava propisanih uslova za smještanje robe u carinskom skladištu (član 95. ZCPBiH);

b) ako sa uskladištenom robom ne postupa prema propisanim uslovima nadležnog carinskog organa (član 106. ZCPBiH);

c) ako ne obavijesti nadležni carinski organ o promjenama do kojih je došlo nakon davanja odobrenja (član 97. ZCPBiH);

d) ako izvrši privremeno skladištenje robe van mjesta ili protivno uslovima koje odredi nadležni carinski organ (član 48. ZCPBiH);

e) ako se ne pridržava propisanih uslova i rokova u postupku unutrašnje obrade, spoljne obrade, obrade pod carinskom kontrolom i privremenog uvoza (čl. 111, 112, 114, 115, 120, 128.- 136, 145. ZCPBiH);

f) ako ne obavijesti carinski organ o istovaru robe izvršenom zbog neposredne opasnosti (član 43. ZCPBiH);

g) ako onemogući pregled robe koja napušta carinsko područje BiH (član 175. ZCPBiH);

h) ako nakon prijavljivanja robe carinskim organima ne omogući pregled robe, uzimanje uzoraka ili na drugi način onemogući određivanje carinskog postupka ili namjene (član 65. ZCPBiH);

i) ako onemogući pregled robe, lica i prevoznih sredstava koji ulaze, napuštaju ili ostaju u slobodnoj zoni (član 161. ZCPBiH);

j) ako ne čuva dokumente koji se odnose na sprovedeni carinski postupak (član 15. ZCPBiH);

k) ako u bescarinskoj prodavnici prodaje robu licima koja ne ispunjavaju uslove za kupovinu te robe (član 95. ZCPBiH);

l) ako ne koristi putne pravce za prevoz robe koje su odredili carinski organi (član 35. ZCPBiH).

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 500 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 800 KM.

Član 15

(Nepravilno postupanje u slučaju nepredviđene okolnosti i više sile, povreda carinskih obilježja i prekoračenje roka predaje i drugi slučajevi onemogućavanja vršenja carinskog nadzora i davanja netačnih podataka)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 150 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj pravno lice:

a) ako bez odgađanja ne obavijesti carinski organ da zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile ne može ispoštovati obavezu predviđenu članom 35. stav 1. ZCPBiH (član 36. ZCP BiH);

b) ako ne obavijesti nadležni carinski organ o teretu izbačenom iz vazduhoplova u slučaju opasnosti i mjestu gdje je teret izbačen (član 35. ZCPBiH);

c) ako povrijedi carinska obilježja (član 69. ZCPBiH);

d) ako prekorači rok za predaju robe određenoj carinskoj kancelariji (član 35. ZCPBiH);

e) ako nakon stavljanja robe u slobodan promet ne dopusti pregled dokumenata ili pregled robe carinskim organima (član 75. ZCP BiH);

f) ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju robe smještene u carinsko skladište, onemogući kontrolu knjige evidencije, inventuru jednog dijela ili cjelokupne robe smještene u carinsko skladište (čl. 102. i 103. ZCPBiH);

g) ako na propisan način ne vodi evidenciju o zalihama robe koja se nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu (član 169. ZCP BiH);

h) ako podnese ili dovede do podnošenja nadležnom carinskom organu ispravu, informaciju, uvjerenje ili bilo koji drugi dokumenat koji je netačan, lažan ili falsifikovan, a koji nije imao za posljedicu izbjegavanje plaćanja dažbina odnosno njihovo plaćanje u manjem iznosu.

(2) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 500 KM.

(3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kazniće se za prekršaj fizičko lice novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 500 KM.

Član 16

(Neprijavljivanje robe namijenjene za lične potrebe)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50 KM do 1.000 KM kazniće se za prekršaj fizičko lice ako carinskom organu ne prijavi robu čiji uvoz nije zabranjen koju prenosi preko carinske linije, a koja je namijenjena za njegove lične potrebe ili za lične potrebe članova njegovog domaćinstva (član 34. ZCPBiH).

(2) Ako vrijednost robe koja je predmet prekršaja iz stava (1) ovog člana ne prelazi iznos od 500 KM, carinski radnik će na licu mjesta naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 50 KM, a robu ocariniti. Ako izvršilac prekršaja odbije da plati kaznu, protiv njega se pokreće redovni prekršajni postupak.

Član 17

(Primanje, držanje i promet robe kojim je učinjen carinski prekršaj)

Pravno lice, subjekt registrovan za obavljanje određene privredne djelatnosti koje nema status pravnog lica, odgovorno lice u pravnom licu i fizičko lice koje robu kupi, proda, primi na poklon, prikrije, primi na čuvanje, upotrijebi ili primi na držanje po ma kom osnovu, za koju zna ili je moglo znati da je njome izvršen prekršaj iz čl. 3, 4, 5, 6, člana 7. stav (1) tač. a), b) i c), čl. 8, 9, 10. i člana 11. stav (1) tačka e) ovog zakona, kazniće se za prekršaj istom kaznom propisanom za učinioca prekršaja.

Odjeljak B – ZAŠTITNE MJERE

Član 18

(Zabrana obavljanja spoljnotrgovinskog prometa)

(1) Za prekršaj iz čl. 3. i 4. ovog zakona pravnom licu može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova uvoza, izvoza i provoza robe u trajanju od šest mjeseci do tri godine.

(2) Zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova uvoza, izvoza i provoza robe može se izreći i odgovornom licu u pravnom licu u trajanju od šest mjeseci do tri godine.

Član 19

(Oduzimanje robe)

(1) Roba koja je predmet prekršaja iz čl. 3, 4, 5, 6, 7, i 8. stav (1) tačka a), člana 9. i člana 10. stav (1) tačka b), člana 12. stav (1) tačka a) i roba koja je predmet prekršaja iz člana 17. ovog zakona, ako je učinilac prekršaja izvršio neku od radnji predviđenih u čl. 3, 4, 5, 6,7. i člana 8. stav (1) tačka a), člana 9, člana 10. stav (1) tačka b) i člana 12. stav (1) tačka a), oduzeće se.

(2) Roba koja je predmet prekršaja iz čl. 3, 4, 5, 6, 7. i člana 8. stav (1) tačka a), člana 9, člana 10. stav (1) tačka b), člana 12. stav (1) tačka a) i roba koja je predmet prekršaja iz člana 17. ovog zakona, ako je učinilac prekršaja izvršio neku od radnji predviđenih u čl. 3, 4, 5, 6,7., članu 8. stav (1) tačka a), članu 9., članu 10. stav (1) tačka b) i članu 12. stav (1) tačka a) može se oduzeti i kada nije vlasništvo učinioca prekršaja.

(3) Ako se roba ne pronađe, od učinioca prekršaja naplatiće se njena protivrijednost koja, prema odredbama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, predstavlja carinsku vrijednost i sprovešće se postupak naplate voznih i izvoznih dažbina u smislu tog zakona.

(4) Smatraće se da roba nije pronađena ako se iz bilo kojih razloga ne može oduzeti.

(5) Za vrijednost nepronađene robe učinioci prekršaja odgovaraju solidarno.

(6) Roba koja je predmet carinskog prekršaja za koju je propisana zaštitna mjera oduzimanja robe, kao i roba za koju nije sproveden carinski postupak, može se staviti pod carinski nadzor do okončanja prekršajnog postupka, uz polaganje garancije u visini vrijednosti robe i dažbina kojima je ta roba opterećena ukoliko se radi o robi za koju je propisana zaštitna mjera oduzimanja robe, odnosno u visini iznosa dažbina kojima je ta roba opterećena, ukoliko se radi o robi za koju nije sproveden carinski postupak, a za koju nije propisano izricanje zaštitne mjere.

Član 20

(Oduzimanje prevoznog, odnosno prenosnog sredstva)

(1) Prevozno, odnosno prenosno sredstvo izgrađeno, prilagođeno, izmijenjeno ili podešeno na bilo koji način u svrhu skrivanja robe koja je predmet prekršaja iz čl. 3, 4, 5, 6. i člana 7. stav (1) tač. a) i b), ovog zakona, a za čiji je prevoz odnosno prenos iskorišćeno, može se oduzeti.

(2) Prevozno, odnosno prenosno sredstvo koje je isključivo upotrijebljeno za činjenje prekršaja iz člana 3, 4, 5, 6. i člana 7. stav (1) tač. a) i b) ovog zakona, a za čiji je prevoz odnosno prenos iskorišćeno, može se oduzeti.

(3) Ovim se ne isključuje pravo trećih lica za naknadu štete od učinioca prekršaja.

Član 21

(Posebni slučajevi oduzimanja robe i prevoznog sredstva)

(1) Roba ili prevozno, odnosno prenosno sredstvo kojim je izvršen prekršaj može se oduzeti i kad se postupak protiv učinioca prekršaja obustavi zbog toga što je u vrijeme izvršenja prekršaja bio maloljetan.

(2) Roba ili prevozno, odnosno prenosno sredstvo kojim je izvršen prekršaj može se oduzeti, odnosno naplatiti njihova vrijednost i kad se protiv učinioca ne može voditi prekršajni postupak zbog toga što je nepoznat ili nedostupan nadležnim organima, ili zbog postojanja drugih zakonskih smetnji, osim u slučaju nastupanja apsolutne zastarjelosti.

Odjeljak C – NAPLATA CARINE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI, OTKUP ROBE I PLAĆANjE KAZNE U RATAMA

Član 22 https://forum.ba/

(Naplata carine)

(1) Ako se rješenjem o prekršaju za prekršaje navedene u ovom zakonu roba ne oduzima, odnosno ako je prekršajni postupak obustavljen ili se ne može voditi zbog toga što je učinilac nepoznat ili nedostupan nadležnim organima, ili zbog postojanja drugih zakonskih smetnji, carinski organ će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak naplate uvoznih i izvoznih dažbina.

(2) Ako se iznos dažbina ne može naplatiti od učinioca prekršaja, naplatiće se od držaoca robe.

Član 23

(Otkup robe)

(1) Licu koje je izvršilo prekršaj za koji je propisana zaštitna mjera oduzimanja robe, kao i vlasniku robe ako je roba oduzeta od nevlasnika, carinski organ može u opravdanim slučajevima vratiti robu, pod uslovom da plati vrijednost robe koja je bila predmet prekršaja i uvozne i izvozne dažbine.

(2) Prilikom ocjene opravdanosti vraćanja robe u smislu stava (1) ovog člana, cijeni se:

a) karakter i specifičnost robe,

b) namjena robe,

c) rok trajanja robe i dr.

(3) Vrijednost robe i dažbine utvrđuju se prema propisima koji važe na dan donošenja rješenja.

Član 24

(Plaćanje kazne i vrijednosti robe u ratama)

Carinski organ koji je vodio prekršajni postupak u prvom stepenu može, u opravdanim slučajevima, dozvoliti da se izrečena novčana kazna i vrijednost robe plate u ratama, s tim što rok otplate ne može biti duži od jedne godine.

GLAVA II – ORGAN ZA VOĐENjE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Član 25

(Nadležnost za vođenje postupka)

(1) Carinsko-prekršajni postupak u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj u prvom stepenu vode sudovi za prekršaje, prema mjestu izvršenja prekršaja, a u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine Osnovni sud Brčko Distrikt.

(2) Organ nadležan za odlučivanje po žalbama na prvostepena rješenja je Okružni sud u Republici Srpskoj, Kantonalni sud u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine Apelacioni sud.

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 26

(Primjena procesnog zakona)

Pri vođenju carinsko-prekršajnog postupka primjenjivaće se procesno pravne odredbe Zakona o prekršajima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/94, 16/95, 40/98 i 96/03), Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi (“Službene novine Federacije BiH”, br. 9/96 i 29/00) i Zakona o prekršajima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH”, br. 8/00, 1/01 i 6/02), prema mjestu izvršenja prekršaja.

Član 27

(Zastarjelost)

Pri vođenju carinsko-prekršajnog postupka primjenjivaće se rokovi zastarjelosti predviđeni Zakonom o prekršajima Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 20/04).

Član 28

(Prestanak važenja ranijih zakona)

Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaju da važe Zakon o carinskim prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 46/00) i Zakon o carinskim prekršajima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 13/00).

Član 29

(Postupak koji nije okončan)

Svi slučajevi, odnosno postupci koji do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu okončani, završiće se po odredbama ovog zakona.

Član 30

(Ograničenje u primjeni propisa)

(1) Do stupanja na snagu novog prekršajnog zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, prekršajni postupak u prvom stepenu vodi i rješenja donosi Komisija za carinske prekršaje u regionalnim centrima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, sastavljena od tri člana od kojih je jedan član predsjednik.

(2) Predsjednik i članovi Komisije mogu imati zamjenika.

(3) Komisija može ovlastiti jednog od svojih članova za preduzimanje radnji u postupku.

(4) Predsjednika i članove Komisije, kao i njihove zamjenike, imenuje direktor Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine na prijedlog šefa Odsjeka za carine pri regionalnom centru.

(5) Predsjednik i članovi Komisije moraju imati položen pravosudni ispit ili ispit sudije za prekršaje kojima se povređuju federalni propisi.

(6) Do stupanja na snagu novog prekršajnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, organi nadležni za odlučivanje po žalbama na prvostepena rješenja su okružni sudovi u Republici Srpskoj, Federalno vijeće za prekršaje u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine Apelacioni sud.

Član 31

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Zakon Bosne i Hercegovine o izvrsenju krivicnih sankcija pritvora i drugih mjera

ZAKON BOSNE I HERCEGOVINE O IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA, PRITVORA I DRUGIH MJERA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 22/2016 – prečišćen tekst)

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

(Predmet i primjena ovog zakona)

(1) Ovim zakonom uređuje se izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera koje izrekne Sud Bosne i Hercegovine, kao i organizacija i rad odgovarajućih institucija propisanih ovim zakonom.

(2) Prema odredbama ovog zakona izvršavaće se i pravosnažne odluke inostranih sudova za djela predviđena zakonom Bosne i Hercegovine, ako posebnim zakonom Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom, čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina, nije drugačije određeno.

(3) Prema odredbama ovog zakona izvršavaju se i krivične sankcije, pritvor i druge mjere izrečene od Suda Bosne i Hercegovine stranim državljanima i licima bez državljanstva, osim ako posebnim zakonom Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom, čiji je Bosna i Hercegovina potpisnik, nije drugačije određeno.

(4) Prema odredbama ovog zakona, a na zahtjev osuđenog lica, izvršiće se i sankcije izrečene u entitetskim sudovima za djela predviđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine.

(5) Pritvor izrečen od Suda Bosne i Hercegovine izvršavaće se prema odredbama ovog zakona čak i kada se on izvršava u entitetskom zavodu.

(6) Sankcije izrečene od Suda Bosne i Hercegovine izvršavaće se prema odredbama ovog zakona čak i kada se služe u entitetskom zavodu.

(7) Prema odredbama ovog zakona utvrđuje se organizacija i rad kazneno-popravnog zavoda BiH.

Član 2

(Definicije pojmova)

Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) “pritvorenik” je lice koje pravosnažnom odlukom nije proglašeno krivično odgovornim za određeno krivično djelo, a koje se nalazi u pritvoru u zavodu u skladu s odredbama ovog zakona nakon odluke Suda kojom se nalaže pritvor prije, u toku ili nakon glavnog pretresa;

b) “osuđeni” je lice za koje je pravosnažnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorno za određeno krivično djelo;

c) “zatvorenik” je lice koje je pravosnažnom odlukom proglašeno krivično odgovornim za određeno krivično djelo, i koje u zavodu služi zatvorsku kaznu iz pravosnažne odluke, u skladu s odredbama ovog zakona;

d) “ovlašćeni zavodski službenik” je lice zaposleno u zavodu, koje je ovlašćeno da obavlja poslove i ovlašćenja u skladu s ovim zakonom (kao što su: upotreba sredstava prisile, pretres prostorija itd.), a koje pored toga obavlja i ostale poslove u skladu s pravilnicima;

e) “oštećena strana” je lice čija su lična ili imovinska prava ugrožena ili povrijeđena počinjenim krivičnim djelom;

f) “pravno lice” je svako lice koje je kao takvo definisano u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, uključujući korporacije, preduzeća, udruženja, firme i partnerstva i druga privredna društva;

g) “tužilac” je svaki tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine;

h) “Sud” je Sud Bosne i Hercegovine;

i) “Zakon o krivičnom postupku” je Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine;

j) “Krivični zakon” je Krivični zakon Bosne i Hercegovine;

k) “Ministarstvo pravde” je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.

Član 3

(Ostvarivanje prava)

(1) Lica prema kojima se izvršavaju krivične sankcije, pritvor i druge mjere zadržavaju sva prava, a lišavaju se prava ili se ograničavaju u pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje cilja zbog kojeg su izrečene, a u skladu sa zakonom i međunarodnim ugovorom.

(2) Neće biti nametnuto nijedno ograničenje koje nije predviđeno zakonom, nije neophodno za ostvarenje cilja za koji je namijenjeno, nije efikasno u ostvarivanju tog cilja i nije proporcionalno.

(3) Ministarstvo pravde dužno je da obezbijedi pristup i povjerljivu komunikaciju pritvorenika i zatvorenika sa domaćim i međunarodnim organizacijama i drugim institucijama nadležnim za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima. Zavod će omogućiti da se ova komunikacija ostvaruje bez neosnovanog ometanja.

Član 4

(Početak izvršenja)

(1) Izvršenju krivične sankcije, pritvora i drugih mjera pristupa se kad postane pravosnažna odluka kojom su one izrečene, te ako za to nema zakonskih smetnji.

(2) Sa izvršenjem krivične sankcije ili druge mjere može se početi i prije nego što je postala pravosnažna odluka kojom je sankcija ili mjera izrečena samo ako je to zakonom posebno predviđeno.

Član 5

(Radnje za sprovođenje izvršenja)

(1) Kada su ispunjeni uslovi da se pristupi izvršenju krivične sankcije, pritvora ili druge mjere, Krivično odjeljenje Suda obavezno je da preduzme potrebne radnje da se izvršenje sankcije sprovede bez odgađanja u skladu sa ovim zakonom.

(2) Izvršenje može biti odgođeno samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim zakonom.

Član 6

(Troškovi izvršenja i plaćanje takse)

(1) Lice prema kojem se primjenjuje krivična sankcija, mjera pritvora ili druga mjera ne plaća troškove izvršenja, osim troškova novčane kazne, kao i drugih troškova, u skladu sa zakonom.

(2) Za podneske, službene radnje, rješenja i druge akte u vezi sa izvršenjem sankcija ne plaća se taksa.

Član 7

(Stručni savjet)

Radi praćenja, proučavanja i unapređenja sistema izvršenja sankcija, ministar pravde osnovaće stručni savjet između predstavnika naučnih ustanova, sudova, organa uprave, stručnih udruženja, građanskog društva i drugih institucija koje se bave pitanjima kriminaliteta i vaspitanja osuđenih lica.

Član 8

(Poslovi izvršenja kao poslovi od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu)

Poslovi izvršenja krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera propisani ovim zakonom su poslovi od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu.

II – ORGANI ZA IZVRŠENjE KRIVIČNIH SANKCIJA, PRITVORA I DRUGIH MJERA

1. Vodeći organi i saradnja

Član 9

(Ministarstvo pravde i Zavod)

U Bosni i Hercegovini, institucije odgovorne za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Suda su Ministarstvo pravde i Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 10

(Saradnja organa)

Organi vlasti, ustanove i druga pravna lica u čiji djelokrug spada primjena zdravstvenih, socijalnih, vaspitnih ili drugih mjera od značaja za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera, obavezni su da sarađuju sa Ministarstvom pravde. Obaveza saradnje odnosi se i na pomoć koja se pruža licima na uslovnom otpustu.

Član 11

(Međusobna saradnja, informisanje, dogovaranje, prikupljanje relevantnih podataka i drugi oblici saradnje)

(1) S ciljem međusobne saradnje, informisanja, dogovaranja, prikupljanja relevantnih podataka, kao i ostvarivanja drugih oblika međusobne saradnje, zavod ili druge institucije u kojim se izvršava mjera pritvora ili izdržava krivična sankcija, po rješenju ili presudi Suda ili drugog organa u skladu sa zako nom ili međunarodnom ugovoru, dužni su da dostavljaju mjesečne i periodične izvještaje, odnosno informacije Ministarstvu pravde, posebno o broju pritvorenika i zatvorenika, o ostvarivanju zagarantovanih prava, korišćenju pogodnosti, disciplinskim procedurama, kao i o drugim podacima koje zavod ocijeni korisnim i relevantnim za primjenu zakona, odnosno za sistem izvršenja krivičnih sankcija.

(2) U obavljanju poslova praćenja stanja u izvršavanju zakona i drugih propisa, preduzimanja mjera za koje su ovlašćeni ili davanja preporuka ili preduzimanja posebnih mjera ili promjene stanja u oblasti iz stava (1) ovog člana i kada se o takvim činjenicama o kojima treba obavijestiti Savjet ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savjet ministara) ili Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlamentarna skupština), Ministarstvo pravde može tražiti dostavljanje i svih drugih podataka koje smatra relevantnim u datim okolnostima.

Član 12

(Pružanje međusobne pomoći i saradnje s ciljem bezbjednosti sistema izvršenja krivičnih sankcija i javnog poretka)

(1) S ciljem održavanja bezbjednosti i dobrog funkcionisanja Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine, kako bi se primjena tretmana, prevaspitanja ili drugih mjera iz oblasti sistema izvršenja krivičnih sankcija mogla odvijati uspješno bez uznemiravanja i ometanja, održavanja ravnoteže između programa bezbjednosti i socijalne reintegracije, efikasnog odgovora na sprečavanje činjenja krivičnih djela, nastanka većih incidenata, bjekstva pritvorenika ili zatvorenika, njihovog sprovođenja ili obezbjeđenja van kruga zavoda kao i procjenjivanja bezbjednosnih rizika u korišćenju vanzavodskih pogodnosti, zavodi, policijski organi, sudska policija ili drugi zakonom određeni organi ili agencije iz oblasti bezbjednosti dužni su međusobno sarađivati i uzajamno pružati potrebnu pomoć u skladu sa zakonskim ovlašćenjem.

(2) Zavodi moraju izraditi planove bezbjednosti za postupanje u vanrednim i drugim opravdanim okolnostima i u tom pravcu razmijeniti podatke s policijskim organima ili agencijama imajući u vidu propise kojima se reguliše zaštita tajnosti takvih podataka.

2. Organizacija Zavoda

Član 13

(Obaveza odvojenog smještaja)

(1) Odvojeno će biti smještene sljedeće grupe lica:

1. pritvorenici od zatvorenika,

2. muškarci od žena,

3. maloljetna od punoljetnih lica.

(2) Ovakav smještaj može biti obezbijeđen ili u posebnom zavodu ili u posebnom odjeljenju Zavoda.

Član 14

(Posebna odjeljenja)

U Zavodu mogu postojati posebna odjeljenja zatvorenog, poluotvorenog i otvorenog tipa.

Član 15

(Zavodska bolnica)

U Zavodu može postojati bolnica za potrebe pritvorenika i zatvorenika.

3. Rukovođenje zavodima i službenici Zavoda

Član 16

(Imenovanje i odgovornosti upravnika)

(1) Odgovarajuće odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, odnosno Zakona o radnim odnosima u institucijama Bosne i Hercegovine primjenjuju se na službenike Zavoda, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom.

(2) Zavodom rukovodi upravnik, koji odgovara ministru pravde.

(3) Na osnovu predloga i procedure koju sprovodi Agencija za državnu službu, ministar pravde postavlja i razrješava upravnika Zavoda.

(4) Upravnik Zavoda je rukovodeći državni službenik sa statusom sekretara na posebnom zadatku. Imenuje se na pet godina i nakon isteka tog mandata može biti ponovo postavljen u skladu sa stavom (3) ovog člana.

(5) Za upravnika Zavoda može se postaviti lice koje ima visoku školsku spremu i najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti izvršenja pritvora, izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija, u oblasti pravosuđa ili uprave.

Član 17

(Dužnosti upravnika)

Upravnik Zavoda organizuje rad Zavoda, usklađuje rad organizacionih jedinica, nadzire pravilnost i zakonitost rada, predstavlja Zavod i vrši druge poslove za koje je nadležan po zakonu i drugim propisima.

Član 18

(Drugi rukovodeći službenici)

Upravniku Zavoda u rukovođenju pojedinim oblastima rada pomažu rukovodeći službenici.

Član 19

(Organizacione jedinice)

(1) U Zavodu postoje organizacione jedinice koje se bave poslovima obezbjeđenja, vaspitnog tretmana, zdravstvene zaštite, radnog angažovanja pritvorenika i zatvorenika kao i opštih i zajedničkih poslova.

(2) Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji mogu se, u zavisnosti od potrebe i prirode poslova, formirati i druge organizacione jedinice Zavoda u skladu sa propisima o principima za utvrđivanje unutrašnje organizacije organa uprave.

(3) O pitanjima organizacije i načina rada organa za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera primjenjuju se propisi koji se odnose na organe uprave Bosne i Hercegovine, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 20

(Organizacija tretmana zatvorenika)

(1) S ciljem ostvarenja cilja izvršenja kazne zatvora iz člana 130. ovog zakona, organizaciona jedinica Zavoda nadležna za tretman zatvorenika programira i koordinira vaspitni rad i ispituje ličnost zatvorenika, izrađuje program tretmana za svakog zatvorenika, neposredno ili putem drugih organizacionih jedinica i stručnih instruktora prati rad i ponašanje zatvorenika u toku izdržavanja kazne zatvora, prikuplja i objedinjuje podatke i zapažanja stručnih instruktora, nastavnika i drugih lica koja neposredno rade sa zatvorenicima, o njihovom vladanju i ponašanju, analizira i proučava postignute rezultate i uticaj preduzetih vaspitnih mjera, te, na osnovu postignutih rezultata, preduzima potrebne mjere i unapređuje vaspitni rad u Zavodu, primjenjujući savremene oblike i metode rada.

(2) Na poslovima vaspitanja radi potreban broj vaspitača s odgovarajućom visokom školskom spremom, tako da na jednog vaspitača dolazi, u pravilu, do 50 zatvorenika.

(3) U Zavodu, u pravilu, postoji grupa stručnjaka za ispitivanje ličnosti i utvrđivanje programa tretmana zatvorenika (psiholog, pedagog, socijalni radnik, ljekar, diplomirani pravnik i drugi stručnjaci).

(4) Radi stručnog osposobljavanja zatvorenika u Zavodu postoji potreban broj stručnih instruktora.

(5) Vaspitači, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, instruktori i drugi stručnjaci koji rade na realizaciji tretmana zatvorenika polažu stručni ispit.

Član 21

(Zdravstvena služba)

(1) Radi pružanja ljekarske pomoći pritvorenicima i zatvorenicima u Zavodu se organizuje zdravstvena služba.

(2) U Odjeljenju za lica ženskog pola postoji porodiljski odjel i prikladne prostorije za djecu radi omogućavanja kontakata zatvorenica ili pritvorenica sa svojom djecom u prikladnim uslovima za to.

Član 22

(Administracija)

Upravne, pravne, finansijske, kancelarijske, kadrovske i opšte poslove obavljaju službenici Zavoda, u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

Član 23

(Uslovi za zapošljavanje ovlašćenih zavodskih službenika)

(1) Lica koja se zapošljavaju u Zavodu na poslovima ovlašćenog zavodskog službenika, osim opštih uslova za rad državnih službenika, treba da ispunjavaju zdravstvene i psihofizičke uslove propisane za policajce.

(2) Zdravstvene i psihofizičke sposobnosti kandidata iz stava (1) ovog člana ocjenjuje zdravstvena ustanova koju odredi ministar pravde.

(3) Provjera zdravstvenih i psihofizičkih sposobnosti ovlašćenih zavodskih službenika obavlja se jedanput godišnje.

Član 24

(Prijem i uslovi za zavodskog službenika – pripravnika)

(1) S ciljem postavljenja i izgrađivanja odgovarajućih standarda za ovlašćene zavodske službenike – službe obezbjeđenja u zavodima može se izvršiti prijem u službu obezbjeđenja zavodskog službenika – pripravnika.

(2) Lice koje se prima na rad u službu obezbjeđenja kao zavodski službenik – pripravnik, osim uslova iz člana 23. ovog zakona za prijem na rad, mora da ispunjava i sljedeće posebne uslove:

a) da nije starije od 27 godina;

b) da ima srednju stručnu spremu;

c) da ispunjava zdravstvene i psihofizičke uslove propisane za policajce.

Član 25

(Pripravnički staž, organizacija obrazovanja, obuke i stručnog ispita)

(1) Lice koje se prvi put prima u službu obezbjeđenja, prima se kao zavodski službenik – pripravnik na osnovu konkursa.

(2) Pripravnički staž traje šest mjeseci.

(3) Za stručno obrazovanje zavodskih službenika – pripravnika organizuje se praktična obuka putem kurseva, seminara i drugih oblika obrazovanja na način i po programu koji utvrđuje ministar pravde.

(4) Za vrijeme pripravničkog staža, pripravnik se kroz praktičan rad u Zavodu, na odgovarajućim poslovima i zadacima, osposobljava za samostalno vršenje poslova i zadataka ovlašćenog zavodskog službenika, pod nadzorom upravnika i uz stručnu pomoć rukovodećih i drugih službenika Zavoda.

(5) Pripravnik je dužan da u roku od tri mjeseca po isteku pripravničkog staža pristupi polaganju stručnog ispita za zvanje ovlašćenog zavodskog službenika.

(6) Stručni ispit iz stava (5) ovog člana polaže se pred komisijom koju imenuje ministar pravde, shodno članu 37. ovog zakona.

Član 26

(Raspoređivanje zavodskog službenika-pripravnika na poslove i zadatke ovlašćenog zavodskog službenika)

(1) Zavodski službenik pripravnik koji sa uspjehom ne završi praktičnu obuku, ne može pristupiti polaganju stručnog ispita.

(2) Zavodskom službeniku pripravniku iz stava (1) ovog člana, kao i pripravniku koji nakon završene praktične obuke ne položi stručni ispit, prestaje rad u Zavodu.

(3) Zavodski službenik pripravnik koji položi stručni ispit, raspoređuje se na poslove i zadatke ovlašćenog zavodskog službenika.

Član 27

(Zapošljavanje za ovlašćenog zavodskog službenika, bez svojstva pripravnika)

(1) Za ovlašćenog zavodskog službenika može se, bez svojstva pripravnika, primiti lice koje je radilo kao stražar u službi obezbjeđenja u entitetskom kazneno-popravnom zavodu, sudski policajac, policajac ili drugi odgovarajući službenik izjednačen sa ovlašćenjima navedenih zvanja, s tim da je dužno položiti stručni ispit iz dopunskih predmeta za zvanje ovlašćenog zavodskog službenika u roku od šest mjeseci od dana stupanja na rad.

(2) Ispit iz stava (1) ovog člana polaže se pred komisijom iz člana 25. stav (6) ovog zakona, prema uslovima, načinu i programu koji utvrdi ministar pravde.

(3) Licu koje ne položi stručni ispit iz dopunskih predmeta u roku iz stava (1) ovog člana prestaje rad u Zavodu.

Član 28

(Praćenje i ocjena praktične obuke zavodskog službenika pripravnika)

(1) Praktičnu obuku zavodskog službenika pripravnika prati i ocjenjuje komisija koja ima predsjednika i dva člana.

(2) Komisiju iz stava (1) ovog člana osniva upravnik Zavoda a čine je zaposleni u Zavodu koji su stručni za poslove vaspitanja – tretmana i obezbjeđenja.

(3) Propise o načinu rada komisije iz stava (1) i (2) ovog člana, programu stručnog obrazovanja, organizaciji i uslovima sprovođenja praktične obuke zavodskog službenika pripravnika donosi ministar pravde u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 29

(Nemogućnost nošenja oružja)

Zavodski službenik pripravnik i lice iz člana 27. ovog zakona ne smiju nositi oružje dok ne polože ispit iz člana 25. stav (6), odnosno člana 27. stav (2) ovog zakona.

Član 30

(Ovlašćenja ovlašćenih zavodskih službenika)

(1) Ovlašćeni zavodski službenici i službenici Zavoda koji rade na poslovima u neposrednom kontaktu sa zatvorenicima, u pravima iz zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i drugim pravima po osnovu rada, izjednačavaju se sa Sudskom policijom i policijom.

(2) Zbog posebnih uslova rada i prirode poslova i zadataka sredstva za plate iz stava (1) ovog člana obezbjeđuju se u uvećanom iznosu u odnosu na sredstva koja se obezbjeđuju za plate drugih organa uprave.

(3) Ministarstvo pravde vodi evidenciju o licima iz stava (1) ovog člana i izdaje im uvjerenja o vremenu provedenom na tim poslovima.

(4) Na kojim radnim mjestima licima pripadaju prava iz stava (1) ovog člana utvrđuje ministar pravde.

Član 31

(Smrt ovlašćenog zavodskog službenika na dužnosti)

(1) Lice iz stava (1) člana 30. ovog zakona, koje u obavljanju ili povodom obavljanja službenog posla ili zadatka izgubi život, biće sahranjeno o trošku Ministarstva pravde, u mjestu koje odredi njegova porodica.

(2) Porodici koju je poginulo lice izdržavalo pripada jednokratna novčana pomoć u visini plate koju je ostvarilo posljednjih šest mjeseci prije smrti.

4. Disciplinska odgovornost

Član 32

(Povreda službene dužnosti)

(1) Prilikom obavljanja službene dužnosti, službenici Zavoda disciplinski odgovaraju za povrede službene dužnosti utvrđene ovim i drugim zakonom, drugim propisom i pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.

(2) Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

(3) Kao teža povreda službene dužnosti smatra se naročito:

1. zloupotreba službenog položaja i prekoračenja službenog ovlašćenja;

2. povreda obaveze čuvanja službene tajne;

3. nesavjesno vršenje službe;

4. neopravdan izostanak sa posla u neprekidnom trajanju dužem od tri dana;

5. nepreduzimanje ili nedovoljno preduzimanje propisanih mjera usljed čega su nastale ili su mogle nastati štetne posljedice;

6. svaka radnja ili propuštanje radnje kojom se onemogućava ili otežava pravilno i brzo funkcionisanje Zavoda;

7. odbijanje izvršenja službenog zadatka;

8. svaki odnos s pritvorenikom ili zatvorenikom koji je izvan propisanih zadataka i naređenja ministra pravde i upravnika Zavoda, a koji ne doprinosi normalnom izvršenju kazne zatvora niti je vezan za vaspitanje pritvorenika i zatvorenika;

9. nepristojno ponašanje u Zavodu ili izvan Zavoda koje nanosi očigledno štetu ugledu Zavoda;

10. povreda propisa o obezbjeđenju od opasnosti od požara, eksplozije ili drugih elementarnih nepogoda;

11. nemaran odnos prema povjerenoj imovini, uniformi, naoružanju i opremi;

12. dolazak na posao u pijanom stanju ili upotreba alkohola ili drugog narkotičkog sredstva koje smanjuje sposobnost za obavljanje službenih zadataka;

13. neovlašćeno korišćenje opreme i sredstava povjerenih za izvršenje službenih zadataka;

14. nedostavljanje ili neblagovremeno dostavljanje izvještaja, isprava i podataka na zahtjev ovlašćenih organa ili organizacija;

15. učestalo ponavljanje lakših povreda radnih obaveza i discipline, izvršenje radnje koja po Krivičnom zakonu predstavlja krivično djelo protiv službene dužnosti ili drugo krivično djelo kojim se nanosi šteta ugledu Zavoda.

(4) Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji propisuju se lake povrede službene dužnosti.

Član 33

(Disciplinski postupak za povrede službene dužnosti)

Ministar pravde donijeće Pravilnik o postupku koji se sprovodi u slučaju kada se službenik Zavoda tereti za kršenje službene dužnosti.

5. Posebne odredbe o službi obezbjeđenja

a) Ovlašćeni zavodski službenici

Član 34

(Ovlašćeni zavodski službenici – služba obezbjeđenja)

(1) Službu obezbjeđenja u Zavodu vrše ovlašćeni zavodski službenici.

(2) Ovlašćeni zavodski službenici obezbjeđuju Zavod, radilišta i prostorije u kojima se nalaze, borave i rade lica lišena slobode, čuvaju ta lica u Zavodu i izvan njega, održavaju unutrašnji red i disciplinu među licima lišenim slobode, sprovode ta lica i vrše druge poslove određene zakonom, propisima donesenim na osnovu zakona i opštim aktima Zavoda.

(3) U odjeljenju Zavoda za žene pritvorenike i zatvorenike biće zaposlen dovoljan broj ovlašćenih žena službenika.

Član 35

(Dužnosti kada postoji opasnost po život)

Ovlašćeni zavodski službenici dužni su izvršavati poslove i zadatke i u slučaju kad je izvršenje tih poslova i zadataka povezano sa opasnošću po njihov život.

Član 36

(Ovlašćeni zavodski službenici – uniforme i legitimacija)

(1) Ovlašćeni zavodski službenici su uniformisani.

(2) Ovlašćeni zavodski službenici imaju pravo na besplatnu uniformu i opremu za vršenje poslova obezbjeđenja.

(3) Ovlašćeni zavodski službenici imaju posebnu službenu legitimaciju koja im služi za dokazivanje njihove službene funkcije.

(4) Sadržaj i obrazac službene legitimacije propisuje ministar pravde.

Član 37

(Oznake, službena zvanja itd.)

(1) Oznaku i značku, boju i oznake vozila, uniformu, službena zvanja, oznake zvanja i uslove za sticanje službenih zvanja ovlašćenih zavodskih službenika utvrđuje ministar pravde.

(2) Propise o načinu vršenja službe obezbjeđenja, naoružanju i opremi, njihovim rokovima trajanja i naknadi kad se upropaste, organizaciji praktične obuke, načinu i programu polaganja stručnih ispita donosi ministar pravde.

Član 38

(Stručno obrazovanje)

(1) Ministarstvo pravde, u saradnji sa entitetskim ministarstvom pravde, postaviće odgovarajuće standarde za svaku kategoriju zavodskih službenika i može organizovati kurseve, seminare, savjetovanja i druge oblike stručnog usavršavanja kako bi zavodski službenici zadovoljili date standarde.

(2) Svaki zavod sarađivaće sa Ministarstvom pravde kako bi se obezbijedilo stručno obrazovanje službenika.

Član 39

(Specijalizovana stručna obuka)

S ciljem što većeg razumijevanja problema i kulturnog porijekla zatvorenika stranih državljana te pomoći da oni uspješnije rješavaju sve svoje probleme u zavodu, upravnik zavoda treba da razmotri i rasporedi određeni broj zavodskih službenika na intenzivniji rad sa stranim zatvorenicima, te da im u tom pravcu obezbijedi više specijalizovanu stručnu obuku kao što su: učenje stranih jezika, kulture, običaja ili drugih pitanja koja se pojavljuju u vezi sa određenom grupom zatvorenika stranih državljana.

b) Upotreba sredstava prinude i druga ovlašćenja ovlašćenih zavodskih službenika

Član 40

(Upotreba sredstava prinude)

(1) Sredstva prinude ovlašćeni zavodski službenik može upotrijebiti protiv pritvorenika ili zatvorenika samo kada je to neophodno da se spriječi bjekstvo, fizički napad na osoblje ili druga lica, nanošenje povrede drugom licu, pružanje otpora prema zakonitom postupanju službenog lica, samopovređivanje ili prouzrokovanje materijalne štete.

(2) Upotreba sredstava prinude mora biti srazmjerna stepenu opasnosti i izazvanom riziku.

Član 41

(Nošenje oružja od strane ovlašćenih zavodskih službenika)

(1) Ovlašćeni zavodski službenici mogu biti naoružani kada obavljaju dužnosti izvan Zavoda. Zavodski službenici ni pod kojim uslovima ne mogu biti naoružani unutar Zavoda.

(2) Ovlašćeni zavodski službenici koji u proteklih šest mjeseci nisu prošli odgovarajuću obuku za korišćenje oružja ne smiju nositi oružje.

Član 42

(Upotreba vatrenog oružja)

(1) Pri vršenju službenih poslova, ovlašćeni zavodski službenik može upotrijebiti vatreno oružje samo ako drugačije ne može da:

1. zaštiti život ljudi;

2. odbije neposredni napad kojim se ugrožava njegov život ili život službenih lica;

3. odbije napad na objekat koji obezbjeđuje;

4. spriječi bjekstvo zatvorenika iz Zavoda za izvršenje kazne zatvora zatvorenog tipa ili iz posebnog odjeljenja zatvorenog tipa koje bi u tom slučaju neposredno ugrozilo život drugih;

5. spriječi bjekstvo pritvorenika ili zatvorenika kojeg sprovodi ili obezbjeđuje, ako bi njegovo bjekstvo neposredno ugrozilo život drugih.

(2) U slučajevima iz stava (1) ovog člana, ovlašćeni zavodski službenik može upotrijebiti vatreno oružje samo ako upotrebom fizičke snage, gumene palice ili drugih sredstava prinude predviđenih propisima ne može obezbijediti izvršenje službenog zadatka. Upotreba vatrenog oružja mora biti srazmjerna stepenu opasnosti i izazvanom riziku.

(3) Ovlašćeni zavodski službenici koji vrše službu u prisustvu nadređenog ovlašćenog službenika mogu upotrijebiti vatreno oružje samo po njegovom naređenju ili naređenju lica koje ga zamjenjuje.

(4) Naređenje za upotrebu oružja, rukovodeći ovlašćeni službenik, odnosno njegov zamjenik može izdati samo u slučajevima iz stava (1) ovog člana.

(5) Upravnik Zavoda ima ovlašćenje da naredi upotrebu vatrenog oružja kada ocijeni da je nastupio jedan od razloga iz stava (1) ovog člana.

Član 43

(Pretres prostorija i oduzimanje neophodnih sredstava)

(1) Ovlašćeni zavodski službenik može i bez naloga za pretres ući u stan ili druge prostorije i u njima izvršiti pretres kada je to potrebno radi pronalaženja i hvatanja lica koje je pobjeglo iz Zavoda ili koje je prilikom sprovođenja pobjeglo i sklonilo se u stan, odnosno drugu prostoriju.

(2) U slučaju ulaska u stan, odnosno drugu prostoriju, neće se sastavljati zapisnik, nego će se korisniku, odnosno vlasniku stana ili prostorije, odmah izdati potvrda u kojoj će se naznačiti razlog ulaska u stan, odnosno druge prostorije.

(3) Ako je izvršeno pretresanje stana odnosno prostorija, sastaviće se zapisnik.

(4) Pretresanje se može izvršiti i bez prisustva svjedoka, samo ako nije moguće obezbijediti njihovo prisustvo.

(5) Radi sprečavanja bjekstva, hvatanja odbjeglog lica koje neposredno goni kao i radi prevoženja u najbližu zdravstvenu ustanovu lica koje je ranjeno prilikom upotrebe vatrenog oružja, ovlašćeni zavodski službenik ima pravo da se posluži saobraćajnim sredstvima i sredstvima veze do kojih može doći, ako to ne može izvršiti na drugi način.

(6) O upotrebi saobraćajnog sredstva i sredstva veze izdaje se potvrda vlasniku saobraćajnog sredstva ili sredstava veze radi naknade troškova.

Član 44

(Izvještaj o upotrebi sredstava prinude)

O svakoj upotrebi sredstava prinude (fizička snaga, gumena palica, šmrkovi i hemijska sredstva) ili vatrenog oružja prema pritvorenicima ili zatvorenicima, upravnik Zavoda dužan je odmah da obavijesti Ministarstvo pravde.

Član 45

(Zaštita od gonjenja)

(1) Ako su sredstva prinude ili vatreno oružje upotrijebljeni u granicama ovlašćenja iz ovog zakona, isključena je disciplinska i krivična odgovornost ovlašćenog zavodskog službenika koji je takvo sredstvo upotrijebio.

(2) Ministar pravde donosi pravilnik o upotrebi vatrenog oružja i drugih sredstava prinude, sadržaju zapisnika o pretresu stana i drugih prostorija, potvrde o ulasku u stan i druge prostorije i potvrde o upotrebi saobraćajnog sredstva i sredstva veze.

Član 46

(Pravna pomoć)

Ako se protiv ovlašćenog zavodskog službenika ili upravnika Zavoda vodi krivični postupak zbog upotrebe sredstava prinude, vatrenog oružja, ili drugih radnji pri vršenju službenog posla, Ministarstvo pravde će im obezbijediti pravnu pomoć u vezi s vođenjem postupka.

Član 47

(Pomoć ovlašćenim zavodskim službenicima od drugih ljudi)

(1) Lica koja na zahtjev ovlašćenog zavodskog službenika pruže pomoć u savlađivanju ili hvatanju pritvorenika ili zatvorenika koji pruža otpor, koji se pobunio ili je u bjekstvu, pa tim povodom budu povrijeđena, razbole se ili trajnije ostanu van radnog odnosa, imaju sva prava iz zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja kao i lica u stalnom radnom odnosu.

(2) Ako lice iz stava (1) ovog člana prilikom pružanja pomoći izgubi život, biće sahranjeno na trošak Ministarstva pravde u mjestu koje odredi njegova porodica.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana, porodici ili licu koje je izdržavalo poginulo lice pripada jednokratna pomoć, koja ne može biti manja od šest prosječnih plata ostvarenih u Zavodu u posljednja tri mjeseca.

(4) Ako se protiv lica koje je pružilo pomoć iz stava (1) ovog člana povede krivični postupak, obezbijediće mu se pravna pomoć.

6. Povjerljivost

Član 48

(Službene tajne)

(1) Službenici i namještenici Ministarstva pravde i Zavoda dužni su čuvati službenu tajnu.

(2) Obaveza čuvanja službene tajne traje i po prestanku radnog odnosa.

(3) Kao službena tajna, u smislu ovog zakona, smatraju se:

1. podaci i dokumenti do kojih je službenik i namještenik došao u obavljanju ili povodom obavljanja službenih poslova, odnosno radnih zadataka koji su zakonom, odnosno propisom donesenim na osnovu zakona i opšteg akta predviđeni kao službena tajna;

2. podaci, dokumenti, mjere i radnje do kojih je službenik i namještenik došao u obavljanju ili povodom obavljanja službenih poslova, odnosno radnih zadataka, a čijim saopštavanjem ili odavanjem na drugi način neovlašćenom licu bi se mogao osujetiti ili otežati rad Zavoda, ili bi to bilo štetno po interes Zavoda, ili opravdan interes pojedinca ili pravnog lica;

3. podaci i dokumenti koji se po propisima o upravi smatraju službenom tajnom.

(4) Ministar pravde bliže određuje šta se smatra službenom tajnom, način čuvanja službene tajne i oslobođenje od obaveze čuvanja službene tajne.

Član 49

(Ograničenja u vezi sa podacima i dokumentima koji se smatraju službenom tajnom)

(1) Podaci i dokumenti koji se smatraju službenom tajnom u smislu ovog zakona ili podzakonskog akta donesenog na osnovu ovog zakona, kao i drugog zakona kojim se štite lični podaci građana, ne smiju se saopštavati, niti činiti dostupnim neovlašćenim licima.

(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine može tražiti od Ministarstva pravde ili Zavoda da mu preda ili omogući uvid u dokumente ili podatke koje smatra potrebnim za obavljanje svoje dužnosti, uključujući i one koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni u skladu sa zakonom.

(3) U slučajevima iz stava (2) ovog člana ombudsmen će primijeniti potrebnu povjerljivost za njih i neće ih učiniti dostupnim javnosti.

(4) Izuzetno, podaci iz stava (1) ovog člana mogu se dati i drugom zakonom ovlašćenom organu, ako to nije u suprotnosti s ciljem zaštite vlastitog, privatnog i ličnog života takvog lica, odnosno procesa resocijalizacije ili rehabilitacije ili ako je propisom određeno da nisu javni podaci ili ako takvi podaci nisu podvrgnuti ograničenjima koja su nužna u demokratskom društvu.

7. Nadzor nad radom Zavoda

Član 50

(Inspektor)

(1) S ciljem obezbjeđenja jedinstvenog sistema izvršenja pritvora i kazne zatvora, prenošenja pozitivnih iskustava, analiziranja i proučavanja rada pojedinih organizacionih jedinica i pružanja stručne pomoći tim jedinicama, Ministarstvo pravde vrši nadzor nad radom Zavoda.

(2) Nadzor nad izvršenjem pritvora i kazne zatvora obuhvata naročito kontrolu: plana i programa rada Zavoda, pojedinih službi i službenika Zavoda; rada i organizacije službe obezbjeđenja i programa tretmana; rada i organizacije matične službe i prijemno-otpusnog odjeljenja; načina određivanja i realizacije tretmana osuđenih lica; stanja i samozaštite, zakonitog i pravilnog postupanja s pritvorenicima i zatvorenicima; primjene ovog zakona i propisa koji regulišu oblast izvršenja kazne zatvora; organizacije rada pritvorenika i zatvorenika; zaštite prava pritvorenika i zatvorenika; kao i uslova iz člana 71. ovog zakona.

(3) Nadzor iz stava (2) ovog člana vrši Ministarstvo pravde preko inspektora, koji je službenik s posebnim ovlašćenjima (u daljnjem tekstu: inspektor).

(4) Inspektor je odgovoran za pažljivu provjeru da se odredbe ovog zakona primjenjuju u svim kazneno- popravnim ustanovama u Bosni i Hercegovini prema licima koja izdržavaju kaznu zatvora i mjeru pritvora koju je izrekao ili odredio Sud ili drugi organ u skladu sa Zakonom ili međunarodnim ugovorom.

(5) U izvršavanju zadataka inspekcijskog nadzora, inspektor je nezavisan i preduzima radnje u okviru i na osnovu ovog zakona i drugih propisa.

(6) Osoblje Zavoda dužno je da sarađuje sa inspektorom i da mu pomaže u ispunjavanju ovlašćenja i obaveza, posebno prilikom nadzora ostvarivanjem ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, a tih prava pritvorena i zatvorena lica nisu lišena ili ograničena u njihovom korišćenju u granicama neophodnog cilja i određenim zakonom ili međunarodnim ugovorom.

(7) Inspektor Ministarstva pravde sarađivaće i promovisati saradnju sa nadležnim inspektorima entiteta i Brčko Distrikta BiH, kao i razvijati međusobnu koordinaciju, aktivnosti ili dogovaranje u skladu sa Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, entiteta i odgovarajućih propisa Brčko Distrikta BiH.

Član 51

(Nadzor od drugih organa)

Nadzor nad radom Zavoda u pogledu zaštite na radu djelatnika, zdravstvene i sanitarne zaštite pritvorenika i zatvorenika, uslova i načina pripremanja hrane za pritvorenike i zatvorenike sprovode odgovarajući organi u skladu s posebnim propisima.

Član 52

(Nezavisna komisija)

(1) Nezavisna komisija prati uslove boravka u zavodima i postupanje i stanje ljudskih prava prema licima nad kojima se izvršavaju krivične sankcije i druge mjere koje u krivičnom postupku izrekne Sud, inostrani sudovi za djela predviđena Krivičnim zakonom ili međunarodnim ugovorom čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina, ili drugi sud u skladu sa Zakonom Bosne i Hercegovine.

(2) Nezavisnu komisiju iz stava (1) ovog člana imenuje i razrješava Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.

(3) Komisija ima pet članova od kojih je jedan predsjednik.

(4) Članovi komisije imenuju se na mandat od pet godina sa mogućnošću ponovnog izbora na još jedan mandat.

(5) Članovi komisije treba da budu stručnjaci ili poznavaoci iz pravne ili druge srodne oblasti, kao što su pravosuđe, uprava, penologija, socijalna zaštita, psihologija, pedagogija i slično.

(6) Komisija može vršiti spoljno praćenje rada Zavoda samostalno ili zajedno sa inspektorskim ili drugim nadzornim organima, kao i saradnju sa međunarodnim i drugim institucijama nadležnim za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima.

(7) Komisija daje preporuke nadležnim organima Bosne i Hercegovine s ciljem poboljšanja standarda smještaja, poboljšanja postupanja i poštovanja ljudskih prava lica nad kojima se izvršavaju krivične sankcije ili druge mjere, daje predloge i primjedbe koje se odnose na postojeće zakone ili druge propise zasnovane na zakonu iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija, obavlja povjerljive razgovore s pritvorenicima ili zatvorenicima uz pristup svim zavodima, dostavlja izvještaje upravniku zavoda i nadležnim ministarstvima pravde, prikuplja, obrađuje i potražuje podatke iz svoje nadležnosti kao i druge radnje iz oblasti nezavisnog praćenja. https://forum.ba/

(8) Odredbe o čuvanju službene tajne ovog zakona ili drugog propisa odnose se na Nezavisnu komisiju prilikom obavljanja poslova i zadataka u okviru svoje nadležnosti kada dođe do saznanja ili u posjed podataka i dokumenata iz člana 48. ovog zakona.

(9) Troškove rada Komisije snosi Parlamentarna skupština iz pripadajućih sredstava u okviru usvojenog budžeta institucija Bosne i Hercegovine i njenih međunarodnih obaveza.

(10) Komisija donosi poslovnik o svom radu, koji se objavljuje u ‘Službenom glasniku BiH’.

(11) Komisija donosi godišnji izvještaj o radu i dostavlja ga Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i Ministarstvu pravde s ciljem preduzimanja odgovarajućih radnji ili mjera u skladu sa zakonom.

Član 53

(Nacionalni preventivni mehanizam)

Institucije Bosne i Hercegovine će tijelu koje odražava, odnosno predstavlja nacionalni preventivni mehanizam za sprečavanje mučenja ili drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja obezbijediti:

a) pristup svim informacijama koje se odnose na broj lica lišenih slobode,

b) pristup svim informacijama koje se odnose na postupanje s tim licima, kao i uslovima u kojima su pritvorena,

c) pristup svim zatvorskim ustanovama, njihovim ustanovama i objektima,

d) priliku da zasebno ispitaju lica lišena slobode bez svjedoka, lično ili uz prevodioca ako to bude potrebno, kao i sa svim ostalim licima za koje nacionalni preventivni mehanizam smatra da mogu dati relevantne informacije,

e) slobodu da odaberu mjesto koje žele posjetiti i lica s kojima žele razgovarati,

f) pravo da kontaktiraju sa Potkomitetom za sprečavanje mučenja ili drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, da šalju informacije i da se sastaju sa Potkomitetom,

g) kao i druga prava u skladu sa Dopunskim protokolom uz Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 2002. godine, koji je Bosna i Hercegovina ratifikovala 26.06.2008. godine i koji je stupio na pravnu snagu u Bosni i Hercegovini od 15.09.2008. godine.

Član 54

(Podnošenje izvještaja inspektora)

(1) O izvršenom inspekcijskom pregledu sastavlja se pismeni izvještaj u koji se unose naročito inspekcijski nalazi i nalažu mjere i rokovi za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, kao i mjere za unapređenje rada Zavoda.

(2) Izvještaj se dostavlja upravniku Zavoda i inspektor ga može objaviti.

(3) Upravnik Zavoda dužan je da postupi po naloženim mjerama.

(4) Na naložene mjere upravnik Zavoda ima pravo žalbe ministru pravde u roku od osam dana od dana prijema izvještaja.

(5) Inspektor objavljuje godišnji izvještaj o svom radu.

8. Informisanje javnosti

Član 55

(Davanje informacija)

(1) Kad je to u javnom interesu ili kad to nađe za potrebno, radi upoznavanja javnosti, ministar pravde ili lice koje on ovlasti može davati informacije o pojedinim pitanjima u vezi s izvršenjem pritvora i kazne zatvora predstavnicima štampe i drugih sredstava javnog informisanja.

(2) Davanja obavještenja i podataka uskratiće se kad se radi o državnoj ili službenoj tajni, kad bi to bilo nepoželjno zbog održavanja reda u Zavodu, ili ako bi to štetilo ostvarivanju svrhe izvršenja pritvora ili kazne zatvora.

9. Sredstva za rad Zavoda

Član 56

(Budžet)

Sredstva za rad Zavoda obezbjeđuju se u budžetu Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o budžetu Bosne i Hercegovine.

III – ODREDBE O IZVRŠENjU PRITVORA I KAZNE ZATVORA

1. Opšte odredbe

Član 57

(Zahtjev za čovječnim postupanjem)

(1) Postupanje s pritvorenicima i zatvorenicima mora biti čovječno i s poštovanjem njihovog ljudskog dostojanstva, s očuvanjem njihovog fizičkog i duševnog zdravlja, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i disciplina.

(2) Niko neće biti podvrgnut mučenju ili neljudskom ili ponižavajućem tretmanu ili kažnjavanju.

(3) U postupanju s pritvorenicima i zatvorenicima ne smije biti diskriminacije zasnovane na etničkoj pripadnosti, rasi, boji kože, polu, seksualnom opredjeljenju, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu, srodstvu, ekonomskom ili nekom drugom statusu.

Član 58

(Pravo na religiju)

(1) Pritvorenici i zatvorenici imaju pravo zadovoljavati svoje vjerske potrebe u skladu s ovim zakonom i propisima vjerskih zajednica.

(2) Uprava zavoda dužna je, u saradnji s vjerskim zajednicama u BiH, obezbijediti uslove za zadovoljavanje vjerskih potreba lica smještenih u zavodu.

Član 59

(Grupni i odvojeni tretman pritvorenika i zatvorenika)

(1) Pritvorenici su, u pravilu, pritvoreni grupno. Zatvorenici izdržavaju kaznu zatvora, u pravilu, grupno.

(2) Sljedeće grupe pritvorenika i zatvorenika tretiraće se odvojeno:

1. žene od muškaraca;

2. maloljetnici od odraslih.

(3) Pod sljedećim okolnostima pritvorenik ili zatvorenik može se držati odvojeno od ostalih:

1. kada to nužno zahtijeva zdravstveno stanje tog lica ili drugih;

2. u okolnostima kada je to propisano nekim drugim zakonom;

3. kada to pritvorenik ili zatvorenik zahtijeva radi sopstvene zaštite i po odobrenju upravnika Zavoda;

4. kada to lice predstavlja ozbiljnu prijetnju redu u zavodu i pod uslovima propisanim u članu 119. ovog zakona.

2. Upućivanje na izdržavanje pritvora ili kazne zatvora

Član 60

(Nadležnost za upućivanje)

(1) Upućivanje pritvorenika i osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora vrši Krivično odjeljenje Suda.

(2) Krivično odjeljenje Suda dužno je da preduzme potrebne radnje radi izvršenja mjere pritvora i kazne zatvora odmah nakon izvršnosti odluke.

Član 61

(Evidencija)

Po prijemu u zavod, ime pritvorenika ili zatvorenika biće zavedeno u odgovarajuće knjige.

Član 62

(Dužnost informisanja pritvorenika i zatvorenika)

(1) Po prijemu u zavod svi pritvorenici i zatvorenici se upoznaju, usmeno i pismeno, na jeziku koji razumiju, s pravilima kućnog reda, s pravima i dužnostima u zavodu, s načinom na koji mogu ostvariti svoja prava i s disciplinskim prekršajima i kaznama koje se za njih mogu izreći.

(2) Upravnik zavoda stara se o tome da odredbe ovog zakona kao i ostali propisi o izvršenju pritvora i kazne zatvora, koji se odnose na prava i dužnosti pritvorenika i zatvorenika, budu dostupni svim pritvorenicima i zatvorenicima u formi koja im je razumljiva.

Član 63

(Biračko pravo)

(1) Upravnik zavoda obezbjeđuje da lica lišena slobode budu u mogućnosti da ostvaruju svoje biračko pravo na izborima za nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini, u mjeri u kojoj to pravo nije ograničeno Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i Ustavom Bosne i Hercegovine.

(2) Radi ostvarenja navedenog prava, upravnik zavoda kontaktiraće nadležnu izbornu komisiju u vezi sa načinom, vremenom ili drugim neophodnim radnjama za sprovođenje procedure glasanja unutar zavoda.

Član 64

(Pritvorenici i zatvorenici s djecom)

Ako lice koje se upućuje u pritvor ili na izdržavanje kazne zatvora ima djecu ili druga lica čiji je on jedini staratelj, Sud će o tome obavijestiti nadležni opštinski organ socijalne zaštite.

Član 65

(Žene)

(1) Uz odredbe ovog zakona koje se odnose na lica lišena slobode, posebna pažnja posvećuje se potrebama žena, u smislu njihovih fizičkih, stručnih, socijalnih i psiholoških potreba prilikom donošenja odluka koje se tiču bilo kojeg aspekta njihovog boravka u zavodu.

(2) Uprava zavoda nastojaće da obezbijedi da obim aktivnosti dostupan ženama lišenim slobode bude primjeren ulozi žene u savremenom društvu, te da bude uporediv s obimom aktivnosti dostupnih muškarcima.

(3) Ženama se u pravilu omogućava porođaj izvan zavoda, ali ako dijete bude rođeno u zavodu, Uprava zavoda pruža svu potrebnu podršku, pomoć ili druge neophodne uslove.

(4) Kada je dijete rođeno u zavodu, taj podatak ne smije biti upisan u rodni list kao mjesto rođenja.

Član 66

(Stvari od vrijednosti)

(1) Sav novac, vrijednosti i ostale stvari koje pripadaju pritvoreniku ili zatvoreniku, a koje prema pravilniku o kućnom redu zavoda ne smije držati kod sebe, moraju se prilikom prijema lica pohraniti na bezbjednom mjestu u zavodu, o čemu će se napraviti popis. Na zahtjev vlasnika, imovina pohranjena u zavodu, prilikom prijema tog lica u zavod, predaće se članovima njegove porodice i prije njegovog puštanja iz zavoda.

(2) Imovina iz stava (1) ovog člana vraća se vlasniku prilikom otpuštanja iz zavoda ili se, uz njegov pristanak, predaje članovima njegove porodice.

(3) Vlasnik treba potpisati listu svojih stvari od vrijednosti, a uz njegov potpis treba se potpisati i službenik zavoda.

Član 67

(Pretres prostorija, lica lišenih slobode, posjetilaca, službenih lica i oduzimanje predmeta)

(1) Ovlašćeni zavodski službenik može vršiti pretres i oduzeti imovinu u pogledu svih prostorija u kojima pritvorena ili zatvorena lica borave, rade ili provode slobodno vrijeme, kao i lica lišenih slobode, posjetilaca i njihovih ličnih stvari i službenih lica.

(2) Pretres prostorija i lica iz stava (1) ovog člana vršiće se na način kojim će se otkriti i spriječiti svaki pokušaj bijega i sakrivanje krijumčarene robe uz poštovanje dostojanstva lica nad kojima se vrši pretres i stvari koje posjeduju. https://www.advokat.attorney/

(3) Lica nad kojima se vrši pretres neće u toku pretresa biti ponižavana.

(4) Pretres će vršiti samo ovlašćeni zavodski službenici istog pola kao lica nad kojima se vrši pretres.

(5) Pretres osjetljivih dijelova tijela može vršiti samo ljekar ili ovlašćeno medicinsko osoblje.

(6) Prilikom ulaska posjetilaca u zavod, ovlašćeni zavodski službenik može zahtijevati od tog lica da se podvrgne pretresu. Ako se posjetilac ne želi podvrgnuti pretresu, ovlašćeni zavodski službenik odbiće prijem u zavod, s tim da program bezbjednosti mora odražavati ravnotežu u odnosu na privatnost posjetioca ili njihovo službeno svojstvo u skladu sa zakonom ili drugim propisima.

(7) Ovlašćeni zavodski službenici mogu pretresati pripadnike zavodskog osoblja na zahtjev upravnika Zavoda, službenog lica koje on ovlasti u skladu sa zakonom ili na zahtjev drugog zakonom ovlašćenog organa.

(8) Način i situacije u kojima se vrši pretres biće određeni posebnim propisima kojima se reguliše način vršenja službe obezbjeđenja u zavodu.

Član 68

(Ljekarski pregled)

(1) Odmah po prijemu u zavod, svakog pritvorenika ili zatvorenika pregledaće kvalifikovana medicinska sestra, a detaljniji ljekarski pregled obaviće ljekar u roku od 24 časa.

(2) Ljekarski nalazi unose se u zdravstveni karton pritvorenog, odnosno zatvorenog lica.

3. Smještaj i higijenski uslovi

Član 69

(Higijenski uslovi)

Smještaj pritvorenika i zatvorenika u zavodu mora odgovarati higijenskim uslovima predviđenim ovim zakonom i mjesnim klimatskim prilikama.

Član 70

(Osnovni uslovi života)

(1) Svakom pritvoreniku i zatvoreniku, u pravilu, obezbjeđuje se posebna soba za spavanje, osim u slučajevima kada se smatra da zajednički smještaj više lica ima određenih prednosti.

(2) Svaki zatvorenik i pritvorenik mora imati poseban krevet i posteljinu.

(3) Zajednički boravak pritvorenicima i zatvorenicima obezbjeđuje se na radnom mjestu, u procesu obrazovnih aktivnosti, prilikom obrokovanja, za vrijeme slobodnih aktivnosti, u dnevnom boravku i sličnim prilikama.

Član 71

(Standardi smještaja)

(1) U svim prostorijama u kojima borave pritvorenici i zatvorenici mora se obezbijediti zadovoljavanje zdravstvenih i higijenskih potreba, dovoljna količina vazduha, svjetla, grijanja i ventilacije.

(2) Lica koja borave u ćeliji za jedno lice imaće najmanje sedam kvadratnih metara prostora po licu, a ona koja borave u zajedničkim spavaonicama imaće najmanje četiri kvadratna metra po licu i ne manje od deset kubnih metara po licu.

(3) U prostorijama u kojima borave pritvorenici i zatvorenici prozori moraju biti dovoljno veliki da omogućavaju rad i čitanje pod prirodnim svjetlom u uobičajenim uslovima, da omogućavaju ulaz svježeg vazduha, osim ako ne postoje klimatski uređaji, te da svojim izgledom i veličinom odgovaraju standardnim prozorima.

(4) Vještačko osvjetljavanje mora odgovarati postojećim standardnim normama.

(5) Sanitarni uređaji moraju omogućiti svakom pritvoreniku ili zatvoreniku zadovoljavanje fizioloških potreba u čistim i pristojnim uslovima.

(6) Svakom pritvorenom ili zatvorenom licu mora se omogućiti korišćenje prikladnih prostorija i uređaja za kupanje i tuširanje pri temperaturi koja odgovara klimatskim uslovima i u razmacima koji omogućavaju održavanje normalne lične higijene, ali najmanje jednom dnevno.

(7) Sve prostorije zavoda moraju se propisno održavati i redovno čistiti.

(8) Poslove iz stava (7) ovog člana obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade.

(9) Pritvorenicima, odnosno zatvorenicima s invaliditetom obezbjeđuje se smještaj primjeren vrsti i stepenu njihove invalidnosti.

Član 72

(Lična higijena)

(1) Pritvorenici i zatvorenici dužni su da održavaju ličnu higijenu za koju im zavod obezbjeđuje vodu i toaletni pribor.

(2) Pritvorenicima i zatvorenicima dozvoljava se nošenje brade i kose.

4. Odijevanje i ishrana

Član 73

(Odjeća i obuća)

(1) Pritvorenicima i zatvorenicima kojima nije dozvoljeno nošenje sopstvene odjeće obezbjeđuje se odjeća i obuća koja je prikladna klimatskim uslovima tako da im se ne ugrožava zdravlje.

(2) Odjeća koju obezbjeđuje zavod ne smije djelovati degradirajuće i ponižavajuće.

(3) Pravilnik o odjeći i obući pritvorenika i zatvorenika objavljuje ministar pravde.

Član 74

(Ishrana)

(1) Pritvorenicima i zatvorenicima se u pravilnim razmacima obezbjeđuje ishrana koja je pripremljena u obrocima koji kvalitetom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a ujedno su primjereni dobi, zdravlju, vrsti posla koji obavljaju i njihovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.

(2) Punoljetnim pritvorenicima i zatvorenicima obezbjeđuje se hrana kalorične vrijednosti od najmanje 12.500 džula dnevno, a maloljetnicima 14.500 džula dnevno.

(3) Pravilnik o ishrani pritvorenika i zatvorenika, kao i tabelama kalorične vrijednosti hrane donosi ministar pravde.

(4) Voda za piće biće stalno dostupna.

Član 75

(Odbijanje uzimanja hrane)

(1) Ako pritvorenik ili zatvorenik odbije da primi hranu, o tome se odmah obavještava upravnik Zavoda, sud koji vodi postupak i Ministarstvo pravde koje sprovodi nadzor nad izvršenjem mjere pritvora.

(2) Pritvorenik ili zatvorenik koji odbije da uzima hranu smješta se u pravilu u stacionar, svakodnevno ga kontroliše ljekar i sve bitne promjene njegovog zdravstvenog stanja unosi u zdravstveni karton, o čemu redovno izvještava upravnika zavoda.

(3) Ako usljed odbijanja hrane budu ugrožene vitalne funkcije pritvorenika ili zatvorenika, odluku o preduzimanju neophodnih medicinskih mjera, bez pristanka pritvorenika ili zatvorenika, donosi ljekar ili stručni tim ljekara kada je to određeno posebnim zakonom ili drugim propisom.

(4) Stručni tim iz stava (3) ovog člana formira zavodski ljekar u saradnji i konsultacijama sa upravnikom Zavoda i sudom koji vodi krivični postupak, ako posebnim zakonom ili drugim propisima nije drugačije određeno.

(5) Ako je lice koje odbija hranu pritvorenik, o potrebi preduzimanja mjera iz stava (3) ovog člana zavod izvještava sud koji vodi krivični postupak i Ministarstvo pravde.

(6) U postupanju ljekara sa pritvorenicima ili zatvorenicima koji štrajkuju glađu ljekari će osim propisa iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija uzimati u obzir propise iz oblasti zdravstva u Bosni i Hercegovini, kao i međunarodne standarde i propise u vezi sa etičkim postupanjem ljekara sa licima koja štrajkuju glađu.

Član 76

(Medicinske mjere s ciljem spašavanja života lica lišenih slobode koja odbijaju da prime hranu)

(1) U slučajevima kada pritvorenik ili zatvorenik odbija da primi hranu, ljekar treba da pruži medicinsku pomoć uz pristanak pacijenta, ali kada se dođe do faze u kojoj se može očekivati da dolazi do gubljenja moći rasuđivanja ili je naglašena opasnost po život takvog lica, tada ljekar ima zadnju riječ u odlučivanju o tome šta je najbolje za pacijenta kada se uzmu u obzir svi faktori. U ovakvim okolnostima nadležni ljekar će formirati stručni medicinski tim, koji će nakon opservacija, ako je to potrebno, pristupiti vještačkom hranjenju i oživljavanju prije nastanka te faze, a nakon toga i prinudnom hranjenju i drugim medicinskim mjerama s ciljem spašavanja života lica lišenih slobode.

(2) U postupanju iz stava (1) ovog člana ljekar će obratiti pažnju na prethodno izražene njihove lične i kulturološke vrijednosti i želje lica u pogledu medicinskog tretmana, kao i stanje fizičkog zdravlja.Postupak prinudnog hranjena se može primijeniti u izuzetnim okolnostima i nakon tri sedmice gladovanja uz potrebu postojanja ostalih medicinskih uslova, koji ukazuju na stvarnu opasnost po život i zdravlje lica, odnosno pod okolnostima pod kojima lice oduzima svoj život ili i ranije, ako zdravstveno i mentalno stanje ne ukazuje drugačije.

(3) Prinudno hranjenje ne može se smatrati neljudskom i ponižavajućom mjerom čiji je cilj da se sačuva život konkretnog lica koje stalno odbija da uzima hranu. Prinudno hranjenje, da bi bilo legitimno, zahtijeva poštovanje tri standarda, i to:

a) mora postojati medicinska potreba za tretmanom,

b) moraju se ispoštovati proceduralne garancije donošenja odluka,

c) način na koji se lice hrani ne smije biti neljudski.

(4) Princip pozitivne obaveze države je da preduzme efikasne korake kada postoji predvidljiv i neizbježan rizik po život lica, koje je u nadležnosti državnih organa vlasti, a posebno kada je to lice lišeno slobode i podvrgnuto uslovima koje nameće domaći zakon.

(5) S ciljem sprečavanja nastanka teških posljedica štrajka glađu, osim redovnog predviđenog medicinskog postupka, može se, ako odluči zavodski ljekar u saradnji i nakon konsultacija s upravnikom zavoda, dozvoliti nezavisnim ljekarima da štrajkačima daju savjet i pruže medicinsku pomoć.

(6) U postupanju shodno st. (1), (2) i (3) ovog člana, uprava zavoda dužna je da bez odgađanja obavijesti bračnog druga ili drugog člana uže porodice pritvorenika ili zatvorenika ili lice koje su odredili da u tom slučaju bude obaviješteno, inspektora za nadzor nad radom zavoda, zatim da sagleda principe i smjernice za upravljanje situacijama prilikom štrajka glađu u skladu sa Malteškom deklaracijom Svjetskog udruženja ljekara u vezi sa etičkim postupanjem s licima koja štrajkuju glađu iz 2006. godine, sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava – ECtHR iz oblasti medicinske intervencije, kao i da omogući pristup i drugim tijelima nadležnim za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima.

Član 77

(Osnovni etički principi u postupanju ljekara sa licima lišenim slobode koja štrajkuju glađu)

(1) Osnovni etički principi u postupanju ljekara sa licima lišenim slobode koja štrajkuju glađu su:

a) poštovanje medicinske etike i ličnosti pacijenta u profesionalnom kontaktu sa ugroženim licima, uz obavezu da ljekari moraju zadržati objektivnost u svojim procjenama i ne smiju dozvoliti da budu izloženi pritisku da prekrše etičke principe ili medicinsko prosuđivanje,

b) povjerljivost odnosa između ljekara i navedenih lica u pogledu medicinskog stanja ili drugih informacija povezanih sa stanjem pacijenta uz sticanje takvog povjerenja koje će stvoriti mogućnost efikasnog rješavanja ovakvih situacija,

c) poštovanje autonomije ličnosti uz sposobnost procjene teških situacija kada štrajk glađu nije dobrovoljan ili kada je donesen uz prijetnju ili pritisak drugih štrajkača ili drugih lica ili radi privlačenja publiciteta ili ostvarenja cilja koji je suprotan zakonu ili kada to čine iz drugih namjera ili motivacija suprotnih medicinskim standardima, moralnim kriterijumima ili drugim oblicima dozvoljenog ponašanja,

d) poštovanje dvostruke odanosti prema upravi ustanove i pacijentu uz zadržavanje ljekarske nezavisnosti, objektivnosti i stručnog znanja, kao i poštovanje pozitivnih zakonskih propisa kojima se uređuje ova materija,

e) poštovanje koncepta dobročinstva, odnosno korišćenje medicinskih umijeća i znanja u korist lica kojima pružaju tretman,

f) poštovanje ljekarske iskrenosti pri davanju informacija pacijentu o mogućim posljedicama njegovih postupaka, posebno kod pacijenta, koji pati od bolesti koje nisu spojive sa dužim gladovanjem, informisanje pacijenta o svim postupcima koje preduzima i pomaže mu u donošenju vlastite odluke na osnovu tačnih informacija iz razloga što ljekari ne smiju davati pogrešne kliničke izjave i savjete.

g) primarna primjena neophodnih medicinskih mjera i bez pristanka pacijenta, ako odbijanjem upotrebe hrane ili odbijanjem liječenja ugrozi svoje zdravlje ili pak dovede u opasnost svoj život, ili ako usljed posebnog mentalnog stanja ne može donijeti razumnu odluku.

(2) Ljekari svakom štrajkaču treba da objasne posljedice gladovanja po njihovo zdravlje, objašnjavajući i dajući zdravstvenu anamnezu, zdravstveno stanje i ranije bolesti koje mogu ozbiljno da ugroze njihovo zdravlje.

(3) Neophodne medicinske mjere su one mjere koje je odobrio ljekar ili tim ljekara i kojima se neposredno otklanja opasnost po život i zdravlje pacijenta, a u tim slučajevima se u skladu sa zakonom mogu primijeniti i medicinske prinudne mjere, uz istovremene medicinske kontrolne mehanizme.

(4) Ako ljekar stekne utisak da štrajkači gladuju pod pritiskom ili iz drugih razloga, može donijeti odluku o razdvojenosti tih lica, a u krajnjoj mjeri i predložiti njihovo odvođenje, odnosno upućivanje u bolnicu pod nadzorom zavoda ili drugu odgovarajuću medicinsku ustanovu.

Član 78

(Prehrambeni zahtjevi stranih državljana)

Zavodska kuhinja u skladu s finansijskim i drugim mogućnostima treba da obezbijedi uslove u pogledu prehrambenih zahtjeva zatvorenika stranih državljana, posebno u vrijeme vjerskih praznika takvih lica, kao i da poštuje da oni imaju određenu ishranu ili ne jedu određene prehrambene artikle u skladu sa vjerskim i kulturnim običajima takvih lica.

5. Zdravstvena zaštita

Član 79

(Pravo na zdravstvenu zaštitu)

(1) Pritvorenici i zatvorenici imaju pravo na liječenje, popravku i vađenje zuba, te hospitalizaciju.

(2) Odnos između ljekara i pritvorenika odnosno zatvorenika zasnovan je na povjerenju. Ljekarski pregled može se odvijati u prisustvu ovlašćenog zavodskog službenika samo na zahtjev ljekara.

(3) Troškove liječenja snosi zavod, osim troškova liječenja osumnjičenog, odnosno optuženog dok se nalazi u pritvoru, kao i troškova porođaja koji su nastali izvan zavoda.

Član 80

(Posebne potrebe)

(1) Stomatološka protetika se, u skladu sa propisima iz oblasti zdravstva, omogućava, u pravilu, na trošak lica koje to zahtijeva. Ako lice nema sredstava, a stomatološka protetika se, prema mišljenju ljekara zavoda, ne može odgoditi bez opasnosti po zdravlje, troškove snosi zavod.

(2) Potreba nabavke ortopedskog pomagala, naočala, slušnog aparata ili drugog pomagala, na predlog ljekara zavoda, utvrđuje se prema propisima iz oblasti zdravstva.

Član 81

(Hospitalizacija)

(1) Zavod treba da ima svog ljekara i organizovanu zdravstvenu zaštitu.

(2) O smještaju pritvorenika, odnosno zatvorenika u ambulantnu sobu istog zavoda odlučuje ljekar.

(3) U slučaju da ne postoji mogućnost liječenja u zavodu, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijalizovanog liječenja u tom zavodu, oboljela lice upućuju se u zdravstvenu ustanovu, o čemu odlučuje zavodski ljekar nakon konsultacija s upravnikom zavoda.

Član 82

(Liječenje i mjere obezbjeđenja u zdrastvenoj ustanovi van kruga zavoda)

(1) U hitnim i vanrednim okolnostima, izuzev slučaja predviđenog članom 81. stav (3) ovog zakona, kada je ugrožen život pritvorenika ili osuđenog lica i kada mu nije moguće pružiti adekvatnu pomoć u zavodu zbog odsustva zavodskog ljekara, glavni dežurni zavoda može uputiti pritvorenika ili osuđeno lice u mjesnu zdravstvenu ustanovu, te dalje postupati po uputstvima ljekara, o čemu odmah obavještava upravnika zavoda.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana, upravnik zavoda odmah obavještava sud koji vodi krivični postupak i postupa po nalogu suda.

(3) Obezbjeđenje pritvorenika ili osuđenog lica na liječenju u zdravstvenoj ustanovi van kruga zavoda vrše ovlašćeni zavodski službenici.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana, kada to bezbjednosni razlozi zahtijevaju, pomoć ovlašćenim zavodskim službenicima mogu pružati organi Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo bezbjednosti), sudska policija ili druga policijska tijela i agencije u Bosni i Hercegovini, o čemu, na predlog upravnika zavoda, nalog izdaje sud koji vodi krivični postupak.

(5) U slučaju kada je riječ o obezbjeđenju zatvorenika, upravnik zavoda upućuje predlog za bezbjednosnu pomoć organima i policijskim tijelima iz stava (4) ovog člana, a na osnovu tog predloga navedeni organi i policijska tijela izdaju nalog o vrsti i načinu pružanja bezbjednosne pomoći ovlašćenim zavodskim službenicima.

Član 83

(Pravo na pregled ljekara specijaliste)

Pritvorenik, odnosno zatvorenik ima pravo tražiti da ga na njegov trošak pregleda ljekar specijalista, ako takav pregled nije već odredio ljekar zavoda.

Član 84

(Pristanak na medicinski tretman)

(1) Medicinska intervencija nad pritvorenikom ili zatvorenikom neće se primjenjivati bez njegovog pristanka, osim u slučajevima predviđenim propisima iz oblasti zdravstva.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, ako je pritvorenik ili zatvorenik u takvom mentalnom stanju da ne može donijeti razumnu odluku, ljekar može intervenisati u interesu života i zdravlja pacijenta.

(3) Ako je zbog mentalne bolesti pritvorenik, odnosno zatvorenik prebačen u zdravstvenu ustanovu, kako je to predviđeno u čl. 126. i 156, može biti podvrgnut obaveznom liječenju u skladu s odgovarajućim zakonskim propisima.

Član 85

(Testiranje na zarazne bolesti ili psihoaktivna sredstva)

(1) U slučaju osnovane sumnje u postojanje zaraznih bolesti ili uzimanje opojnih droga ili psihoaktivnih sredstava, moguće je od pritvorenika ili zatvorenika uzimati uzorke krvi i mokraće u mjeri neophodnoj za ispitivanje prema pravilima medicinske struke, odnosno koristiti odgovarajući test.

(2) Smještaj u posebnu prostoriju zbog sumnji na medicinska stanja iz stava (1) ovog člana, kao i testiranje na zarazne bolesti ili psihoaktivna sredstva primjenjuju se pod nadzorom ljekara.

Član 86

(Upotreba sredstava za ograničavanje kretanja iz zdravstvenih razloga)

(1) Kada je to u interesu zdravlja pritvorenika ili zatvorenika, ljekar može narediti da se on/ona fizički ograniči u kretanju upotrebom odjeće ili kaiševa koje je za tu svrhu odobrilo Ministarstvo pravde.

(2) Kada ljekar donese ovakvu naredbu, pacijent će se pregledati, a naredba preispitati, od strane ljekara najmanje svaka tri sata.

(3) Uvijek kada se donese ovakva naredba, i svakom prilikom kada se ona preispituje, ljekar će napraviti izvještaj koji će se uvrstiti u zdravstveni karton pacijenta, kao i u evidenciju zdravstvenog centra. Kopija svakog izvještaja dostaviće se upravniku zavoda.

Član 87

(Invalidsko osiguranje)

U slučaju nesreće na poslu ili profesionalnog oboljenja, pritvorenici i zatvorenici imaju pravo na invalidsko osiguranje po propisima o invalidskom osiguranju. Predlog sredstava sa opisom njihovih karakteristika i drugim relevantnim podacima Ministarstvu podnosi upravnik zavoda uz prethodne konsultacije s odgovarajućom stručnom institucijom. Zavodi u BiH će međusobno koordinirati ove aktivnosti radi ujednačavanja standarda.

6. Ograničenje u kretanju i pravo na kontakte

Član 88

(Upotreba sredstava za ograničavanje kretanja)

(1) Fizička sredstva za ograničavanje kretanja mogu biti samo odjeća, kaiševi ili lisice koje odobri Ministarstvo pravde.

(2) Fizička sredstva za ograničavanje kretanja mogu se koristiti samo kao mjera:

1. za sprečavanje bijega za vrijeme sprovođenja pritvorenika ili zatvorenika;

2. zaštite pritvorenog ili zatvorenog lica od samopovređivanja ili nasrtanja na druga lica;

3. sprečavanja uništenja imovine od strane pritvorenika ili zatvorenika.

(3) Ljekar će biti obaviješten o svakoj upotrebi fizičkih sredstava za ograničavanje kretanja. Ljekar će redovno pregledati svako lice koje je podvrgnuto upotrebi tih sredstava, a najmanje svaka tri sata. Ako ljekar smatra da je zdravlje lica značajno ugroženo naredbom o ograničenju kretanja, narediće da se takva naredba ukine.

(4) Potrebu za kontinuiranim korišćenjem sredstava za ograničenje kretanja redovno će preispitivati upravnik zavoda, a najmanje svakog sata. Prilikom svakog preispitivanja sačiniće se izvještaj. Taj izvještaj čuvaće se u upravnikovoj evidenciji u zavodu, kao i u dosijeu pritvorenika, odnosno zatvorenika.

(5) Sredstva za ograničenje kretanja ne mogu se upotrebljavati kao kazna za pritvorenike ili zatvorenike.

(6) Rokovi iz st. (3) i (4) ovog člana ne odnose se na lica koja se sprovode na suđenje, na izdržavanje kazne zatvora ili mjere pritvora.

Član 89

(Smještaj pritvorenika ili zatvorenika u posebnu prostoriju iz zdravstvenih razloga)

(1) Pritvorenici ili zatvorenici narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja ili sa invaliditetom ili nepokretnošću, odnosno paraplegijom smještaju se u posebnu sobu ili odjeljenje u sklopu zdravstvene ambulante ili stacionara u zavodu, gdje su pod stalnom kontrolom zdravstvenog osoblja zavoda.

(2) O smještaju iz stava (1) ovog člana odlučuje zavodski ljekar.

(3) Pritvorenika ili zatvorenika iz stava (1) ovog člana svakodnevno kontroliše ljekar ili drugi zdravstveni radnik zavoda, s tim da se ova mjera prekida ako to naredi ljekar.

(4) Zavod je dužan da obezbijedi posebne prostorije u skladu s opštepriznatim medicinskim standardima.

(5) U slučaju da ne postoji mogućnost adekvatnog smještaja i liječenja u zavodu lica iz stava (1) ovog člana, postupiće se shodno članu 81. stav (3) ovog zakona.

Član 90

(Komunikacija i pritužbe)

(1) Pritvorenicima i zatvorenicima omogućiće se da u povjerenju razgovaraju sa inspektorom, državnim ombudsmenom, nadležnim državnim i regionalnim sudom, i advokatom po svom izboru, kako je to regulisano zakonom.

(2) Razgovor se obavlja bez prisustva službenog osoblja zavoda. Pritvorenicima, odnosno zatvorenicima biće dozvoljeno da pišu pisma, i za to će im se omogućiti pisma i koverte. Pritvorenik, odnosno zatvorenik predaće svoje pismo zatvoreno u koverti. Nijedan službenik ne smije otvoriti pismo.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, pismo se može otvoriti i pregledati u prisustvu pritvorenika ili zatvorenika, ako ovlašćeni službenik ima razloga da osnovano sumnja da pismo sadrži tekst ili predmete koji imaju za cilj da ometaju izvršenje pravde u bilo kojem krivičnom postupku, budu iskorišćeni za pripremu ili činjenje krivičnog djela, ugrožavanje reda i bezbjednosti u zavodu ili da bude javno objavljeno putem medija bez prethodnog odobrenja.

(4) Pritvorenicima i zatvorenicima mora se omogućiti upućivanje molbi, žalbi i drugih podnesaka nadležnim organima radi zaštite njihovih prava. Ministarstvo pravde donijeće pravilnik kojim se reguliše unutrašnje razmatranje ovakvih podnesaka.

(5) Molbe i pritužbe moraju se rješavati bez odgađanja.

(6) Izuzetno od odredaba pravilnika o unutrašnjim razmatranjima svih podnesaka koji se tiču zavodskih pitanja, svi pritvorenici i zatvorenici mogu upućivati svoje molbe i pritužbe državnom ombudsmenu.

Član 91

(Ispitivanje predstavki, molbi, žalbi i drugih podnesaka pritvorenika i zatvorenika)

Pri ispitivanju predstavki, molbi, žalbi i drugih podnesaka pritvorenika i zatvorenika, cijeniće se sve okolnosti značajne za pravilnu ocjenu njihovih navoda, a posebno:

a) da li su postupanjem ovlašćenih zavodskih službenika ili namještenika povrijeđena prava predviđena u Ustavu Bosne i Hercegovine kao i u aktima navedenim u Aneksu I Ustava, zakonu ili drugom propisu kojim su regulisana prava i obaveze zatvorenika i pritvorenika,

b) da li su prema toj kategoriji lica primijenjena minimalna Evropska pravila o postupanju sa zatvorenicima, pritvorenicima ili maloljetnim licima,

c) da li su poštovana ljudska prava, da li je humano postupano uz očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja ove kategorije lica,

d) da li je primijenjen jednak tretman i jednaki uslovi boravka i rada tih lica,

e) da li se pravilno primjenjuju odredbe o kućnom redu, pogodnostima, godišnjem odmoru, kao i sva druga pitanja vezana za rad, nastavu, sportske, kulturne, informativne i druge slične okolnosti,

f) da li se pravilno primjenjuju i sva druga prava koja proizlaze iz zakona ili podzakonskih akata iz navedene oblasti ili međunarodnih dokumenata koji obavezuju ili čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina,

g) uprava zavoda obavezna je da ispita podnesene pritužbe, predstavke ili predloge i ako ih ocijeni osnovanim, da preduzme zakonom predviđene mjere, kao i da dostavi odgovor podnosiocu o osnovanosti ili preduzetim mjerama u vezi s njegovim podneskom u rokovima određenim u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima.

Pritvorenici i zatvorenici svoje prigovore ili žalbe mogu dostaviti inspektoru za nadzor nad radom u zavodu, državnom ombudsmenu, Nezavisnoj komisiji, Ministarstvu pravde ili drugom organu ili tijelu ovlašćenom za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava lica lišenih slobode.

Član 92

(Administrativna i logistička podrška službe zavoda za blagovremeno podnošenje pravnih sredstava ili predstavki pritvorenika i zatvorenika)

(1) Zavod će obezbijediti svu potrebnu administrativnu i logističku podršku službi zavoda kako bi zatvorenicima i pritvorenicima bilo omogućeno blagovremeno podnošenje pravnih sredstava u sudskim postupcima, podnošenje predstavki koje se odnose na život unutar zavoda, poštovanje pravila postupanja, predstavki u pogledu unapređenja unutrašnjeg života i rada u zavodu, kao i drugih oblika komuniciranja iz člana 90. ovog zakona.

(2) Upravnik zavoda će najmanje jedanput u šest mjeseci izvršiti analizu utvrđenih nepravilnosti i preduzimati mjere da se one ubuduće otklone ili predlagati ministru pravde donošenje dodatnih propisa ili drugih mjera iz nadležnosti ministarstva.

(3) Takođe, i inspektor iz člana 50. ovog zakona u vršenju nadzora nad radom zavoda ovlašćen je za postupanje iz stava (2) ovog člana, kao i na druga postupanja u skladu sa zakonom.

Član 93

(Zabrana korišćenja elektronskih sredstava komunikacije)

Ni pritvorenici ni zatvorenici u zavodu ne smiju koristiti mobilne telefone ili bilo koje sredstvo za elektronsko prenošenje poruka.

Član 94

(Pristup drugim informacijama i kontakt sa predstavništvom)

(1) Pritvorenici i zatvorenici imaju pravo da se informišu o novostima u svijetu putem dnevne ili periodične štampe, radija, televizije i na drugi pogodan način, o čemu brine upravnik zavoda.

(2) Pritvorenicima i zatvorenicima koji su strani državljani omogućiće se da budu informisani o njihovom pravu da stupe u kontakt s diplomatskim ili konzularnim predstavnikom zemlje ili diplomatskog ili konzularnog predstavništva zemlje koja zastupa interese njihove zemlje ili s nacionalnim ili međunarodnim organom čija je dužnost djelovanje u interesu takvih lica.

Član 95

(Teža bolest ili smrt)

(1) U slučaju teže bolesti ili smrti pritvorenika ili zatvorenika, uprava zavoda će o tome odmah obavijestiti njegovu užu porodicu ili drugo lice koje je pritvorenik odnosno zatvorenik ranije odredio, osim ako to lice, ako je punoljetno, ne zahtijeva drugačije.

(2) Pritvorenik ili zatvorenik mora biti obaviješten o smrti ili težoj bolesti članova uže porodice.

(3) U slučajevima iz stava (2) ovog člana pritvoreniku ili zatvoreniku će se, po mogućnosti, dozvoliti posjeta da vidi preminulog člana uže porodice ili da prisustvuje sahrani.

(4) U slučaju da se pritvoreniku ili zatvoreniku odobri posjeta iz stava (3) ovog člana, to se ne smatra pogodnošću, te se ne primjenjuju kriterijumi za odobravanje pogodnosti, već se samo procjenjuje bezbjednosni rizik.

(5) Posmrtni ostaci pritvorenika, odnosno zatvorenika predaju se njegovoj porodici.

(6) Ako lica iz stava (1) ovog člana ne preuzmu posmrtne ostatke lica, to lice će biti sahranjeno na mjesnom groblju na trošak zavoda.

7. Osnovna prava

Član 96

(Boravak na otvorenom)

(1) Svim pritvorenicima i zatvorenicima mora se omogućiti da provedu na otvorenom prostoru najmanje dva sata dnevno.

(2) Svim pritvorenicima i zatvorenicima koji rade i borave u zatvorenim prostorijama mora se omogućiti da provedu na otvorenom prostoru najmanje tri sata dnevno.

Član 97

(Najnužnije potrebe)

Pritvorenicima i zatvorenicima koji ne rade kao i onima kojima zavod nije omogućio da rade, a nemaju sopstvenih sredstava, obezbijediće se podmirivanje najnužnijih potreba davanjem potrebnih stvari (za održavanje lične higijene, dopisivanje i sl.).

Član 98

(Biblioteka)

(1) Svaki zavod treba da ima biblioteku koja je na raspolaganju svim kategorijama pritvorenika i zatvorenika.

(2) U biblioteci treba da bude obezbijeđen širok asortiman knjiga za razonodu kao i naučna literatura, koju, u skladu s mogućnostima zavoda, treba stalno dopunjavati.

(3) Pritvorenicima i zatvorenicima treba omogućiti da koriste svoje knjige za čitanje.

(4) Ako je moguće, biblioteku treba organizovati u saradnji sa lokalnom bibliotekom.

Član 99

(Slobodne aktivnosti)

(1) U okviru slobodnog vremena, u zavodu se organizuju slobodne aktivnosti (fizička kultura i razni oblici kulturno-prosvjetnog rada), kao dopunski oblik opšteg i stručnog obrazovanja radi sticanja pozitivnih navika za racionalno korišćenje slobodnog vremena poslije puštanja na slobodu.

(2) S ciljem ostvarivanja aktivnosti iz stava (1) ovog člana, pritvorenici i zatvorenici mogu osnivati sportske, dramske, literarne, muzičke i druge sekcije i održavati priredbe i takmičenja.

8. Rad

Član 100

(Vrste poslova)

Pritvorenicima i zatvorenicima sposobnim za rad, u skladu sa mogućnostima zavoda, omogućiće se radno angažovanje u radionicama zavoda, ekonomijama i drugim sličnim oblicima rada kao i na radilištima izvan kruga zavoda.

Član 101

(Organizacija rada)

Organizacija rada i metode rada pritvorenika i zatvorenika treba da odgovaraju savremenim radnim standardima i tehnikama, kao i modernim sistemima rukovođenja proizvodnim procesima.

Član 102

(Finansijski rezultati rada)

(1) Proizvodni i finansijski efekti dobijeni kao rezultat radnog angažovanja zatvorenika služe prvenstveno za podmirenje sopstvenih potreba zavoda koje se odnose na izdržavanje pritvorenika i zatvorenika.

(2) O finansijskim rezultatima radnog angažovanja pritvorenika i zatvorenika zavod je dužan voditi posebnu računovodstvenu evidenciju u skladu sa propisima o računovodstvu.

(3) Prihodi ostvareni po osnovu radnog angažovanja zatvorenika u zavodu nisu prihodi budžeta Bosne i Hercegovine. Ovi prihodi evidentiraju se u skladu s odgovarajućim knjigovodstveno-računovodstvenim propisima i koriste se u skladu sa finansijskim planom zavoda.

Član 103

(Radno vrijeme)

Radno vrijeme pritvorenika i zatvorenika određuje se po propisima o radnim odnosima koji se odnose na radnike u preduzećima.

Član 104

(Zaštita na radu)

Mjere zaštite na radu pritvorenika i zatvorenika treba da odgovaraju zaštiti na radu u preduzećima u kojima se obavljaju slični poslovi.

Član 105

(Osiguranje na radu)

Pritvorenici i zatvorenici imaju pravo na osiguranje od nesreće na poslu i profesionalnog oboljenja pod istim uslovima kao i radnici u preduzećima.

Član 106

(Naknada za rad)

(1) Pritvorenici i zatvorenici imaju pravo na naknadu za svoj rad.

(2) Visina naknade za rad zavisi od vrste posla, količine i kvaliteta rada, dužine radnog vremena kao i doprinosa ostvarivanju produktivnosti i ekonomičnosti poslovanja.

(3) Naknada za rad iznosi od jedne četvrtine do jedne polovine prosječne plate na sličnim poslovima, ostvarene u posljednja tri mjeseca u privredi Bosne i Hercegovine.

(4) Naknada za produženi rad, rad noću i rad pod otežanim uslovima obračunava se u skladu s propisima o radnim odnosima ili na osnovu ugovora, ako je to povoljnije za pritvorenika, odnosno zatvorenika.

(5) Pritvorenici i zatvorenici koji pohađaju praktičnu nastavu imaju pravo na 70% prosječne naknade iz stava (3) ovog člana.

Član 107

(Pravilnik o naknadama za rad)

Ministar pravde donosi pravilnik o naknadama za rad pritvorenika i zatvorenika.

Član 108

(Naknada za vrijeme bolesti)

Zatvoreniku koji oboli na radu ili u vezi s radom u zavodu pripada naknada za vrijeme spriječenosti za rad po propisima o zdravstvenom osiguranju, osim u slučaju namjernog samopovređivanja.

Član 109

(Raspolaganje sredstvima)

Pritvorenici, odnosno zatvorenici slobodno raspolažu sredstvima koja prime kao naknadu za svoj rad.

Član 110

(Prava na korist od pronalazaka)

Za pronalaske i tehnička unapređenja ostvarena tokom pritvora ili izdržavanja kazne zatvora, pritvorenicima, odnosno zatvorenicima pripadaju prava shodno opštim propisima.

Član 111

(Priznavanje kvalifikacija)

Kad se po propisima o radu i samo vrijeme provedeno na radu u određenoj vrsti posla priznaje kao osnov za sticanje kvalifikacije, priznaće se za tu kvalifikaciju i vrijeme provedeno na istoj vrsti posla u zavodu.

9. Disciplinske procedure

Član 112

(Disciplinski prekršaji)

(1) Pritvorenici i zatvorenici odgovaraju za ponašanja koja su suprotna zakonu, kućnom redu i naređenjima službenih lica zavoda.

(2) Ponašanja iz stava (1) ovog člana predstavljaju disciplinski prekršaj.

(3) Disciplinski prekršaji su:

1. fizički napad, svađa ili vrijeđanje drugih;

2. izrada, korišćenje, unošenje, čuvanje, primanje ili krijumčarenje u zavod ma kakvih predmeta ili materija koje su bilo izričito zabranjene kućnim redom ili se mogu koristiti u sljedeće svrhe:

a. za prijetnju ili napad na druge,

b. za pomoć pri bijegu,

c. kao opojno sredstvo;

3. bjekstvo ili nedolazak u zavod po proteku dozvoljenog vremena otpusta van zavoda,

4. kršenje pravila o radu, higijeni, protivpožarnoj zaštiti kao i o sprečavanju posljedica prirodnih nepogoda;

5. namjerno nanošenje štete imovini zavoda ili drugih lica;

6. nedolično ponašanje pred drugima,

7. nepoštovanje bilo kojeg pravila kućnog reda ili zakonitih naređenja službenika zavoda, ometanje službenika zavoda u obavljanju posla ili opiranje bilo kojoj radnji ovlašćenog zavodskog službenika;

8. uzimanje talaca;

9. učešće u pobuni;

10. uzimanje od drugih lica naknade u novcu ili naturi, tzv. “reketiranje”;

11. izrada bilo kakvih predmeta i obavljanje privatnih poslova za sebe ili drugog bez naloga službenog lica;

12. boravak na nedozvoljenom mjestu, unutar ili izvan zavoda;

13. pružanje aktivnog ili pasivnog otpora službenim licima;

14. nepoštovanje ili kršenje propisa o korišćenju vanzavodskih pogodnosti, odnosno donesenih ili izdatih mjera nadzora, zabrane ili ograničenja;

15. planiranje, organizovanje, pokušaj ili prijetnja radnjama navedenim u tač. od 1. do 11. ovog stava;

16. pomaganje ili podsticanje drugih na bilo koju od radnji navedenih u tač. od 1. do 12. ovog stava.

Član 113

(Pokretanje disciplinskog postupka)

(1) Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti pritvorenika ili zatvorenika mogu pokrenuti vaspitač, upravnik zavoda ili rukovodioci organizacionih jedinica zavoda.

(2) Pritvorenici, odnosno zatvorenici ne mogu biti grupno kažnjeni za učinjeni disciplinski prekršaj, niti mogu biti kažnjeni dva puta za istu radnju.

Član 114

(Disciplinske sankcije)

(1) Za disciplinske prekršaje mogu se izreći sljedeće kazne:

1. ukor,

2. opomena,

3. ukidanje pogodnosti,

4. zabrana raspolaganja novčanim sredstvima,

5. upućivanje u samicu do deset dana.

(2) Vremenski period ukidanja pogodnosti zavisiće od ozbiljnosti prekršaja, ali ne može biti duži od mjesec dana.

Član 115

(Disciplinska odgovornost i žalbe)

(1) Disciplinski postupak i izricanje disciplinskih kazni vrši komisija koju imenuje upravnik zavoda.

(2) Protiv odluka komisije može se uložiti žalba upravniku zavoda u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

(3) U postupku utvrđivanja odgovornosti pritvoreniku, odnosno zatvoreniku se mora omogućiti da iznese svoju odbranu.

(4) Pri izricanju disciplinske kazne iz člana 114. stav (2) ovog zakona može se uslovno odgoditi izvršenje disciplinske kazne za vrijeme do šest mjeseci.

(5) Uslovno odgađanje izvršenja disciplinske kazne opozvaće se ako pritvorenik ili zatvorenik u roku za koji je odgođeno izvršenje bude ponovo disciplinski kažnjen.

(6) Rješenje upravnika zavoda doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može voditi upravni spor.

Član 116

(Prava pritvorenika i zatvorenika upućenih u samicu)

(1) Za vrijeme trajanja izvršenja disciplinske sankcije upućivanja u samicu, pritvoreniku, odnosno zatvoreniku moraju biti obezbijeđeni neophodni higijenski i zdravstveni uslovi, kao i boravak na otvorenom u trajanju od dva sata dnevno.

(2) Za vrijeme boravka u samici, stanje pritvorenika ili zatvorenika svaki dan kontroliše ljekar zavoda.

(3) Pravilnik o uslovima i načinu izdržavanja disciplinske sankcije upućivanja u samicu donosi ministar pravde.

10. Posebna ovlašćenja upravnika

Član 117

(Naknada štete)

(1) Upravnik zavoda može donijeti rješenje da se od naknade za rad pritvorenika, odnosno zatvorenika, kao i novca koji im je oduzet prilikom dolaska u zavod ili im je poslan, naplati šteta koju je pritvorenik ili zatvorenik namjerno ili grubom nepažnjom prouzrokovao za vrijeme pritvora ili izdržavanja kazne zatvora, kao i troškovi sprovođenja lica do kojih je došlo usljed njegovog bjekstva i drugim slučajevima sprovođenja kad ih po ovom zakonu snosi pritvorenik, odnosno zatvorenik.

(2) Protiv rješenja upravnika zavoda o visini i naplati štete pritvorenik ili zatvorenik može u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja izjaviti žalbu ministru pravde.

(3) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana može se voditi upravni spor.

(4) Ako šteta premašuje vrijednost od 300 KM, a pritvorenik ili zatvorenik ne pristaje da je plati, zavod može naknadu štete ostvariti tužbom kod nadležnog suda.

Član 118

(Novo krivično djelo)

Ako pritvorenik ili zatvorenik za vrijeme pritvora ili izdržavanja kazne zatvora učini novo krivično djelo, zavod je dužan da podnese krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu.

Član 119

(Administrativna mjera – usamljenje)

(1) Prema pritvoreniku ili zatvoreniku koji zbog svojih postupaka predstavlja ozbiljnu opasnost za sistem izvršenja pritvora i kazne zatvora, može se odrediti mjera usamljenja u neprekidnom trajanju do 30 dana. U posebnim slučajevima ova mjera može biti produžena po odobrenju ministra pravde. Nijedno produženje ove mjere odobreno od ministra pravde neće biti duže od 30 dana.

(2) Pritvorenik, odnosno zatvorenik će se za vrijeme trajanja mjere usamljenja držati odvojeno od ostalih lica.

(3) Izvršenje mjere usamljenja prekinuće se, kako je to navedeno u članu 88. (3), ako ljekar tako naredi.

(4) Mjera usamljenja može se ukinuti i prije isteka vremena za koje je određena ako se u toku njenog izvršenja utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je određena.

(5) Za vrijeme izdržavanja mjere usamljenja, stanje pritvorenika ili zatvorenika svaki dan kontroliše ljekar zavoda.

(6) Rješenje u slučaju iz stava (1) ovog člana donosi upravnik zavoda, a rješenje iz stava (3) ovog člana ljekar odgovarajuće specijalnosti.

(7) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana pritvorenik ili zatvorenik ima pravo žalbe ministru pravde u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne odgađa izvršenje.

(8) Rješenje iz stava (7) ovog člana doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može voditi upravni spor.

(9) Pravilnik o uslovima i načinu izdržavanja kazne upućivanja u samicu i mjere usamljenja donosi ministar pravde.

11. Kućni red

Član 120

(Sadržaj i dostupnost Pravilnika o kućnom redu)

(1) Kućnim redom bliže se uređuje organizacija i način života pritvorenika i zatvorenika, a naročito: prijem i raspoređivanje, upoznavanje s kućnim redom i drugim propisima, smještaj, ishrana i odijevanje, način korišćenja zdravstvene zaštite i sprovođenje higijenskih mjera, način i uslovi zadovoljavanja vjerskih potreba, dopisivanje, prijem posjeta i pošiljaka, vrsta i količina prehrambenih artikala koje mogu primati, uslovi i način raspolaganja novcem od naknada za rad, nagrada i novčanih pošiljaka, način korišćenja neprekidnog odmora, održavanja reda i discipline, sistem disciplinskih prekršaja i sankcija, uslovi i način izvršenja izrečenih disciplinskih kazni, mjera usamljenja, vrste zavodskih pogodnosti, uslovi i način korišćenja svih pogodnosti, način organizovanja kulturno-prosvjetnog, zabavnog i sportskog života, slobodne aktivnosti, boravka na otvorenom, organizacija i način rada pritvoreničke, odnosno zatvoreničke samouprave, način otpuštanja i pomoć prilikom otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora kao i druga pitanja koja mogu biti značajna za uslove i način izvršenja pritvora i izdržavanja kazne zatvora.

(2) Pravilnik o kućnom redu donosi ministar pravde.

(3) Pravilnik o kućnom redu biće objavljen i dostupan svakom pritvoreniku i zatvoreniku.

IV – ODREDBE O IZVRŠENjU PRITVORA

Član 121

(Zavod ili odjeljenja zavoda za pritvor)

(1) Mjera pritvora određena rješenjem Krivičnog odjeljenja Suda izvršava se u posebnom pritvorskom odjeljenju zavoda ili u posebnom zavodu za mjeru pritvora.

(2) Pritvorska odjeljenja su zatvorenog tipa.

Član 122

(Postupanje sa pritvorenicima)

(1) U postupanju sa pritvorenim licima primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o krivičnom postupku, kao i odredbe ovog zakona.

(2) Na zahtjev tužioca i ako je to u interesu pravde, Sud može narediti da se ograniče određena prava pritvorenika.

Član 123

(Potvrda o prijemu)

Zavod izdaje pismenu potvrdu o prijemu pritvorenog lica u koju se unosi dan i sat prijema pritvorenog lica, ime lica koje je dovelo pritvoreno lice i ime lica koje ga je primilo.

Član 124

(Privremeno izvođenje iz zavoda)

Pritvoreno lice može se privremeno izvoditi iz zavoda samo po nalogu Krivičnog odjeljenja Suda.

Član 125

(Premještaj pritvorenika)

(1) Ako je u interesu vođenja krivičnog postupka ili ako to zahtijevaju bezbjednosni razlozi, pritvorenik se može premjestiti iz jednog u drugi zavod ili na liječenje iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu, bilo kojeg od entiteta.

(2) Rješenje o premještaju pritvorenika iz stava (1) ovog člana donosi Sud ili drugi sud u Bosni i Hercegovine kad je na njega Sud prenio vođenje postupka.

(3) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana pritvorenik može izjaviti žalbu vijeću suda u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

(4) Žalba na rješenje ne odgađa izvršenje rješenja.

(5) Rješenje vijeća suda je konačno.

(6) Prilikom premještanja iz jedne u drugu ustanovu, lice iz stava (1) ovog člana mora biti što manje izloženo javnosti i zaštićeno odgovarajućim mjerama od uvreda, znatiželje i publiciteta u bilo kojem obliku.

Član 126

(Smještaj u zdravstvenu ustanovu zbog psihičkih smetnji)

(1) Pritvorenik koji za vrijeme izdržavanja mjere pritvora duševno oboli ili pokazuje teške psihičke smetnje biće smješten u zdravstvenu ustanovu.

(2) O smještaju u smislu stava (1) ovog člana odlučuje Sud, na predlog upravnika zavoda, a na osnovu obrazloženog mišljenja dva ljekara, od kojih je jedan psihijatar.

(3) Pritvorenik ostaje u zdravstvenoj ustanovi dok ne prestanu razlozi za smještaj, a najduže do isteka vremena pritvora, osim ako je u skladu s odredbama odgovarajućeg zakona doneseno neko drugo rješenje.

Član 127

(Otpuštanje iz pritvora)

Otpuštanje pritvorenog lica iz zavoda vrši se na osnovu rješenja o ukidanju pritvora ili istekom vremena za koje je pritvor određen.

Član 128

(Obavještenje o smrti pritvorenika)

U slučaju smrti pritvorenog lica, o tome će bez odgađanja biti obaviještena uža porodica, ako je ima, Krivično odjeljenje Suda i Ministarstvo pravde.

Član 129

(Nadzor nad izvršenjem mjere pritvora)

Nadzor nad izvršenjem mjere pritvora sprovodi Ministarstvo pravde.

V – ODREDBE O IZVRŠENjU KAZNE ZATVORA

1. Opšte odredbe

Član 130

(Cilj kazne zatvora)

Cilj izvršenja kazne zatvora je da se kazne počinioci krivičnih djela kako je to odredio Sud, te da se zatvorenicima omogući da tokom izdržavanja kazne, kroz sistem savremenih vaspitnih mjera, usvoje društveno prihvatljive vrijednosti s ciljem lakšeg uključivanja u uslove života na slobodi i da se ponašaju u skladu sa zakonom i ispunjavaju dužnosti građanina.

Član 131

(Individualizovani tretman)

(1) Sa zatvorenicima treba postupati na način koji u najvećoj mjeri odgovara njihovim ličnim potrebama i koji je prilagođen postignutom uspjehu u tretmanu.

(2) Radi postizanja uspješnog tretmana obavlja se procjena i klasifikacija zatvorenika.

Član 132

(Učešće u tretmanu)

(1) Kod zatvorenika treba razvijati osjećaj lične odgovornosti za sopstvene postupke i podsticati ih da u svom tretmanu i sami učestvuju.

(2) Tokom izvršenja kazne zatvora zatvorenici će učestvovati u vaspitnim, kulturnim, sportskim i drugim djelatnostima.

(3) Kako bi se zatvorenici podstakli na učeće u tretmanu i razvijanje osjećaja lične odgovornosti, oni mogu formirati samoupravna tijela.

Član 133

(Rad zatvorenika)

(1) Zatvorenicima će se omogućiti rad u skladu s njihovim psihofizičkim sposobnostima, stručnoj spremi i mogućnostima zavoda.

(2) Rad zatvorenika treba da bude koristan i da što više odgovara savremenom načinu obavljanja rada iste vrste na slobodi.

(3) Cilj rada je da zatvorenici steknu, odnosno održe i povećaju svoje radne sposobnosti, radne navike i stručno znanje radi što lakšeg uključivanja u koristan život na slobodi.

(4) Sredstva koja zatvorenici ostvare svojim radom u zavodu koriste se za njihove lične potrebe u vrijeme boravka u zavodu, za plaćanje zakonskog izdržavanja na njihov račun njihovih drugih obaveza u skladu sa zakonom i na zakonu zasnovanim odlukama sudova i drugih nadležnih organa.

(5) Postizanje ekonomske koristi od rada zatvorenika ne smije ići na štetu ostvarenja cilja tog rada.

Član 134

(Nastava)

(1) Za zatvorenike za koje je to potrebno, organizuje se nastava za opšte i stručno obrazovanje i osposobljavanje.

(2) S ciljem postizanja opšteg obrazovanja i tretmana zatvorenika tokom izvršenja kazne zatvora, organizuju se razni oblici školovanja, kurseva, slobodnih aktivnosti, kulturno-prosvjetnog rada i fizičke kulture i omogućava čitanje knjiga i dnevne štampe, praćenje televizijskog programa, posjete kulturnim i sportskim manifestacijama kada to bezbjednosni razlozi dopuštaju, kao i korišćenje drugih sredstava informisanja.

Član 135

(Opšta odredba o uslovnom otpustu)

Radi podsticanja sopstvenih napora zatvorenika za uključivanje u redovan život na slobodi, zatvorenici za koje se osnovano može očekivati da će se na slobodi dobro vladati i da neće vršiti krivična djela mogu se pustiti na uslovni otpust, u skladu s krivičnim zakonom, ili ovim zakonom uz mogućnost obaveznog uslovnog otpusta i određivanja mjera nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanje nadležnom organu socijalne zaštite ili drugom pravnom licu ili organizaciji koji pružaju pomoć ili druge oblike zbrinjavanja lica otpuštenih sa izdržavanja kazne zatvora kao i druge radnje u skladu s važećim propisima.

Član 136

(Pomoć nakon otpusta)

(1) Zatvorenicima otpuštenim sa izdržavanja kazne zatvora nadležni organi, ustanove i druga pravna lica pružaće potrebnu pomoć za njihovo lakše i brže uključivanje u redovan život na slobodi.

(2) Pomoć iz stava (1) podrazumijeva ali i ne ograničava na iznalaženje privremenog smještaja i obezbjeđenje ishrane, neophodno liječenje, iznalaženje nove sredine u kojoj će osuđeno lice živjeti, pomoć u sređivanju porodičnih prilika, u pronalaženju zaposlenja i završetak započetog stručnog osposobljavanja i davanje novčane pomoći za podmirivanje najnužnijih potreba.

2. Upućivanje na izdržavanje kazne zatvora

Član 137

(Zavodi i institucije za izdržavanje kazne zatvora)

(1) Zatvorenici će služiti svoju kaznu u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija Bosne i Hercegovine ili u drugim institucijama koje su utvrđene kao najpogodnije za ostvarivanje ciljeva kazne zatvora.

(2) Druge institucije iz stava (1) ovog člana su institucije iz člana 257. ovog zakona, odnosno institucije koje odredi Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.

Član 138

(Oduzimanje putne isprave)

(1) S ciljem obezbjeđenja izvršenja kazne zatvora, predsjednik Krivičnog odjeljenja Suda upućuje osuđeno lice, a ukoliko ocijeni da bi to lice odlaskom u inostranstvo moglo osujetiti izvršenje kazne, tražiće od nadležnog organa da mu oduzme isprave koje se mogu koristiti za prelazak državne granice do izvršenja kazne.

(2) O oduzimanju i zadržavanju isprava kojom se dozvoljava licu prelazak državne granice izdaje se potvrda.

Član 139

(Izvršenje rješenja o upućivanju)

(1) Krivično odjeljenje Suda poziva osuđeno lice koje se nalazi na slobodi i saopštava mu dan kada treba da se javi radi izdržavanja kazne zatvora.

(2) Dan javljanja u zavod određuje se tako da osuđenom licu ostane najmanje osam, a najviše 15 dana do dana javljanja na izdržavanje kazne zatvora.

(3) Pri saopštenju osuđenom licu se predaje uputni akt, kao i vozna karta ako za odlazak treba koristiti prevozna sredstva javnog saobraćaja.

(4) Krivično odjeljenje Suda dužno je da prilikom upućivanja osuđenog lica na izdržavanje kazne zatvora istovremeno ili najkasnije u roku od tri dana o tome obavijesti zavod.

(5) Uz uputni akt obavezno se dostavlja prepis presude i izvod iz kaznene evidencije.

(6) Za lica koja se upućuju na izdržavanje kazne prije pravosnažnosti presude, Krivično odjeljenje Suda dužno je uz rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora zavodu dostaviti i prepis nepravosnažne presude.

(7) Zavod je dužan da što je prije moguće, ali najkasnije istog dana, obavijesti Krivično odjeljenje Suda o stupanju osuđenog lica na izdržavanje kazne zatvora.

(8) Ako se osuđeno lice, koje je na slobodi, ne javi određenog dana radi izdržavanja kazne zatvora, zavod će o tome obavijestiti Krivično odjeljenje Suda što je prije moguće, ali najkasnije istog dana.

(9) Ako se uredno upućeno osuđeno lice ne javi u zavod u određenom roku, Sud će izdati naredbu sudskoj policiji da se to lice prinudno sprovede.

(10) Za osuđena lica koja se kriju ili se nalaze u bjekstvu, Krivično odjeljenje Suda donosi naredbu za izdavanje potjernice koju dostavlja nadležnom organu za unutrašnje poslove.

(11) Kada osuđeno lice bude uhvaćeno, sprovodi se u zavod.

(12) Troškove sprovođenja u slučaju iz st. (9) i (10) ovog člana snosi osuđeno lice.

Član 140

(Smještaj, djelotvorno pravo na pomoć prevodioca, pogodnosti i zdrastveno informisanje zatvorenika stranih državljana)

(1) Prilikom upućivanja zatvorenika stranog državljanina u određeni zavod, osim opštih kriterijuma iz zakona ili drugih propisa s ciljem ublažavanja zatvorenikovog osjećaja izolovanosti i adekvatnog tretmana, treba nastojati da se njegovo upućivanje izvrši u skladu sa njegovim specifičnim potrebama i, ako je to izvodljivo, uz mogućnost komunikacije sa drugim stranim zatvorenicima istog državljanstva, jezika, vjere ili kulture, što se omogućava penološkom sredstvima kao što su rad, kultura, zabava, zajedničke vježbe kao i drugi oblici slobodnih aktivnosti ili kulturno-prosvjetnog rada, ukoliko to nije u suprotnosti sa razlozima bezbjednosti, efikasnije realizacije tretmana ili drugim opravdanim razlozima u skladu sa zakonom.

(2) Zavodska uprava je dužna da stranim državljanima omogući djelotvorno pravo na pomoć prevodioca kada treba da učestvuju u postupku koji ih se tiče, naročito uključujući disciplinske postupke, postupke po molbi za uslovni otpust, molbi za pomilovanje, zahtjevu za transfer za dalje izdržavanje kazne zatvora u zemlji porijekla, kao i drugim postupcima kada se odlučuje o njihovim pravima ili rješavanju molbi, žalbi i drugih podnesaka podnesenih radi zaštite njihovih prava, s tim da se u pogledu pružanja pravne pomoći, u davanju prevodilačkih ili usluga tumača može obratiti konzularnom predstavniku njegove države ili predstavniku države koja štiti interese države zatvorenika stranog državljanina.

(3) U slučaju odlučivanja o određenim izlazima zatvoreniku stranom državljaninu van kruga zavoda, svaki rizik od mogućnosti bjekstva takvog zatvorenika procjenjuje se pojedinačno, i u slučaju odobravanja, traženi izlaz se može koristiti samo uz izdate mjere obaveznog nadzora.

(4) Zavodske medicinske službe moraju obezbijediti da se informacije o prenosivim bolestima, posebno hepatitisu, HIV-u, AIDS-u, TBC-u i slično, redovno na različitim jezicima dostavljaju stranim zatvorenicima, a ukoliko boluju od navedenih bolesti, dobiće zdrastvenu zaštitu i sve druge oblike medicinske njege, savjetovanja ili informisanja kao i drugi zatvorenici.

Član 141

(Zamjena kazne zatvora)

(1) Kazna zatvora do jedne godine koja je izrečena osuđenom licu može se, na njegov zahtjev, zamijeniti novčanom kaznom, koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku do 30 dana pod uslovima određenim Krivičnim zakonom.

(2) Osuđenom licu kojem je kazna zatvora do jedne godine zamijenjena novčanom kaznom i koja je plaćena u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti navedene sudske odluke sud će izdati potvrdu o izvršenoj kazni i o tome obavijestiti organ unutrašnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije.

(3) Ako se novčana kazna ne plati u roku iz stava (1) ovog člana, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora. Ako se novčana kazna plati samo djelimično, izvršiće se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen.

Član 142

(Početak i računanje kazne zatvora)

(1) Početak izvršenja kazne zatvora računa se od dana kada se osuđeno lice samo javi radi izdržavanja kazne zatvora, odnosno od dana kada bude sprovedeno u zavod.

(2) Vrijeme provedeno nezakonito na slobodi ne računa se u izdržavanje kazne.

Član 143

(Pravilnik o upućivanju na kaznu zatvora)

Ministar pravde donosi Pravilnik o kriterijumima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora.

Član 144

(Nadzor Ministarstva pravde nad radom sudske uprave)

Inspekcijski nadzor nad radom sudske uprave u vršenju poslova upućivanja osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora vrši Ministarstvo pravde.

3. Odgađanje izvršenja kazne

Član 145

(Okolnosti pod kojima je odgađanje moguće)

(1) Osuđenom licu koje se nalazi na slobodi može se, na njegovu molbu ili s njegovim pristankom, na molbu članova uže porodice ili na predlog nadležnog opštinskog organa socijalne zaštite, odgoditi izvršenje kazne zatvora ako:

1. je oboljelo od teže akutne bolesti;

2. se desio smrtni slučaj ili teška bolest u užoj porodici osuđenog lica;

3. je odgađanje potrebno radi izvršenja ili dovršenja izuzetno neodgodivih poljskih ili sezonskih radova ili radova izazvanih elementarnim nepogodama ili drugim udesom, a porodica osuđenog lica nema drugih članova porodice sposobnih za rad, niti se zbog slabog imovnog stanja ili iz drugih opravdanih razloga može angažovati drugo lice za obavljanje ovih poslova;

4. je osuđeno lice obavezno da izvrši određeni posao koji je već započelo, a u slučaju neizvršenja posla nastala bi neotklonjiva ili znatnija šteta za njega ili članove njegove uže porodice, odnosno za lice, odnosno organizaciju prema kojoj je u obavezi;

5. je odgađanje osuđenom licu potrebno zbog završetka školovanja ili polaganja ispita za koji se pripremalo;

6. je zajedno sa osuđenim licem osuđen i njegov bračni drug ili drugi članovi zajedničkog domaćinstva ili ako se oni već nalaze na izdržavanju kazne zatvora, a istovremenim izdržavanjem kazne svih tih lica bilo bi ugroženo izdržavanje maloljetnih, bolesnih ili starih članova domaćinstva;

7. je osuđeno lice žena koja doji dijete mlađe od godinu dana ili koja je trudna;

8. je osuđeno lice jedini hranilac porodice, a stupanjem na izdržavanje kazne zatvora bilo bi ugroženo izdržavanje porodičnog domaćinstva;

9. je podnesena molba za pomilovanje.

(2) Izvršenje kazne u slučaju iz stava (1) tačka 1. ovog člana može se odgoditi za vrijeme dok bolest traje, u slučajevima iz tač. 2, 3, i 4. najduže tri mjeseca, u slučajevima iz tač. 5, 6. i 8. najduže šest mjeseci, a u slučajevima iz tačke 7. do navršene jedne godine života djeteta.

(3) U slučaju iz stava (1) tačka 1. ovog člana, osuđeno lice dužno je da svaka tri mjeseca Krivičnom odjeljenju Suda podnosi dokaz o svom zdravstvenom stanju.

Član 146

(Molba za odgađanje)

(1) Molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora podnosi se u roku od tri dana od dana uručenog uputnog akta iz stava (3) člana 139. ovog zakona.

(2) Ako je razlog za odgađanje izvršenja kazne zatvora iz stava (1) tačka 1. člana 145. ovog zakona nastao nakon tog roka, molba se može podnijeti do dana kada osuđeno lice treba da se javi radi izdržavanja kazne.

(3) U molbi se moraju navesti razlozi i dokazi o činjenicama koje opravdavaju odgađanje.

(4) Dokaze o činjenicama iz tač. 1, 2, 5, 6. i 7. stava (1) člana 145. ovog zakona izdaje nadležni organ, a iz tač. 3, 4. i 8. mjesna zajednica prema prebivalištu osuđenog lica.

(5) O molbi za odgađanje izvršenja kazne zatvora odlučuje Krivično odjeljenje Suda koje je dužno donijeti rješenje u roku od pet dana od dana prijema molbe.

(6) Prije donošenja rješenja Krivično odjeljenje Suda može obaviti potrebne provjere radi utvrđivanja činjenica navedenih u molbi.

(7) Molbu koja nije podnesena u roku i molbu u kojoj nisu navedeni razlozi, dokazi i činjenice, Krivično odjeljenje Suda će rješenjem odbaciti.

(8) Izvršenje kazne neće se odgoditi ako bi zbog odgađanja nastupila zastarjelost izvršenja kazne.

(9) Ukupno odgađanje izvršenja kazne po svim osnovima može trajati najduže 12 mjeseci, osim u slučaju iz tačke 7. stava (1) člana 145. ovog zakona.

(10) Do donošenja rješenja o molbi odgađa se početak izvršenja kazne zatvora.

Član 147

(Žalba)

(1) Protiv rješenja kojim se odbija ili odbacuje molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora osuđeno lice ima pravo žalbe u roku od tri dana od dana prijema rješenja predsjedniku Suda.

(2) Žalba odgađa izvršenje kazne.

(3) Predsjednik Suda dužan je donijeti rješenje po žalbi iz stava (1) ovog člana u roku od tri dana od dana prijema žalbe, a u roku od pet dana od dana donesenog rješenja dužan je dostaviti ga Krivičnom odjeljenju Suda.

(4) Protiv rješenja predsjednika Suda ne može se pokrenuti upravni spor.

(5) O odgađanju izvršenja kazne zatvora Sud će obavezno obavijestiti zavod.

Član 148

(Vojni rok)

(1) Lice pozvano na odsluženje vojnog roka koje je osuđeno na kaznu zatvora upućuje se na izdržavanje kazne zatvora prije služenja vojnog roka.

(2) Licu koje je u toku odsluženja vojnog roka pozvano na izdržavanje kazne zatvora odgađa se izvršenje kazne zatvora do završetka vojnog roka ukoliko u tom roku ne bi nastupila zastarjelost izvršenja kazne.

Član 149

(Odgađanje izvršenja na zahtjev tužioca)

(1) Kad tužilac na osnovu zakonskog ovlašćenja zatraži odgađanje izvršenja kazne zatvora, Krivično odjeljenje Suda neće pozivati osuđeno lice radi izvršenja kazne, a ako ga je već pozvalo, ali još nije prošao rok javljanja u zavod, donijeće rješenje o odgađanju izvršenja kazne zatvora.

(2) Odgađanje izvršenja kazne zatvora u slučaju iz stava (1) ovog člana, traje dok tužilac ne obavijesti Sud da se može početi sa izvršenjem kazne zatvora, odnosno dok ne bude donesena odluka o pravnom sredstvu tužioca.

4. Prijem u zavod

Član 150

(Smještaj u prijemno odjeljenje)

(1) Osuđeno lice prima se u zavod na osnovu uputnog akta Suda.

(2) Prilikom prijema u zavod, utvrdiće se identitet osuđenog lica, nakon čega se ono smješta u prijemno odjeljenje.

(3) Lice osuđeno na kaznu zatvora do jedne godine zadržaće se u prijemnom odjeljenju do 15 dana, a lica osuđena preko jedne godine zatvora najduže 30 dana.

Član 151

(Proces evidentiranja)

(1) U prijemnom odjeljenju ime osuđenog lica upisuje se u matičnu knjigu, za njega se formira dosije i utvrđuje zdravstveno stanje.

(2) Lice osuđeno na kaznu zatvora preko šest mjeseci fotografisaće se.

(3) Za vrijeme boravka u prijemnom odjeljenju utvrđuje se predlog tretmana zatvorenika.

(4) Uputstvo o matičnim knjigama, dosijeu i načinu određivanja tretmana zatvorenika donosi ministar pravde.

Član 152

(Reklasifikacija i godišnji pregled)

U toku izvršenja kazne zatvora vršiće se reklasifikacija zatvorenika, zavisno od postignutog uspjeha u tretmanu. Najmanje jednom godišnje napraviće se pregled napretka zatvorenika.

Član 153

(Obavještenje o datumu stupanja i otpuštanja)

O datumu stupanja i o datumu otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora zavod će odmah obavijestiti nadležni organ za unutrašnje poslove na čijem području se zatvorenik vodi u evidenciji prebivališta, odnosno boravišta, kao i nadležni organ kod kojeg se to lice vodi u vojnoj evidenciji.

Član 154

(Obavještenje o datumu stupanja i otpuštanja stranog državljanina ili lica bez državljanstva)

(1) O datumu stupanja na izdržavanje kazne zatvora stranog državljanina ili lica bez državljanstva, zavod će odmah obavijestiti Službu za poslove sa strancima Ministarstva bezbjednosti, zatim o bjekstvu ili nestanku lica koje se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, odobrenom izlazu van kruga zavoda, počinjenju krivičnog djela ili izrečenim disciplinskim sankcijama, premještaju zatvorenika u drugi zavod ili zdravstvenu ustanovu na liječenje kao i odobravanju uslovnog otpusta, odnosno dobijanja pomilovanja.

(2) O datumu otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora lica iz stava (1) ovog člana zavod će nadležnu službu obavijestiti u roku od 30 dana prije isteka kazne zatvora.

(3) Obavještenja iz stava (1) ovog člana zavod će dostavljati i u slučajevima određivanja ili ukidanja pritvora.

(4) Na zahtjev Službe za poslove sa strancima, zavod može dati i druge podatke ili informacije koje su od značaja za rad i funkcionisanje navedene službe u skladu sa zakonom ili drugim posebnim propisom.

Član 155

(Obavještenja bezbjednosnih agencija ili službi upućena zavodu)

(1) Ministarstvo bezbjednosti, odnosno odgovarajuće bezbjednosne agencije ili službe na državnom nivou ili policijske službe entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH, dužne su da odmah po saznanju obavijeste zavode u Bosni i Hercegovini o licu kojem je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine ili koje je proglašeno opasnim po nacionalnu bezbjednost a koje je na izdržavanju kazne zatvora ili druge mjere izrečene u skladu sa zakonom.

(2) O licu iz stava (1) ovog člana osim zavoda obavijestiće se i sud ukoliko takvo lice izvršava mjeru pritvora ili ako je osuđeno pravosnažnom sudskom odlukom i boravi na slobodi u toku postupka upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u skladu sa članom 139. ovog zakona.

5. Upravljanje kaznama svakog od zatvorenika

a. Posebne odredbe

Član 156

(Smještaj u zdravstvenu ustanovu zbog psihičkih smetnji)

(1) Zatvorenik koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora duševno oboli ili pokazuje teške psihičke smetnje biće smješten u zdravstvenu ustanovu.

(2) O smještaju u smislu stava (1) ovog člana odlučuje ministar pravde, na predlog upravnika zavoda, a na osnovu obrazloženog mišljenja stručnog tima ljekara koji imenuje ministar.

(3) Osuđeno lice ostaje u zdravstvenoj ustanovi dok ne prestanu razlozi za smještaj, a najduže do isteka kazne zatvora, osim ako je u skladu s odredbama odgovarajućeg zakona doneseno neko drugo rješenje.

Član 157

(Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi)

Vrijeme koje osuđeno lice provede u zdravstvenoj ustanovi van zavoda, kako je to predviđeno u članu 81. stav (3) i članu 156. stav (1) uračunava se u izvršenje kazne zatvora.

b. Rad i naknada za rad

Član 158

(Određivanje vrste posla)

(1) Zatvorenicima se određuje vrsta posla u skladu sa potrebama njihovog tretmana, njihovim psihofizičkim sposobnostima, sklonostima, ličnim osobinama i stečenim stručnim sposobnostima, prema mogućnostima koje postoje u zavodu i prema potrebama održavanja discipline.

(2) Prilikom određivanja vrste posla vodiće se računa i o želji zatvorenika da rade određeni posao.

Član 159

(Nastavak radnog odnosa sa prijašnjim poslodavcem)

(1) Zatvorenik koji na izdržavanju kazne zatvora treba da provede do tri mjeseca, a koji je u radnom odnosu, može za vrijeme izdržavanja kazne zatvora nastaviti rad u preduzeću u kojem je do tada radio, ako se zatvorenik i preduzeće s tim saglasi i ako je to izvodljivo s obzirom na udaljenost preduzeća.

(2) Međusobna prava i obaveze u slučaju iz stava (1) ovog člana regulisaće se ugovorom koji zaključuju ministar pravde i ovlašćeno lice preduzeća.

(3) Pod preduzećem, u smislu ovog člana, podrazumijeva se svako pravno lice (preduzeće, ustanova, radnja i sl.) kod kojeg je osuđeno lice zasnovalo radni odnos.

Član 160

(Odmor od rada)

Zatvorenici imaju pravo na dnevni odmor, najmanje jedan dan odmora u sedmici, te dovoljno vremena za obrazovanje i druge aktivnosti u skladu s njihovim programom tretmana.

Član 161

(Naknada kao predmet izvršenja odluke suda)

Izuzetno od odredaba iz člana 106. ovog zakona, predmet izvršenja može biti polovina iznosa naknade za rad na osnovu izvršne odluke nadležnog suda po kojoj je zatvorenik obavezan davati izdržavanje djeci, bračnom drugu, odnosno roditeljima, nadoknaditi štetu prouzrokovanu krivičnim djelom ili podmiriti druge obaveze.

Član 162

(Godišnji odmor)

(1) Zatvorenici koji su na neprekidnom radu proveli 11 mjeseci, uključujući i vrijeme provedeno na liječenju zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja do kojeg je došlo radom u zavodu, imaju pravo na neprekidan odmor od najmanje 18, a najviše 30 radnih dana u toku jedne godine.

(2) Zatvorenici koji su osuđeni na kaznu zatvora do jedne godine i koji su na radu proveli neprekidno šest mjeseci, imaju pravo na odmor u trajanju od jednog dana za svakih navršenih mjesec dana rada.

(3) Naknada za odmor zatvorenika utvrđuje se po propisima o radnim odnosima.

(4) Dužina i način korišćenja odmora u smislu st. (1) i (2) ovog člana propisuju se pravilnikom o kućnom redu.

c. Obrazovanje

Član 163

(Organizovanje nastave)

(1) Za maloljetne zatvorenike i mlađa punoljetna lica koja nemaju završenu osnovnu školu, zavod je obavezan organizovati nastavu s ciljem sticanja osnovnog obrazovanja i nastavu za stručno obrazovanje i osposobljavanje, u skladu s propisima o osnovnom i srednjem obrazovanju.

(2) Nastava iz stava (1) ovog člana organizuje se i za ostale zatvorenike za koje je to korisno i potrebno.

(3) Ako se pokaže pogodnijim, zavod može organizovati nastavu iz stava (1) ovog člana u saradnji s mjesnim školama, o čemu se zaključuje poseban ugovor.

(4) Zatvorenici mogu biti dopisni vanredni đaci i studenti škola i kurseva van zavoda, ako to razlozi dozvoljavaju i ako se programom tretmana ocijeni da je to potrebno i korisno za ostvarenje cilja izvršenja kazne.

(5) Zatvorenici koji završe određenu školu ili steknu kvalifikaciju u zavodu dobijaju svjedočanstvo. Iz svjedočanstva se ne smije vidjeti da je opšte ili drugo obrazovanje stečeno u zavodu.

Član 164

(Propisi o obrazovanju)

Na rad škola koje se osnivaju u zavodu primjenjuju se propisi o osnovnom i srednjem obrazovanju entiteta, odnosno kantona na čijem se području nalazi zavod.

d. Komunikacija i pogodnosti

Član 165

(Pisma i telefon)

(1) Zatvorenici imaju pravo održavati kontakte sa članovima svoje porodice i licima ili predstavnicima organizacija koja mogu pomoći u njihovom tretmanu, putem pisama i telefona bez ograničenja.

(2) Izuzetno, kada to zahtijevaju razlozi, zavod može vršiti kontrolu pisama i telefonskih razgovora, o čemu se obavještava zatvorenik.

Član 166

(Posjete)

(1) Zatvorenici imaju pravo primati posjete članova uže porodice, a po odobrenju upravnika zavoda, mogu ih posjećivati i druga lica, u skladu sa pravilnikom o kućnom redu.

(2) Ako je zatvorenik strani državljanin, ima pravo da ga posjećuje diplomatski i konzularni predstavnik njegove države ili države koja štiti interese njegove države, u skladu sa međunarodnim pravom i u granicama kućnog reda.

(3) Pravo iz stava (2) ovog člana može se uskratiti samo ako se takvo pravo uskraćuje diplomatskim ili konzularnim predstavnicima Bosne i Hercegovine u državi čiji je zatvorenik državljanin, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(4) Ako je zatvorenik lice bez državljanstva ili izbjeglica, predstavnik međunarodne organizacije koja štiti interese lica bez državljanstva, odnosno izbjeglica, ima pravo, u granicama kućnog reda, posjećivati to lice.

Član 167

(Pošiljke)

Zatvorenici imaju pravo primati od članova uže porodice pošiljke s odjećom, predmetima za ličnu upotrebu, štampu, knjige te novac, kojima mogu raspolagati, u skladu sa kućnim redom.

Član 168

(Pogodnosti)

(1) Za dobro ponašanje i zalaganje na radu zatvorenicima se mogu odobravati pogodnosti.

(2) Pogodnosti su skup podsticajnih mjera usmjerenih na pružanje povjerenja zatvoreniku, ublažavanje posljedica deprivacije, podsticanje sopstvenog učešća u ostvarivanju programa tretmana, jačanje odgovornosti i samopouzdanja radi osposobljavanja zatvorenika za samostalan život u skladu s pravnim poretkom i normama građanskog društva.

(3) Pogodnosti odobrava upravnik zavoda ili lice koje on ovlasti.

(4) Pogodnosti se mogu koristiti u krugu zavoda i van kruga zavoda.

Član 169

(Slobodno kretanje, izlazi i dopust)

(1) Zatvorenicima se mogu odobravati sljedeće pogodnosti koje će koristiti van kruga zavoda, i to:

1. slobodno kretanje van kruga zavoda u trajanju do 24 sata nakon svakih izdržanih sedam dana kazne zatvora (četiri puta u mjesecu koje u principu treba koristiti neradnim danom);

2. slobodan izlaz u grad u trajanju do pet sati jednom u mjesecu;

3. dopust do šest dana u toku jedne godine izdržavanja kazne zatvora (nakon svakih dva mjeseca provedenih na izdržavanju kazne zatvora osuđenom se može odobriti do jedan dan dopusta);

4. dopust do sedam dana u toku jedne godine izdržavanja kazne zatvora u slučaju teške bolesti ili smrti člana porodice, elementarnih nepogoda ili teških socijalnih slučajeva;

5. slobodno kretanje van kruga zavoda do dva dana u toku jedne godine za vjerske praznike;

6. za svaki državni praznik slobodno kretanje van kruga zavoda do jedan dan u toku jedne godine;

7. godišnji odmor u krugu porodice.

(2) Moguće je odobriti pogodnost sa nadzorom ili bez njega. Nadzor se obavezno određuje ako je pogodnost koja se koristi izvan zavoda odobrena:

a) licu osuđenom na kaznu zatvora do deset godina za krivična djela genocida, krivična djela protiv humanosti, ratne zločine, terorizam, nedozvoljenu proizvodnju i promet drogama, sprečavanje provratka izbjeglica i raseljenih lica;

b) licu osuđenom na više od deset godina zatvora, bez obzira na vrstu krivičnog djela;

c) alkoholičaru, ovisniku o drogama ili višestrukom povratniku.

Član 170

(Procjena rizika)

(1) Prilikom prvog prijema, kao i prilikom odlučivanja o pogodnostima van zavoda, svaki zatvorenik treba biti procijenjen kako bi se ustanovilo:

a) veličina rizika za zajednicu u slučaju bijega zatvorenika,

b) vjerovatnost da će takvo lice pokušati pobjeći ili samo ili uz pomoć van zavoda.

(2) Klasifikaciju bezbjednosti treba neprestano ispitivati tokom cijelog vremena izdržavanja kazne zatvora i shodno procijenjenom stepenu rizika bezbjednosnih uslova, donijeti odgovarajuću odluku o odobravanju ili neodobravanju pogodnosti.

(3) Procjena rizika bjekstva – bezbjednosnih uslova, najmanje uključuje:

a) prijetnju javnosti – zajednici u slučaju da zatvorenik pobjegne,

b) prethodno ponašanje, pokušaj bjekstva, ranije lišenje slobode po potjernici,

c) pristup spoljnoj pomoći,

d) ranija osuđivanost,

e) lične i porodične prilike,

f) raniji boravak van područja BiH, sklonost stalnim putovanjima, tj. kretanju iz mjesta u mjesto ili često mijenjanje mjesta prebivališta, odnosno boravišta,

g) lično učešće u ostvarivanju programa tretmana,

h) priroda krivičnog djela zbog kojeg je zatvorenik osuđen,

i) način, pobude i posljedice izvršenog krivičnog djela,

j) stav prema žrtvi,

k) dužina izrečene kazne zatvora,

l) moguća prijetnja drugim zatvorenicima,

m) kao i druge okolnosti koje mogu biti značajne za procjenu bezbjednosnog rizika.

Član 171

(Nadzor van obaveznog nadzora)

(1) Osim obaveznog nadzora, potreba za određivanjem mjera nadzora ocjenjivaće se i određivati prilikom svakog odobravanja pogodnosti.

(2) Nadležna služba zavoda dužna je, pored procjene rizika i drugih okolnosti, u skladu sa članom 170. ovog zakona, prilikom odobravanja pogodnosti, pratiti ponašanje i tretman osuđenog lica i to redovno, organizovano uz sistemsko zapažanje i praćenje navedenih lica primjenom savremenih penoloških metoda, odnosno u skladu sa članom 20. ovog zakona.

(3) Mjere nadzora mogu trajati dok postoji potreba, a najduže 15 dana do isteka kazne.

Član 172

(Mjere nadzora, zabrane i ograničenja)

(1) Zavodska uprava koristi nadzor kako bi mogla procijeniti opasnost koja prijeti od svakog zatvorenika, obezbijediti da svaki zatvorenik bude podvrgnut uslovima bezbjednosti, a sve s ciljem sprečavanja bjekstva zatvorenika i zaštite javnosti – javnog poretka, na način da nadzirani proces dovede do tačke bezbjednog puštanja zatvorenika u zajednicu za vrijeme izdržavanja kazne zatvora i održavanja ravnoteže između programa bezbjednosti i socijalne reintegracije.

(2) Nadzor podrazumijeva uvid u djelatnost i ponašanje zatvorenika koji se sprovodi redovno, organizovano i sistematski, primjenom mjera zabrane, obavještavanja, oduzimanja nedozvoljenih predmeta, privremenim zadržavanjem isprava, praćenjem lica, predmeta ili događaja, vizuelno ili putem tehničkih metoda i sredstava.

(3) Mjere zabrane koje se mogu odrediti prema zatvoreniku koji koristi pogodnosti van kruga zavoda su:

a) zabrana napuštanja boravišta ili prebivališta i

b) zabrana putovanja.

(4) U ostale mjere zabrane spadaju:

a) zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja,

b) zabrana boravka u blizini određenih objekata ili institucija,

c) zabrana sastajanja s određenim licima,

d) zabrana posjećivanja određene adrese ili adresa,

e) zabrana promjene mjesta korišćenja pogodnosti,

f) zadržavanje isprave i vozačke dozvole-privremeno, koje se mogu koristiti za prelazak državne granice,

g) zahtjev za povremeno javljanje policijskoj upravi ili drugom određenom državnom organu,

h) zahtjev da period pogodnosti van zavoda prema zatvoreniku bude predmetom bliskog nadzora,

i) zahtjev za prebivanjem na određenoj adresi,

j) zahtjev da bude na određenoj adresi u određeno vrijeme,

k) ograničenja udaljenosti kretanja van sjedišta zavoda.

(5) Upravnik zavoda uz korišćenje pogodnosti može izreći mjere zabrane i ostale mjere zabrane, bilo odvojeno ili zajedno, kao i traženje od nadležne policijske uprave ili drugog organa, povremeno ili stalno informisanje ili izvještaj o načinu ponašanja i korišćenja pogodnosti od strane zatvorenika ili odrediti prilikom izlaska u grad ili drugo mjesto koje je od mjesta sjedišta zavoda udaljeno više od pet kilometara, da zatvorenici mogu posjetiti takvo mjesto samo uz prethodno pismeno odobrenje upravnika u kojem mora biti navedeno takvo mjesto.

(6) U toku izdržavanja kazne, mjeru zabrane ili nadzora, određuje i ukida upravnik zavoda, koji može osim mjera iz st. (3) i (4) ovog člana uključiti i druge mjere u skladu sa pravilnikom.

(7) Protiv odluke upravnika iz stava (5) ovog člana, zatvorenik može uputiti predstavku ili drugi podnesak Ministarstvu pravde, inspektoru zaduženom za nadzor rada zavoda, ili uputiti pritužbu državnom ombudsmenu. Navedene podneske s ciljem zaštite svojih prava zatvorenik može upućivati pojedinačno ili kumulativno po svom slobodnom izboru i redoslijedu bez ikakvih ograničenja.

Član 173

(Izvršavanje mjera zabrane)

(1) Mjere zabrane i ostale mjere zabrane naređene uz odobrenje o korišćenju pogodnosti izvršava nadležni policijski organ ili drugi određeni državni organ.

(2) Upravnik zavoda dužan je da organima policije mjesta sjedišta zavoda i mjesta korišćenja pogodnosti, osim obavještenja o svim zatvorenicima koji koriste pogodnosti u području njene nadležnosti, dostavi i sve pisane odluke o svim određenim mjerama zabrane, zahtjevima, kao i sve važne informacije koje mogu biti značjna za pitanja bezbjednosti i zaštite javnog poretka.

(3) Upravnik zavoda dužan je da sve pisane odluke i informacije iz stava (2) ovog člana dostavi i drugom državnom organu, koji je određen za izvršenje mjera zabrane, određenog zahtjeva ili nadzora.

Član 174

(Ograničenja za odobravanje pogodnosti)

(1) Sljedećim licema ne mogu se odobravati pogodnosti koje će se koristiti van kruga zavoda, prije nego što izdrže tri petine izrečene kazne zatvora:

1. Licima koja su osuđena na kaznu zatvora do deset godina za krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina, terorizma, neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, sprečavanje povratka izbjeglica i raseljenih lica.

2. Svim licima osuđenim na kaznu zatvora preko deset godina bez obzira na vrstu krivičnog djela.

3. Alkoholičarima, narkomanima i višestrukim povratnicima.

(2) Licima koja su osuđena na kaznu zatvora od osam do deset godina, a nisu počinila krivična djela iz tač. 1. i 2. stava (1) ovog člana i nisu višestruki povratnici, alkoholičari ili narkomani, pogodnosti koje se koriste van kruga zavoda mogu se odobriti nakon izdržane jedne polovine izrečene kazne zatvora, a za lica osuđena na kaznu zatvora od pet do osam godina zatvora, pogodnosti koje se koriste van kruga zavoda mogu se odobriti nakon izdržane jedne trećine kazne zatvora.

(3) Pogodnosti koje se koriste van kruga zavoda mogu se odobravati ostalim zatvorenicima nakon izdržane jedne četvrtine kazne zatvora.

(4) Za zatvorenike koji su počinili krivična djela iz tač. 1. i 2. stava (1) ovog člana, kao i za one za koje se procijeni da bi njihov boravak na slobodi mogao izazvati negativne reakcije socijalne sredine, pri odobravanju pogodnosti iz člana 169. ovog zakona potrebno je pribaviti mišljenje nadležne policijske uprave i nadležnog opštinskog organa socijalne zaštite.

(5) Kriterijumi iz st. (1), (2), (3) i (4) ovog člana ne odnose se na odobravanje pogodnosti iz člana 169. tačka 4. ovog zakona koja se koristi u vanrednim prilikama.

(6) Uz molbu za odobravanje pogodnosti iz tačke 4. člana 169. ovog zakona zatvorenik je dužan priložiti dokumentaciju u vezi s razlogom zbog kojeg traži dopust.

(7) Svako neopravdano kašnjenje pri korišćenju pogodnosti duže od 24 sata smatra se bjekstvom.

(8) Pogodnosti iz člana 169. ovog zakona ne mogu se koristiti van teritorije Bosne i Hercegovine.

(9) Za vrijeme boravka na liječenju u zdravstvenoj ustanovi van zavoda, zatvoreniku se ne mogu odobravati vanzavodske pogodnosti.

Član 175

(Uskraćivanje korišćenja pogodnosti za određeni period)

(1) U izuzetnim prilikama, a naročito u slučaju epidemija bolesti, elementarnih nepogoda ili kada to nalažu interesi bezbjednosti ili iz drugih opravdanih razloga u skladu sa zakonom i drugim ropisima za određeni period, korišćenje pogodnosti se može uskratiti.

(2) Uskraćivanje pogodnosti upravnik zavoda može ograničiti na period do mjesec dana, s tim da zbog posebnih prilika ova mjera može biti produžena za još 30 dana po odobrenju ministra pravde.

Član 176

(Ograničenja za odobravanje pogodnosti lica kojima je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine ili koja su proglašena opasnim po nacionalnu bezbjednost)

Licu kojem je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine ili koje je proglašeno opasnim za nacionalnu bezbjednost Bosne i Hercegovine za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili druge mjere izrečene u skladu sa zakonom neće se odobravati pogodnosti van kruga zavoda za vrijeme trajanja navedenih pravnih stanja ili pravnih situacija, odnosno nekog drugog sličnog pravnog statusa određenog na osnovu posebnog zakona ili drugog odgovarajućeg propisa.

Član 177

(Pravila o korišćenju pogodnosti)

(1) Uslovi i način korišćenja pogodnosti iz člana 169. ovog zakona, uključujući pravila o nadzoru lica tokom korišćenja pogodnosti, kao i pogodnosti koje se koriste u krugu zavoda, propisaće se Pravilnikom o kućnom redu.

(2) Žalbe na odluke o korišćenju pogodnosti mogu se podnijeti Ombudsmenu Bosne i Hercegovine.

e. Ovlašćenja nakon izvršenja mjere usamljenja

Član 178

(Premještanje u posebno odjeljenje)

(1) Ako nakon izvršenja mjere usamljenja nisu prestali razlozi zbog kojih je ta mjera određena, zatvorenik može biti premješten u posebno odjeljenje zavoda zatvorenog tipa s pojačanim nadzorom iz člana 188. ovog zakona.

(2) Zatvorenik ostaje u posebnom odjeljenju iz stava (1) ovog člana dok ne prestanu razlozi zbog kojih je smješten u to odjeljenje.

(3) U slučaju iz stava (1) ovog člana shodno se primjenjuju odredbe člana 119. st. (6), (7) i (8) ovog zakona.

Član 179

(Premještanje u posebno odjeljenje u drugi zavod)

(1) Zatvorenik kojem nakon izvršene mjere usamljenja nisu prestali razlozi zbog kojih je ta mjera određena i koji se nalazi u zavodu poluotvorenog tipa ili zavodu zatvorenog tipa bez posebnog odjeljenja s pojačanim nadzorom, može se premjestiti u posebno odjeljenje zavoda zatvorenog tipa s pojačanim nadzorom iz člana 188. ovog zakona.

(2) Rješenje u slučaju iz stava (1) ovog člana donosi ministar pravde.

(3) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana može se uložiti žalba Ministarstvu pravde u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Rješenje iz stava (3) ovog člana doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

6. Prekid izdržavanja kazne zatvora

Član 180

(Ovlašćenje za prekid izdržavanja)

(1) Zatvoreniku se može dozvoliti prekid izdržavanja kazne zatvora.

(2) Odredbe čl. 145, 146, 147. i 148. ovog zakona shodno se primjenjuju i u slučaju prekida izdržavanja kazne zatvora.

(3) Prekid izdržavanja kazne zatvora izvršiće se i u slučaju kada Krivično odjeljenje Suda odredi mjeru pritvora za drugo krivično djelo.

(4) O prekidu izdržavanja kazne zatvora rješenjem odlučuje Krivično odjeljenje Suda.

(5) U slučaju iz stava (4) ovog člana Sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija.

Član 181

(Podnošenje molbe)

Molba zatvorenika za prekid izdržavanja kazne zatvora i mišljenje zavoda dostavljaju se Krivičnom odjeljenju Suda u roku od tri dana.

Član 182

(Žalba protiv rješenja Suda)

(1) Protiv rješenja iz stava (4) člana 180. ovog zakona zatvorenik može izjaviti žalbu predsjedniku Suda u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

(2) Rješenje doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

(3) Vrijeme provedeno na prekidu izdržavanja kazne zatvora, odobrenom od Suda, ne računa se u vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

Član 183

(Stavljanje van snage rješenja o prekidu)

(1) Ako se za vrijeme trajanja prekida izdržavanja kazne zatvora utvrdi da su prestale okolnosti zbog kojih je prekid dozvoljen, ili je prekid dozvoljen na osnovu lažnih isprava ili drugih dokaza, odnosno da se prekid ne koristi s ciljem s kojim je dozvoljen, rješenje iz čl. 180. ili 182. ovog zakona staviće se van snage, a zatvoreniku naložiti da se javi na dalje izdržavanje kazne zatvora odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana dostavlja se zavodu i zatvoreniku.

(3) Na rješenje iz stava (2) ovog člana zatvorenik ima pravo žalbe u roku od tri dana. Žalba ne odgađa izvršenje.

(4) Ako se zatvorenik ne javi na dalje izdržavanje kazne zatvora u roku određenom u rješenju, zavod će postupiti po odredbama iz st. (8) do (11) člana 139. ovog zakona.

7. Premještaj tokom izdržavanja kazne

Član 184

(Podnošenje molbe i odluka o premještaju)

(1) Ako je zatvorenik izdržao jednu polovinu kazne zatvora i koristi vanzavodske pogodnosti, može podnijeti molbu za premještaj u drugi zavod u entitetu u kojem ima prebivalište, odnosno boravište.

(2) O premještaju zatvorenika odlučuje ministar pravde uz pribavljeno mišljenje zavoda.

(3) U slučaju kada se radi o zatvoreniku koji se s obzirom na kategorizaciju kazneno-popravnih zavoda i internu klasifikaciju zatvorenika ne bi mogao uklopiti u tretman u drugom zavodu, molba će se odbiti.

(4) Ako je molba podnesena prije roka iz stava (1) ovog člana, odbaciće se kao preuranjena.

(5) Ako je molba odbijena, nova molba može se podnijeti po proteku šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja.

(6) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana može se uložiti žalba Ministarstvu pravde u roku od tri dana.

Član 185

(Odluka upravnika o premještaju)

(1) Upravnik zavoda može predložiti premještaj zatvorenika u drugi zavod u entitetu u kome zatvorenik ima prebivalište, odnosno boravište radi efikasnije realizacije tretmana ili kada je to neophodno iz bezbjednosnih razloga.

(2) Ministar pravde može donijeti odluku o premještaju i bez predloga upravnika zavoda.

(3) Troškove premještaja snosi zavod.

Član 186

(Žalbe)

(1) Žalba na rješenje kojim se dozvoljava premještaj ne zadržava izvršenje rješenja.

(2) Rješenje po žalbama iz člana 184. stav (6) konačno je i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

8. Izvršenje kazne dugotrajnog zatvora

Član 187

(Opšta odredba)

Odredbe ovog zakona o izvršenju kazne zatvora primjenjuju se i na izvršenje kazne dugotrajnog zatvora, ako čl. 188. do 192. ovog zakona nije drugačije propisano.

Član 188

(Pojačani nadzor)

(1) Kazna dugotrajnog zatvora može se izvršavati u posebnom odjeljenju zavoda zatvorenog tipa u odvojenim prostorijama za boravak od ostalih zatvorenika i uz mjere pojačanog nadzora.

(2) Pod pojačanim nadzorom podrazumijeva se posmatranje i češća kontrola zatvorenika noću i danju, a izvršava se na način da ne remeti svakodnevne aktivnosti.

(3) Lica koja izdržavaju kaznu dugotrajnog zatvora svrstavaju se u posebne vaspitne grupe, s tim da na jednog vaspitača dolazi do 25 zatvorenika.

Član 189

(Tretman bezbjednosti prema zatvorenicima pod pojačanom bezbjednošću)

(1) Prema zatvorenicima koji su podvrgnuti tretmanu pojačane bezbjednosti, sve dok predstavljaju rizik, treba stvarati interes humanog tretmana, posebno ohrabrujući zatvorenike da smanje rizik koji je procijenjen da predstavljaju, podržavanja djelotvorne kontrole i bezbjednosti i potrebu za bezbjednošću lica, što ukazuje da treba izgrađivati dobru internu atmosferu uspostavljanjem pozitivnih odnosa između zatvorenika i zavodskog osoblja.

(2) Zatvorenici rizični za bezbjednost zavoda i javnost i javni poredak društvene zajednice, kao što je mjera usamljenja, smještaj u posebno odjeljenje i pojačani nadzor, trebalo bi da u takvim prostorima uživaju odgovarajući tretman kao kompenzaciju za strogu situaciju takvih odjeljenja zavoda i treba ih ohrabriti da rade na prestanku razloga za primjenu ove mjere, kroz druženja sa drugim zatvorenicima u takvom odjeljenju kao i veći izbor aktivnosti u tretmanu maksimalne bezbjednosti, prema programu aktivnosti donesenom od strane uprave zavoda u odnosu na navedenu kategoriju zatvorenika, uz posvećivanje posebne pažnje zdrastvenih problema koji se mogu pojaviti kao rezultat takvog tretmana bezbjednosti i pokušati se boriti protiv mogućih negativnih efekata navedene pojačane bezbjednosti.

(3) Zatvorenici ne bi smjeli biti podvrgnuti dodatnim mjerama bezbjednosti duže nego što je to neophodno, a što će se postići redovnim preispitivanjem takvih odluka, odnosno preispitavanjem da li je i dalje neophodan smještaj u posebnom visokorizičnom odjeljenju ili odjeljenju pojačanih mjera bezbjednosti, i to svakih šest mjeseci od donošenja takvog rješenja od strane upravnika i koja mjera može biti produžavana samo po pisanom odobrenju ministra pravde osim prema zatvoreniku kome je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, kada će se preispitivanje vršiti najmanje jedanput godišnje kroz pregled napretka zatvorenika u postupku reklasifikacije zatvorenika.

Mjera se mora okončati čim prestanu postojati razlozi za njeno postojanje.

(4) Osim zatvorenika iz člana 169. stav (2) ovog zakona, zatvorenici pravosnažno osuđeni za ostala krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom i za krivična djela organizovanog kriminala iz člana 250. st. (2) i (3) Krivičnog zakona, kao i zatvorenici prema kojima je izrečena administrativna mjera usamljenja, premještanje u posebno odjeljenje s pojačanim nadzorom, ako nisu prestali razlozi zbog kojih je bila izrečena mjera usamljenja i kada je određena mjera pojačanog nadzora prilikom izvršavanja kazne dugotrajnog zatvora, rizična su grupa u smislu prijetnji i mogućnosti nasilja takvih zatvorenika od drugih zatvorenika, i obaveza je države da zaštiti takvu vrstu osuđenika od prijetnji nasiljem ili drugog opasnog i teškog narušavanja sistema izvršenja kazne zatvora bilo odvajanjem od drugih zatvorenika, razdvajanjem ili traženjem premještaja za boravak u drugom zavodu, a što će predstavljati i zavisiti u pogledu izbora pristupa od ocjene i procjene svakog pojedinačnog slučaja.

(5) Protiv rješenja iz stava (3) ovog člana zatvorenik ima pravo žalbe Ministarstvu pravde u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(6) Rješenje iz stava (5) ovog člana doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može voditi upravni spor.

(7) Pravila o uslovima, načinu i tretmanu izdržavanja kazne zatvorenika u posebnom odjeljenju pod pojačanim nadzorom ili bezbjednošću donijeće ministar pravde.

Član 190

(Ograničenje odobravanja pogodnosti)

Licima koja izdržavaju kaznu dugotrajanog zatvora ne mogu se odobravati pogodnosti koje se koriste van kruga Zavoda dok ne izdrže dvije trećine izrečene kazne.

Član 191

(Ograničenja radnog angažmana)

Zatvorenici koji izdržavaju kaznu dugotrajanog zatvora ne mogu se radno angažovati na poslovima van kruga zavoda dok ne počnu koristiti pogodnosti van kruga zavoda.

Član 192

(Kontrola komunikacije)

Zatvorenicima koji izdržavaju kaznu dugotrajnog zatvora kontrolišu se pisma i telefonski razgovori.

9. Otpust

a) Uslovni otpust

Član 193

(Komisija za uslovni otpust)

(1) Kako bi se zatvorenici podstakli da razriješe probleme i situacije koje su dovele do činjenja krivičnog djela, uspostavlja se sistem uslovnog otpusta, na osnovu kojeg se može uslovno otpustiti zatvorenik za kojeg se procijeni da više ne predstavlja neprihvatljiv rizik za zajednicu.

(2) O uslovnom otpustu zatvorenika kojima je kaznu zatvora izrekao Sud odlučuje Komisija za uslovni otpust. Komisiju imenuje ministar pravde.

(3) Komisija ima pet članova, od kojih je jedan predsjednik. Kvorum za donošenje odluka čine tri člana.

(4) Komisija se sastoji od po jednog predstavnika Suda i Ministarstva pravde, te tri nezavisna člana iz relevantne stručne oblasti. Članovi Komisije imenuju se na mandat od pet godina, s mogućnošću ponovnog izbora na još jedan mandat. U slučaju prestanka mandata nekog od članova Komisije, mandat njegovog zamjenika trajaće do isteka tekućeg mandata Komisije. Ovo imenovanje neće biti smetnja za ponovno imenovanje za člana Komisije u pogledu broja mandata, ukoliko je preostalo vrijeme mandata Komisije kraće od dvije godine.

(5) Komisija je u svom radu nezavisna. Članovi mogu dati ostavku u bilo kojem momentu, a mogu biti razriješeni dužnosti isključivo zbog utvrđenog kršenja dužnosti, počinjenog krivičnog djela, ili iz drugih ozbiljnih razloga, utvrđenih u postupku. Rješenje o razrješenju predsjednika ili bilo kojeg člana Komisije, ako se dokaže da postoji osnov za razrješenje, donosi ministar pravde.

(6) Komisija donosi Poslovnik o radu.

Član 194

(Informacije koje se dostavljaju Komisiji)

(1) O uslovnom otpustu Komisija rješava na osnovu molbe ili saglasnosti zatvorenika, na osnovu molbe člana njegove uže porodice ili na predlog upravnika zavoda.

(2) Molbe, odnosno predlozi dostavljaju se Komisiji putem zavoda.

(3) Zavod uz molbu dostavlja podatke o postignutom uspjehu u programu tretmana zatvorenika, podatke o eventualnim ranijim osudama, opis krivičnog djela, podatke o ponašanju zatvorenika, kao i ostale izvještaje drugih stručnih lica koja su angažovana u radu sa zatvorenikom, te druge podatke značajne za odluku. Uz molbu zatvorenika prilaže se i mišljenje zavoda o osnovanosti molbe, odnosno predloga.

(4) Ljekar prilikom sagledavanja zdravstvenog stanja lica na izdržavanju kazne zatvora može podnijeti inicijativu upravniku zavoda za ocjenu opravdanosti podnošenja predloga za uslovni otpust od upravnika zavoda, ako teže ili akutno zdravstveno stanje zatvorenika na to ukazuje ili ako medicinska procjena ukazuje na nemogućnost izlječenja ili progresivnost, odnosno postepeno pogoršavanje zdravstvenog stanja lica sa opasnošću po život takvog zatvorenika i koja inicijativa će sadržavati pribavljeno mišljenje stručnog tima ljekara iz odgovarajuće medicinske oblasti.

(5) Pri donošenju odluke o uslovnom otpustu Komisija se mora ograničiti na sljedeće kriterijume:

1. ranija osuđivanost;

2. ponašanje u zavodu;

3. učešće u programu tretmana;

4. stav prema žrtvi;

5. rizik ponovnog činjenja krivičnih djela;

6. adekvatnost predloga za izmještanje.

(6) Svi izvještaji koje zavod pripremi za Komisiju za uslovni otpust dostavljaju se i samom zatvoreniku, kojem se na taj način pruža prilika da Komisiji podnese pismene podneske u vezi sa njihovim sadržajem.

Član 195

(Obavezni predlog upravnika za uslovni otpust)

(1) Upravnik zavoda obavezno upućuje Komisiji po službenoj dužnosti predloge za sve zatvorenike koji se mogu uzeti u razmatranje za uslovni otpust, i to u roku od 30 dana prije datuma kada ističe dvije trećine od izrečene kazne i koji ispunjavaju predviđene zakonske uslove iz oblasti uslovnog otpusta, obuhvatajući i negativne izvještaje i mišljenja zavoda u kojima nije predloženo odobravanje uslovnog otpusta.

(2) Predloge kao i negativne izvještaje i mišljenja iz stava (1) ovog člana upravnik zavoda dostavljaće Komisiji, prema sadržaju, obimu i proceduri, shodno članu 194. ovog zakona.

Član 196

(Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanje nadležnom organu u pogledu pomoći prema uslovno otpuštenom licu)

(1) Prilikom odobravanja uslovnog otpusta, Komisija može u svom rješenju licu kojem odobrava uslovni otpust izreći mjere nadzora, zabrane ili ograničenja navedene u članu 172. stav (3) i stav (4) tač. a), b), c), d), f), g), h) i i) ovog zakona, kao i obavezati ga na javljanje nadležnom organu socijalne zaštite ili drugom pravnom licu ili organizaciji koji pružaju pomoć ili druge oblike zbrinjavanja lica otpuštenih sa izdržavanja kazne zatvora.

(2) U slučaju izricanja mjera ili obaveza iz stava (1) ovog člana, zavod je dužan da navedeno rješenje, osim licima i organima iz člana 198. stav (2) ovog zakona, dostavi i nadležnom policijskom organu ili organu socijalne zaštite ili drugom pravnom licu koji pruža drugu vrstu pomoći, prema mjestu prebivališta ili boravišta uslovno otpuštenog lica.

(3) Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja izvršava nadležni policijski ili drugi određeni državni organ, a mjere socijalne zaštite ili druge pomoći nadležni organ socijalne zaštite ili drugo pravno lice koje se bavi pružanjem druge vrste pomoći ili zbrinjavanja prema navedenoj kategoriji lica.

(4) Organi iz stava (3) ovog člana u slučaju kršenja ili nepridržavanja izrečenih mjera zabrane ili zatraženog ispunjenja određenih obaveza socijalne zaštite ili druge vrste pomoći dužni su odmah obavijestiti Sud ili drugi sud u Bosni i Hercegovini kada je na njega Sud prenio vođenje postupka ili drugo tijelo u skladu sa Zakonom ili međunarodnim ugovorom i Komisiju.

(5) Po dobijanju obavještenja iz stava (4) ovog člana, Sud može takvom licu rješenjem izreći opomenu ili odrediti novi rok za izvršenje navedenih mjera ili obaveza ili rješenje o uslovnom otpustu staviti van snage i takvu odluku dostaviti organima policije na izvršenje i vraćanje na dalje izdržavanje kazne zatvora u Zavod iz kojeg je otpušten na uslovni otpust.

(6) Protiv rješenja iz stava (5) ovog člana, uslovno otpušteno lice ima pravo žalbe predsjedniku Suda u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(7) O žalbi protiv rješenja iz stava (6) ovog člana odlučuje predsjednik Suda i doneseno rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

(8) Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanja nadležnom organu u pogledu pomoći uslovno otpuštenom licu obavezno se izriču za lica i krivična djela iz člana 169. stav (2) u vezi sa članom 174. stav (1) ovog zakona.

(9) Za vrijeme uslovnog otpusta zatvorenik ne može napuštati teritoriju Bosne i Hercegovine, ukoliko međunarodnim ugovorom, odnosno sporazumom ili drugim posebnim propisom nije određeno drugačije.

Član 197

(Informacije o rezultatima koji su postignuti u procesu izvršenja uslovnog otpusta)

(1) Organ socijalne zaštite, policije ili drugi određeni državni organ, odnosno pravno lice dužni su Sudu, drugom sudu u Bosni i Hercegovini kada je na njega Sud prenio vođenje postupka ili drugom organu u skladu sa Zakonom ili međunarodnim ugovorom i Komisiji za uslovni otpust, najmanje jednom u šest mjeseci, odnosno na njihov zahtjev i češće dati informacije o rezultatima koji su postignuti u procesu izvršenja uslovnog otpusta.

(2) Za osuđena lica za koja je izrečena mjera nadzora, zabrane ili ograničenja prilikom odobravanja uslovnog otpusta organ policije je dužan informacije iz stava (1) ovog člana dostaviti sudu i Komisiji.

(3) Nadležni organ socijalne zaštite ili drugi određeni organ dužan je da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja Komisije za uslovni otpust kao i dokumentacije i podataka od zavoda, uslovno otpušteno lice, kome je određena mjera ispunjenja određene obaveze ili drugih oblika zbrinjavanja, upozna s radnjama pomoći koje može preduzeti, ali ga i poučiti o njegovim obavezama u toku trajanja uslovnog otpusta.

Član 198

(Dostavljanje rješenja Komisije)

(1) Uslovni otpust odobrava se ili odbija rješenjem. Rješenje mora biti obrazloženo.

(2) Rješenje Komisije o uslovnom otpustu dostavlja se zavodu, koji je dužan po jedan primjerak dostaviti zatvoreniku i Sudu.

(3) Ako je podnosilac molbe član porodice, o ishodu ga obavještava Ministarstvo pravde.

Član 199

(Stavljanje van snage rješenja o otpustu)

Ako u periodu nakon donošenja rješenja o uslovnom otpustu a prije dana otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora na uslovni otpust zatvorenik učini disciplinski prekršaj, Komisija može rješenje staviti van snage.

Član 200

(Žalba i ponovno podnošenje molbe)

(1) Protiv odluke Komisije iz člana 199. ovog zakona ne može se izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor.

(2) Zatvorenik ima pravo ponovnog podnošenja molbe za uslovni otpust nakon proteka jedne godine od posljednje odluke Komisije, ili i prije toga, ako tako odluči Komisija u kojem slučaju će se ujedno odlučiti o zahtjevu-molbi za prijevremeno odobrenje za podnošenje molbe za uslovni otpust i o odobrenju uslovnog otpusta.

Član 201

(Uslovni otpust za izrečene kazne zatvora do dvije godine)

(1) U pogledu izrečenih kazni zatvora do dvije godine, zatvorenik će nakon izdržane dvije trećine kazne dobiti obavezni uslovni otpust koji podrazumijeva ispunjenje zakonskih uslova iz člana 44. Krivičnog zakona, odnosno kriterijuma iz člana 194. ovog zakona.

(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana donosi upravnik zavoda, a mjere nadzora preporučuje služba tretmana o kojima odlučuje upravnik zavoda navedenim rješenjem.

(3) Zatvorenici koji nisu koristili vanzavodske pogodnosti ili su disciplinski tretirani ili su narušavali pravila kućnog reda ili se nisu podvrgavala programu tretmana ili su se ponašali suprotno naređenjima službenih lica zavoda, automatski ne dobijaju obavezni uslovni otpust, već o takvim zatvorenicima odluku kao i eventualne mjere nadzora donosi Komisija, prema važećim propisima.

(4) Upravnik zavoda dostavlja Komisiji potrebnu dokumentaciju sa prednjim i drugim činjenicima iz stava (3) ovog člana, shodno odredbama kojima se reguliše postupanje upravnika prilikom davanja predloga za uslovni otpust.

Član 202

(Nadležnost za rješavanje molbe za uslovni otpust)

U pogledu postupanja po molbi ili predlogu za rješavanje o uslovnom otpustu zatvorenika osuđenog od entitetskog suda ili Suda Brčko Distrikta BiH po osnovu zakona entiteta i Brčko Distrikta BiH, a koji izdržava kaznu zatvora ili je za vrijeme izdržavanja kazne premješten u zavod drugog entiteta, Brčko Distrikta BiH ili Zavoda, nadležan je organ entiteta ili Brčko Distrikta BiH na čijem je području sjedište suda koji je sudio u prvom stepenu i koji je izrekao prvostepenu presudu primjenom odgovarajućeg zakonskog propisa, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Član 203

(Godišnji izvještaj)

Godišnji izvještaj o svom radu Komisija dostavlja ministru pravde.

Član 204

(Ovlašćenja upravnika zavoda u vezi sa uslovnim otpustom)

(1) Zatvorenika koji ispoljava primjereno ponašanje, zalaže se na radu i aktivno učestvuje u procesu prevaspitavanja, a izdržao je najmanje 4/5 kazne zatvora, upravnik zavoda može uslovno pustiti na slobodu do tri mjeseca prije isteka kazne.

(2) Ova odredba o uslovnom otpustu ne primjenjuje se na lica kojima je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora.

b) Otpuštanje zatvorenika

Član 205

(Dan otpusta)

(1) Zatvorenik se otpušta iz zavoda onog dana kada mu istekne kazna ili onog dana kada mu počinje teći uslovni otpust.

(2) Ako posljednji dan izdržavanja kazne zatvora pada u dane praznika ili drugi dan kada zavod ne radi, zatvorenik se otpušta posljednjeg radnog dana koji tom danu prethodi.

(3) Izuzetno od odredbe stava (2) ovog člana, kada je novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora, otpuštanje zatvorenika iz zavoda vršiće se i u neradne dane.

(4) Zavod je dužan da o otpuštanju svakog zatvorenika sa izdržavanja kazne zatvora obavijesti Krivično odjeljenje Suda u roku od osam dana.

Član 206

(Pomoć po otpustu)

(1) Lice koje se otpušta iz zavoda ima pravo na troškove prevoza do svog ranijeg prebivališta ili do mjesta prebivališta njegove uže porodice, a ako je stranac, do graničnog prelaza. Izuzetno, na obrazložen zahtjev lica koje se otpušta, odobriće mu se troškovi prevoza do drugog mjesta po izboru na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Troškove prevoza snosi zavod.

(3) Ako zatvorenik koji se otpušta iz zavoda nema odjeću ili obuću, niti sredstava da ih nabavi, zavod će mu obezbijediti prikladnu odjeću i obuću.

(4) Ako je u vrijeme kad se otpušta sa izdržavanja kazne zatvorenik teško bolestan i zbog toga nesposoban za putovanje, zavod će ga smjestiti u najbližu zdravstvenu ustanovu radi liječenja. Ako zatvorenik nema sredstava da plati troškove liječenja, a oboljenje je nastalo za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, troškove za prvi mjesec snosi Ministarstvo pravde, a nakon toga opština u kojoj je zatvorenik imao prebivalište, odnosno boravište u vrijeme upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u zavod.

Član 207

(Obavještenje zavoda o potrebi pomoći nakon izvršenja kazne zatvora)

(1) Osim pomoći po otpustu iz člana 206. ovog zakona, zavod je dužan da prije otpuštanja zatvorenika sa izdržavanja kazne zatvora ustanovi da li mu je i kakva pomoć potrebna nakon otpuštanja.

(2) O potrebi i vrsti pomoći iz stava (1) ovog člana zavod će obavijestiti organ socijalne zaštite nadležan prema prebivalištu, odnosno boravištu otpuštenog lica, kao i drugu ustanovu ili pravno lice, odnosno odgovarajuću organizaciju ili udruženje čiji djelokrug obuhvata pružanje pomoći licima otpuštenim sa izdržavanja kazne zatvora.

(3) Otpuštenom strancu plaćaju se troškovi prevoza do graničnog prelaza ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

Član 208

(Dostavljanje adrese po otpustu)

(1) Prilikom otpuštanja iz zavoda uslovno otpušteno lice naznačiće mjesto u kojem će boraviti za vrijeme trajanja uslovnog otpusta. Po dolasku u ovo mjesto uslovno otpušteno lice dužno je da se prijavi organima iz člana 153. ovog zakona.

(2) U slučaju promjene mjesta boravka uslovno otpušteno lice dužno je da o tome obavijesti organe iz stava (1) ovog člana.

Član 209

(Obavještenje zavoda o potrebi pomoći uslovno otpuštenom licu)

Prilikom otpuštanja iz zavoda uslovno otpuštenog lica, zavod je, osim dostavljanja obavještenja organima iz člana 153. u vezi sa članom 208. ovog zakona, dužan da ustanovi da li mu je i kakva pomoć potrebna i u roku od tri dana od dana kada mu počinje teći uslovni otpust, obavijesti organ socijalne zaštite nadležan prema mjestu boravišta uslovno otpuštenog lica, kao i drugu ustanovu ili pravno lice, odnosno odgovarajuću organizaciju ili udruženje čiji djelokrug obuhvata pružanje pomoći licima otpuštenim sa izdržavanja kazne zatvora.

Član 210

(Otpuštanje zbog amnestije i pomilovanja)

(1) U slučaju da se zatvorenik otpušta iz zavoda na osnovu Zakona o amnestiji, zavod je dužan da ga otpusti najkasnije 24 sata nakon prijema rješenja o amnestiji, ako Zakonom o amnestiji nije drugačije određeno.

(2) U slučaju da se zatvorenik otpušta iz zavoda na osnovu odluke o pomilovanju, zavod je dužan da ga otpusti istog dana po prijemu odluke o pomilovanju, a najkasnije u roku od 24 sata.

Član 211

(Potvrda o izdržanoj kazni)

(1) Svakom licu uslovno puštenom na slobodu izdaje se potvrda o izdržanoj kazni.

(2) Potvrdu iz stava (1) ovog člana izdaje upravnik zavoda.

(3) Obrazac i sadržaj potvrde iz stava (1) propisuje ministar pravde.

VI – IZVRŠENjE KAZNE MALOLjETNIČKOG ZATVORA

Član 212

(Opšta odredba)

Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na izvršenje kazne maloljetničkog zatvora, osim ako odredbama čl. 213. do 219. ovog zakona nije drugačije propisano.

Član 213

(Smještaj u posebno odjeljenje ili zavod)

(1) Kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnom odjeljenju za maloljetnike u zavodu ili u posebnom zavodu u entitetu u kome zatvoreno lice ima prebivalište, odnosno boravište, u kome maloljetna lica mogu ostati do navršene 23. godine života, a ako do tada ne budu izdržala kaznu, uputiće se u zavod u kome punoljetni zatvorenici izdržavaju kaznu zatvora.

(2) Izuzetno od odredaba iz stava (1) ovog člana, u zavodu za maloljetnike, odnosno u posebnom odjeljenju, može ostati lice koje je navršilo 23 godine života ako je to potrebno radi završetka njegovog školovanja ili stručnog osposobljavanja, ali najduže do navršene 25. godine života.

(3) Lica koja izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora moraju imati odvojene prostorije za boravak od ostalih zatvorenika, ako se nalaze u posebnom odjeljenju.

Član 214

(Smještaj maloljetnika u drugi zavod ili posebno odjeljenje)

(1) U slučaju nemogućnosti smještaja maloljetnog lica prema kojem je izrečena kazna zatvora od nadležnog suda bilo kojeg od entiteta ili Brčko Distrikta BiH, sprovođenja savremenih vaspitnih mjera i tretmana, kao i izdržavanja maloljetničkog zatvora u posebnom odjeljenju za maloljetnike u zavodu ili u posebnom zavodu u entitetu u kojem zatvoreno lice ima prebivalište ili boravište, ministar pravde može donijeti odluku da takav maloljetnik izdržava kaznu u odgovarajućem zavodu u drugom entitetu u Bosni i Hercegovini.

(2) Molbu po osnovu razloga iz stava (1) ovog člana podnosi sud mjesta prebivališta ili boravišta nadležan za upućivanje smještaja takvog lica, preko ministarstva pravde entiteta ili Pravosudne komisije Brčko Distrikta BiH, koje mora prethodno dati pisanu saglasnost za smještaj maloljetnika u zavod ili posebno odjeljenje drugog entiteta.

(3) Na osnovu odluke ministra pravde Bosne i Hercegovine, sud mjesta prebivališta, odnosno boravišta, upućuje lice prema kojem je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u odgovarajući zavod ili u posebno odjeljenje za maloljetnike u zavodu drugog entiteta, po prethodnoj saglasnosti ministarstva pravde tog entiteta.

(4) Troškove smještaja snosi ministarstvo pravde entiteta ili Pravosudna komisija Brčko Distrkta BiH koja je dala pisanu saglasnost za smještaj takvog maloljetnika u odgovarajuće posebno odjeljenje, odnosno zavod za maloljetnike drugog entiteta.

Član 215

(Školovanje u zavodu)

(1) U posebnom odjeljenju ili zavodu iz člana 213. ovog zakona postoji osnovna i srednja škola, u skladu sa propisima o osnovnoj i srednjoj školi, ili se u saradnji s odgovarajućom osnovnom, odnosno srednjom školom u posebnom odjeljenju ili zavodu osnivaju odjeljenja osnovne, odnosno srednje škole za obrazovanje i vaspitanje tih lica.

(2) Lice koje izdržava kaznu maloljetničkog zatvora može izuzetno, pod nadzorom vaspitača, radi završetka započetog školovanja, pohađati školu izvan zavoda, ako to dozvoljavaju bezbjednosna situacija i program tretmana.

Član 216

(Sport)

(1) Licima koja izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora obezbjeđuje se mogućnost bavljenja sportom.

(2) Ministar pravde donosi pravilnik o fizičkoj kulturi maloljetnika.

Član 217

(Dopisivanje)

(1) Licima koja izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora ne može se ograničiti dopisivanje sa roditeljima i drugim bliskim srodnicima.

(2) Pod bliskim srodnikom u smislu ovog člana smatraju se, osim roditelja, braća i sestre, polubraća i polusestre, djed i baka, odnosno dedo i nana maloljetnika, ako su s njima bili posebno bliski, i o toj okolnosti pribaviće se mišljenje ustanova za socijalni rad opštine prebivališta maloljetnika, i sl.

Član 218

(Dopust)

(1) Licu koje izdržava kaznu maloljetničkog zatvora koje se dobro ponaša i zalaže u učenju i radu upravnik Zavoda može odobriti dopust radi posjećivanja roditelja i drugih bliskih srodnika.

(2) Dopust se može odobriti dva puta u toku godine i nijednom ne može trajati duže od 20 dana.

(3) Pogodnosti iz st. (1) i (2) ovog člana mogu se odobravati licima koja nisu navršila 23 godine života.

Član 219

(Upućivanje u samicu)

(1) Licu koje izdržava kaznu maloljetničkog zatvora, a nije navršilo 23 godine života, može se izuzetno izreći disciplinska mjera upućivanja u samicu najviše do pet dana.

(2) Licu koje izdržava kaznu maloljetničkog zatvora i koje pohađa nastavu omogućiće se da za vrijeme izdržavanja kazne samice redovno pohađa nastavu, čita stručnu literaturu i radi školsku zadaću.

Član 220

(Administrativna mjera – usamljenje)

Prema licu koje izdržava kaznu maloljetničkog zatvora, a nije navršilo 23 godine života, ne može se primijeniti mjera usamljenja.

VII – IZVRŠENjE NOVČANE KAZNE IZREČENE U KRIVIČNOM POSTUPKU

Član 221

(Odredbe Krivičnog zakona)

Novčana kazna sprovodi se u skladu s relevantnim odredbama Krivičnog zakona.

VIII – IZVRŠENjE MJERA ZAŠTITNOG NADZORA IZREČENIH UZ USLOVNU OSUDU

Član 222

(Cilj mjera zaštitnog nadzora)

Cilj izvršenja mjera zaštitnog nadzora iz člana 66. Krivičnog zakona jeste da se pružanjem pomoći, brige, nadzora i zaštite za vrijeme uslovnog otpusta pomogne društveno prilagođavanje počinioca krivičnog djela.

Član 223

(Zaštitni nadzor u mjestu prebivališta/boravišta)

Poslove izvršenja mjere zaštitnog nadzora vrši organ socijalne zaštite prema prebivalištu, odnosno boravištu počinioca krivičnog djela.

Član 224

(Troškovi)

(1) Troškove izvršenja mjera zaštitnog nadzora, ako zakonom nije drugačije određeno, snosi opština na čijem je području počinilac krivičnog djela imao prebivalište, odnosno boravište u vrijeme određivanja ovih mjera.

(2) Opštini će se za izvršenje mjera iz stava (1) ovog člana obezbijediti adekvatna finansijska i druga sredstva.

Član 225

(Presuda i podaci koji se dostavljaju organu socijalne zaštite)

Krivično odjeljenje Suda je uz izvršnu presudu nadležnom opštinskom organu socijalne zaštite dužno dostaviti i sve važnije podatke o ličnosti počinioca krivičnog djela koje je pribavilo u toku postupka, a naročito medicinsku dokumentaciju i nalaze i mišljenja sudskih vještaka.

Član 226

(Radnje koje preduzima organ socijalne zaštite)

(1) Nakon prijema izvršne presude, podataka i dokumentacije iz člana 225. ovog zakona, nadležni opštinski organ socijalne zaštite će, zavisno od vrste mjere zaštitnog nadzora, preduzeti potrebne radnje radi ostvarivanja saradnje s odgovarajućom zdravstvenom ustanovom, psihološkim savjetovalištem, odnosno zavodom za zapošljavanje, a po potrebi i s drugim ustanovama i organizacijama.

(2) Opštinski organ socijalne zaštite dužan je u roku od 15 dana od dana prijema izvršne presude, podataka i dokumentacije iz stava (1) ovog člana, počinioca krivičnog djela, kome je određena mjera zaštitnog nadzora, upoznati s radnjama koje je preduzeo, te ga poučiti o njegovim obavezama u toku trajanja mjere zaštitnog nadzora.

Član 227

(Upućivanje počinioca u odgovarajuću ustanovu)

Nadležni opštinski organ socijalne zaštite će, zavisno od vrste mjere zaštitnog nadzora, uputiti počinioca krivičnog djela u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, psihološko savjetovalište, drugu ustanovu ili organizaciju i upoznati ga da je dužan da postupa u skladu s dobijenim savjetima i uputstvima, kao i da posjećuje opštinski organ socijalne zaštite prema njegovim uputstvima.

Član 228

(Saradnja s porodicom počinioca)

Za vrijeme izvršenja mjera zaštitnog nadzora opštinski organ socijalne zaštite će ostvarivati potrebnu saradnju i s porodicom počinioca krivičnog djela s ciljem sređivanja njegovih porodičnih prilika.

Član 229

(Informacije o rezultatima)

(1) Nadležni opštinski organ socijalne zaštite dužan je najmanje jednom u šest mjeseci, odnosno kad to Krivično odjeljenje Suda zatraži, dati informaciju o rezultatu izvršenja mjere zaštitnog nadzora.

(2) Ako počinilac krivičnog djela ne prihvati ili odbije izvršenje mjere zaštitnog nadzora, opštinski organ socijalne zaštite dužan je o tome obavijestiti Krivično odjeljenje Suda.

(3) Kad opštinski organ socijalne zaštite tokom izvršenja mjere zaštitnog nadzora ocijeni da je ispunjen njegov cilj, dužan je o tome obavijestiti Krivično odjeljenje Suda.

IX – IZVRŠAVANjE RADA ZA OPŠTE DOBRO NA SLOBODI

Član 230

(Opšte odredbe o izvršavanju rada za opšte dobro na slobodi)

(1) Državni organi, organizacije, ustanove i druga pravna lica, kao i fizička lica, dužna su sarađivati s Ministarstvom pravde u izvršavanju rada za opšte dobro na slobodi na zahtjev Ministarstva.

(2) Ministarstvo pravde sklapa ugovore za izvršavanje rada za opšte dobro s licima iz stava (1) ovog člana. Ugovorima se utvrđuju međusobna prava i obaveze.

(3) Na radnopravna pitanja kao što su radno vrijeme, dnevni i sedmični odmori, te upotrebu sredstava zaštite na radu primjenjuju se opšti propisi.

(4) Rad za opšte dobro na slobodi je besplatan i ne služi postizanju dobiti. Osuđeno lice ne snosi troškove izvršavanja rada za opšte dobro.

(5) Rad za opšte dobro na slobodi izvršava se, u pravilu, u mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog lica.

Član 231

(Raspored na rad za opšte dobro)

(1) Ministarstvo pravde donijeće rješenje o mjestu rada osuđenog lica u roku od osam dana od prijema pravosnažne i izvršne presude.

(2) Osuđeno lice će se, zavisno od raspoloživih mogućnosti, rasporediti na rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stručnoj osposobljenosti i stečenim znanjima.

(3) Osuđeno lice raspoređuje se na rad na raspoloživo mjesto u skladu s Pravilnikom o vrsti i uslovima rada za opšte dobro, koji donosi ministar pravde.

(4) Početak i raspored izvršavanja rada za opšte dobro utvrđuje posebnim rješenjem Ministarstvo pravde.

X – IZVRŠENjE MJERA BEZBJEDNOSTI

1. Obavezno psihijatrijsko liječenje

Član 232

(Mjesto izvršenja mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja)

(1) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja koja se izriče uz kaznu zatvora izvršava se u Zavodu u skladu s Pravilnikom koji donosi Ministarstvo pravde.

(2) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja koja se izriče uz rad za opšte dobro na slobodi izvršava se u psihijatrijskom odjeljenju opšte zdravstvene ustanove u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija entiteta na čijoj teritoriji se nalazi zdravstvena ustanova.

(3) Troškove izvršenja mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja snosi Ministarstvo pravde.

2. Obavezno liječenje od zavisnosti

Član 233

(Mjesto izvršenja mjere obaveznog liječenja od zavisnosti)

(1) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti, izrečena uz bezuslovnu kaznu zatvora, izvršava se u zavodu u skladu s Pravilnikom koji donosi ministar pravde.

(2) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti, izrečena uz uslovnu osudu ili uz rad za opšte dobro na slobodi, izvršava se u skladu sa zakonom o izvršenju krivičnih sankcija entiteta na čijoj teritoriji se nalazi zdravstvena ustanova.

(3) U slučaju opozivanja uslovne osude, izvršenje mjere bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti biće sprovedeno u skladu s odredbama stava (1) ovog člana.

Član 234

(Način i vrijeme izvršenja mjera bezbjednosti)

(1) Izvršenje mjera bezbjednosti iz čl. 232. i 233. ovog zakona prethodi izdržavanju kazne zatvora, odnosno prvo se izvršava mjera bezbjednosti.

(2) Mjera iz stava (1) ovog člana izvršava se u Zavodu za forenzičku psihijatriju, a izuzetno u drugoj zdravstvenoj ustanovi i samo u slučaju nemogućnosti takvog upućivanja, lice se može privremeno uputiti u posebno forenzičko odjeljenje zavoda u kojem se izdržava kazna zatvora.

(3) Vrijeme provedeno u ustanovama za liječenje u vezi sa izvršenjem mjera bezbjednosti uračunava se u izrečenu kaznu zatvora.

(4) Lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti imaju pravo na jednake uslove liječenja kao i lica smještena u druge zdravstvene ustanove.

Član 235

(Obavještenje zavoda o potrebi pružanja pomoći nakon izvršenja mjera bezbjednosti)

(1) Nakon otpuštanja iz medicinske ustanove lica kojem je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od zavisnosti, koja je trajala najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili kojem je sud odobrio uslovni otpust, Zavod za forenzičku psihijatriju ili druga specijalizovana ustanova dužna je odmah, a najkasnije u roku od 24 sata po otpuštanju, obavijestiti nadležni organ socijalne zaštite prema mjestu prebivališta ili boravišta otpuštenog lica o potrebi i vrsti socijalne pomoći i brige iz djelokruga navedenog organa.

(2) Zavod za forenzičku psihijatriju ili druga specijalizovana ustanova dostaviće obavještenje iz stava (1) ovog člana organu socijalne zaštite prije otpuštanja lica iz stava (1) ovog člana, kada utvrdi da ono, zbog uslova u kojima živi izvan ustanove, odnosno zbog materijalnih, stambenih, porodičnih, radnopravnih ili drugih stanja ili prilika, nije sposobno da se brine o sebi i svom psihofizičkom stanju, a sve s ciljem pružanja adekvatne socijalne pomoći i brige takvom licu kao i mogućnosti njegovog smještaja u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom pozitivnim zakonskim propisima iz oblasti zdravlja i socijalne zaštite ili drugom posebnom propisu.

Član 236

(Psihijatrijski tretman u zavodu)

(1) Za lica koja imaju manje psihičke poremećaje i koji ne potpadaju pod odredbe člana 234, st. (1) i (2). ovog zakona, zdravstvena služba u zavodu u kojem se izvršava kazna zatvora obezbijediće psihijatrijski tretman svim zatvorenicima kojima je takav tretman potreban i posebnu pažnju će posvećivati sprečavanju izvršenja ili pokušaju samopovređivanja ili suicida.

(2) Za lica iz stava (1) ovog člana biće na raspolaganju zdravstvena ambulanta ili stacionar u zavodu ili zdravstvena ustanova van zavoda ili posebna odjeljenja pod medicinskim nadzorom kao i drugi odgovarajući oblici zdravstvene zaštite u skladu sa Zakonom.

Član 237

(Primjena moderne terapije u liječenju lica kojima je izrečena mjera bezbjednosti)

(1) Za vrijeme izdržavanja mjere bezbjednosti u specijalnoj ustanovi za forenzičku psihijatriju ili na odjeljenju sudske psihijatrije pri zavodu biće primjenjivana odgovarajuća psihoterapija, farmakoterapija, socioterapija i po mogućnosti radna terapija, u skladu sa medicinskim nalazom nadležnog ljekara specijaliste neuropsihijatra, odnosno ljekara specijaliste iz drugih oblasti psihijatrije ili stručnog psihijatrijskog tima ljekara, zavisno od duševnog i fizičkog stanja zdravlja lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti.

(2) Postupanje sa licima sa izrečenom mjerom bezbjednosti mora biti humano i sa poštovanjem njihovog ljudskog dostojanstva kao i u skladu sa principima medicinske etike iz oblasti mentalnog zdravlja, mentalnog poremećaja i drugih patoloških oblika iz oblasti psihijatrije.

Član 238

(Savremene metode liječenja od zavisnosti od alkohola, droga ili drugih oblika toksikomanije)

U liječenju od alkohola, droga ili drugih oblika zavisnosti – toksikomanije, primijeniće se savremene metode liječenja koje obuhvataju biološku, psihološku i socijalnu dimenziju ličnosti, kao liječenja zasnovanog na znanjima i istraživanjima iz drugih naučnih i medicinskih disciplina i razvoja same psihijatrije i njene terapije zasnovane na multidimenzionalnom principu, odnosno više terapijskih postupaka i integralnom principu, odnosno liječenje ne samo osnovnog psihičkog oboljenja nego i odnosa bolesnika i njegove okoline.

Član 239

(Zaštita i unapređivanje zdravlja lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti)

Zaštita i unapređivanje zdravlja lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti ostvaruje se:

a) omogućavanjem odgovarajuće dijagnostičke obrade i psihijatrijskog liječenja i liječenja od zavisnosti,

b) naučnim istraživanjima u oblasti zaštite i unapređivanja zdravlja lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti i njihovom zaštitom od medicinskih i naučnih istraživanja bez njihovog pristanka ili pristanka njihovih zastupnika ili ako je to suprotno zakonu ili drugom propisu ili međunarodnim sporazumima iz oblasti medicine, biomedicine, psihijatrije ili drugih srodnih medicinskih oblasti,

c) uključivanjem lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti u prosvjetne programe,

d) oporavkom lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti, njihovim uključivanjem u porodicu i radnu i društvenu sredinu,

e) adekvatno osposobljenim kadrom koji se bavi zdravstvenom zaštitom lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti i unapređenjem njihovog zdravlja,

f) podsticanjem udruživanja lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti s ciljem ostvarivanja njihovih prava, samopomoći i pomoći,

g) kao i drugim oblicima zaštite i unapređenja zdravlja u skladu sa posebnim zakonom ili drugim odgovarajućim propisima.

Član 240

(Poštovanje i zaštita ljudskog dostojanstva lica kojima je izrečena mjera bezbjednosti)

(1) Dostojanstvo lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti mora se štititi i poštovati u svim okolnostima.

(2) Lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti imaju pravo na zaštitu od bilo kakvog oblika zlostavljanja te ponižavajućeg postupanja.

(3) Lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti ne smiju biti dovedena u neravnopravan položaj zbog svoje duševne smetnje. Posebne mjere koje se preduzimaju da bi se zaštitila prava ili obezbijedilo unapređivanje zdravlja lica sa duševnim smetnjama ne smatraju se oblikom nejednakog postupanja.

(4) Slobode i prava lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti mogu se ograničiti samo zakonom ili drugim posebnim propisom, ako je to nužno radi zaštite zdravlja ili bezbjednosti tog lica ili drugih lica, odnosno okoline.

Član 241

(Pravo komunikacije, slanja i primanja pisama i podnesaka lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti)

(1) Lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti imaju neograničeno pravo da šalju i primaju pisma i pismene podneske od članova svoje porodice, lica koja mogu pomoći u njihovom tretmanu, zakonskog zastupnika ili punomoćnika koji ga zastupa, organa, organizacije ili odgovorajućeg tijela s ciljem zaštite svojih zakonskih prava.

(2) Lica sa izrečenom mjerom bezbjednosti imaju pravo da podnose pritužbe zbog povrede njihovih prava ili drugih nepravilnosti i one se moraju rješavati bez odgađanja.

(3) Lica iz st. (1) i (2) ovog člana mogu upućivati svoje molbe i pritužbe državnom ombudsmenu, inspektoru za nadzor nad radom zavoda, Nezavisnoj komisiji iz člana 52. ovog zakona, Komisiji za monitoring kazneno-popravnih zavoda, policijskih stanica i psihijatrijskih ustanova Savjeta ministara, Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine – Odjeljenju za zaštitu ljudskih prava, kao i predstavnicima drugih institucija, organizacija ili tijela nadležnim za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava ili zaštitu lica sa duševnim smetnjama, kao i tijelu nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja ili drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja u Bosni i Hercegovini.

3. Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti

Član 242

(Izvršenje zabrane)

(1) Mjeru bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti izvršava nadležni organ unutrašnjih poslova za područje opštine, odnosno organ uprave nadležan za izdavanje dozvole, odnosno odobrenja za vršenje određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti.

(2) Krivično odjeljenje Suda obavještava o izricanju mjere nadležni organ unutrašnjih poslova za područje opštine na čijem području lice prema kojem je mjera bezbjednosti izrečena ima prebivalište, odnosno boravište.

(3) Odluka o izrečenoj mjeri iz stava (1) ovog člana unosi se u kaznenu evidenciju.

(4) Ako se lice prema kojem je izrečena mjera iz stava (1) ovog člana preseli na područje druge opštine, o tome će se obavijestiti nadležni opštinski organ za unutrašnje poslove te opštine, radi unošenja odluke u kaznenu evidenciju.

(5) Ako je vršenje nekog poziva, djelatnosti ili dužnosti vezano za dozvolu nadležnog organa, Sud će dostaviti odluku o izrečenoj mjeri i tom organu.

(6) Ako se mjera odnosi na vršenje određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti koje osuđeno lice obavlja u preduzeću, ustanovi ili državnom organu, Sud će odluku o izrečenoj mjeri dostaviti preduzeću, ustanovi ili državnom organu u kojem je to lice zaposleno.

Član 243

(Način izvršenja)

(1) Ako vršenje nekog poziva, djelatnosti ili dužnosti nije vezano za posebnu dozvolu, odnosno odobrenje nadležnog organa, mjeru zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti izvršava nadležni opštinski organ za unutrašnje poslove preduzimanjem potrebnih radnji kojim se licu prema kojem je ta mjera izrečena onemogućava da se bavi zabranjenim pozivom, djelatnošću ili drugim zanimanjem.

(2) Ako je vršenje nekog poziva, djelatnosti ili dužnosti na koje se zabrana odnosi vezano za dozvolu, odnosno odobrenje nadležnog organa, ova mjera bezbjednosti izvršava se oduzimanjem dozvole, odnosno odobrenja, i zabranom njenog izdavanja sve dok je ta mjera bezbjednosti na snazi, uz istovremeno unošenje te mjere u evidenciju tog organa.

4. Oduzimanje predmeta

Član 244

(Izvršenje mjere oduzimanja)

(1) Mjeru bezbjednosti oduzimanja predmeta izvršava Krivično odjeljenje Suda, odnosno organ koji je donio odluku o primjeni ove mjere.

(2) Prema prirodi oduzetih predmeta odrediće se da li će se oduzeti predmeti prodati po propisima izvršnog postupka ili će se uništiti ili ustupiti određenom državnom organu ili organizaciji.

Član 245

(Prihodi)

Sredstva dobijena prodajom oduzetih predmeta prihodi su budžeta Bosne i Hercegovine.

XI – IZVRŠENjE MJERE ODUZIMANjA IMOVINSKE KORISTI STEČENE KRIVIČNIM DJELOM

Član 246

(Postupak)

(1) U pogledu nadležnosti i postupka za oduzimanje imovinske koristi važe odredbe Zakona o izvršnom postupku Bosne i Hercegovine, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Krivično odjeljenje Suda po službenoj dužnosti pokreće postupak za izvršenje odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Član 247

(Oduzimanje imovinske koristi od pravnih lica)

Mjera oduzimanja imovinske koristi od preduzeća ili drugih pravnih lica, koja je izrečena u krivičnom postupku, vrši se po propisima o izvršenju zaštitne mjere oduzimanja imovinske koristi.

Član 248

(Preuzimanje kontrole nad imovinom od strane drugog pravnog lica)

Ako po pravosnažnosti odluke kojom se oduzima imovinska korist preduzeću ili drugom pravnom licu to preduzeće ili pravno lice prestane s radom ili izgubi svojstvo pravnog lica, postupak oduzimanja imovinske koristi sprovešće se protiv pravnog lica koje je preuzelo imovinu do visine vrijednosti preuzete imovine.

Član 249

(Unos u budžet Bosne i Hercegovine)

(1) Oduzeta imovinska korist izražena u novcu, hartijama od vrijednosti i sl. unosi se u budžet institucija BiH i koristi u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, a pokretna i/ili nepokretna imovina će se prodati u skladu s važećim propisima, a ostvarena sredstva unijeti u budžet ili će se ta imovina dati na korišćenje organizacijama iz oblasti socijalne politike, obrazovanja, državnim organima i sl. Sud će ako je to moguće i prije izricanja odluke o oduzimanju imovinske koristi stečene krivičnim djelom, kada je riječ o pokretnoj ili nepokretnoj imovini, izvršiti potrebne konsultacije i u dispozitivu odluke navesti kojoj se ustanovi ta imovina daje na korišćenje.

(2) Ako oštećenom bude naknadno priznat zahtjev za namirenje iz oduzete vrijednosti, Ministarstvo za trezor i finansije isplatiće oštećenom utvrđeni iznos.

XII – IZVRŠENjE VASPITNIH MJERA

Član 250

(Cilj izvršenja vaspitnih mjera)

Cilj izvršenja vaspitnih mjera je da se pružanjem zaštite, pomoći i nadzora maloljetnim počiniocima krivičnih djela u najvećoj mogućoj mjeri obezbijedi njihovo vaspitavanje, popravljanje i pravilan razvoj, a kad je to potrebno, i da ih se spriječi u vršenju krivičnih djela.

Član 251

(Principi izvršenja odgojnih mjera)

(1) U izvršenju odgojnih mjera s maloljetnicima treba postupati na način koji odgovara njihovom uzrastu i ličnim osobinama, pridržavajući se u radu pedagoških, andragoških i psiholoških principa.

(2) Maloljetnike treba podsticati da aktivno učestvuju u svom vaspitavanju, mijenjanju svojih stavova i loših navika i u razvijanju osjećaja odgovornosti za sopstvene postupke.

(3) Tokom izvršenja vaspitnih mjera maloljetnicima će se, u skladu s njihovim uzrastom i sposobnostima, kao i sklonostima prema određenim zanimanjima, obezbijediti osnovno i srednje obrazovanje, kao i radno osposobljavanje.

Član 252

(Izvršenje prije pravosnažnosti)

U krivičnom postupku protiv maloljetnika Krivično odjeljenje Suda može odrediti da se sa izvršenjem pojedinih odgojnih mjera može početi i prije pravosnažnosti sudske odluke, ako se smatra da je to za vaspitanje maloljetnika korisno i istovremeno potrebno radi odvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio, radi pružanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika, a kad taj smještaj nije moguće obezbijediti na drugi način, ili kad je to potrebno, da ga se spriječi u vršenju krivičnih djela ili asocijalnog ponašanja.

Član 253

(Nadzor)

Nadzor nad izvršenjem vaspitnih mjera vrši Ministarstvo pravde.

Član 254

(Primjena odredaba koje se odnose na maloljetnike i na odrasla lica)

Odredbe ovog zakona koje se odnose na maloljetnike primjenjuju se i na lica koja su u toku primjene vaspitnih mjera postala punoljetna, kao i na mlađa punoljetna lica kojima je Sud izrekao vaspitnu mjeru.

XIII – IZVRŠENjE KAZNI ZA PRAVNA LICA

Član 255

(Zakon o izvršnom postupku)

Izvršenje novčane kazne i kazne oduzimanja imovine za pravna lica vrši se na način propisan Zakonom o izvršnom postupku Bosne i Hercegovine.

Član 256

(Prestanak postojanja pravnog lica)

Na izvršenje mjere prestanka postojanja pravnog lica primjenjuju se pravila o likvidaciji i stečaju.

XIV – PRELAZNE ODREDBE

Član 257

(Smještaj u entitetske zavode)

Sve dok Bosna i Hercegovina ne bude imala zavode predviđene ovim zakonom, Sud pojedince može pritvarati u pritvorske jedinice zavoda bilo kojeg od entiteta, a lica koja Sud osudi na zatvorsku kaznu svoje kazne mogu izdržavati u entitetskim zavodima.

Član 258

(Usklađivanje zakona)

Nadležni organi Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH uskladiće svoje zakone iz ove oblasti s ovim zakonom u roku od 90 dana.

XV – ZAVRŠNE ODREDBE

Član 259

(Objavljivanje pravilnika)

(1) Pravilnici i drugi podzakonski akti predviđeni ovim zakonom biće doneseni u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Nakon donošenja, pravilnici iz ovog zakona objavljuju se u “Službenom glasniku BiH”.

Član 260

(Objavljivanje zakona)

Službeni prečišćeni tekst Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera obuhvata: Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (“Službeni glasnik BiH”, broj 13/05), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (“Službeni glasnik BiH”, broj 53/07), Zakon o usvajanju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (“Službeni glasnik BiH”, broj 97/07), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (“Službeni glasnik BiH”, broj 37/09), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (“Službeni glasnik BiH”, broj 100/13), a u kojima je naznačen dan njihovog stupanja na snagu.

Zakon o akcizama u Bosni i Hercegovini

ZAKON O AKCIZAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 49/2009, 49/2014, 60/2014 i 91/2017)

DIO PRVI – OSNOVNE ODREDBE

Član 1

(Predmet)

(1) Ovim zakonom uređuje se oporezivanje prometa i/ili uvoza određenih vrsta proizvoda (u daljnjem tekstu: akcizni proizvodi) na teritoriji Bosne i Hercegovine, posebnim oblikom poreza – akcizom.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na putarinu.

Član 2

(Uplata i raspodjela)

(1) Prihodi po osnovu akciza i putarina uplaćuju se na Jedinstveni račun Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a njihova raspodjela vrši se u skladu sa Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda (“Službeni glasnik BiH”, br. 55/04 i 34/07).

(2) Naplaćeni prihodi od putarine u iznosu od 0,25 KM za izgradnju autoputeva, i izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva vode se na posebnom podračunu otvorenom kod Centralne banke Bosne i Hercegovine, a ti prihodi biće raspodjeljivani u skladu sa Zakonom o uplatama na Jedinstveni račun i raspodjeli prihoda.

Član 3

(Pojmovi)

Pojmovi korišćeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) pravno lice – svako pravno lice koje je, u skladu sa važećim propisima, registrovano za proizvodnju, uvoz i/ili promet akciznih proizvoda iz člana 4. ovog zakona;

b) preduzetnik – svako fizičko lice koje je kod nadležnog organa registrovano za proizvodnju i/ili promet akciznih proizvoda iz člana 4. ovog zakona;

c) građanin-proizvođač – fizičko lice koje ima prebivalište u Bosni i Hercegovini, a bavi se proizvodnjom akciznih proizvoda;

d) UIO – Uprava za indirektno oporezivanje;

e) Upravni odbor – Upravni odbor UIO uspostavljen Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 44/03, 52/04 i 34/07).

DIO DRUGI – AKCIZA

GLAVA I – PREDMET OPOREZIVANjA

Član 4

(Akcizni proizvodi)

(1) Predmet oporezivanja je promet akciznih proizvoda koji su proizvedeni u Bosni i Hercegovini kada ih proizvođač prvi put stavlja u promet i/ili uvoz akciznih proizvoda u Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: BiH).

(2) Akciznim proizvodima, u smislu stava (1) ovog člana, smatraju se:

a) naftni derivati;

b) duvanske prerađevine;

c) bezalkoholna pića;

d) alkohol, alkoholna pića i voćna prirodna rakija;

e) pivo i vino;

f) kafa;

g) biogoriva i biotečnosti.

Član 5

(Naftni derivati)

Naftnim derivatima u smislu člana 4. stav (2) tačka a) ovog zakona, smatraju se:

a) motorni benzini, uključujući i bezolovni, nezavisno od oktanske vrijednosti i komercijalnog naziva;

b) dizel goriva i ostala gasna ulja;

c) petrolej (kerozin);

d) lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS);

e) tečni naftni gas za pogon motornih vozila.

Član 6

(Duvanske prerađevine)

(1) Duvanskim prerađevinama u smislu člana 4. stav (2) tačka b) ovog zakona smatraju se:

a) cigarete

b) cigare i cigarilosi

c) duvan za pušenje

1) rezani duvan za motanje cigareta

2) ostali duvan za pušenje.

(2) Cigaretama se smatraju:

a) smotuljci duvana prikladni za pušenje, obavijeni omotom koji nije od prirodnog duvana;

b) proizvodi slični cigaretama koji se sastoje od smotuljaka duvana obavijeni jednostrukim i dvostrukim omotačem. Spoljni omotač je izrađen od materijala koji nije list prirodnog duvana i postavljen je u pravoj liniji uzdužno;

c) duvanski štapići koji se jednostavnim neindustrijskim postupkom stavljaju u papirni omot za cigarete ili se umotavaju u papirne listiće;

d) duvanski proizvodi stavljeni u promet pod nazivom cigarete.

(3) Cigare i cigarilosi su smotuljci duvana koji su obavijeni spoljnim zaštitnim listom duvana.

(4) Duvan za pušenje obuhvata:

a) rezani ili na drugi način usitnjeni, pleteni ili u blokove presovani duvan koji je prikladan za pušenje bez dalje industrijske obrade;

b) ostali duvan za pušenje koji je prikladan za pušenje i stavljen u maloprodaju, a koji ne potpada pod st. (2) i (3) ovog člana. Ostalim duvanom za pušenje smatraju se i ostaci listova duvana i nusproizvodi nastali preradom duvana ili proizvodnjom duvanskih prerađevina.

Član 7

(Bezalkoholna pića)

(1) Bezalkoholnim pićima u smislu člana 4. stav (2) tačka c) ovog zakona smatraju se osvježavajuća bezalkoholna pića od voćnog soka, voćne baze, biljnih ekstrakata, žitarica i surutke, umjetna osvježavajuća bezalkoholna pića i nisko energetska osvježavajuća bezalkoholna pića.

(2) Pod bezalkoholnim pićima u smislu stava (1) ovog člana, ne smatraju se:

a) prirodne mineralne, gazirane i negazirane vode, izvorske domaće i uvozne vode i stone vode;

b) 100% prirodni sokovi od voća i povrća i njihovih mješavina;

c) sokovi od voća i povrća, te njihove mješavine, sa dodatkom vode ili bez nje, sa dodatim šećerom ili bez njega, sa konzervansom ili bez njega, sa CO2 ili bez njega, sa umjetnim bojama ili bez njih, sa umjetnim aromama i drugim umjetnim dodacima ili bez njih, sa stvarnim i deklarisanim udjelom 50% i više voća i/ili povrća u suvoj tvari;

d) sirupi, prašci i pastile namijenjeni za pripremu bezalkoholnih pića razblaživanjem u vodi.

Član 8

(Alkohol, alkoholna pića i voćna prirodna rakija)

(1) Alkoholom u smislu člana 4. stav (2) tačka d) ovog zakona smatraju se sve vrste alkohola, nezavisno od sirovine iz koje se dobija i postupka dobijanja.

(2) Alkoholnim pićima u smislu člana 4. stav (2) tačka d) ovog zakona smatraju se pića koja sadrže više od 2% alkohola.

(3) Voćnom prirodnom rakijom u smislu člana 4. stav (2) tačka d) ovog zakona smatra se proizvod dobijen destilacijom prevrelog soka, masulja ili komine grožđa ili drugog voća na manje od 86 % vol. alkohola, u kojem se ne smije osjetiti miris i ukus drugačiji od onoga koji proističe iz upotrijebljenih sirovina, kojem se ne smiju dodavati arome niti etilni alkohol poljoprivrednog porijekla, šećer i drugi ugljeni hidrati.

Član 9

(Pivo i vino)

(1) Pivom u smislu člana 4. stav (2) tačka e) ovog zakona smatra se osvježavajuće pjenušavo piće dobijeno od vode, ječmenog slada, kvasca, nezaslađenih žitarica i hmelja, bez obzira na koncentraciju ekstrakta u sladu ili koncentraciju alkohola u pivu.

(2) Vinom u smislu člana 4. stav (2) tačke e) ovog zakona smatra se vino od grožđa (uključujući pojačana vina), vermut i ostala vina grožđa aromatizovana biljem ili aromatskim tvarima.

Član 10

(Kafa)

Kafom u smislu člana 4. stav (2) tačka f) ovog zakona smatra se:

a) sirova kafa (sa ili bez kofeina);

b) pržena kafa (sa ili bez kofeina), u zrnu ili mljevena;

c) ljuske i opne pržene kafe;

d) ostali proizvodi od kafe koji u sebi sadrže 50% i više kafe.

Član 11

(Bliže određenje proizvoda)

Bliže određenje proizvoda iz čl. 4. do 10. ovog zakona koji se oporezuju akcizom propisaće Upravni odbor pravilnikom.

GLAVA II – PORESKI OBVEZNIK I REGISTRACIJA

Član 12

(Poreski obveznik)

(1) Poreski obveznik je pravno lice ili preduzetnik koji akcizne proizvode iz člana 4. stav (2) tač. a), b), c) d), e) i g) ovog zakona uvozi i/ili proizvodi na teritoriju BiH.

(2) Poreski obveznik za proizvode iz člana 4. stav (2) tačka f) ovog zakona je uvoznik.

(3) Pravno lice ili preduzetnik koji nabavi alkoholna pića, voćne prirodne rakije i vina neposredno od građanina – proizvođača koji nije obveznik akcize, smatra se poreskim obveznikom u smislu ovog zakona.

(4) Proizvođačem duvanskih prerađevina u smislu ovog zakona smatra se svako fizičko lice, preduzetnik ili pravno lice nastanjeno/sa sjedištem u Bosni i Hercegovini koje duvan prerađuje u duvanske proizvode namijenjene za maloprodaju.

Član 13

(Registracija poreskog obveznika)

(1) Poreski obveznik koji se bavi proizvodnjom i/ili uvozom akciznih proizvoda, kao i pravno lice ili preduzetnik iz člana 12. stava (3) ovog zakona, dužni su da se registruju kod UIO prije početka obavljanja djelatnosti iz koje može proisteći poreska obaveza po ovom zakonu.

(2) Registracija iz stava (1) ovog člana vrši se upisom u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza, prema propisima kojima se reguliše taj upis.

(3) Za propisivanje uslova za registraciju i prestanak registracije poreskog obveznika iz stava (1) ovog člana nadležan je Upravni odbor.

Član 14

(Prijava proizvodnih pogona i skladišta)

(1) Poreski obveznik proizvođač akciznih proizvoda je dužan da UIO prijavi pogon u kojem će vršiti proizvodnju akciznih proizvoda.

(2) Poreski obveznik iz člana 12. ovog zakona dužan je da UIO prijavi skladište u kojem se skladište akcizni proizvodi i/ili sirovine za proizvodnju akciznih proizvoda.

GLAVA III – OSNOVICA AKCIZE

Član 15

(Osnovica akcize)

(1) Osnovica akcize je određena:

a) količinom, za akcizne proizvode za koje se akciza plaća po mjernoj jedinici;

b) maloprodajnom cijenom i količinom po mjernoj jedinici za duvanske prerađevine.

(2) Osnovica akcize u slučaju utvrđivanja manjka i rashoda određena je količinom manjka koji se ne može pravdati višom silom, odnosno količinom rashoda (kalo, rastur, kvar i lom) iznad količine određene posebnim aktom Upravnog odbora.

(3) Akciza na naftne derivate plaća se po litru derivata na količinu utvrđenu pri temperaturi +15°C. Bliže odredbe o određivawu ekvivalenta za preračunavawe iz jedinice mase u volumensku jedinicu utvrdiće Upravni odbor posebnim aktom.

(4) Akciza na kafu plaća se za jedan kilogram neto težine kafe. Ako se kafa stavlja u promet u pakovanjima većim ili manjim od jednog kilograma, akciza se plaća proporcionalno količini u pakovanju.

(5) Na promet alkohola, alkoholnih pića i voćne prirodne rakije, akciza se plaća po litru apsolutnog alkohola. Ako se proizvodi iz člana 8. ovog zakona stavljaju u promet u pakovanjima većim ili manjim od jednog litra, akciza se plaća proporcionalno količini apsolutnog alkohola u pakovanju.

GLAVA IV – IZNOSI I STOPE AKCIZE

Član 16

(Iznosi i stope akcize) https://forum.ba/

Akciza se obračunava i plaća u apsolutnom iznosu po mjernoj jedinici i/ili po proporcionalnoj stopi.

Član 17

(Iznosi akcize za naftne derivate)

Za naftne derivate, akciza se plaća po litru, i to na:

a) dizel-gorivo i ostala gasna ulja 0,30 KM;

b) petrolej (kerozin) 0,30 KM;

c) motorni benzin – bezolovni 0,35 KM;

d) motorni benzin 0,40 KM;

e) lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS) 0,45 KM;

f) tečni naftni gas za pogon motornih vozila 0,00 KM;

g) biogoriva i biotečnosti 0,30 KM.

Član 18

(Iznosi akcize za bezalkoholna pića, pivo i vina)

(1) Za sljedeće akcizne proizvode akciza se plaća po litru, i to:

a) bezalkoholna pića

0,10 KM

b) pivo

0,25 KM

c) vino

0,25 KM.

(2) Izuzetno, od stava (1) tačka b) ovog člana proizvođač piva čija je prosječna proizvodnja u prethodne tri godine manja od 400.000 hl, akcizu plaća 0,20 KM/l.

(3) Pravo iz stava (2) ovog člana može ostvariti i uvoznik pod uslovom da ima dokaz da je pivo nabavio od proizvođača čija je prosječna proizvodnja u prethodne tri godine manja od 400.000 hl.

(4) Bliže odredbe za ostvarivanje prava korištenja niže stope iz st. (2) i (3) ovog člana, propisaće Upravni odbor pravilnikom.

Član 19

(Iznosi akcize za alkohol i alkoholna pića i voćnu prirodnu rakiju)

Za alkohol, alkoholna pića i voćnu prirodnu rakiju akciza se plaća po litru apsolutnog alkohola, i to:

a) alkohol 15,00 KM;

b) alkoholna pića 15,00 KM;

c) voćna prirodna rakija 8,00 KM.

Član 20

(Iznosi akcize za kafu)

Za kafu, akciza se plaća prilikom uvoza po kilogramu, i to za:

a) sirovu kafu 1,50 KM;

b) prženu kafu (u zrnu ili mljevena) 3,00 KM;

c) ljuske i opne pržene kafe i ostali proizvodi od kafe 3,50 KM.

Član 21

(Akciza na duvanske prerađevine)

(1) Na cigarete se plaća proporcionalna akciza u procentu na maloprodajnu cijenu i specifična akciza na 1.000 cigareta, odnosno za pakovanje od 20 komada.

(2) Na cigare i cigarilose se plaća proporcionalna akciza u procentu na maloprodajnu cijenu.

(3) Na duvan za pušenje plaća se akciza po kilogramu.

Član 21a

(Akciza na cigarete)

(1) Na cigarete se plaća akciza, i to:

a) proporcionalna, po stopi od 42% na osnovicu utvrđenu u skladu sa članom 15. stav (1) tačka b) ovog zakona i

b) specifična akciza koju utvrdi Upravni odbor, kako bi se obezbijedila dinamika usklađivanja stopa akciza sa relevantnim evropskim direktivama.

(2) Upravni odbor će najkasnije do 30. oktobra tekuće godine utvrditi iznos specifične akcize za narednu godinu iz stava (1) tačka (b) ovog člana, sve dok ukupno akcizno opterećenje cigareta sa najnižom maloprodajnom cijenom ne dostigne iznos od 176,00 KM za 1.000 komada. Godišnje povećanje specifične akcize ne može biti manje od 7,50 KM za 1.000 komada, odnosno 0,15 KM za pakovanje od 20 komada.

(3) Odluka Upravnog odbora o specifičnoj akcizi iz stava (2) ovog člana primjenjuje se od 1. januara naredne godine.

(4) Specifična akciza za pakovanja različita od pakovanja koje sadrži 20 cigareta plaća se srazmjerno broju komada u pakovanju.

Član 21b

(Minimalna akciza na cigarete)

(1) Ako je obračunata akciza na cigarete prema članu 21a. stav (1) ovog zakona manja od minimalne akcize utvrđene ovim zakonom, plaća se minimalna akciza.

(2) Minimalna akciza iz stava (1) ovog člana podrazumijeva ukupnu akcizu (proporcionalnu i specifičnu) za 1.000 komada, odnosno za pakovanje od 20 komada.

(3) Minimalna akciza na cigarete iznosi najmanje 60% prosječne ponderisane maloprodajne cijene cigareta za period od 1. jula prethodne godine do 30. juna tekuće godine.

(4) Prosječna ponderisana maloprodajna cijena cigareta iz stava (3) ovog člana izračunava se na osnovu podataka UIO o izdatim akciznim markicama za period od 1. jula prethodne godine do 30. juna tekuće godine. Prosječna ponderisana maloprodajna cijena izračunava se na način da se ukupna vrijednost cigareta, sa svim uključenim porezima, za koje su izdate akcizne markice za period od 1. jula prethodne godine do 30. juna tekuće godine, podijeli s ukupnom količinom cigareta za koje su izdate akcizne markice za isti period.

(5) Minimalnu akcizu na cigarete iz stava (3) ovog člana, izračunatu na osnovu metodologije iz stava (4) ovog člana, utvrđuje Upravni odbor najkasnije do 30. oktobra tekuće godine za narednu godinu, a odluka Upravnog odbora o minimalnoj akcizi primjenjuje se od 1. januara naredne godine.

Član 21c

(Akciza na cigare i cigarilose)

Na cigare i cigarilose plaća se proporcionalna akciza po stopi od 42% na osnovicu utvrđenu u skladu sa članom 15. stav (1) tačka b) ovog zakona.

Član 21d

(Akciza na duvan za pušenje)

(1) Akciza na duvan za pušenje utvrđuje se u visini od najmanje 80% minimalne akcize na cigarete iz člana 21b. ovog zakona iskazane za 1.000 cigareta.

(2) Akcizu na duvan za pušenje utvrđuje Upravni odbor najkasnije do 30. oktobra tekuće godine za narednu godinu, a odluka Upravnog odbora o minimalnoj akcizi primjenjuje se od 1. januara naredne godine.

(3) Izuzetno od st. (1) i (2) ovog člana, akciza na duvan za pušenje za 2014. godinu iznosiće 78 KM/kg.

GLAVA V – NASTANAK OBAVEZE OBRAČUNAVANjA I PLAĆANjA AKCIZE

Član 22 https://forum.ba/

(Nastanak obaveze obračunavanja akcize)

Obaveza obračunavanja akcize po osnovu prometa akciznih proizvoda nastaje u trenutku:

a) izdavanja računa proizvođača pri prvoj prodaji ili u trenutku isporuke proizvoda, ako je isporuka obavljena prije izdavanja računa;

b) uvoza akciznih proizvoda na teritoriji BiH, osim za duvanske prerađevine, kao i alkoholna pića, voćne prirodne rakije i vina koja podliježu obavezi obilježavanja akciznim markicama;

c) podnošenja zahtjeva za štampanje akciznih markica za duvanske prerađevine;

d) preuzimanja akciznih markica za alkoholna pića, voćne prirodne rakije i vina;

e) utvrđivanja manjka, koji se ne može pravdati višom silom;

f) rashodovanja (kalo, rastur, kvar i lom) iznad količine određene aktom Upravnog odbora koji će se zasnivati na opštim trgovinskim principima;

g) korišćenja akciznih proizvoda od strane proizvođača za sopstvenu potrošnju.

Član 23

(Plaćanje akcize)

(1) Obračunatu akcizu iz člana 22. ovog zakona poreski obveznik dužan je da uplati u rokovima propisanim u st. (2) do (6) ovog člana.

(2) U slučajevima iz člana 22. stava (1) tačka a) ovog zakona, poreski obveznik dužan je da plati akcizu u roku od deset dana po isteku mjeseca u kojem je nastala obaveza obračunavanja akcize.

(3) U slučajevima iz člana 22. stava (1) tačka b) i pri uvozu akciznih proizvoda iz tačke d) ovog zakona, poreski obveznik dužan je da plati akcizu u roku propisanom za plaćanje uvoznih dažbina.

(4) U slučajevima iz člana 22. stava (1) tačka d) ovog zakona, za proizvode koji ne podliježu plaćanju akcize prema stavu (3) ovog člana, poreski obveznik dužan je da plati akcizu u roku od deset dana po isteku mjeseca u kojem je proizvođač izdao račun pri prvoj prodaji ili u trenutku isporuke proizvoda, ako je isporuka obavljena prije izdavanja računa.

(5) Za duvanske prerađevine, poreski obveznik dužan je da plati akcizu u trenutku preuzimanja akciznih markica.

(6) U slučajevima iz člana 22. stava (1) tač. e), f) i g) ovog zakona poreski obveznik dužan je da plati akcizu u roku od deset dana po isteku mjeseca u kojem je nastala obaveza obračunavanja akcize.

GLAVA VI – OBILjEŽAVANjE I USLOVI PROMETOVANjA AKCIZNIH PROIZVODA

Član 24

(Deklaracija proizvoda)

Proizvođač, odnosno uvoznik, dužan je na deklaraciji proizvoda (etiketi) i drugom dokumentu koji prati akcizne proizvode označiti sirovinski sastav, vrstu, kvalitet i druga svojstva akciznih proizvoda bitna za utvrđivanje poreske obaveze.

Član 25

(Akcizne markice)

(1) Duvanske prerađevine, alkoholna pića, voćna prirodna rakija, kafa i vina koja se stavljaju u promet u pakovanjima predviđenim za prodaju na malo u BiH moraju biti obilježeni akciznim markicama.

(2) Izuzetno od odredaba stava (1) ovog člana, alkoholna pića, voćna prirodna rakija i vina koja sadrže manje od 5% alkohola ne moraju biti obilježene akciznim markicama.

(3) Upravni odbor propisaće posebnim aktom formu, sadržaj i zaštitu akciznih markica, proceduru štampanja, čuvanja i postupanja s njima, te obilježavanje proizvoda, kao i postupanje s proizvodima koji su obilježeni markicama izdatim prema ranije važećim propisima.

(4) Akcizne markice izdaje UIO.

(5) Poreski obveznik mora prijaviti UIO maloprodajne cijene duvanskih prerađevina koje će se štampati na akciznim markicama prije njihovog stavljanja u promet.

(6) Duvanske prerađevine, kafa, alkoholna pića, voćne prirodne rakije i vina, izuzev alkoholnog pića, voćne prirodne rakije i vina iz stava (2) ovog člana, koji nisu obilježeni akciznim markicama, kao i proizvodi nepravilno obilježeni markicama, smatraju se akciznim proizvodima na koje nije obračunata i plaćena akciza.

(7) Duvanske prerađevine, kafa, alkoholna pića, voćne prirodne rakije i vino koji se izvoze ili prodaju u bescarinskim prodavnicama ne moraju biti obilježeni akciznim markicama, ali na ambalaži ili na posebnoj markici moraju imati utisnute riječi: “samo za izvoz”, ili na engleskom jeziku: “for edžport only”.

(8) Upravni odbor može uvesti obilježavanje akciznim markicama i drugih akciznih proizvoda ako to smatra potrebnim.

GLAVA VII – PORESKE EVIDENCIJE I PORESKA PRIJAVA

Član 26

(Evidencije)

(1) Poreski obveznik dužan je da vodi posebnu evidenciju o uvozu, prometu, potrošnji i stanju akciznih proizvoda, te da ima urednu i ažurnu knjigovodstvenu i vanknjigovodstvenu dokumentaciju.

(2) Bliže odredbe o načinu vođenja evidencije, sadržaju evidencija i načinu dostavljanja UIO kao i formu i sadržaj poreske prijave za akcizu propisaće Upravni odbor pravilnikom.

Član 27

(Prijava akcize)

(1) Poreski period obuhvata vrijeme jednog kalendarskog mjeseca.

(2) Poreski obveznik – proizvođač dužan je da obavezu nastalu po osnovu akcize prijavi u poreskom periodu u kojem je obaveza i nastala.

(3) Prijavu iz stava (2) ovog člana poreski obveznik podnosi UIO do desetog u mjesecu nakon isteka poreskog perioda.

(4) Izuzetno od stava (2) ovog člana, poreski obveznik dužan je da podnese prijavu akcize, bez obzira da li ima obavezu plaćanja akcize u periodu za koji je prijava podnesena.

GLAVA VIII – KONTROLA OBRAČUNAVANjA I PLAĆANjA AKCIZE

Član 28

(Kontrola obračunavanja i plaćanja)

Kontrolu obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja akcize vrši UIO u skladu s ovim zakonom i drugim zakonima iz oblasti indirektnog oporezivanja.

Član 29

(Privremeno oduzimanje akciznih proizvoda) https://www.advokat.attorney/

(1) Akcizni proizvodi zatečeni u prometu bez akciznih markica ili nepravilno obilježeni akciznim markicama, kao i akcizni proizvodi zatečeni u prometu bez vjerodostojne dokumentacije o pravnom poslu na osnovu kojeg se stiče pravo raspolaganja predmetnim proizvodima, biće privremeno oduzeti do okončanja postupka.

(2) Ovlašćenje za privremeno oduzimanje akciznih proizvoda iz stava (1) ovog člana imaju ovlašćena službena lica UIO i ovlašćena službena lica iz drugih organa u okviru njihove nadležnosti.

GLAVA IX – OSLOBAĐANjE, POVRAT I UMANjENjE AKCIZE

Član 30

(Oslobađanje)

(1) Sljedeći akcizni proizvodi su oslobođeni od plaćanja akciza:

a) proizvodi koje se izvoze,

b) proizvodi koji se isporučuju u bescarinske prodavnice radi prodaje putnicima koji odlaze u inostranstvo,

c) proizvodi koji se uvoze, unose ili primaju iz inostranstva, a koji su po carinskim propisima oslobođeni od plaćanja uvoznih dažbina,

d) proizvodi koji se isporučuju diplomatskim i konzularnim predstavništvima i njihovom osoblju, po principu reciprociteta, a na osnovu akta Ministarstva spoljnih poslova Bosne i Hercegovine,

e) proizvodi koji se isporučuju licima koja su po osnovu Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Aneksa uz taj sporazum, te ratifikovanih međunarodnih ugovora i konvencija, oslobođena od plaćanja ove vrste poreza,

f) gorivo za avione i brodove u međunarodnom saobraćaju,

g) na uvoz i/ili isporuku alkohola koji se koristi kao repromaterijal za proizvodnju alkoholnih pića, licu registrovanom za proizvodnju u skladu sa članom 13. ovog zakona.

(2) Upravni odbor će pravilnikom propisati postupak po kojem se ostvaruju prava na oslobađanja iz stava (1) ovog člana.

Član 31

(Povrat)

(1) Fizička i pravna lica koja koriste lož-ulje za zagrijavanje stambenih i poslovnih objekata i objekata za poljoprivrednu proizvodnju (staklenici i plastenici) imaju pravo na povrat akcize plaćene na lož-ulje.

(2) Preduzetnik i pravna lica koja koriste alkohol za proizvodnju lijekova i/ili u medicinske svrhe, kao i etil-alkohol koji koriste kao repromaterijal u proizvodnji sredstava za čišćenje i pranje, kozmetičkih proizvoda i ostalih proizvoda na koje se ne plaća akciza, imaju pravo na povrat uplaćenog iznosa akcize.

(3) Pravno lice koje je izvezlo akcizne proizvode za koje je prethodno plaćena akciza ima pravo na povrat uplaćenog iznosa.

(4) Zahtjev za povrat uplaćene akcize podnosi se UIO.

(5) UIO je dužan da izvrši povrat uplaćene akcize najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(6) Upravni odbor će propisati uslove i postupak po kojem se ostvaruje pravo na povrat akcize na osnovu normativa potrošnje po metru kvadratnom površine koja se zagrijava.

GLAVA X – OGRANIČENjE U PROMETU ODREĐENIH PROIZVODA

Član 32

(Ograničenja u prometu lož-ulja)

(1) Poreski obveznici iz člana 12. stav (1) ovog zakona dužni su da prije puštanja u promet (ukoliko se radi o proizvođaču iz BiH) ili uvoza, lož-ulje oboje crvenom bojom uz dodavanje indikatora (markera) prema važećim propisima i standardima.

(2) Na lož-ulje koje je stvaljeno u promet a nije obojeno crvenom bojom u skladu sa stavom (1) ovog člana naplatiće se akciza u iznosu od 0,45 KM po litru i za njega se ne može ostvariti povrat.

(3) Lož-ulje se ne smije koristiti u svrhe suprotne njegovoj osnovnoj namjeni.

(4) Ako se pri kontroli vozila na motorni pogon, plovnih objekata na motorni pogon ili drugih transportnih sredstava na motorni pogon, odnosno za pogon drugih motora, utvrdi da se lož-ulje koristi kao pogonsko gorivo, akciza će se obračunati i naplatiti od vlasnika predmetnog sredstva u iznosu od 0,45 KM po litru, na količinu koja odgovara zapremini rezervoara uvećanoj deset puta.

Član 33

(Promet lož-ulja)

(1) Promet lož-ulja (ekstra lako i lako specijalno, EL i LS) može se vršiti na benzinskim pumpama, u za to posebno predviđenom skladištu izdvojenom od mjesta predviđenog za snabdijevanje pogonskim gorivom motornih vozila i vozila na motorni pogon, ili iz samostalnih posebnih skladišta ili direktnom isporukom potrošaču.

(2) Skladišta iz stava (1) ovog člana moraju biti registrovana kod UIO.

(3) UIO će posebnim aktom propisati uslove i način prijavljivanja i davanja saglasnosti za registraciju skladišta iz stava (1) ovog člana.

(4) Držalac skladišta za prodaju lož-ulja iz stava (1) ovog člana dužan je da lož-ulje dostavlja auto-cisternama na adresu kupca, te da o svim isporukama vodi urednu evidenciju.

(5) Evidencija iz stava (4) ovog člana obavezno mora sadržavati podatke o nabavljenim količinama lož-ulja, te tačne podatke o isporukama kupcima.

(6) Upravni odbor će posebnim aktom propisati bliže odredbe o načinu vođenja evidencije, sadržaju evidencija i načinu dostavljanja nadležnom organu, formu i i sadržaj.

Član 34

(Kontrola prometa lož-ulja)

(1) Kontrolu nad upotrebom i korišćenjem lož-ulja u smislu odredaba čl. 32. i 33. ovog zakona vrše ovlašćena lica UIO i ovlašćena službena lica iz drugih organa u okviru njihove nadležnosti.

(2) U slučaju utvrđivanja nepravilnosti, postupak obračuna i naplate akcize je u nadležnosti UIO.

DIO TREĆI – PUTARINA

Član 35

(Osnovica i iznos)

(1) Putarina kao vrsta indirektnog poreza plaća se na biogoriva i biotečnosti iz člana 4. stav (1) tačka g) ovog zakona i na naftne derivate iz člana 5. stav (1) tač. a), b) i e) ovog zakona.

(2) Putarina iz stava (1) ovog člana plaća se u iznosu:

a) 0,15 KM po litru proizvoda, odnosno kilogramu tečnog naftnog gasa za puteve, i

b) 0,25 KM po litru proizvoda, odnosno kilogramu tečnog naftnog gasa za izgradnju autoputeva i za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva, od čega se 0,20 KM odnosi na izgradnju autoputeva, a 0,05 za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva.

Član 36

(Oslobađanje)

(1) Putarina se ne plaća na dizel gorivo koje se koristi za potrebe rudnika, termoelektrana i željeznica (za pogon šinskih vozila), u količini koju odobri Upravni odbor na predlog vlada entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(2) Upravni odbor propisaće pravilnikom bliže odredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje oslobađanja plaćanja putarine iz stava (1) ovog člana.

Član 37

(Naknadna naplata)

(1) Ako se pri kontroli prometa utvrdi da se promet lož-ulja vrši suprotno odredbama čl. 32. i 33. ovog zakona, obračunaće se putarina iz člana 35. stav (2) ovog zakona.

(2) Ako se pri kontroli vozila na motorni pogon, plovnih objekata na motorni pogon ili drugih transportnih sredstava na motorni pogon, odnosno za pogon drugih motora, utvrdi da se lož-ulje koristi kao pogonsko gorivo, putarina iz člana 35. stav (2) ovog zakona biće obračunata i naplaćena od vlasnika predmetnog sredstva, na količinu koja odgovara zapremini rezervoara uvećanoj deset puta.

Član 38

(Ostale odredbe)

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na akcizu, a tiču se poreskog obveznika, poreske osnovice, načina plaćanja, oslobađanja i povrata akcize, te drugih pitanja koja nisu za putarinu regulisana odredbama čl. 35, 36. i 37. ovog zakona, primjenjuju se mutatis mutandisi na putarinu.

(2) Kontrolu, obračun, naplatu, oslobađanje, povrat, prinudnu naplatu putarine i drugo koje se odnosi na putarinu vrši UIO.

DIO ČETVRTI – PRAVNA SREDSTVA

Član 39

(Žalba)

(1) Protiv rješenja donesenog u postupku obračuna i naplate akcize i/ili putarine, poreski obveznik ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

(2) Žalba se podnosi i postupak po žalbi sprovodi na način propisan Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja (“Službeni glasnik BiH”, broj 89/05).

(3) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Član 40

(Primjena procesnog zakona)

Na postupke i procedure koji nisu regulisani ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

DIO PETI – KAZNENE ODREDBE

Član 41

(Prekršaji)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 200.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice a novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 20.000 KM preduzetnik ako:

a) se na dokumentu koji prati akcizni proizvod ili na akciznom proizvodu ne nalaze podaci o sirovinskom sastavu, vrsti, kvalitetu i drugim svojstvima bitnim za utvrđivanje poreske obaveze ili ako su ti podaci netačni;

b) ne obračuna ili netačno obračuna akcizu;

c) stavi u promet akcizne proizvode prije izvršene registracije iz člana 13. ovog zakona;

d) ne prijavi maloprodajne cijene duvanskih prerađevina UIO prije puštanja u promet ili ako ih prodaje po cijenama višim od prijavljenih;

e) vrši promet lož-ulja suprotno odredbama člana 33. ovog zakona;

f) ne prijavi skladište kod UIO i ne vodi evidencije o nabavljenim i prodanim količinama lož-ulja;

g) koristi lož-ulje kao pogonsko gorivo za pogon motornih vozila, plovnih objekata na motorni pogon ili drugih transportnih sredstava na motorni pogon, odnosno ako se lož-ulje koristilo suprotno njegovoj osnovnoj namjeni;

h) duvanske prerađevine, alkoholna pića, voćne prirodne rakije, vina i kafu stavi u promet, a da akcizni proizvod nije na propisan način obilježen akciznom markicom;

i) akcizne proizvode stavi u promet bez vjerodostojne dokumentacije;

j) ne plati u propisanom roku akcizu ili putarinu;

k) ne vodi evidencije propisane članom 26. ovog zakona;

l) crvenom bojom uz dodavanje indikatora ne oboji isporučene količine lož-ulja;

m) ne izvrši popis zaliha u smislu člana 45. i 45a. ovog zakona;

n) da netačne podatke s ciljem primjene niže stope iz člana 18. stav (2) ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 300 KM kazniće se za prekršaj pravno lice i preduzetnik ako ne podnese prijavu akcize u roku iz člana 27. ovog zakona.

(3) Za prekršaj iz st. (1) i (2) ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 10.000 KM.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM kazniće se fizičko lice koje koristi lož-ulje kao pogonsko gorivo za pogon motornih vozila, plovnih objekata na motorni pogon ili drugih transportnih sredstava na motorni pogon.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM kazniće se fizičko lice koje stavi u promet duvanske prerađevine, alkoholna pića, voćne prirodne rakije, vina i/ili kafu, a da akcizni proizvodi nisu na propisan način označeni akciznom markicom i/ili bez vjerodostojne dokumentacije.

Član 42

(Zaštitna mjera)

(1) Uz novčanu kaznu pravnom licu i preduzetniku izreći će se zaštitna mjera oduzimanja akciznih proizvoda kojim je učinjen prekršaj iz člana 41. stav (1) tač. h) i i) ovog zakona, kao i fizičkom licu za učinjeni prekršaj iz člana 41. stav (5) ovog zakona.

(2) Upravni odbor propisaće posebnim aktom postupak sa oduzetom robom.

DIO ŠESTI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 43

(Podzakonski akti)

Upravni odbor će donijeti pravilnik o primjeni ovog zakona u roku od 30 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 44

(Prijava poreskog obveznika i skladišta)

(1) Poreski obveznik koji je prema propisima koji su bili na snazi prije donošenja ovog zakona registrovao proizvodnju akciznih proizvoda kod UIO, stupanjem na snagu ovog zakona nije dužan da se ponovo registruje u smislu odredbe člana 13. stav (1) ovog zakona, osim ako nije došlo do promjena u obavljanju djelatnosti.

(2) Poreski obveznik iz stava (1) ovog člana dužan je da prijavi proizvodni pogon i skladište iz člana 14. ovog zakona u roku od 30 dana od dana početka njegove primjene.

Član 45

(Popis zaliha, obračun i uplata)

(1) Poreski obveznici i druga lica koja se bave prometom duvanskih prerađevina iz člana 1. stav (1) tač. b) i c) ovog zakona dužni su da na dan početka primjene ovog zakona popišu zalihe ovih prerađevina i popisne liste dostave UIO u roku od sedam dana.

(2) Poreski obveznici i druga lica koja se bave prometom duvanskih prerađevina iz člana 1. stav (1) tač. b) i c) ovog zakona dužni su da prijave nove maloprodajne cijene UIO u roku od sedam dana od dana izvršenog popisa i na novu osnovicu obračunaju i uplate razliku akcize u roku od 10 dana od dana dostavljanja popisnih listi.

(3) Poreski obveznici i druga lica koja se bave prometom duvanskih prerađevina dužni su da popišu zalihe duvanskih prerađevina pri svakoj promjeni maloprodajnih cijena koje prijavljuju UIO u roku od sedam dana od dana izvršenog popisa i na novu osnovicu obračunaju i uplate razliku akcize u roku od 10 dana od dana dostavljanja popisnih listi.

(4) Izuzetno za 2014. godinu, obračun specifične i minimalne akcize na cigarete vrši se u skladu sa Odlukom o utvrđivanju posebne i minimalne akcize na cigarete za 2014. godinu (“Službeni glasnik BiH”, broj 88/13).

(5) Obračun akcize na duvanske prerađevine koje nisu obuhvaćene Odlukom iz stava (4) ovog člana vršiće se u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 45a

(Popis zaliha i rokovi)

(1) Poreski obveznici i druga lica koja se bave prometom biogoriva i biotečnosti i naftnih derivata dužni su da popišu zalihe akciznih proizvoda čijim se prometom bave na dan početka primjene ovog zakona i popisne liste dostave Upravi u roku od sedam dana.

(2) Poreski obveznici i druga lica koja se bave prometom biogoriva i biotečnosti i naftnih derivata dužni su da na zatečene zalihe utvrđene popisnim listama iz stava (1) ovog člana izvrše obračun akcize i putarine prema odredbama ovog zakona, te da u roku od deset dana od dana izvršenog popisa iz stava (1) ovog člana uplate na propisane račune razliku između obračunate i već uplaćene akcize i/ili razliku između obračunate i već uplaćene putarine.

Član 46

(Okončanje ranije započetih postupaka)

Postupak kontrole obračuna i naplate akcize, povrata akcize, prinudne naplate, obnove postupka i drugi upravni postupci, započeti prije početka primjene ovog zakona, a koji nisu okončani pravosnažnim rješenjima, biće okončani prema ranije važećim propisima organa kod kojih je postupak pokrenut.

Član 47

(Prestanak važenja ranijeg zakona)

Početkom primjene ovog zakona prestaje da važi Zakon o akcizama u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 62/04, 48/05 i 72/05).

Član 48

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjivaće se od prvog radnog dana mjeseca koji slijedi nakon stupanja na snagu ovog zakona.

Zakon o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini

ZAKON O CARINSKOJ POLITICI U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Službeni glasnik BiH”, br. 58/2015)

DIO PRVI – OPŠTE ODREDBE

GLAVA I. PREDMET I OSNOVNE DEFINICIJE

Član 1

(Predmet zakona)

Ovim zakonom uređuju se osnovni elementi carinske politike, te opšta pravila i postupci koji se primjenjuju na robu koja se unosi u i iznosi iz carinskog područja Bosne i Hercegovine.

Član 2

(Primjena zakona)

(1) Ovaj zakon i propisi doneseni na osnovu ovog zakona primjenjuju se jednoobrazno na cijelom carinskom području Bosne i Hercegovine, ne dovodeći u pitanje primjenu međunarodnog prava i međunarodnog sporazuma.

(2) Određene odredbe carinskih propisa mogu se primjenjivati i izvan carinskog područja Bosne i

Hercegovine u skladu sa propisima kojima se regulišu određene oblasti ili na osnovu međunarodnog sporazuma.

Član 3

(Carinsko područje Bosne i Hercegovine)

(1) Carinsko područje Bosne i Hercegovine je jedinstveno.

(2) Carinsko područje Bosne i Hercegovine obuhvata teritoriju Bosne i Hercegovine uključujući teritorijalne vode, unutrašnje vode i vazdušni prostor Bosne i Hercegovine.

(3) Carinsko područje Bosne i Hercegovine ograničeno je carinskom linijom koja je identična sa granicom Bosne i Hercegovine.

(4) Carinski granični pojas na kopnu obuhvata onaj dio carinskog područja Bosne i Hercegovine čija se širina proteže pet kilometara od carinske linije u dubinu područja Bosne i Hercegovine.

(5) Odredba stava (4) ovog člana primjenjuje se i kada se carinska linija proteže duž graničnih rijeka.

(6) Carinski granični pojas na moru obuhvata onaj dio carinskog područja Bosne i Hercegovine čija se širina proteže tri kilometra u dubinu kopna od obale i područje od obale do spoljnih granica teritorijalnih voda.

Član 4

(Definicije)

U smislu ovog zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

a) “lice” je:

1) fizičko lice,

2) pravno lice,

3) udruženje lica koje nema zakonski status pravnog lica, ali mu je prema važećim propisima priznata sposobnost preduzimanja određenih pravnih radnji (u daljem tekstu: udruženje lica),

b) “lice sa prebivalištem ili sjedištem u Bosni i Hercegovini” je:

1) fizičko lice koje u Bosni i Hercegovini ima prebivalište,

2) pravno lice ili udruženje lica koje u Bosni i Hercegovini ima registrovano sjedište, glavnu upravu ili stalnu poslovnu jedinicu,

c) “carinski propisi” obuhvataju ovaj zakon, propise donesene na osnovu ovog zakona za njegovo sprovođenje i druge propise donesene u okviru carinsko-tarifne politike na nivou Bosne i Hercegovine koji se odnose na unos u i iznos robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine i međunarodni sporazum koji sadrži odredbe o carini ukoliko se primjenjuje u Bosni i Hercegovini,

d) “propis o sprovođenju” je propis kojim se reguliše sprovođenje odredaba ovog zakona, osim odredaba člana 32. stav (3), člana 207, člana 269. stav (3) i člana 271,

e) “međunarodni sporazum” je međunarodna konvencija koju je ratifikovala ili preuzela Bosna i Hercegovina, međunarodni sporazum ili ugovor koji je Bosna i Hercegovina zaključila sa drugim državama ili teritorijama, koji se primjenjuju i u Bosni i Hercegovini,

f) “carinski organ” je Uprava za indirektno oporezivanje, što uključuje i njene organizacione jedinice,

g) “carinska kancelarija” je svaka kancelarija Uprave za indirektno oporezivanje u kojoj se mogu obaviti sve ili neke od carinskih formalnosti propisanih carinskim propisima,

h) “ulazna carinska kancelarija” je carinska kancelarija koju određuje Uprava za indirektno oporezivanje, kojoj se bez odgađanja, u skladu sa carinskim propisima, mora predočiti roba koja se unosi u carinsko područje Bosne i Hercegovine, i u kojoj se obavljaju odgovarajuće ulazne kontrole koje se zasnivaju na analizi rizika,

i) “izlazna carinska kancelarija” je carinska kancelarija koju određuje Uprava za indirektno oporezivanje, kojoj se, u skladu sa carinskim propisima, mora predočiti roba prije nego što napusti carinsko područje Bosne i Hercegovine, i u kojoj se obavljaju carinske kontrole u pogledu ispunjavanja izvoznih carinskih formalnosti i odgovarajuće kontrole koje se zasnivaju na analizi rizika,

j) “uvozna carinska kancelarija” je carinska kancelarija koju određuje Uprava za indirektno oporezivanje, u kojoj se, u skladu sa carinskim propisima, moraju obaviti carinske formalnosti, uključujući odgovarajuće kontrole koje se zasnivaju na analizi rizika, za odobravanje carinski odobrenog postupanja ili upotrebe za robu koja je unesena u carinsko područje Bosne i Hercegovine,

k) “izvozna carinska kancelarija” je carinska kancelarija koju određuje Uprava za indirektno oporezivanje, u kojoj se, u skladu sa carinskim propisima, moraju obaviti carinske formalnosti, uključujući odgovarajuće kontrole koje se zasnivaju na analizi rizika, za odobravanje carinski odobrenog postupanja ili upotrebe za robu koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine,

l) “odluka” je svaka službena radnja carinskog organa koja se odnosi na carinske propise kojom se odlučuje o pojedinom slučaju te koja ima pravno dejstvo na jedno ili više određenih ili odredivih lica. Pojam odluka podrazumijeva i obavezujuću informaciju u smislu člana 16. ovog zakona,

m) “carinski status” je određenje statusa robe u smislu carinskih propisa kao domaće ili strane robe,

n) “domaća roba” je:

1) roba koja je u potpunosti dobijena ili proizvedena u carinskom području Bosne i Hercegovine pod uslovima iz člana 28. ovog zakona, a koja ne sadrži robu uvezenu iz drugih država ili teritorija. Za robu dobijenu iz robe koja je stavljena u carinski postupak sa odgođenim plaćanjem ne smatra se da ima status domaće robe,

2) roba uvezena iz drugih država ili teritorija, a koja je puštena u slobodan promet,

3) roba dobijena ili proizvedena u carinskom području Bosne i Hercegovine, bilo isključivo od robe iz alineje 2) ili od robe iz alineje 1) i 2) ove tačke,

o) “strana roba” je sva roba koja nema status domaće robe, kao i roba koja je izgubila status domaće robe. Ne dovodeći u pitanje primjenu čl. 112. i 113. ovog zakona, domaća roba gubi taj status kada stvarno istupi iz carinskog područja Bosne i Hercegovine,

p) “carinski dug” je obaveza određenog lica da za određenu robu plati prema propisima utvrđeni iznos uvoznih dažbina (uvozni carinski dug) ili izvoznih dažbina (izvozni carinski dug),

r) “uvozne dažbine” su:

1) carina i druge dažbine sa jednakim efektom kao i carina,

2) uvozne dažbine koje su utvrđene u okviru mjera poljoprivredne politike ili posebnih mjera koje se primjenjuju na određenu robu dobijenu preradom poljoprivrednih proizvoda,

s) “izvozne dažbine” su:

1) carina i druge dažbine sa jednakim efektom kao i carina,

2) izvozne dažbine koje su utvrđene u okviru mjera poljoprivredne politike ili posebnih mjera koje se primjenjuju na određenu robu dobijenu preradom poljoprivrednih proizvoda,

t) “dužnik” je lice koje je dužno da plati carinski dug,

u) “carinski nadzor” su radnje koje preduzima carinski organ s ciljem da obezbijedi pravilnu primjenu carinskih propisa i, po potrebi, drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja podliježe carinskom nadzoru,

v) “carinska kontrola” su posebne radnje koje carinski organ preduzima s ciljem da obezbijedi pravilnu primjenu carinskih propisa i, po potrebi, drugih propisa koji se odnose na unos, iznos, provoz, prenos i posebnu upotrebu robe koja se nalazi u carinskom području Bosne i Hercegovine, kao i robe koja se kreće između carinskog područja Bosne i Hercegovine i drugog carinskog područja, te na prisustvo robe koja nema status domaće robe. Takve radnje uključuju pregled robe, provjeru podataka u carinskoj deklaraciji, provjeru postojanja i vjerodostojnosti dokumenata podnesenih u elektronskoj ili pisanoj formi, pregled poslovnih knjiga, drugih dokumenata i evidencija o poslovanju, pregled prevoznih sredstava, pregled prtljaga i ostalih stvari koje putnik nosi sa sobom ili na sebi, te sprovođenje službenih ispitivanja i drugih potrebnih radnji,

z) “carinski odobreno postupanje ili upotreba robe” je:

1) stavljanje robe u carinski postupak,

2) unos robe u slobodnu zonu,

3) ponovni izvoz robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine,

4) uništenje robe,

5) ustupanje robe u korist države Bosne i Hercegovine,

aa) “carinski postupak” je:

1) puštanje robe u slobodan promet,

2) provoz,

3) carinsko skladištenje,

4) unutrašnja obrada,

5) obrada pod carinskom kontrolom,

6) privremeni uvoz,

7) spoljna obrada,

8) izvoz,

ab) “carinske formalnosti” su radnje koje preduzimaju lica i carinski organ s ciljem primjene carinskih propisa,

ac) “carinska deklaracija” je zahtjev ili radnja kojom lice, u propisanoj formi i na propisani način, zahtijeva stavljanje robe u određeni carinski postupak,

ad) “deklaracija za privremeni smještaj” znači radnju kojom lice, u propisanoj formi i na propisani način navodi da je roba u privremenom smještaju,

ae) “ulazna sažeta deklaracija” je radnja kojom lice, u propisanoj formi i na propisani način, unutar određenog roka, obavještava carinski organ da će roba biti unesena u carinsko područje Bosne i Hercegovine,

af) “izlazna sažeta deklaracija” je radnja kojom lice, u propisanoj formi i na propisani način, unutar određenog roka, obavještava carinski organ da će roba biti iznesena iz carinskog područja Bosne i Hercegovine,

ag) “deklarant” je lice koje podnosi carinsku deklaraciju, deklaraciju za privremeni smještaj, ulaznu sažetu deklaraciju ili izlaznu sažetu deklaraciju u svoje ime ili lice u čije ime se podnosi carinska deklaracija,

ah) “predočenje robe carini (u daljem tekstu: predočenje robe)” jeste na propisani način obavještavanje carinskog organa o prispjeću robe u carinsku kancelariju ili u bilo koje drugo mjesto koje je odredio ili odobrio carinski organ,

ai) “puštanje robe” je radnja carinskog organa kojom robu stavlja na raspolaganje uz uslove i u svrhe određene carinskim postupkom u koji je roba stavljena,

aj) “korisnik postupka” je lice u čije ime je podnesena carinska deklaracija ili lice na koje su prenesena prava i obaveze tog lica u vezi sa carinskim postupkom,

ak) “imalac odobrenja” je lice kojem je u skladu sa carinskim propisima izdato odgovarajuće odobrenje,

al) “rizik” je vjerovatnost nekog događaja koji bi mogao nastati u vezi sa unosom, iznosom, provozom, prenosom i posebnom upotrebom robe koja se nalazi u carinskom području Bosne i Hercegovine, koja se kreće između carinskog područja Bosne i Hercegovine i drugog carinskog područja, kao i u vezi sa prisustvom robe koja nema status domaće robe, i može za posljedicu imati sprečavanje pravilne primjene carinskih i drugih propisa, ili ugrožavanje finansijskih interesa Bosne i Hercegovine ili da predstavlja prijetnju bezbjednosti Bosne i Hercegovine, javnom moralu, zaštiti zdravlja i života ljudi, životinja i biljaka, očuvanju životne sredine, zaštiti prirodnih rijetkosti, kulturnog nasljeđa, umjetničke, istorijske, arheološke ili tehnološke vrijednosti, zaštiti intelektualne svojine, zaštiti prava potrošača i drugog,

am) “upravljanje rizikom” je prepoznavanje rizika i sprovođenje svih mjera neophodnih za ograničavanje izloženosti riziku. To obuhvata i radnje kao što su prikupljanje podataka i informacija o riziku, analiza i ocjena rizika, propisivanje i preduzimanje mjera i redovno praćenje i reviziju tog procesa i njegovih rezultata, na osnovu izvora i strategije carinskog organa i drugih organa u Bosni i Hercegovini, kao i na osnovu međunarodnog izvora i strategije,

an) “imalac robe” je lice koje je vlasnik robe ili lice koje ima pravo da je koristi ili upotrebljava ili lice u čijem se fizičkom posjedu nalazi roba,

ao) “unos robe” je radnja unošenja robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine, od bilo kojeg lica i na bilo koji način, nezavisno u koje će carinski odobreno postupanje ili upotrebu biti stavljena nakon unosa,

ap) “iznos robe” je radnja iznošenja robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine, od bilo kojeg lica i na bilo koji način, nezavisno u koje će carinski odobreno postupanje ili upotrebu biti stavljena pri iznošenju,

ar) “Upravni odbor” je odbor uspostavljen Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.

GLAVA II. OPŠTE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVA I OBAVEZE LICA U ODNOSU NA CARINSKE PROPISE

ODJELjAK A. ZASTUPANjE

Član 5

(Zastupanje)

Lice o čijim se pravima i obavezama rješava može, pod uslovima propisanim članom 76. st. (2) i (3) ovog zakona, imenovati zastupnika za preduzimanje svih ili samo nekih carinskih formalnosti u skladu sa carinskim propisima u postupku pred carinskim organom.

Član 6

(Vrste zastupanja)

(1) Zastupanje može biti:

a) neposredno, kada zastupnik postupa u ime i za račun drugog lica, ili

b) posredno, kada zastupnik postupa u svoje ime, a za račun drugog lica.

(2) Zastupnik mora biti registrovan u Bosni i Hercegovini i upisan u registar koji vodi carinski organ, osim u slučaju iz člana 76. st. (3) i (4) ovog zakona.

(3) Zastupnik se mora izjasniti koje lice zastupa, da li je zastupanje neposredno ili posredno i da posjeduje ovlašćenje za zastupanje.

(4) Od svakog lica koje se izjasni da postupa u ime ili za račun drugog lica, carinski organ može zahtijevati da dostavi vjerodostojan dokaz o ovlašćenju za zastupanje pred carinskim organom.

(5) Za lice koje se ne izjasni da postupa u ime ili za račun drugog lica ili koje se izjasni da postupa u ime i za račun drugog lica, ali ne može carinskom organu o tome podnijeti vjerodostojan dokaz, smatra se da postupa u svoje ime i za svoj račun.

ODJELjAK B. OVLAŠĆENI PRIVREDNI SUBJEKAT

Član 7

(Ovlašćeni privredni subjekat)

(1) Carinski organ, u saradnji sa drugim nadležnim organima po potrebi, prema kriterijumima iz člana 8. ovog zakona, odobrava status “ovlašćenog privrednog subjekta” privrednom subjektu koji ima sjedište u carinskom području Bosne i Hercegovine.

(2) Ovlašćeni privredni subjekat može koristiti olakšice u pogledu carinskih kontrola koje se odnose na bezbjednosno relevantne provjere i/ili od pojednostavljenja koja su predviđena carinskim propisima.

(3) Ovlašćeni privredni subjekat dužan je da obavijesti carinski organ o svim statusnim i drugim promjenama koje nastanu nakon što mu je odobren taj status, a koje mogu uticati na dalje postojanje ili sadržaj tog statusa.

Član 8

(Kriterijumi za odobravanje statusa ovlašćenog privrednog subjekta)

(1) Kriterijumi za odobravanje statusa ovlašćenog privrednog subjekta uključuju:

a) pridržavanje carinskih i poreskih propisa u prethodnom periodu,

b) zadovoljavajući sistem vođenja poslovnih evidencija i, po potrebi, evidencije o prevozu robe, koji omogućava odgovarajuću carinsku kontrolu,

c) po potrebi, dokazanu finansijsku likvidnost,

d) po potrebi, odgovarajuće standarde zaštite i bezbjednosti.

(2) Propisom o sprovođenju, radi primjene kriterijuma iz stava (1) ovog člana, propisuju se:

a) uslovi za odobravanje statusa ovlašćenog privrednog subjekta,

b) uslovi za učestalost preispitivanja statusa ovlašćenog privrednog subjekta,

c) uslovi za izdavanje odobrenja za korišćenje pojednostavljenih postupaka,

d) vrsta i obim olakšica koje se mogu odobriti u vezi sa carinskim kontrolama koje se odnose na zaštitu i bezbjednost, uzimajući u obzir propise za upravljanje rizikom, te

e) uslovi i postupak prema kojima se status ovlašćenog privrednog subjekta može ukinuti.

ODJELjAK C. ODLUKE KOJE SE ODNOSE NA PRIMJENU CARINSKIH PROPISA

Član 9

https://forum.ba/

(Donošenje odluke)

(1) Na postupak pred carinskim organom primjenjuju se odredbe propisa koji uređuju upravni postupak, osim ako nije drugačije regulisano ovim zakonom.

(2) Lice koje od carinskog organa zahtijeva donošenje odluke koja se odnosi na primjenu carinskih propisa mora navesti sve činjenice i okolnosti, te podnijeti dokumenta i druge dokaze potrebne za donošenje odluke.

(3) Odluka po usmenom zahtjevu donosi se i o njoj se obavještava podnosilac zahtjeva u najkraćem mogućem roku.

(4) Kada se zahtjev za donošenje odluke podnosi u pisanoj formi, odluka se donosi i o njoj se pismeno obavještava podnosilac zahtjeva u roku određenom važećim propisima, koji teče od dana prijema zahtjeva.

(5) Rok iz stava (4) ovog člana može se produžiti ako ga carinski organ ne može ispoštovati. U tom slučaju carinski organ o tome obavještava podnosioca zahtjeva prije isteka tog roka, uz navođenje razloga koji opravdavaju produženje i naredni vremenski period koji smatra da je potreban za donošenje odluke po zahtjevu.

(6) Odluka koju donosi carinski organ u pisanoj formi, a kojom se odbija zahtjev podnosioca ili je nepovoljna po lice na koje se odnosi mora sadržavati razloge na osnovu kojih je donesena i pouku o pravu na žalbu iz člana 10. ovog zakona.

Član 10

(Žalba na odluku)

(1) Pravo žalbe na odluku carinskog organa koja se odnosi na primjenu carinskih propisa ima lice na koje se ta odluka odnosi.

(2) Pravo žalbe ima i lice koje je carinskom organu podnijelo zahtjev za donošenje odluke koja se odnosi na primjenu carinskih propisa, a odluka po zahtjevu nije mu dostavljena u roku iz člana 9. stav (4) ovog zakona.

Član 11

(Izvršenje odluke)

Podnošenje žalbe na odluku carinskog organa ne odgađa izvršenje odluke.

Član 12

(Odgađanje izvršenja odluke)

(1) Izuzetno od člana 11. ovog zakona, carinski organ može, u cjelini ili djelimično, odgoditi primjenu osporene odluke ako ima valjane razloge da vjeruje da osporena odluka nije u skladu sa carinskim propisima ili da bi za lice na koje se odnosi mogla nastati nepopravljiva šteta.

(2) Kada se osporena odluka odnosi na plaćanje uvoznih ili izvoznih dažbina, odgađanje izvršenja te odluke može biti odobreno samo ako se položi osiguranje za njihovo plaćanje. Izuzetno, polaganje osiguranja neće se zahtijevati ako se, na osnovu dokumenata o procjeni situacije u kojoj se nalazi dužnik, utvrdi da bi takvo osiguranje vjerovatno dovelo dužnika u ozbiljne ekonomske ili socijalne poteškoće.

Član 13

(Poništenje odluke)

(1) Odluka koja je povoljna za lice na koje se odnosi poništava se ako je donesena na osnovu netačnih ili nepotpunih informacija i ako:

a) je podnosilac zahtjeva znao ili je mogao znati da su informacije netačne ili nepotpune, i

b) takva odluka ne bi mogla biti donesena na osnovu tačnih i potpunih informacija.

(2) Odluka iz stava (1) ovog člana dostavlja se bez odgađanja licu na koje se odnosi.

(3) Poništenje ima pravno dejstvo od dana donošenja poništene odluke.

Član 14

(Ukidanje ili izmjena odluke)

(1) Odluka koja je povoljna za lice na koje se odnosi ukida se ili mijenja u slučajevima drugačijim od onih iz člana 13. ovog zakona, kada jedan ili više uslova propisanih za njeno donošenje nije bio ispunjen ili više nije ispunjen.

(2) Odluka koja je povoljna za lice na koje se odnosi može se ukinuti ako lice ne ispunjava obavezu koja mu je odlukom određena.

(3) Odluka iz st. (1) i (2) ovog člana dostavlja se bez odgađanja licu na koje se odnosi.

(4) Odluka iz st. (1) i (2) ovog člana ima pravno dejstvo od dana dostavljanja licu na koje se odnosi. U izuzetnim slučajevima, kada to zahtijevaju opravdani interesi lica na koje se odluka odnosi, carinski organ može odgoditi dan od kada donesena odluka o ukidanju ili izmjeni ima pravno dejstvo.

ODJELjAK D. INFORMACIJE O PRIMJENI CARINSKIH PROPISA

Član 15

(Informacije o primjeni carinskih propisa)

(1) Svako zainteresovano lice može od carinskog organa zatražiti informacije o primjeni carinskih propisa.

Takav zahtjev može se odbiti ako se ne odnosi na stvarno namjeravan uvoz ili izvoz.

(2) Informacije iz stava (1) ovog člana carinski organ daje bez naknade. Naknada se može zahtijevati za posebne troškove koji nastanu, naročito zbog sprovođenja analiza i drugih ispitivanja ili vještačenja o robi na koju se odnosi zahtjev za davanje informacije, te za troškove povrata robe podnosiocu zahtjeva.

Član 16

(Obavezujuća informacija o tarifnom svrstavanju robe i o preferencijalnom porijeklu robe)

(1) Na pisani zahtjev zainteresovanog lica, carinski organ, u skladu sa propisom o sprovođenju, izdaje:

a) obavezujuću informaciju o tarifnom svrstavanju robe po Carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine,

b) obavezujuću informaciju o preferencijalnom porijeklu robe.

(2) Obavezujuća informacija o tarifnom svrstavanju robe ili obavezujuća informacija o preferencijalnom porijeklu robe obavezuje carinski organ u odnosu na lice kojem je izdata samo u pogledu tarifnog svrstavanja robe, odnosno utvrđivanja preferencijalnog porijekla robe.

(3) Obavezujuća informacija o tarifnom svrstavanju robe ili obavezujuća informacija o preferencijalnom porijeklu robe obavezuje carinski organ u odnosu na lice kojem je izdata samo za robu za koju se carinske formalnosti sprovode nakon datuma stupanja na snagu obavezujuće informacije. U stvarima koje se tiču preferencijalnog porijekla robe te formalnosti odnose se na primjenu člana 33. ovog zakona.

(4) Radi primjene obavezujuće informacije u carinskom postupku, lice kojem je izdata obavezujuća informacija mora dokazati da:

a) u slučaju obavezujuće informacije o tarifnom svrstavanju robe, predočena roba u potpunosti odgovara robi navedenoj u informaciji,

b) u slučaju obavezujuće informacije o preferencijalnom porijeklu robe, predočena roba i okolnosti na osnovu kojih se stiče preferencijalno porijeklo robe u potpunosti odgovaraju robi i okolnostima navedenim u obavezujućoj informaciji.

(5) Obavezujuća informacija o tarifnom svrstavanju robe i obavezujuća informacija o preferencijalnom porijeklu robe važi tri godine od dana njenog stupanja na snagu.

(6) Obavezujuća informacija poništava se, u skladu sa članom 13. ovog zakona, ako je zasnovana na netačnim ili nepotpunim informacijama koje je dao podnosilac zahtjeva.

(7) Obavezujuća informacija ukida se u skladu sa članom 14. ovog zakona.

(8) Obavezujuća informacija ne može biti izmijenjena.

(9) Obavezujuća informacija o tarifnom svrstavanju robe prestaje da važi:

a) kada zbog izmjene propisa više nije u skladu sa važećim propisima,

b) kada više nije u skladu sa tumačenjem Carinske tarife Bosne i Hercegovine zbog izmjena u komentarima Kombinovane nomenklature i/ili Harmonizovanog sistema ili zbog odluke nadležnog organa u Bosni i Hercegovini,

c) kada je ukinuta u skladu sa članom 14. ovog zakona, pod uslovom da je odluka o njenom ukidanju dostavljena licu kojem je izdata.

(10) Obavezujuća informacija o preferencijalnom porijeklu robe prestaje da važi:

a) kada zbog izmjene propisa ili zaključivanja međunarodnog sporazuma više nije u skladu sa važećim propisima, odnosno međunarodnim sporazumom,

b) kada više nije u skladu:

1) sa tumačenjem u pogledu preferencijalnog porijekla robe zbog odluke nadležnog organa u Bosni i Hercegovini,

2) na međunarodnom nivou, sa Sporazumom o pravilima preferencijalnog porijekla

Svjetske trgovinske organizacije (STO) ili sa mišljenjem o preferencijalnom porijeklu donesenim radi tumačenja objašnjenja tog sporazuma od nadležnog tijela STO-a,

c) kada je ukinuta u skladu sa članom 14. ovog zakona, pod uslovom da je odluka o njenom ukidanju dostavljena licu kojem je izdata.

(11) U slučajevima iz stava (9) tač. a) i b) i stava (10) tač. a) i b) ovog člana izdata obavezujuća informacija prestaje da važi danom početka primjene donesene mjere koja je u pitanju, o čemu se imalac informacije obavještava u pisanoj formi.

(12) Lice kojem je izdata obavezujuća informacija koja je prestala da važi u skladu sa stavom (9) tač. b) ili c), odnosno stavom (10) tač. b) ili c) ovog člana može koristiti tu informaciju još šest mjeseci od dana prestanka njene važnosti, pod uslovom ako je na osnovu te informacije, a prije prestanka njene važnosti, zaključilo obavezujući kupoprodajni ugovor za predmetnu robu. U slučaju uvoza ili izvoza robe za koju se prilikom obavljanja carinskih formalnosti podnose potvrde koje su bile izdate na osnovu tih obavezujućih informacija, obavezujuće informacije važe u roku važenja potvrde.

(13) U slučaju iz stava (9) tačka a) i stava (10) tačka a) ovog člana, propisom Bosne i Hercegovine ili međunarodnim sporazumom, može se odrediti rok u kojem se može koristiti obavezujuća informacija shodno stavu (12) ovog člana.

(14) Obavezujuća informacija o tarifnom svrstavanju robe, odnosno o preferencijalnom porijeklu robe, može se, pod uslovima predviđenim u st. (12) i (13) ovog člana, koristiti isključivo s ciljem:

a) utvrđivanja iznosa uvoznih ili izvoznih dažbina,

b) utvrđivanja izvoznih naknada, odnosno drugih davanja za uvoz ili izvoz u vezi sa sprovođenjem poljoprivredne politike,

c) korišćenja potvrda za uvoz ili izvoz koje se podnose prilikom obavljanja carinskih formalnosti radi prihvatanja carinske deklaracije za predmetnu robu, pod uslovom da su te potvrde bile izdate na osnovu tih informacija.

(15) Propisom o sprovođenju propisuju se uslovi za izdavanje obavezujuće informacije.

ODJELjAK E. OSTALE ODREDBE

Član 17

(Carinska kontrola, analiza rizika, saradnja organa)

(1) Carinski organ, u skladu sa uslovima predviđenim važećim propisima, preduzima sve radnje carinske kontrole koje smatra potrebnim radi pravilne primjene carinskih i, po potrebi, drugih propisa koji se odnose na unos, iznos, provoz, prenos i posebnu upotrebu robe koja se kreće između carinskog područja Bosne i Hercegovine i drugog carinskog područja, te na prisustvo robe koja nema status domaće robe. Carinska kontrola, za potrebe pravilne primjene propisa, može se obaviti i u drugom carinskom području, ako je to predviđeno međunarodnim sporazumom.

(2) Carinska kontrola, osim kontrole na licu mjesta, uglavnom se zasniva na analizi rizika uz primjenu elektronske obrade podataka, s ciljem utvrđivanja i procjene stepena rizika i razvoja neophodnih mjera za procjenu rizika na osnovu kriterijuma razvijenih u Bosni i Hercegovini i, gdje je to moguće, na međunarodnom nivou.

(3) Carinski organ uspostavlja okvire za procjenu rizika i prioritetne oblasti kontrole. Za upravljanje rizikom može se uspostaviti elektronski sistem.

(4) Kada drugi organ, a ne carinski organ, sprovodi kontrolu, takva kontrola se, u saradnji sa carinskim organom, obavlja, gdje god je to moguće, istovremeno i na istom mjestu.

(5) U okviru kontrole iz ovog člana, carinski organ i drugi nadležni organ mogu međusobno razmjenjivati podatke u vezi sa unosom, iznosom, provozom, prenosom i posebnom upotrebom robe koja se nalazi u carinskom području Bosne i Hercegovine, robom koja se kreće između carinskog područja Bosne i Hercegovine i drugog carinskog područja, te prisustva robe koja nema status domaće robe.

(6) Povjerljivi podaci dostavljaju se carinskoj upravi i drugim tijelima u drugoj državi prema međunarodnom sporazumu i uz uslove iz člana 20. ovog zakona.

Član 18

(Vanredne situacije)

(1) U slučaju vanrednih situacija zbog zastoja prometa preko graničnog prelaza ili zastoja u obavljanju carinskog postupka u unutrašnjosti carinskog područja Bosne i Hercegovine, carinski organ može privremeno odrediti pojednostavljenje u sprovođenju mjera carinskog nadzora i kontrole, odnosno carinskog postupka.

(2) Carinski organ propisuje kriterijume i postupak iz stava (1) ovog člana.

Član 19

(Obaveza podnošenja dokumenata)

U svrhu primjene carinskih propisa, svako lice koje je neposredno ili posredno uključeno u radnje vezane za trgovinu robom, dužno je carinskom organu, na njegov zahtjev i u određenom roku, staviti na raspolaganje sva potrebna dokumenta i podatke, bez obzira u kojoj su formi, i da pruži svaku drugu pomoć.

Član 20

(Tajnost podataka)

Carinski organ sa svim podacima do kojih dođe, a koji su označeni ili ih treba označiti određenim stepenom tajnosti, dužan je da postupa i može ih saopštavati na način propisan posebnim propisima.

Član 21

(Čuvanje dokumenata i podataka)

(1) U svrhu sprovođenja kontrole od carinskog organa, lice koje učestvuje u prometu robom dužno je da čuva dokumenta i podatke iz člana 19. ovog zakona, u roku utvrđenom propisima, a najmanje pet kalendarskih godina, bez obzira na nosač podataka koji se koristi za njihovo čuvanje. Taj rok počinje teći:

a) u slučaju robe koja je puštena u slobodan promet, osim robe iz tačke b) ovog stava, kao i za robu za koju je podnesena izvozna carinska deklaracija, od posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je prihvaćena carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet ili izvozna carinska deklaracija,

b) u slučaju robe koja je puštena u slobodan promet po smanjenoj ili nultoj stopi carine na račun njene upotrebe u posebne svrhe, od posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je okončan carinski nadzor nad tom robom,

c) u slučaju robe koja je stavljena u drugi carinski postupak, od posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je završen taj carinski postupak,

d) u slučaju robe koja je smještena u slobodnu zonu, od posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj roba napusti slobodnu zonu.

(2) Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 246. stav (4) druga rečenica ovog zakona, kada se pri carinskoj kontroli utvrdi da se određeni unos podataka o carinskom dugu u knjigovodstvenoj evidenciji mora ispraviti, rok iz stava (1) ovog člana produžava se za vrijeme koje je potrebno da se ispravka unese i ponovo provjeri.

Član 22

(Period, datum i rok)

Kada je carinskim propisima utvrđen period, datum ili rok primjene, period i rok ne mogu se produžiti, a datum promijeniti, osim ako je tim propisima to izričito predviđeno.

Član 23

(Pojednostavljenje primjene ovog zakona)

Propisom o sprovođenju propisuje se u kojim slučajevima i pod kojim uslovima se može pojednostaviti primjena ovog zakona.

Član 24

(Obaveza drugih organa u vezi sa stranom robom)

(1) Organi uprave i pravosudni organi moraju najbližoj carinskoj kancelariji prijaviti svu robu i prevozna sredstva koja su privremeno zadržali ili konačno oduzeli, ako se radi o stranoj robi nad kojom nije sproveden carinski postupak prema odredbama ovog zakona.

(2) Konačno oduzeta strana roba iz stava (1) ovog člana može se predati drugom licu samo ako je carinski organ odobrio neko od carinski odobrenih postupanja ili upotrebe, odnosno ako je za tu robu plaćen potraživani carinski dug.

DIO DRUGI – ELEMENTI ZA OBRAČUN UVOZNIH I IZVOZNIH DAŽBINA I PRIMJENU DRUGIH MJERA PROPISANIH U TRGOVINI ROBOM

GLAVA I. CARINSKA TARIFA I TARIFNO SVRSTAVANjE ROBE

Član 25

(Carinska tarifa i tarifno svrstavanje robe)

(1) Dažbine koje se zakonski potražuju prilikom nastanka carinskog duga zasnivaju se na Carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o carinskoj tarifi.

(2) Carinska tarifa Bosne i Hercegovine obuhvata:

a) nomenklaturu robe koja je u skladu sa Harmonizovanim sistemom i sa Kombinovanom nomenklaturom koju koristi Evropska unija, oznake za posebne zahtjeve države Bosne i Hercegovine i dodatne šifarske oznake,

b) konvencionalne carinske stope (najpovlašćenija nacija – MFN) koje se primjenjuju na robu obuhvaćenu nomenklaturom,

c) preferencijalne carinske stope u skladu sa međunarodnim sporazumima koje je Bosna i Hercegovina zaključila sa određenim državama ili grupama država,

d) privremene suspenzije i privremena smanjenja stopa, mjere zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza, antidampinške i kompenzatorne mjere i privremene tarifne kvote,

e) ostale mjere predviđene propisima Bosne i Hercegovine,

f) Opšta pravila od 1. do 6. o svrstavanju robe u Carinsku tarifu,

g) pravila o jedinstvenoj carinskoj stopi.

(3) Mjere iz stava (2) tač. c) i d) ovog člana primjenjuju se, na zahtjev deklaranta, umjesto mjere iz tačke b) istog stava, ako predmetna roba ispunjava uslove predviđene tim mjerama. Zahtjev za primjenu tih mjera može se podnijeti i naknadno, pod uslovom da se poštuju propisani rokovi i uslovi.

(4) Savjet ministara Bosne i Hercegovine, propisuje uslove, postupak i način primjene mjera iz stava (2) tačka d) ovog člana. Za mjere koje se odnose na privremene suspenzije, privremena smanjenja stopa i privremene tarifne kvote potrebno je pribaviti mišljenje Upravnog odbora.

(5) Kada je primjena mjera iz stava (2) tač. c), d) i e) ovog člana ograničena na određeni obim uvoza, njena primjena prestaje:

a) u slučaju tarifnih kvota, čim se dostigne predviđeni obim uvoza,

b) u slučaju gornjeg tarifnog limita, u skladu sa propisom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine kojim je taj limit utvrđen.

(6) Tarifno svrstavanje robe u Carinsku tarifu Bosne i Hercegovine podrazumijeva utvrđivanje podbroja Carinske tarife Bosne i Hercegovine u koji se roba svrstava na osnovu opštih pravila za tumačenje Harmonizovanog sistema i u skladu sa oznakama za posebne državne zahtjeve ili u posebnim slučajevima za primjenu posebnih mjera.

Član 26

(Povoljno tarifno postupanje)

(1) Propisom o sprovođenju propisuju se uslovi prema kojima se odobrava povoljno tarifno postupanje koje određena roba može imati zbog svoje vrste ili upotrebe u posebne svrhe. Kada je potrebno odobrenje, primjenjuje se čl. 100. i 101. ovog zakona.

(2) “Povoljno tarifno postupanje” u smislu stava (1) ovog člana znači smanjenu ili nultu stopu carine, pa i u okviru tarifnih kvota.

GLAVA II. PORIJEKLO ROBE

ODJELjAK A. NEPREFERENCIJALNO PORIJEKLO ROBE

Član 27

(Nepreferencijalno porijeklo robe)

Odredbe čl. 28. do 32. ovog zakona propisuju nepreferencijalno porijeklo robe u svrhu:

a) primjene Carinske tarife Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom mjera navedenih u članu 25. stav (2) tačka c) ovog zakona,

b) primjene netarifnih mjera utvrđenih propisima Bosne i Hercegovine kojima se regulišu određene oblasti u okviru trgovine robom, c) izdavanja dokumenta o porijeklu robe.

Član 28

(Roba u potpunosti dobijena ili proizvedena)

(1) Roba porijeklom iz jedne države je roba koja je u potpunosti dobijena ili proizvedena u toj državi.

(2) “Roba u potpunosti dobijena u jednoj državi” obuhvata:

a) mineralne proizvode izvađene u toj državi,

b) biljne proizvode dobijene u toj državi (ubrani, požnjeveni, izvađeni i drugo),

c) žive životinje okoćene, izležene i uzgojene u toj državi,

d) proizvode dobijene od živih životinja uzgojenih u toj državi,

e) proizvode dobijene lovom ili ribolovom u toj državi,

f) proizvode morskog ribolova i druge proizvode izvađene iz mora izvan teritorijalnih voda neke države plovilom koje je registrovano ili upisano u registar u toj državi i koje plovi pod zastavom te države,

g) proizvode dobijene ili proizvedene na brodu fabrici od proizvoda iz tačke f) ovog stava porijeklom iz te države, pod uslovom da je brod fabrika registrovan ili upisan u registar u toj državi i plovi pod zastavom te države,

h) proizvode izvađene sa morskog dna ili iz sloja zemlje ispod tog morskog dna, izvan teritorijalnih voda, ako ta država ima isključiva prava na eksploataciju tog morskog dna ili iz sloja zemlje ispod tog morskog dna,

i) otpatke i ostatke proizvoda dobijenih kao rezultat proizvodnih procesa u toj državi ili od već upotrebljavanih predmeta ako su u njoj sakupljeni i ako se mogu koristiti samo za ponovno dobijanje sirovina,

j) robu proizvedenu na teritoriji te države isključivo od proizvoda navedenih u tač. od a) do i) ovog stava ili od njihovih derivata (sekundarnih proizvoda) u bilo kojoj fazi proizvodnje.

(3) Pojam “država”, u svrhu primjene stava (2) ovog člana, obuhvata i teritorijalne vode te države.

Član 29

(Posljednja bitna prerada ili obrada)

Roba, u čijoj su proizvodnji učestvovale dvije ili više država, smatra se da je porijeklom iz one države u kojoj je obavljena posljednja bitna, ekonomski opravdana prerada ili obrada u preduzeću opremljenom za tu preradu ili obradu koja je dovela do novog proizvoda ili koja predstavlja bitnu fazu proizvodnje.

Član 30

(Nedovoljna prerada ili obrada)

Svaka prerada ili obrada robe za koju se utvrdi ili za koju se osnovano sumnja da joj je jedini cilj bio izbjegavanje primjene propisa koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju na robu iz određenih država, ne može se ni u kom slučaju smatrati dovoljnom preradom ili obradom na osnovu koje bi dobijeni proizvod, u smislu člana 29. ovog zakona, stekao status proizvoda porijeklom iz države u kojoj je ta prerada ili obrada obavljena.

Član 31

(Dokaz o nepreferencijalnom porijeklu robe i dodatni dokazi)

(1) Propisom iz člana 32. stav (3) ovog zakona može se predvidjeti obaveza podnošenja dokumenta kojim se dokazuje nepreferencijalno porijeklo robe.

(2) Carinski organ može, u slučaju opravdane sumnje, iako je dokaz o nepreferencijalnom porijeklu robe podnesen, zahtijevati dodatne dokaze da bi se na nedvosmislen način potvrdilo da je navedeno porijeklo robe u skladu sa pravilima utvrđenim propisom iz stava (1) ovog člana.

Član 32

(Uslovi i izdavanje dokaza o nepreferencijalnom porijeklu)

(1) Dokaz o nepreferencijalnom porijeklu robe izdaje Spoljnotrgovinska komora Bosne i Hercegovine.

(2) Propisom koji donosi Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, propisuju se uslovi za sticanje nepreferencijalnog porijekla robe, postupak za izdavanje dokaza o nepreferencijalnom porijeklu robe, način dokazivanja i dokumentacija kojom se potkrepljuje, metode administrativne saradnje, kao i postupak kontrole i nadzora.

(3) Kontrolu i nadzor svih radnji propisanih propisom iz stava (2) ovog člana vrši Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

ODJELjAK B. PREFERENCIJALNO PORIJEKLO ROBE

Član 33

(Preferencijalno porijeklo robe prema međunarodnom sporazumu)

(1) Pravilima o preferencijalnom porijeklu robe utvrđuju se uslovi za sticanje porijekla koje roba mora ispuniti radi ostvarivanja pogodnosti iz člana 25. stav (2) tačka c) ovog zakona.

(2) Pravila iz stava (1) ovog člana su pravila utvrđena u međunarodnom sporazumu iz člana 25. stav (2) tačka c) ovog zakona za robu koja je obuhvaćena tim sporazumom.

Član 34

(Pravila o porijeklu robe na osnovu jednostrane odluke Bosne i Hercegovine)

Pravila o porijeklu za robu iz država na koju Bosna i Hercegovina, na osnovu svoje jednostrane odluke, primjenjuje preferencijalne tarifne mjere propisuje se propisom o sprovođenju.

Član 35

(Pravila o porijeklu robe na osnovu jednostrane odluke druge države)

(1) Dokaz o preferencijalnom porijeklu robe na osnovu jednostrane odluke druge države izdaje Spoljnotrgovinska komora Bosne i Hercegovine.

(2) Kontrolu i nadzor svih radnji propisanih odlukom iz stava (1) ovog člana vrši Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.

Postupak kontrole i nadzora propisuje se propisom iz člana 32. stav (2) ovog zakona.

GLAVA III. CARINSKA VRIJEDNOST ROBE

Član 36

(Svrha određivanja carinske vrijednosti)

Odredbe ove glave uređuju način utvrđivanja carinske vrijednosti robe radi primjene carinskih propisa, uključujući i Carinsku tarifu Bosne i Hercegovine, kao i netarifnih mjera utvrđenih propisima Bosne i Hercegovine kojima se uređuje trgovina robom.

Član 37

(Transakcijska vrijednost)

(1) Carinska vrijednost uvezene robe je njena transakcijska vrijednost, odnosno stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu prodatu za izvoz u Bosnu i Hercegovinu, a po potrebi, usklađena prema odredbama čl. 40. i 41. ovog zakona, pod uslovom da:

a) nema ograničenja za kupca u pogledu raspolaganja robom ili njenom upotrebom, osim ograničenja:

1) koja su uvedena ili se zahtijevaju na osnovu zakona ili koja zahtijevaju državni organi Bosne i Hercegovine,

2) kojima se ograničavaju geografsko područje na kojem se roba može ponovo prodati, ili

3) koja bitno ne utiču na vrijednost robe,

b) prodaja ili cijena ne podliježu nekom uslovu ili ograničenju čija se vrijednost ne može utvrditi u odnosu na vrijednost robe koja se vrednuje,

c) nikakav prihod od naknadne preprodaje, drugog raspolaganja ili njene upotrebe od strane kupca neće pripasti neposredno ili posredno prodavcu, osim ako se može izvršiti odgovarajuće prilagođavanje u skladu sa članom 40. ovog zakona,

d) kupac i prodavac nisu povezani ili, ako su povezani, da je transakcijska vrijednost prihvatljiva za carinske svrhe u smislu stava (2) ovog člana.

(2) Radi procjene uslova iz stava (1) tačka d) ovog člana, primjenjuju se odredbe st. od (3) do (6) ovog člana.

(3) Prilikom utvrđivanja da li se transakcijska vrijednost može prihvatiti prema stavu (1) ovog člana, činjenica da su kupac i prodavac povezani sama po sebi ne predstavlja dovoljan razlog da se transakcijska vrijednost smatra neprihvatljivom. U takvom slučaju treba ispitati okolnosti pod kojima je izvršena prodaja, a transakcijska vrijednost prihvata se pod uslovom da ta povezanost nije uticala na cijenu. Ako na osnovu podataka dobijenih od deklaranta ili na osnovu drugih podataka carinski organ ima razloge da smatra da je ta povezanost uticala na cijenu, o tim razlozima obavještava deklaranta i daje mu razuman rok za odgovor. Na zahtjev deklaranta, carinski organ o razlozima i o roku za odgovor obavještava deklaranta i u pisanoj formi.

(4) Prilikom kupoprodaje između povezanih lica prihvata se transakcijska vrijednost i vrijednost robe utvrđuje se u skladu sa stavom (1) ovog člana uvijek kada deklarant dokaže da je ta vrijednost približno jednaka jednoj od sljedećih vrijednosti u isto ili približno isto vrijeme:

a) transakcijskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe radi izvoza u Bosnu i Hercegovinu, prilikom prodaje između kupca i prodavca koji nisu povezani,

b) carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe utvrđene prema članu 38. stav (2) tačka c) ovog zakona,

c) carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe utvrđene prema članu 38. stav (2) tačka d) ovog zakona.

(5) Prilikom primjene provjera iz stava (4) ovog člana, dužna pažnja posvećuje se prikazanim razlikama na komercijalnom i količinskom nivou, elementima navedenim u članu 40. ovog zakona i troškovima koje snosi prodavac u kupoprodaji u kojoj prodavac i kupac nisu povezani, a kada takve troškove ne snosi prodavac prilikom kupoprodaje u kojoj su on i kupac povezani.

(6) Provjere navedene u stavu (4) ovog člana primjenjuju se na zahtjev deklaranta i to samo radi poređenja. Zamjenske vrijednosti ne mogu se utvrđivati prema stavu (4) ovog člana.

(7) Pod stvarno plaćenom cijenom ili cijenom koju treba platiti podrazumijevaju se sva plaćanja koja je izvršio ili treba da izvrši kupac prodavcu ili u korist prodavca za uvezenu robu i obuhvata sva plaćanja koja je kupac izvršio ili koja treba da izvrši, kao uslov za prodaju uvezene robe, prodavcu ili trećem licu kako bi se ispunila obaveza prodavca. Nije neophodno da oblik plaćanja bude prenos novčanih sredstava. Plaćanje se može vršiti i akreditivima i hartijama od vrijednosti ili drugim instrumentima plaćanja i može biti neposredno ili posredno.

(8) Radnje koje preduzima kupac za svoj račun, uključujući i tržišne radnje, osim onih propisanih u članu 40. ovog zakona za koje je potrebno uskladiti vrijednost, ne smatraju se posrednim plaćanjem prodavcu, čak i ako se mogu smatrati da su u korist prodavca ili da su preduzete u dogovoru sa prodavcem, i njihova cijena neće se dodati stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju treba platiti prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti uvezene robe.

Član 38

(Istovjetna ili slična roba, jedinična cijena i obračunata vrijednost)

(1) Ako se carinska vrijednost ne može utvrditi u skladu sa članom 37. ovog zakona, ona se utvrđuje drugim metodama iz stava (2) ovog člana i to po sljedećem redoslijedu, tač. a), b), c) i d) iz stava (2) ovog člana sve dok se ne dođe do prve tačke (metode) prema kojoj se ona može utvrditi, s tim da se redoslijed primjene tač. c) i d) može zamijeniti na zahtjev deklaranta. Samo onda kada se carinska vrijednost robe ne može utvrditi prema metodi iz određene tačke stava (2) ovog člana, mogu se primijeniti metode iz sljedeće tačke, i to po redoslijedu utvrđenom u stavu (2) ovog člana.

(2) Carinska vrijednost utvrđena u skladu sa stavom (1) ovog člana je:

a) transakcijska vrijednost istovjetne robe prodate za izvoz u Bosnu i Hercegovinu i izvezene u isto ili u približno isto vrijeme kada i roba čija se vrijednost utvrđuje,

b) transakcijska vrijednost slične robe prodate za izvoz u Bosnu i Hercegovinu i izvezene u isto ili u približno isto vrijeme kada i roba čija se vrijednost utvrđuje,

c) vrijednost zasnovana na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Bosni i Hercegovini u najvećoj ukupnoj količini licima koja nisu povezana sa prodavcima,

d) obračunata vrijednost, koja se sastoji od zbira:

1) troškova ili vrijednosti materijala i proizvodnje ili druge vrste prerade primijenjene u proizvodnji uvezene robe,

2) iznosa dobiti i opštih troškova koji je jednak onom koji obično odgovara iznosu koji se ostvaruje pri prodaji robe iste vrste ili kvaliteta kao što je roba čija se vrijednost utvrđuje i koju je proizveo proizvođač u državi izvoza za izvoz u Bosnu i Hercegovinu,

3) vrijednosti svih troškova iz člana 40. stav

(1) tač. e) i f) ovog zakona.

(3) Dodatni uslovi i pojedinosti za primjenu stava (2) ovog člana propisuju se propisom o sprovođenju.

Član 39

(Utvrđivanje carinske vrijednosti na drugi odgovarajući način)

(1) Ako se carinska vrijednost uvezene robe ne može utvrditi u skladu sa čl. 37. ili 38. ovog zakona, carinska vrijednost utvrđuje se na osnovu raspoloživih podataka u Bosni i Hercegovini, uz primjenu prihvatljivih metoda koje su u skladu sa principima i opštim odredbama:

a) Sporazuma o primjeni člana VII Opšteg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. godine,

b) člana VII Opšteg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. godine (GATT) i

c) odredbama ove glave.

(2) Nikakva carinska vrijednost u smislu stava 1. ovog člana ne utvrđuje se prema:

a) prodajnoj cijeni u Bosni i Hercegovini robe proizvedene u Bosni i Hercegovini,

b) sistemu koji omogućava da se u carinske svrhe prihvati viša od dvije moguće vrijednosti,

c) cijeni robe na domaćem tržištu države izvoznice,

d) troškovima proizvodnje, osim obračunate vrijednosti koja se utvrđuje za istovjetnu ili sličnu robu u skladu sa članom 38. stav (2) tačka d) ovog zakona,

e) cijeni robe namijenjene izvozu u drugu državu, a ne u Bosnu i Hercegovinu,

f) minimalnim carinskim vrijednostima,

g) proizvoljnim ili nepostojećim vrijednostima.

Član 40

(Troškovi i izdaci koji ulaze u carinsku vrijednost)

(1) Prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti u skladu sa članom 37. ovog zakona, cijeni koja je stvarno plaćena ili koju treba platiti za uvezenu robu, dodaju se:

a) sljedeće stavke, do iznosa koji snosi kupac, a koje nisu uključene u stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti za robu:

1) provizije i naknade posredovanja, osim provizije pri kupovini,

2) troškovi ambalaže koja se, za carinske svrhe, smatra jedinstvenim dijelom predmetne robe,

3) troškovi pakovanja, bilo za rad ili za materijale,

b) odgovarajući dio vrijednosti sljedećih vrsta robe i usluga koje je kupac isporučio neposredno ili posredno, bez naplate ili po sniženoj cijeni, a radi upotrebe u proizvodnji i prodaji za izvoz uvezene robe, u mjeri do koje ta vrijednost nije obuhvaćena stvarno plaćenom cijenom ili cijenom koju treba platiti:

1) materijala, komponenti, dijelova i sličnih elemenata sadržanih u uvezenoj robi,

2) alata, matrica, kalupa i sličnih predmeta korišćenih u proizvodnji uvezene robe,

3) materijala utrošenih u proizvodnji uvezene robe,

4) usluga projektovanja, razvoja, umjetničkog ili oblikovnog rada, te planova i crteža urađenih izvan Bosne i Hercegovine, a koji su neophodni za proizvodnju uvezene robe,

c) naknade za korišćenje autorskih prava i licence za uvezenu robu čija se vrijednost utvrđuje, a koje kupac mora platiti, neposredno ili posredno, kao uslov za prodaju robe čija se vrijednost utvrđuje, ako te naknade nisu uključene u stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti,

d) dio iznosa ostvaren daljom prodajom, raspolaganjem ili korišćenjem uvezene robe, koji se neposredno ili posredno plaća prodavcu,

e) troškovi prevoza i osiguranja uvezene robe do mjesta ulaska u carinsko područje Bosne i Hercegovine, i

f) troškovi utovara, istovara i troškovi rukovanja povezani sa prevozom uvezene robe do mjesta ulaska u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

(2) Dodavanje na stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti vrše se u skladu sa odredbama ovog člana, isključivo na osnovu objektivnih i mjerljivih podataka.

(3) Prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti, u cijenu koja je stvarno plaćena ili koju treba platiti ne uračunavaju se nikakvi dodaci, osim onih koji su propisani ovim članom.

(4) U smislu ove glave, pojam “provizija pri kupovini” znači naknadu koju uvoznik plaća svom zastupniku za usluge njegovog zastupanja u drugoj državi prilikom kupovine robe čija se vrijednost utvrđuje.

(5) Izuzetno od stava (1) tačka c) ovog člana, u stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti za uvezenu robu prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti ne uračunavaju se:

a) troškovi za dobijanje prava reprodukcije (umnožavanja) robe uvezene u Bosnu i Hercegovinu,

b) plaćanja koja je izvršio kupac na ime prava distribucije ili dalje prodaje uvezene robe, ako ta plaćanja nisu uslov prodaje robe za izvoz u Bosnu i Hercegovinu.

Član 41

(Troškovi i izdaci koji ne ulaze u carinsku vrijednost)

(1) Pod uslovom da su iskazani odvojeno od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti, u carinsku vrijednost ne uračunavaju se:

a) troškovi prevoza robe nakon njenog ulaska u carinsko područje Bosne i Hercegovine,

b) troškovi izgradnje, montaže, sklapanja, održavanja i tehničke pomoći, nastali nakon uvoza industrijskog postrojenja, mašine ili opreme,

c) troškovi na ime kamate proistekle iz finansijskog aranžmana koji je zaključio kupac u vezi sa kupovinom uvezene robe, bez obzira da li je finansiranje obezbijedio prodavac ili neko drugo lice, ako je takav finansijski aranžman sačinjen u pisanoj formi i ako kupac može, ako se zahtijeva, dokazati:

1) da je roba stvarno prodata po cijeni koja je prijavljena kao stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti,

2) da kamatna stopa ne prelazi uobičajenu visinu za takve transakcije u trenutku i u državi u kojoj je obezbijeđeno finansiranje,

d) troškovi za dobijanje prava reprodukcije robe uvezene u Bosnu i Hercegovinu,

e) provizije pri kupovini,

f) uvozne dažbine i druge naknade koje se plaćaju u Bosni i Hercegovini pri uvozu ili prodaji robe.

(2) Prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti uvezene robe prihvataju se ugovorena umanjenja cijene, kao i gotovinski popusti uobičajeni za istovjetnu ili sličnu uvezenu robu.

Član 42

(Carinska vrijednost nosača podataka)

Propisom o sprovođenju mogu se propisati posebna pravila za utvrđivanje carinske vrijednosti nosača podataka koji se koriste u opremi za obradu podataka i sadrže podatke ili uputstva.

Član 43

(Preračunavanje strane valute)

Kada je za utvrđivanje carinske vrijednosti neophodno da se iznos u stranoj valuti preračuna u valutu Bosne i Hercegovine, strana valuta se preračunava u valutu Bosne i Hercegovine prema važećem srednjem i dnevnom kursu koji objavljuje Centralna banka Bosne i Hercegovine.

Član 44

(Posebna pravila)

Odredbe čl. od 37. do 43. ovog zakona neće se primijeniti na utvrđivanje carinske vrijednosti robe koja je prije puštanja u slobodan promet bila predmet drugog carinski odobrenog postupanja ili upotrebe, ako je odredbama ovog zakona i propisa o sprovođenju kojima se uređuje odnosni postupak propisan drugačiji način utvrđivanja carinske vrijednosti robe koja se pušta u slobodan promet.

DIO TREĆI – ODREDBE KOJE SE PRIMJENjUJU NA ROBU UNESENU U CARINSKO PODRUČJE BOSNE I HERCEGOVINE DOK JOJ SE NE ODREDI CARINSKI ODOBRENO POSTUPANjE ILI UPOTREBA

GLAVA I. ULAZNA SAŽETA DEKLARACIJA

Član 45

(Podnošenje ulazne sažete deklaracije)

(1) Za robu koja se unosi u carinsko područje Bosne i Hercegovine podnosi se ulazna sažeta deklaracija.

(2) Odredba stava (1) ovog člana ne primjenjuje se na robu koja se prevozi prevoznim sredstvom koje samo prolazi kroz teritorijalne vode ili vazdušni prostor carinskog područja Bosne i Hercegovine, bez zaustavljanja na tom području.

(3) Ulazna sažeta deklaracija podnosi se ulaznoj carinskoj kancelariji. Uz odobrenje carinskog organa, ulazna sažeta deklaracija može se podnijeti drugoj carinskoj kancelariji, koja podatke sadržane u toj deklaraciji elektronskom razmjenom podataka (u daljem tekstu: elektronskim putem) odmah dostavlja ili stavlja na raspolaganje ulaznoj carinskoj kancelariji.

(4) Pod uslovom da je nadležnoj carinskoj kancelariji omogućen pristup podacima iz ulazne sažete deklaracije u kompjuterskom sistemu privrednog subjekta, ta kancelarija umjesto obaveze podnošenja uvozne prethodne deklaracije može prihvatiti podnošenje obavještenja.

(5) Ulazna sažeta deklaracija podnosi se prije unošenja robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

(6) Uz uvažavanje posebnih okolnosti, za određene vrste prometa robe, vrste prevoza ili za određene privredne subjekte, ili ako međunarodni sporazum predviđa posebne bezbjednosne postupke, propisom o sprovođenju propisuju se:

a) rokovi u kojima se, prije unošenja robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine, podnosi ulazna sažeta deklaracija,

b) uslovi pod kojima se može primijeniti izuzeće od propisanih rokova iz tačke a) ovog stava,

c) uslovi pod kojima se može primijeniti izuzeće od obaveze podnošenja ulazne sažete deklaracije.

Član 46

(Sadržaj i oblik ulazne sažete deklaracije, podnosilac, izmjene i dopune)

(1) Ulazna sažeta deklaracija podnosi se elektronskim putem. Podaci iz trgovinskih, lučkih i transportnih dokumenata mogu se koristiti u svrhu podnošenja ulazne sažete deklaracije pod uslovom da sadrže sve neophodne pojedinosti.

(2) Carinski organ može, izuzetno, prihvatiti ulaznu sažetu deklaraciju u pisanoj formi, ako može primijeniti isti nivo carinske kontrole koja se zasniva na analizi rizika kao i u slučaju ulazne sažete deklaracije podnesene elektronskim putem i ako se takvi podaci mogu razmjenjivati sa drugim carinskim kancelarijama.

(3) Ulaznu sažetu deklaraciju podnosi lice koje unosi robu u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili lice koje preuzme odgovornost za prevoz robe u to područje.

(4) Bez obzira na obaveze lica iz stava (3) ovog člana, umjesto tog lica, ulaznu sažetu deklaraciju može podnijeti jedno od sljedećih lica:

a) lice u čije ime postupa lice iz stava (3) ovog člana,

b) svako lice koje nadležnoj carinskoj kancelariji može predočiti ili obezbijediti predočenje robe,

c) zastupnik jednog od lica navedenog u stavu (3) ovog člana ili lica iz tač. a) i b) ovog stava.

(5) Licu koje podnosi ulaznu sažetu deklaraciju, na njegov zahtjev, carinska kancelarija može odobriti izmjenu ili dopunu jednog ili više podataka u ulaznoj sažetoj deklaraciji, nakon njenog podnošenja. Izmjena odnosno dopuna neće biti odobrena nakon što carinska kancelarija:

a) obavijesti lice koje je podnijelo ulaznu sažetu deklaraciju da namjerava da pregleda robu, ili

b) utvrdi da su podaci navedeni u ulaznoj sažetoj deklaraciji netačni, ili

c) odobri dalje kretanje robe.

(6) Propisom o sprovođenju propisuju se uslovi pod kojima se primjenjuju odredbe o podnošenju ulazne sažete deklaracije, forma i sadržaj ulazne sažete deklaracije koja obuhvata podatke neophodne za analizu rizika i pravilno sprovođenje carinske kontrole, prije svega u svrhu zaštite i bezbjednosti, uzimajući u obzir, gdje je to moguće, primjenjive međunarodne standarde i trgovinsku praksu.

Član 47

(Carinska deklaracija sa statusom ulazne sažete deklaracije)

(1) Ulazna carinska kancelarija može odustati od zahtjeva za podnošenje ulazne sažete deklaracije za robu za koju je, prije isteka roka iz člana 45. st. (5) i (6) ovog zakona, podnesena carinska deklaracija koja sadrži najmanje one podatke koji su potrebni za prethodnu deklaraciju. U tom slučaju, carinska deklaracija sve dok ne bude prihvaćena u skladu sa članom 75. ovog zakona ima status ulazne sažete deklaracije.

(2) Uz odobrenje carinskog organa, carinska deklaracija iz stava (1) ovog člana može se podnijeti uvoznoj carinskoj kancelariji različitoj od ulazne carinske kancelarije. U tom slučaju, uvozna carinska kancelarija dužna je da sve potrebne podatke sadržane u carinskoj deklaraciji odmah elektronskim putem dostavi ili stavi na raspolaganje ulaznoj carinskoj kancelariji.

(3) Ako se carinska deklaracija iz stava (1) ovog člana podnosi na neki drugi način osim elektronskim putem, nadležna carinska kancelarija primjenjuje isti nivo carinske kontrole koja se zasniva na analizi rizika kao i u slučaju carinske deklaracije podnesene elektronskim putem.

GLAVA II. ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 48

(Carinski nadzor i kontrola)

(1) Roba koja se unosi u carinsko područje Bosne i Hercegovine podliježe carinskom nadzoru od trenutka njenog unošenja i carinski organ može obaviti njenu kontrolu u skladu sa važećim propisima.

(2) Roba ostaje pod carinskim nadzorom sve dok je to potrebno radi utvrđivanja njenog carinskog statusa. U slučaju strane robe i ne dovodeći u pitanje primjenu člana 96. stav (1) ovog zakona, roba ostaje pod carinskim nadzorom sve dok se njen carinski status ne promijeni, odnosno sve dok se ne unese u slobodnu zonu, ponovno izveze ili uništi u skladu sa čl. 200. i 201. ovog zakona.

Član 49

(Prevoz robe od carinske linije do mjesta predočenja)

(1) Lice koje je unijelo robu u carinsko područje Bosne i Hercegovine dužno je da unesenu robu odmah preveze, putem i na način koji odredi carinski organ:

a) do carinske kancelarije koju odredi carinski organ ili do bilo kojeg drugog mjesta koje taj organ odredi ili odobri, ili

b) u slobodnu zonu, ako se roba unosi u slobodnu zonu neposredno:

1) plovnim ili vazdušnim putem,

2) kopnom bez prolaska kroz neki drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine, ako se slobodna zona nalazi uz kopnenu granicu između Bosne i Hercegovine i druge države.

(2) Lice koje preuzme odgovornost za prevoz robe nakon njenog unosa u carinsko područje Bosne i Hercegovine, između ostalog, i zbog pretovara robe, odgovorno je za ispunjenje obaveza iz stava (1) ovog člana.

(3) Roba koja se još uvijek nalazi izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine može se podvrgnuti carinskoj kontroli u skladu sa važećim propisima, kao rezultat, između ostalog, sporazuma zaključenog između Bosne i Hercegovine i druge države, i s njom se postupa na isti način kao sa robom unesenom u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

(4) Odredba stava (1) tačka a) ovog člana ne isključuje primjenu propisa iz područja putničkog, pograničnog, poštanskog ili saobraćaja od neznatnog ekonomskog značaja, ako se primjenom tih propisa ne ugrožava mogućnost carinskog nadzora i kontrole.

(5) Odredbe st. od (1) do (4) ovog člana, odredbe čl. od 45. do 47. i čl. od 50. do 64. ovog zakona ne primjenjuju se na robu koja je privremeno napustila carinsko područje Bosne i Hercegovine krećući se plovnim ili vazdušnim putem između dvije tačke tog područja pod uslovom da se prevoz obavlja direktno u redovnom linijskom vazdušnom ili brodskom saobraćaju bez zaustavljanja izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(6) Odredbe stava (1) ovog člana ne primjenjuje se na robu koja se nalazi na plovnom objektu ili u vazduhoplovu koji prelazi teritorijalne vode ili vazdušni prostor Bosne i Hercegovine, a kojem kao odredišno mjesto nije predviđena brodska ili vazdušna luka u Bosni i Hercegovini.

Član 50

(Nepredviđene okolnosti ili viša sila)

(1) Kada se, zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile, obaveze propisane članom 49. stav (1) ovog zakona ne mogu ispuniti, lice koje je te obaveze dužno da ispuni ili drugo lice koje je preuzelo odgovornost za ispunjenje tih obaveza, dužno je da, bez odgađanja, obavijesti najbližu carinsku kancelariju o nastaloj situaciji. Ako zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile nije došlo do potpunog gubitka robe, carinski organ, takođe, mora biti obaviješten o mjestu gdje se roba nalazi.

(2) Kada je, zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile, plovni objekat ili vazduhoplov iz člana 49. stav (6) ovog zakona, prinuđen da privremeno pristane ili sleti u carinskom području Bosne i Hercegovine, a da pri tome nije moguće ispuniti obaveze predviđene članom 49. stav (1) ovog zakona, lice koje je uvelo plovni objekat ili vazduhoplov u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili lice koje je preuzelo njegove obaveze dužno je o tome odmah obavijestiti carinski organ.

(3) Carinski organ određuje koje mjere treba preduzeti kako bi se omogućio carinski nadzor nad robom iz stava (1) ovog člana, kao i nad robom koja se nalazi na plovnom objektu ili u vazduhoplovu pod uslovima navedenim u stavu (2) ovog člana, i da bi se obezbijedilo, ako je to potrebno, da roba bude naknadno dopremljena carinskom organu ili prevezena na neko drugo mjesto koje odredi ili odobri carinski organ.

GLAVA III. PREDOČENjE ROBE

Član 51

(Predočenje robe)

(1) Robu koja, u skladu sa članom 49. stav (1) tačka a) ovog zakona, stigne do carinske kancelarije ili do drugog mjesta koje je carinski organ odredio ili odobrio, carinskoj kancelariji odmah predočava lice koje je unijelo robu u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili lice koje je preuzelo odgovornost za prevoz robe nakon njenog unošenja.

(2) Kada se primjenjuju odredbe čl. 45. do 47. ovog zakona, robu koja je, u skladu sa članom 49. stav (1) tačka a) ovog zakona, stigla do carinske kancelarije ili do drugog mjesta koje je carinski organ odredio ili odobrio, osim robe koja se nalazi na prevoznom sredstvu koje samo prolazi teritorijalnim morem ili vazdušnim prostorom Bosne i Hercegovine bez zaustavljanja u carinskom području Bosne i Hercegovine, carinskoj kancelariji predočava lice koje je robu unijelo u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili lice koje je preuzelo odgovornost za prevoz robe nakon njenog unošenja.

(3) Prilikom predočavanja robe carinskoj kancelariji, lice koje predočava robu poziva se na ulaznu sažetu deklaraciju ili carinsku deklaraciju koja je za tu robu prethodno podnesena prije njenog unošenja.

Član 52

(Primjena propisa)

Odredbe člana 51. ovog zakona ne isključuju primjenu propisa koji se odnose na robu:

a) koju unose putnici,

b) koja je stavljena u carinski postupak bez obaveze predočavanja carinskoj kancelariji.

Član 53

(Prethodni pregled robe)

Roba se, nakon predočavanja carinskom organu, na zahtjev lica koje je ovlašćeno da robi odredi carinski odobreno postupanje ili upotrebu, a uz odobrenje i pod nadzorom carinskog organa, može pregledati ili se mogu uzeti uzorci s ciljem određivanja robi carinski odobrenog postupanja ili upotrebe.

GLAVA IV. DEKLARACIJA ZA PRIVREMENI SMJEŠTAJ I ISTOVAR PREDOČENE ROBE

Član 54

(Podnošenje deklaracije za privremeni smještaj)

(1) Za svu robu predočenu carinskom organu u skladu sa članom 51. ovog zakona, osim robe iz člana 56. ovog zakona, podnosi se deklaracija za privremeni smještaj. Deklaracija za privremeni smještaj ne podnosi se ako je robi odmah po predočenju određeno carinski odobreno postupanje ili upotreba.

(2) Deklaracija za privremeni smještaj podnosi se carinskom organu prilikom predočavanja robe. Carinski organ može produžiti rok za podnošenje deklaracije za privremeni smještaj, a najduže do isteka prvog radnog dana poslije predočenja robe.

Član 55

(Oblik i sadržaj deklaracije za privremeni smještaj i podnosilac)

(1) Deklaracija za privremeni smještaj sadrži podatke neophodne za identifikaciju robe i podnosi se na propisanom obrascu. Carinski organ može odobriti da se kao deklaracija za privremeni smještaj upotrijebi trgovinski ili službeni dokument koji sadrži podatke neophodne za identifikaciju robe.

(2) Deklaraciju za privremeni smještaj podnosi:

a) lice koje je robu unijelo u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili lice koje je preuzelo odgovornost za prevoz te robe nakon unosa, ili

b) lice u čije ime postupa lice iz tačke a) ovog stava.

Član 56

(Poštanski i putnički saobraćaj)

Uzimajući u obzir propise koji se odnose na poštanski i putnički saobraćaj, deklaracija za privremeni smještaj ne podnosi se za robu koju unose putnici i za robu u poštanskom saobraćaju, ako se time ne sprečava sprovođenje mjera carinske kontrole ili ako je robi određeno carinski odobreno postupanje ili upotreba prije isteka roka iz člana 54. ovog zakona.

Član 57

(Istovar ili pretovar robe)

(1) Roba se može istovariti ili pretovariti iz prevoznog sredstva kojim se prevozi samo na osnovu odobrenja carinskog organa, i to na mjestu koje odredi ili odobri carinski organ.

(2) Odobrenje iz stava (1) ovog člana nije potrebno u slučaju neposredne opasnosti zbog koje je potreban hitan istovar sve ili dijela robe. U takvom slučaju carinski organ mora biti obaviješten bez odgađanja.

(3) Carinski organ može, radi pregleda robe ili prevoznog sredstva kojim se roba prevozi, u svakom trenutku zahtijevati da se roba istovari i raspakuje.

Član 58

(Premještanje robe)

Bez odobrenja carinskog organa, roba se ne smije premještati sa mjesta gdje je prvobitno bila smještena.

GLAVA V. OBAVEZA DA SE PREDOČENOJ ROBI ODREDI CARINSKI ODOBRENO POSTUPANjE ILI UPOTREBA

Član 59

(Određivanje carinski odobrenog postupanja ili upotrebe)

Za stranu robu predočenu carinskom organu mora se odrediti carinski odobreno postupanje ili upotreba, dopušteno za takvu robu.

Član 60

(Rokovi za određivanje carinski odobrenog postupanja ili upotrebe)

(1) Ako je za robu predočenu carinskom organu podnesena deklaracija za privremeni smještaj, carinske formalnosti koje su potrebne da se toj robi odredi carinski odobreno postupanje ili upotreba moraju se sprovesti u roku od 20 dana od dana podnošenja deklaracije za privremeni smještaj.

(2) Kada to okolnosti zahtijevaju, carinski organ može odrediti kraći rok ili odobriti produženje roka iz stava (1) ovog člana, koji ne može biti duži od stvarno potrebnog vremena, u skladu sa tim okolnostima.

GLAVA VI. PRIVREMENI SMJEŠTAJ ROBE

Član 6

(Privremeni smještaj predočene robe)

Roba predočena carinskom organu, bez obzira da li je za nju podnesena ili ne deklaracija za privremeni smještaj, od trenutka predočenja pa sve dok joj se ne odredi carinski odobreno postupanje ili upotreba, ima status robe u privremenom smještaju (u daljem tekstu: roba u privremenom smještaju).

Član 62

(Uslovi privremenog smještaja)

(1) Roba u privremenom smještaju može biti smještena samo na mjestu i pod uslovima koje odobri carinski organ.

(2) Carinski organ može zahtijevati da imalac robe položi obezbjeđenje za naplatu carinskog duga koji bi mogao nastati u skladu sa čl. 227. i 228. ovog zakona.

Član 63

(Postupanje sa robom u privremenom smještaju)

Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 53. ovog zakona, roba u privremenom smještaju može biti predmet samo onih oblika postupanja koji su potrebni da bi se ona očuvala u nepromijenjenom stanju, bez mijenjanja njenog izgleda ili tehničkih karakteristika.

Član 64

(Postupanje sa robom u privremenom smještaju u slučaju prekoračenja roka)

(1) Ako u roku određenom u skladu sa članom 60. ovog zakona nisu preduzete carinske formalnosti potrebne za određivanje carinski odobrenog postupanja ili upotrebe robe u privremenom smještaju, carinski organ, bez odgađanja, radi regulisanja situacije u vezi s tom robom, preduzima sve potrebne mjere, uključujući zapljenu i prodaju robe.

(2) Robu iz stava (1) ovog člana carinski organ može, na rizik i o trošku imaoca robe, premjestiti na drugo mjesto koje je pod njegovim nadzorom, do okončanja postupka sa robom.

GLAVA VII. ODREDBE KOJE SE PRIMJENjUJU NA STRANU ROBU KOJA SE PREVOZI U POSTUPKU PROVOZA

Član 65

(Izuzeća za stranu robu u postupku provoza)

Odredbe člana 49, osim stava (1) tačka a), kao ni odredbe čl. 50. do 64. ovog zakona ne primjenjuju se na stranu robu koja se pri unošenju u carinsko područje Bosne i Hercegovine već nalazi u postupku provoza.

Član 66

(Odredbe koje se primjenjuju na stranu robu po završetku postupka provoza)

Kada strana roba, koja se prevozi uz primjenu provoznog postupka, stigne na odredište u carinskom području Bosne i Hercegovine i bude predočena odredišnoj carinskoj kancelariji u skladu sa propisima o postupku provoza, primjenjuju se odredbe čl. od 53. do 64. ovog zakona.

GLAVA VIII. OSTALE ODREDBE

Član 67

(Uništenje predočene robe)

Carinski organ može, kada to okolnosti zahtijevaju, odrediti da se predočena roba uništi. Carinski organ o tome obavještava imaoca robe, koji snosi troškove uništenja.

Član 68

(Postupanje prilikom nezakonitog unošenja robe)

(1) Kada carinski organ utvrdi da je roba nezakonito unesena u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili da je nad njom onemogućen carinski nadzor i kontrola, preduzima neophodne mjere radi regulisanja situacije u vezi s tom robom, uključujući zapljenu i prodaju robe.

(2) Troškove preduzetih mjera, uključujući i troškove uništenja robe, snosi imalac robe.

DIO ČETVRTI – CARINSKI ODOBRENO POSTUPANjE ILI UPOTREBA ROBE

GLAVA I. OPŠTE ODREDBE

Član 69

(Određivanje carinski odobrenog postupanja ili upotrebe)

Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, robi se može, bez obzira na njenu vrstu, količinu, porijeklo, način otpreme ili odredište, u svakom trenutku odrediti bilo koje carinski odobreno postupanje ili upotreba prema propisanim uslovima.

Član 70

(Izuzeće od određivanja carinski odobrenog postupanja ili upotrebe)

Član 69. ovog zakona ne primjenjuje se ako je to u suprotnosti sa mjerama utvrđenim radi zaštite javne bezbjednosti i morala, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja i biljaka, očuvanja životne sredine, zaštite prirodnih rijetkosti, kulturnog nasljeđa, umjetničke, istorijske, arheološke ili tehnološke vrijednosti, zaštite intelektualne svojine i drugog.

GLAVA II. CARINSKI POSTUPCI

ODJELjAK A. STAVLjANjE ROBE U CARINSKI POSTUPAK

Član 71

(Obaveza podnošenja carinske deklaracije i carinski nadzor)

(1) Za robu koja se namjerava staviti u neki carinski postupak mora biti podnesena carinska deklaracija za taj carinski postupak.

(2) Domaća roba prijavljena za postupak izvoza, spoljnu obradu, provoz ili carinsko skladištenje, pod carinskim je nadzorom od trenutka prihvatanja carinske deklaracije do trenutka napuštanja carinskog područja Bosne i Hercegovine, uništenja robe ili poništenja carinske deklaracije.

Član 72

(Ovlašćenje carinskog organa za određivanje nadležnosti)

Uzimajući u obzir vrstu robe i carinski postupak u koji će roba biti stavljena, u slučajevima gdje je to moguće, carinski organ može odrediti nadležnost pojedinih carinskih kancelarija.

Član 73

(Podnošenje carinske deklaracije)

https://www.advokat.attorney/

Carinska deklaracija podnosi se:

a) u pisanoj formi, ili

b) elektronskom razmjenom podataka (u daljem tekstu: elektronskim putem), ako to dopuštaju tehničke mogućnosti i ako upotrebu elektronskih sredstava odobri carinski organ, ili

c) usmeno ili drugom radnjom kojom imalac robe zahtijeva stavljanje robe u carinski postupak, ako je takva mogućnost predviđena propisom o sprovođenju.

1. Carinska deklaracija u pisanoj formi

1.1. Redovni postupak

Član 74

(Popunjavanje carinske deklaracije)

(1) Carinska deklaracija u pisanoj formi podnosi se na obrascu propisanom propisom o sprovođenju. Deklaracija mora sadržavati sve podatke neophodne za primjenu propisa kojima je uređen carinski postupak za koji se roba prijavljuje i mora biti potpisana od njenog podnosioca.

(2) Deklarant je dužan da uz carinsku deklaraciju priloži sva dokumenta koja su potrebna radi primjene propisa kojima je uređen carinski postupak za koji se roba prijavljuje.

Član 75

(Prihvatanje carinske deklaracije)

Carinski organ odmah prihvata carinsku deklaraciju koja je podnesena u skladu sa odredbama člana 74. ovog zakona, pod uslovom da je roba za koju se podnosi deklaracija predočena carinskoj kancelariji.

Član 76

(Deklarant)

(1) Carinsku deklaraciju može podnijeti svako lice koje je u mogućnosti da carinskoj kancelariji predoči robu i sva dokumenta koja su potrebna radi primjene propisa kojima je uređen carinski postupak za koji je roba prijavljena ili lice koje on ovlasti u skladu sa čl. 5. i 6. ovog zakona.

(2) Kada prihvatanje carinske deklaracije nameće posebne obaveze za određeno lice, deklaraciju mora podnijeti to lice ili drugo lice za njegov račun.

(3) Deklarant mora imati sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini, osim lica koje:

a) prijavljuje robu za provoz ili privremeni uvoz,

b) samo povremeno prijavljuje robu, ako carinski organ to smatra opravdanim.

(4) Odredbe stava (3) ovog člana ne isključuju primjenu bilateralnog sporazuma kojeg je Bosna i Hercegovina zaključila sa drugom državom, odnosno uobičajene prakse sa sličnim dejstvom, prema kojima državljanin te države može podnijeti carinsku deklaraciju na području Bosne i Hercegovine na osnovu reciprociteta.

Član 77

(Izmjena i dopuna carinske deklaracije)

(1) Deklarantu, na njegov zahtjev, carinski organ može odobriti izmjenu ili dopunu jednog ili više podataka u carinskoj deklaraciji koju je već prihvatio. Izmjena i dopuna u carinskoj deklaraciji ne smije imati za posljedicu da se deklaracija odnosi na neku drugu robu, a ne na robu koja je tom deklaracijom bila prvobitno prijavljena.

(2) Carinski organ neće odobriti izmjenu ili dopunu carinske deklaracije ako je zahtjev za izmjenu, odnosno dopunu podnesen nakon što carinski organ:

a) obavijesti deklaranta da namjerava pregledati robu, ili

b) utvrdi da su podaci čija se izmjena traži netačni, ili

c) pusti robu deklarantu.

Član 78

(Poništenje carinske deklaracije)

(1) Carinski organ, na zahtjev deklaranta, poništava već prihvaćenu carinsku deklaraciju ako deklarant dostavi dokaz da je roba greškom prijavljena za carinski postupak obuhvaćen tom deklaracijom, ili da, usljed posebnih okolnosti, stavljanje robe u carinski postupak za koji je bila prijavljena više nije opravdano, s tim da robu odmah prijavi za neko drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu, ako je to potrebno.

(2) Kada je carinski organ već obavijestio deklaranta o svojoj namjeri da izvrši pregled robe, zahtjev za poništenje carinske deklaracije neće se prihvatiti dok se ne izvrši pregled robe.

(3) Carinska deklaracija ne može se poništiti poslije puštanja robe deklarantu, osim u slučajevima utvrđenim propisom o sprovođenju.

(4) Poništenje carinske deklaracije ne isključuje primjenu važećih kaznenih odredaba.

Član 79

(Dan primjene propisa)

U sprovođenju carinskog postupka za koji je roba prijavljena primjenjuju se propisi koji važe na dan prihvatanja carinske deklaracije, ako nije drugačije propisano.

Član 80

(Provjera carinske deklaracije)

Carinska kancelarija može, radi provjere prihvaćene carinske deklaracije:

a) pregledati deklaraciju i dokumenta obuhvaćena deklaracijom, kao i dokumenta koja su priložena uz deklaraciju i od deklaranta zahtijevati da dostavi i druga dokumenta kako bi utvrdio tačnost podataka u deklaraciji,

b) pregledati robu i uzeti uzorke radi analize ili drugog odgovarajućeg ispitivanja.

Član 81

(Pregled robe i uzimanje uzoraka)

(1) Prevoz robe do mjesta pregleda ili uzimanja uzoraka, kao i svako rukovanje sa robom neophodno da se izvrši pregled ili uzimanje uzoraka, obavlja deklarant ili se obavlja na njegovu odgovornost. Troškove koji iz toga nastanu snosi deklarant.

(2) Deklarant ima pravo da prisustvuje pregledu robe i uzimanju uzoraka. Carinski organ može, ako to smatra potrebnim, zahtijevati da deklarant ili njegov zastupnik prisustvuje pregledu robe ili uzimanju uzoraka radi pružanja neophodne pomoći s ciljem olakšanja takvog pregleda ili uzimanja uzoraka.

(3) Kada su uzorci uzeti u skladu sa propisima, carinski organ nije dužan da plati bilo kakvu naknadu za uzete uzorke, ali snosi troškove analize ili ispitivanja.

(4) Propisom o sprovođenju propisuju se uslovi i način uzimanja uzoraka.

Član 82

(Djelimični pregled robe)

(1) Kada je pregledan samo dio robe koja je obuhvaćena carinskom deklaracijom, rezultati tog djelimičnog pregleda primjenjuju se na svu robu obuhvaćenu tom deklaracijom.

(2) Deklarant može zatražiti da se nastavi sa pregledom robe ako smatra da rezultati djelimičnog pregleda ne odgovaraju preostaloj robi obuhvaćenoj carinskom deklaracijom.

(3) Radi primjene stava (1) ovog člana, ako carinska deklaracija obuhvata dva ili više naimenovanja, smatra se da podaci koji se odnose na svako pojedino naimenovanje predstavljaju posebnu carinsku deklaraciju.

Član 83

(Rezultati provjere carinske deklaracije)

(1) Rezultati provjere carinske deklaracije koriste se u svrhu primjene propisa kojima je uređen carinski postupak u koji je roba stavljena.

(2) Ako carinska deklaracija nije provjeravana, radi primjene propisa iz stava (1) ovog člana, prihvataju se podaci koje je deklarant naveo u deklaraciji.

Član 84

(Mjere za obezbjeđivanje identifikacije robe)

(1) Carinski organ dužan je da preduzme potrebne mjere kako bi se obezbijedila identifikacija robe, ako je identifikacija robe neophodna da bi se ispunili uslovi za carinski postupak za koji je predmetna roba prijavljena.

(2) Carinska obilježja stavljena na robu ili prevozno sredstvo može ukloniti ili uništiti samo carinski organ, a drugo lice samo uz odobrenje carinskog organa, osim kada je usljed nepredviđenih okolnosti ili dejstva više sile njihovo uklanjanje ili uništenje neophodno da bi se zaštitila roba ili prevozno sredstvo.

Član 85

(Puštanje robe)

(1) Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 86. ovog zakona, ako su ispunjeni uslovi za stavljanje robe u zahtijevani carinski postupak i pod uslovom da roba ne podliježe nikakvim mjerama zabrane ili ograničenja, carinski organ pušta robu deklarantu čim podatke u carinskoj deklaraciji provjeri i prihvati, ili ih prihvati bez provjere. Na isti način postupa se i u slučaju kada se carinska deklaracija ne može provjeriti u primjerenom roku, a više nije neophodno prisustvo robe radi provjere deklaracije.

(2) Sva roba obuhvaćena jednom carinskom deklaracijom pušta se u isto vrijeme.

(3) U svrhu primjene stava (2) ovog člana, ako carinska deklaracija obuhvata dva ili više naimenovanja, smatra se da podaci koji se odnose na svako pojedino naimenovanje predstavljaju posebnu carinsku deklaraciju.

Član 86

(Osiguranje carinskog duga prije puštanja robe)

(1) Kada prihvatanjem carinske deklaracije nastaje carinski dug, roba obuhvaćena tom deklaracijom ne pušta se deklarantu sve dok se carinski dug ne plati ili ne položi osiguranje za njegovo plaćanje.

(2) U postupku privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, roba obuhvaćena carinskom deklaracijom ne pušta se deklarantu dok se ne položi osiguranje za plaćanje carinskog duga.

(3) Kada carinski organ, u skladu sa propisima kojima je uređen carinski postupak za koji je roba prijavljena, zahtijeva polaganje osiguranja za plaćanje carinskog duga koji bi mogao nastati, predmetna roba ne pušta se u carinski postupak dok se ne položi to osiguranje.

Član 87

(Posebne mjere)

Carinski organ preduzima sve potrebne mjere, uključujući i zapljenu robe i njenu prodaju:

a) ako roba ne može biti puštena deklarantu zato što:

1) nije bilo moguće početi pregled robe ili nastaviti sa pregledom robe u roku koji je odredio carinski organ, iz razloga koje je prouzrokovao deklarant,

2) nisu bila podnesena dokumenta koja su potrebna da bi se roba stavila u zahtijevani carinski postupak,

3) carinski dug nije plaćen ili nije položeno osiguranje za plaćanje tog duga u propisanom roku,

4) roba podliježe zabranama ili ograničenjima,

b) ako roba nije preuzeta u odgovarajućem roku nakon što je puštena deklarantu.

1.2. Pojednostavljeni postupci

Član 88

(Pojednostavljene carinske deklaracije)

(1) Radi pojednostavljenja carinskih formalnosti i postupka, a da se istovremeno obezbijedi pravilno sprovođenje postupka, carinski organ može, u slučajevima i na način propisan propisom o sprovođenju, odobriti:

a) da carinska deklaracija ne sadrži neke od podataka ili da deklaraciji nisu prilažena neka od dokumenata kako je to propisano članom 74. ovog zakona,

b) da neki od trgovinskih ili službenih dokumenata priloženih uz zahtjev za stavljanje robe u carinski postupak zamijeni carinsku deklaraciju iz člana 74. ovog zakona,

c) da se roba stavi u zahtijevani carinski postupak na osnovu knjigovodstvenog upisa; u tom slučaju carinski organ može deklaranta osloboditi obaveze predočenja robe.

(2) Pojednostavljena carinska deklaracija iz stava (1) ovog člana mora sadržavati podatke neophodne za identifikaciju robe, a knjigovodstveni upis i datum knjiženja.

(3) Osim u slučaju utvrđenom propisom o sprovođenju, deklarant je dužan da, u odobrenom roku, podnese dopunsku carinsku deklaraciju koja može biti opšta, periodična ili zbirna.

(4) Dopunska deklaracija i pojednostavljena carinska deklaracija iz stava (1) tač. a), b) i c) ovog člana čine jedinstvenu i nedjeljivu pravnu cjelinu na koju se primjenjuju propisi koji važe na dan prihvatanja pojednostavljene deklaracije. Prihvatanje knjigovodstvenog upisa iz stava (1) tačka c) ovog člana ima isto pravno dejstvo kao i prihvatanje carinske deklaracije iz člana 74. ovog zakona.

Član 89

(Pojednostavljeni postupak provoza)

Posebni pojednostavljeni postupci provoza propisuju se propisom o sprovođenju.

2. Druge carinske deklaracije

Član 90

(Primjena odredaba kod drugih carinskih deklaracija)

Kada se carinska deklaracija podnosi elektronskim putem u smislu člana 73. tačka b) ovog zakona, usmeno ili nekom drugom radnjom u smislu člana 73. tačka c) ovog zakona, odredbe čl. od 74. do 89. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

Član 91

(Obaveza čuvanja dokumenata)

Kada se carinska deklaracija podnosi elektronskim putem, carinski organ može odobriti da se uz deklaraciju ne podnose dokumenta iz člana 74. stav (2) ovog zakona. U tom slučaju dokumenta se moraju čuvati i biti na raspolaganju carinskom organu, u roku iz člana 21. ovog zakona.

3. Naknadna provjera carinske deklaracije

Član 92

(Naknadna provjera carinske deklaracije)

(1) Carinski organ može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev deklaranta, izmijeniti ili dopuniti carinsku deklaraciju nakon što je roba puštena deklarantu.

(2) Carinski organ poslije puštanja robe, a radi kontrole ispravnosti podataka sadržanih u carinskoj deklaraciji, može naknadno provjeriti knjigovodstvene, trgovinske i druge dokumente i podatke koji se odnose na uvozne ili izvozne radnje u vezi s tom robom ili na naknadne trgovinske radnje u koje je ta roba uključena. Ta provjera može se obaviti u prostorijama deklaranta, u prostorijama bilo kog drugog lica koje je neposredno ili posredno poslovno uključeno u navedene radnje ili u prostorijama bilo kog drugog lica koje posjeduje navedena dokumenta i podatke. Carinski organ može, takođe, obaviti pregled robe i uzeti uzorke robe ako je ona još uvijek dostupna.

(3) Kada se naknadnom provjerom carinske deklaracije ili pregledom nakon carinjenja utvrdi da su propisi kojima je uređen odnosni carinski postupak bili primijenjeni na osnovu netačnih ili nepotpunih podataka, carinski organ, u skladu sa važećim propisima, preduzima mjere neophodne za regulisanje nastale situacije, uzimajući u obzir nove informacije koje su mu na raspolaganju.

ODJELjAK B. PUŠTANjE ROBE U SLOBODAN PROMET

Član 93

(Puštanje robe u slobodan promet)

(1) Puštanje robe u slobodan promet podrazumijeva primjenu mjera trgovinske politike, ispunjavanje ostalih carinskih formalnosti u vezi sa uvozom robe i plaćanje svih propisanih uvoznih dažbina, poreza, akciza i drugih dažbina u skladu sa carinskim i drugim propisima.

(2) Puštanjem robe u slobodan promet strana roba stiče carinski status domaće robe.

Član 94

(Niža stopa carine)

(1) Izuzetno od člana 79. ovog zakona, deklarant može zahtijevati primjenu niže stope carine ako nakon datuma prihvatanja carinske deklaracije kojom se roba pušta u slobodan promet, ali prije puštanja robe deklarantu, dođe do smanjenja dažbina iz člana 4. tačka r) alineja 1) ovog zakona.

(2) Stav (1) ovog člana ne primjenjuje se ako se roba nije mogla pustiti iz razloga koje je prouzrokovao deklarant.

Član 95

(Zajednička stopa carine)

Kada pošiljka sadrži robu koja se svrstava u različite tarifne oznake, pri čemu bi svrstavanje svake robe pojedinačno, radi sačinjavanja carinske deklaracije, iziskivalo rad i troškove nesrazmjerne obračunatoj carini, carinski organ može, na zahtjev deklaranta, odobriti da se carina za cijelu pošiljku obračuna na osnovu svrstavanja u tarifnu oznaku one robe koja podliježe plaćanju najviše stope carine.

Član 96

(Carinski nadzor nad robom puštenom uz smanjenu ili nultu stopu carine radi upotrebe u posebne svrhe)

(1) Roba koja je puštena u slobodan promet po smanjenoj ili nultoj stopi carine radi njene upotrebe u posebne svrhe, ostaje pod carinskim nadzorom. Carinski nadzor nad tom robom prestaje kada se prestanu primjenjivati uslovi utvrđeni za odobravanje smanjene ili nulte stope carine, kada se roba izveze ili uništi ili kada se dozvoli upotreba robe u drugačije svrhe od onih koje su propisane za primjenu smanjene ili nulte stope carine, uz uslov da je plaćen potraživani carinski dug.

(2) Na robu iz stava (1) ovog člana odredbe čl. 102. i 104. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

Član 97

(Gubitak carinskog statusa domaće robe)

Roba puštena u slobodan promet gubi carinski status domaće robe:

a) kada je carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet poništena nakon puštanja robe deklarantu,

b) kada je iznos uvoznih dažbina koji se za robu plaća vraćen ili je otpušten:

1) u postupku unutrašnje obrade po sistemu povrata,

2) zato što roba ima nedostatke, ili ne odgovara uslovima iz ugovora, pod uslovima iz člana 264. ovog zakona, ili

3) u slučajevima navedenim u članu 265. ovog zakona, kada je povrat ili otpust dažbina uslovljen izvozom ili ponovnim izvozom ili stavljanjem robe u neko drugo ekvivalentno carinski odobreno postupanje ili upotrebu.

ODJELjAK C. CARINSKI POSTUPCI S ODGOĐENIM PLAĆANjEM I CARINSKI POSTUPCI S EKONOMSKIM DEJSTVOM

1. Zajedničke odredbe za nekoliko postupaka

Član 98

(Carinski postupci s odgođenim plaćanjem i carinski postupci s ekonomskim dejstvom)

(1) Izrazi upotrijebljeni u čl. od 99. do 104. ovog zakona, u slučaju strane robe, odnose se:

a) pri “carinskom postupku s odgođenim plaćanjem”, na postupke:

1) spoljni provoz,

2) carinsko skladištenje,

3) unutrašnju obradu po sistemu odgođenog plaćanja,

4) obradu pod carinskom kontrolom,

5) privremeni uvoz,

b) pri “carinskom postupku s ekonomskim dejstvom”, na postupke:

1) carinsko skladištenje,

2) unutrašnju obradu,

3) obradu pod carinskom kontrolom,

4) privremeni uvoz,

5) spoljnu obradu.

(2) “Uvozna roba” je roba stavljena u carinski postupak s odgođenim plaćanjem, te roba nad kojom je, postupkom unutrašnje obrade po sistemu povrata, sproveden postupak puštanja u slobodan promet, uz ispunjenje carinskih formalnosti predviđenih članom 144. ovog zakona.

(3) “Roba u nepromijenjenom stanju” je naziv za uvoznu robu koja u postupku unutrašnje obrade ili u postupku obrade pod carinskom kontrolom nije bila predmet nijednog oblika obrade ili prerade.

Član 99

(Odobrenje)

Carinski postupak s ekonomskim dejstvom može se koristiti samo na osnovu odobrenja koje izdaje carinski organ.

Član 100

(Uslovi)

Ne dovodeći u pitanje dodatne posebne uslove kojima se reguliše određeni carinski postupak, odobrenje iz čl. 99. i 117. stav (1) ovog zakona izdaje se samo:

a) licu koje pruži sve potrebne garancije da će pravilno sprovoditi postupak,

b) ako carinski organ ima mogućnost nadzora i kontrole nad odobrenim postupkom, bez potrebe za uvođenjem administrativnih mjera nesrazmjernih ekonomskim potrebama koje su u pitanju.

Član 101

(Sadržaj odobrenja, obaveza imaoca odobrenja)

(1) U odobrenju za carinski postupak s ekonomskim dejstvom moraju biti navedeni uslovi pod kojima se sprovodi taj postupak.

(2) Imalac odobrenja obavještava carinski organ o svim činjenicama koje nastanu poslije izdavanja odobrenja i utiču na njegovu dalju primjenu ili sadržaj.

(3) Za sve proizvode i robu dobijenu od robe stavljene u carinski postupak sa odgođenim plaćanjem smatra se da su stavljeni u isti postupak.

Član 102

(Polaganje osiguranja)

(1) Carinski organ može zahtijevati da imalac odobrenja položi odgovarajuće osiguranje za plaćanje carinskog duga koji bi mogao nastati u vezi sa robom stavljenom u carinski postupak s odgođenim plaćanjem.

(2) Upravni odbor može propisati način polaganja i visinu osiguranja, odnosno oslobađanje od obaveze polaganja osiguranja za pojedine carinske postupke s odgođenim plaćanjem.

Član 103

(Završetak carinskog postupka s ekonomskim dejstvom)

(1) Carinski postupak s ekonomskim dejstvom završava se kada se za robu koja je bila stavljena u taj postupak, ili za dobijene ili obrađene proizvode odredi novo carinski odobreno postupanje ili upotreba.

(2) Carinski organ preduzima sve neophodne mjere radi regulisanja situacije u vezi s robom nad kojom postupak nije završen u skladu sa propisanim uslovima.

Član 104

(Prenos prava i obaveza)

Prava i obaveze korisnika carinskog postupka sa ekonomskim dejstvom mogu se, pod uslovima koje odredi carinski organ, prenijeti na drugo lice koje ispunjava sve uslove za taj postupak.

2. Provoz

2.1. Spoljni provoz – opšte odredbe

Član 105

(Spoljni provoz)

(1) Postupak spoljnog provoza omogućava kretanje robe od jednog do drugog mjesta unutar carinskog područja Bosne i Hercegovine, i to:

a) strane robe, a da ta roba ne podliježe naplati uvoznih i drugih dažbina i primjeni mjera trgovinske politike,

b) domaće robe u slučaju i pod uslovima utvrđenim propisom o sprovođenju, kako bi se spriječilo da se, u pogledu proizvoda koji su obuhvaćeni izvoznim mjerama ili koji od njih imaju pogodnosti, vrši izbjegavanje ili neopravdano sticanje koristi od takvih mjera.

(2) Kretanje robe iz stava (1) ovog člana odvija se:

a) u okviru postupka spoljnog provoza u Bosni i Hercegovini,

b) na osnovu TIR karneta (u skladu sa Konvencijom TIR) pod uslovom da to kretanje:

1) počinje ili se završava izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine, ili

2) odnosi se na pošiljke robe koja mora biti istovarena u carinskom području Bosne i Hercegovine, a koja se transportuje sa robom koju treba istovariti u drugoj državi, ili

3) obavlja se između dva mjesta u carinskom području Bosne i Hercegovine preko teritorije druge države,

c) na osnovu ATA karneta (u skladu sa Konvencijom o privremenom uvozu) koji se koristi kao provozni dokument,

d) na osnovu svakog drugog dokumenta predviđenog međunarodnim sporazumom koji je prihvatila Bosna i Hercegovina,

e) u okviru poštanskog saobraćaja (uključujući pakete).

(3) Postupak spoljnog provoza primjenjuje se i na kretanje robe stavljene u carinski postupak sa ekonomskim dejstvom, ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje se primjenjuju na taj postupak.

Član 106

(Završetak i zaključenje postupka spoljnog provoza)

(1) Postupak spoljnog provoza završava se i obaveze korisnika su ispunjene kada se roba stavljena u postupak i potrebna dokumenta predoče odredišnoj carinskoj kancelariji u skladu sa propisima kojima je uređen taj postupak.

(2) Odredišna carinska kancelarija zaključuje postupak provoza kada, na osnovu poređenja podataka kojima raspolaže i podataka dostupnih polaznoj carinskoj kancelariji, utvrdi da je postupak završen na propisan način.

2.2. Spoljni provoz – Posebne odredbe

Član 107

(Postupak spoljnog provoza na području druge države)

(1) Postupak spoljnog provoza primjenjuje se na robu koja prolazi kroz područje druge države samo ako:

a) je takva mogućnost predviđena međunarodnim sporazumom, ili

b) se prevoz kroz tu državu vrši na osnovu jedinstvenog prevoznog dokumenta izdatog u carinskom području Bosne i Hercegovine.

(2) U slučaju iz stava (1) tačka b) ovog člana postupak provoza smatra se prekinutim dok se roba nalazi na teritoriji druge države.

Član 108

(Polaganje osiguranja u postupku provoza)

(1) Glavni obveznik dužan je da položi osiguranje za plaćanje carinskog duga i drugih dažbina iz člana 213. stav (1) ovog zakona koje bi mogle nastati u vezi sa robom, osim ako, ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona, nije drugačije propisano.

(2) Osiguranje može biti:

a) pojedinačno osiguranje za jedan provozni postupak, ili

b) sveobuhvatno osiguranje za više provoznih postupaka, uz odobrenje carinskog organa za korišćenje takvog osiguranja.

(3) Odobrenje iz stava (2) tačka b) ovog člana daje se samo licu koje:

a) je registrovano u Bosni i Hercegovini,

b) redovno koristi postupak provoza i koje carinskom organu dokaže da je nesumnjivo pouzdano lice i da je u mogućnosti da ispuni svoje obaveze u vezi sa postupkom provoza i

c) nije teže kršilo ili nije ponavljalo kršenje carinskih ili poreskih propisa.

(4) Licu koje ispunjava dodatne kriterijume pouzdanosti može se odobriti korišćenje sveobuhvatnog osiguranja u umanjenom iznosu ili oslobađanje od obaveze polaganja osiguranja. Dodatni kriterijumi za dobijanje ovog odobrenja uključuju:

a) pravilno korišćenje postupka provoza u prethodnom periodu,

b) saradnju sa carinskim organom, i

c) u slučaju oslobađanja od obaveze polaganja osiguranja, dobro finansijsko stanje koje je dovoljno za ispunjenje obaveza navedenog lica.

(5) Dodatni uslovi i postupak za izdavanje odobrenja iz st. (3) i (4) ovog člana propisuju se propisom o sprovođenju.

(6) Oslobađanje od polaganja obezbjeđenja, odobreno u skladu sa stavom (4) ovog člana, ne može se koristiti za provoz robe koja se, u slučaju utvrđenom propisom o sprovođenju, smatra robom visokog rizika.

(7) U slučaju nastanka okolnosti koje su suprotne sa uslovima ili dodatnim kriterijumima za izdavanje odobrenja iz stava (4) ovog člana, dato odobrenje može se privremeno ukinuti na način utvrđen propisom o sprovođenju, kao izuzetna mjera u posebnim okolnostima.

(8) U slučaju nastanka okolnosti koje su suprotne sa uslovima za izdavanje odobrenja iz stava (3) ovog člana, dato odobrenje može se privremeno ukinuti, na način utvrđen propisom o sprovođenju, za robu za koju se utvrdi da je bila predmet velike prevare.

Član 109

(Slučajevi u kojima se ne polaže osiguranje)

(1) Osiguranje za plaćanje carinskog duga, osim u slučajevima koje, po potrebi, utvrdi Upravni odbor, ne polaže se za:

a) prevoz vazdušnim saobraćajem,

b) prenos cjevovodom ili dalekovodom,

c) prevoz koji vrše željeznička preduzeća u Bosni i Hercegovini,

d) prevoz rijekom.

(2) U slučajevima iz stava (1) ovog člana prevoznik je glavni obveznik.

Član 110

(Odgovornost glavnog obveznika)

(1) Glavni obveznik je korisnik postupka provoza i odgovoran je za:

a) predočenje robe odredišnoj carinskoj kancelariji u nepromijenjenom stanju, u propisanom roku i uz pridržavanje mjera koje je odredio carinski organ radi obezbjeđenja istovjetnosti robe,

b) pridržavanje odredaba koje se odnose na postupak provoza.

(2) Bez obzira na obaveze glavnog obveznika iz stava (1) ovog člana, prevoznik ili lice koje primi robu znajući da je roba u postupku provoza takođe je odgovorno za predočenje robe odredišnoj carinskoj kancelariji u nepromijenjenom stanju, u propisanom roku i uz pridržavanje mjera koje je odredio carinski organ radi obezbjeđenja istovjetnosti robe.

Član 111

(Propis o sprovođenju)

Sprovođenje postupka spoljnog provoza utvrđuje se propisom o sprovođenju.

2.3. Unutrašnji provoz

Član 112

(Unutrašnji provoz)

(1) Postupak unutrašnjeg provoza prema uslovima utvrđenim u st. (2) do (4) ovog člana je kretanje domaće robe od jednog do drugog mjesta unutar carinskog područja Bosne i Hercegovine bez promjene njenog carinskog statusa pri prolazu preko teritorije druge države. Ova odredba ne utiče na primjenu člana 105. stav (1) tačka b) ovog zakona.

(2) Kretanje robe iz stava (1) ovog člana može biti:

a) u okviru postupka unutrašnjeg provoza u Bosni i Hercegovini, pod uslovom da je takva mogućnost predviđena međunarodnim sporazumom,

b) pod pokrićem TIR karneta (u skladu sa Konvencijom TIR),

c) na osnovu ATA karneta (u skladu sa Konvencijom o privremenom uvozu) koji se koristi kao provozni dokument,

d) na osnovu svakog drugog dokumenta predviđenog međunarodnim sporazumom kojim je prihvatila Bosna i Hercegovina,

e) u okviru poštanskog saobraćaja (uključujući pakete).

(3) U slučaju iz stava (2) tačka a) ovog člana, odredbe člana 106. i čl. 108. do 111. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

(4) U slučaju iz stava (2) tač. b) do e) ovog člana, roba zadržava svoj carinski status samo ako je taj status utvrđen pod uslovima i na način propisan propisom o sprovođenju.

Član 113

(Propisivanje uslova pod kojima se može kretati domaća roba)

Uslovi za provoz domaće robe, bez sprovođenja carinskog postupka, iz jednog u drugo mjesto u carinskom području Bosne i Hercegovine sa prelaskom preko teritorije druge države, bez promjene njenog carinskog statusa, propisuju se propisom o sprovođenju.

Član 114

(Primjena postupka unutrašnjeg provoza)

Postupak unutrašnjeg provoza primjenjuje se kada je carinskim propisima izričito predviđena njegova primjena.

3. Postupak carinskog skladištenja

Član 115

(Roba koja se smješta u carinsko skladište)

(1) Postupak carinskog skladištenja podrazumijeva smještaj u carinsko skladište:

a) strane robe, koja u tom slučaju ne podliježe plaćanju uvoznih dažbina i mjerama trgovinske politike,

b) domaće robe namijenjene izvozu, koja smještajem u carinsko skladište podliježe primjeni mjera koje se, u skladu sa posebnim propisima, primjenjuju za izvoz takve robe.

(2) Carinsko skladište je svako mjesto gdje se roba može smjestiti u skladu sa propisanim uslovima, koje odobri carinski organ i koje je pod carinskim nadzorom.

(3) Bescarinska prodavnica može se otvoriti u dijelu međunarodnog aerodroma koji je određen za tranzit ili odlazak putnika u međunarodnom saobraćaju. Otvaranje bescarinske prodavnice odobrava se kao carinsko skladište iz stava (2) ovog člana.

(4) Slučajevi u kojima se roba iz stava (1) ovog člana može staviti u postupak carinskog skladištenja, bez smještanja u carinsko skladište, propisuju se propisom o sprovođenju.

Član 116

(Vrste carinskih skladišta, držalac i korisnik skladišta)

(1) Carinsko skladište može biti javno skladište ili vlastito skladište.

(2) Javno skladište je carinsko skladište u kojem svako lice može skladištiti robu.

(3) Vlastito skladište je carinsko skladište namijenjeno skladištenju robe držaoca skladišta.

(4) Držalac carinskog skladišta je lice kojem je carinski organ odobrio vođenje carinskog skladišta. Carinsko skladište može držati i carinski organ.

(5) Korisnik carinskog skladišta je lice koje je prema carinskoj deklaraciji obavezno da stavi robu u postupak carinskog skladištenja ili lice na koje su prenesena prava i obaveze tog lica.

Član 117

(Odobrenje)

(1) Za držanje carinskog skladišta potrebno je odobrenje carinskog organa, osim u slučaju kada carinski organ drži carinsko skladište.

(2) Lice koje namjerava da drži carinsko skladište mora carinskom organu podnijeti pisani zahtjev koji sadrži podatke potrebe za dobijanje odobrenja, a naročito one koji pokazuju da postoji ekonomska potreba za skladištenjem robe. Odobrenje sadrži uslove za držanje carinskog skladišta u skladu sa propisima.

(3) Odobrenje za držanje carinskog skladišta može se izdati samo licu registrovanom u Bosni i Hercegovini.

Član 118

(Odgovornost držaoca carinskog skladišta)

Držalac carinskog skladišta odgovoran je:

a) da se roba smještena u carinskom skladištu ne izuzima ispod carinskog nadzora dok se nalazi u carinskom skladištu,

b) za ispunjenje obaveza koje proizlaze iz skladištenja robe koja je obuhvaćena postupkom carinskog skladištenja, i

c) za ispunjenje posebnih uslova sadržanih u odobrenju za držanje carinskog skladišta.

Član 119

(Obaveze korisnika carinskog skladišta)

(1) Izuzetno od člana 118. ovog zakona, u odobrenju za držanje javnog carinskog skladišta, može se odrediti da je za obaveze iz člana 118. tačka a) i/ili tačka b) ovog zakona odgovoran isključivo korisnik carinskog skladišta.

(2) Korisnik carinskog skladišta je u svakom trenutku odgovoran za ispunjenje obaveza koje proizlaze iz stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja.

Član 120

(Prenos prava i obaveza držaoca carinskog skladišta)

Prava i obaveze držaoca carinskog skladišta mogu se, uz saglasnost carinskog organa, prenijeti na drugo lice.

Član 121

(Polaganje osiguranja)

Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 102. ovog zakona, carinski organ može zahtijevati da držalac carinskog skladišta položi osiguranje u vezi s obavezama iz člana 118. ovog zakona.

Član 122

(Vođenje evidencije)

(1) Držalac carinskog skladišta dužan je da vodi evidenciju o robi koja se nalazi u postupku carinskog skladištenja na način koji odobri carinski organ.

(2) Roba stavljena u postupak carinskog skladištenja mora se upisati u evidenciju iz stava (1) ovog člana čim se unese u carinsko skladište.

(3) Uz primjenu člana 100. ovog zakona, carinski organ može osloboditi držaoca carinskog skladišta obaveze vođenja evidencije iz stava (1) ovog člana kada je za ispunjenje obaveza iz člana 118. tačka a) i, ili tačka b) ovog zakona isključivo odgovoran korisnik carinskog skladišta, a roba je smještena u carinsko skladište na osnovu pisane carinske deklaracije u redovnom postupku ili pojednostavljene carinske deklaracije iz člana 88. stav (1) tačka b) ovog zakona.

Član 123

(Smještaj u carinsko skladište robe koja nije predmet postupka carinskog skladištenja)

(1) Kad postoji ekonomska potreba, a nema smetnji za sprovođenje carinskog nadzora, carinski organ može odobriti:

a) da se u prostoru carinskog skladišta, osim robe navedene u članu 115. stav (1) tačka b) ovog zakona, smjesti domaća roba,

b) preradu strane robe u prostoru carinskog skladišta u okviru postupka unutrašnje obrade, u skladu sa uslovima za sprovođenje tog postupka. Carinske formalnosti i postupci od kojih se može odustati u carinskom skladištu propisuju se propisom o sprovođenju,

c) preradu strane robe u prostoru carinskog skladišta u okviru postupka obrade pod carinskom kontrolom, u skladu sa uslovima za sprovođenje tog postupka. Carinske formalnosti i postupci od kojih se može odustati u carinskom skladištu propisuju se propisom o sprovođenju.

(2) U slučajevima iz stava (1) ovog člana roba ne podliježe postupku carinskog skladištenja.

(3) Carinski organ može zahtijevati da se o robi iz stava (1) ovog člana vodi evidencija u skladu sa članom 122. ovog zakona.

Član 124

(Rok držanja robe u carinskom skladištu)

(1) Držanje robe u postupku carinskog skladištenja nije vremenski ograničeno.

(2) U izuzetnim slučajevima, carinski organ može odrediti rok u kojem korisnik carinskog skladišta mora robi odrediti novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu.

(3) Savjet ministara Bosne i Hercegovine može propisati rok držanja u postupku carinskog skladištenja za domaću robu iz člana 115. stav (1) tačka b) ovog zakona na koju se primjenjuju mjere poljoprivredne politike.

Član 125

(Uobičajeni oblici postupanja)

(1) Uvozna roba može biti predmet uobičajenih oblika postupanja koji se obavljaju radi očuvanja robe, poboljšanja njenog izgleda ili tržišnog kvaliteta ili pripreme za tržište ili dalju prodaju.

(2) Domaća roba iz člana 115. stav (1) tačka b) ovog zakona stavljena u postupak carinskog skladištenja na koju se primjenjuju mjere poljoprivredne politike može biti predmet samo onih oblika postupanja koji su izričito predviđeni za tu robu.

(3) Uobičajene oblike postupanja iz stava (1) i (2) ovog člana mora prethodno odobriti carinski organ koji utvrđuje uslove pod kojima se ti oblici mogu obavljati.

(4) Lista uobičajenih oblika postupanja iz stava (1) ovog člana propisuje se propisom o sprovođenju.

Član 126

(Privremeno iznošenje robe)

(1) Kada to okolnosti pojedinog slučaja zahtijevaju, roba stavljena u postupak carinskog skladištenja može se privremeno iznijeti iz carinskog skladišta, uz prethodno odobrenje carinskog organa i pod uslovima koje taj organ odredi.

(2) Za vrijeme dok nije u carinskom skladištu, roba može biti predmet uobičajenih oblika postupanja iz člana 125. ovog zakona pod uslovima koji su u njemu navedeni.

Član 127

(Premještanje robe)

Carinski organ može odobriti premještanje robe stavljene u postupak carinskog skladištenja iz jednog carinskog skladišta u drugo carinsko skladište.

Član 128

(Carinska vrijednost uskladištene robe)

(1) Kada je za uvoznu robu u postupku carinskog skladištenja nastao carinski dug, a carinska vrijednost te robe zasniva se na stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju treba platiti koja uključuje troškove skladištenja i održavanja robe dok se ona nalazi u carinskom skladištu, ti troškovi se ne uračunavaju u carinsku vrijednost robe pod uslovom da su prikazani odvojeno od stvarno plaćene cijene, odnosno cijene koju treba platiti za tu robu.

(2) Ako je uvozna roba bila predmet uobičajenih oblika postupanja u smislu člana 125. ovog zakona, prilikom utvrđivanja iznosa uvoznih dažbina, na zahtjev deklaranta, prihvatiće se vrsta, carinska vrijednost i količina robe kakva je bila u trenutku iz člana 239. ovog zakona, kao da roba nije bila predmet uobičajenih oblika postupanja.

(3) Odstupanje od stava (2) ovog člana može se propisati propisom o sprovođenju.

Član 129

(Carinska vrijednost uskladištene robe u drugim situacijama)

(1) Kada se uvozna roba pušta u slobodan promet u skladu sa članom 88. stav (1) tačka c) ovog zakona, za primjenu člana 239. ovog zakona, prihvatiće se vrsta, carinska vrijednost i količina robe kakva je bila u trenutku stavljanja u postupak carinskog skladištenja.

(2) Stav (1) ovog člana primjenjuje se ako je kao carinska vrijednost prihvaćena vrijednost robe u trenutku stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja, osim ako deklarant zahtijeva da se prihvati carinska vrijednost utvrđena u trenutku nastanka carinskog duga.

(3) Stav (1) ovog člana primjenjuje se ne dovodeći u pitanje naknadnu provjeru carinske deklaracije u smislu člana 92. ovog zakona.

Član 130

(Domaća roba zaštićena mjerama poljoprivredne politike)

Domaća roba iz člana 115. stav (1) tačka b) ovog zakona na koju se primjenjuju mjere poljoprivredne politike, a stavljena je u postupak carinskog skladištenja, mora se izvesti ili se za nju mora odrediti neki drugi postupak ili upotreba koja je za tu robu predviđena posebnim propisom.

4. Postupak unutrašnje obrade

4.1. Opšte odredbe

Član 131

(Postupak unutrašnje obrade)

(1) Postupak unutrašnje obrade u carinskom području Bosne i Hercegovine, uz primjenu jedne ili više faza procesa obrade, ne dovodeći u pitanje primjenu člana 132. ovog zakona, može se odobriti za:

a) stranu robu namijenjenu za ponovni izvoz iz carinskog područja Bosne i Hercegovine u obliku dobijenih proizvoda, a da ta roba ne podliježe plaćanju uvoznih dažbina niti mjerama trgovinske politike (sistem odgođenog plaćanja),

b) robu koja je puštena u slobodan promet uz plaćanje uvoznih dažbina, za koju se može odobriti povrat ili otpust uvoznih dažbina, ako se roba izveze iz carinskog područja Bosne i Hercegovine u obliku dobijenih proizvoda (sistem povrata).

(2) Pojmovi koji se koriste u čl. od 131. do 147. ovog zakona imaju sljedeće značenje:

a) proces obrade:

1) obrada robe, uključujući njenu montažu ili sklapanje ili ugradnju u drugu robu,

2) prerada i dorada robe,

3) popravak robe, uključujući njeno obnavljanje i dovođenje u ispravno stanje,

4) upotreba određene robe koja je propisana propisom o sprovođenju, koja nije sadržana u dobijenim proizvodima, ali koja omogućava ili olakšava proizvodnju tih proizvoda, čak i ako se u potpunosti ili djelimično utroši u proizvodnji,

b) dobijeni proizvodi: svi proizvodi nastali iz procesa obrade,

c) ekvivalentna roba: domaća roba koja se koristi umjesto uvozne robe u proizvodnji dobijenih proizvoda,

d) normativ: količina ili procenat dobijenih proizvoda koji se dobiju obradom određene količine uvozne robe.

Član 132

(Upotreba ekvivalentne robe)

(1) Kada su ispunjeni uslovi iz stava (2) ovog člana, carinski organ, u skladu sa stavom (4) ovog člana, može odobriti:

a) da se dobijeni proizvodi proizvedu iz ekvivalentne robe,

b) da se dobijeni proizvodi proizvedeni iz ekvivalentne robe mogu izvesti iz Bosne i Hercegovine prije uvoza uvozne robe.

(2) Ekvivalentna roba mora biti istog kvaliteta i istih svojstava i iste osmocifrene tarifne oznake kao i uvozna roba. Propisom o sprovođenju mogu se odrediti slučajevi u kojima carinski organ može odobriti da ekvivalentna roba bude na višem stepenu obrade nego uvozna roba.

(3) U slučaju iz stava (1) ovog člana, uvozna roba se, za carinske svrhe, smatra ekvivalentnom robom, a ekvivalentna roba uvoznom robom.

(4) Propisom o sprovođenju mogu se propisati mjere kojima se zabranjuju, određuju dodatni uslovi ili se olakšava primjena stava (1) ovog člana.

(5) Ako se dobijeni proizvodi proizvedeni od ekvivalentne robe izvoze iz Bosne i Hercegovine prije uvoza uvozne robe prema stavu (1) tačka b) ovog člana, a takvi proizvodi bi podlijegali plaćanju izvoznih dažbina ako ne bi bili izvezeni ili ponovo izvezeni u okviru postupka unutrašnje obrade, imalac odobrenja dužan je da položi osiguranje za plaćanje izvoznih dažbina ako se uvozna roba ne uveze u propisanom roku.

Član 133

(Primjena postupka unutrašnje obrade)

Postupak unutrašnje obrade po sistemu odgođenog plaćanja takođe se primjenjuje kako bi dobijeni proizvodi mogli ispuniti uslove za oslobađanje od plaćanja izvoznih dažbina kojima bi podlijegali istovjetni proizvodi dobijeni od domaće robe umjesto od strane robe.

4.2. Izdavanje odobrenja

Član 134

(Odobrenje)

Postupak unutrašnje obrade carinski organ može odobriti na pisani zahtjev lica koje obavlja procese obrade ili lica koje organizuje njihovo obavljanje.

Član 135

(Uslovi za izdavanje odobrenja)

Odobrenje iz člana 134. ovog zakona može se dati samo:

a) licu registrovanom u Bosni i Hercegovini, a licu koje je registrovano izvan Bosne i Hercegovine ako uvozi nekomercijalnu robu,

b) ako se uvozna roba može prepoznati u dobijenim proizvodima, osim u slučaju upotrebe određene robe iz člana 131. stav (2) tačka a) alineja 4) ovog zakona, ili u slučaju upotrebe ekvivalentne robe u skladu sa uslovima iz člana 132. ovog zakona,

c) ako se postupkom unutrašnje obrade postižu povoljniji uslovi za izvoz ili ponovni izvoz dobijenih proizvoda, pod uslovom da nisu ugroženi osnovni interesi proizvođača u Bosni i Hercegovini (ekonomski uslovi). Slučajevi u kojima se ekonomski uslovi smatraju ispunjenim mogu se propisati propisom o sprovođenju.

4.3. Sprovođenje postupka

Član 136

(Rok za izvoz ili ponovni izvoz, objedinjavanje rokova, posebni rokovi)

(1) Carinski organ određuje rok u kojem se dobijeni proizvodi moraju izvesti ili ponovo izvesti ili u kojem im se mora odrediti drugo carinski odobreno postupanje ili upotreba. Pri određivanju tog roka, mora se uzeti u obzir vrijeme potrebno za proces obrade i otpremanja dobijenih proizvoda.

(2) Rok iz stava (1) ovog člana počinje teći od dana stavljanja strane robe u postupak unutrašnje obrade. Carinski organ može odobriti produženje tog roka na osnovu blagovremenog i opravdanog zahtjeva imaoca odobrenja. Radi pojednostavljenja, carinski organ može odobriti da se rok koji počinje u toku kalendarskog mjeseca ili kvartala završava posljednjeg dana narednog kalendarskog mjeseca ili kvartala.

(3) Kada se primjenjuje član 132. stav (1) tačka b) ovog zakona, carinski organ određuje rok u kojem strana roba mora biti prijavljena za postupak. Taj rok teče od dana prihvatanja izvozne carinske deklaracije za dobijene proizvode koji su dobijeni iz odgovarajuće ekvivalentne robe.

(4) Propisom o sprovođenju mogu se propisati posebni rokovi za određene procese obrade ili za određenu uvoznu robu.

Član 137

(Normativ)

(1) Carinski organ određuje ili prihvata normativ proizvodnje korisnika postupka ili, po potrebi, metod određivanja normativa. Normativ se određuje na osnovu stvarnih okolnosti u kojima se proces obrade obavlja ili treba da se obavi.

(2) Kada to okolnosti dozvoljavaju, a posebno kada se proces obrade uobičajeno obavlja pod jasno određenim tehničkim uslovima sa robom istih svojstava, a dobijeni proizvodi su ujednačenog kvaliteta, carinski organ može prihvatiti standardne normative utvrđene na osnovu prethodno utvrđenih stvarnih podataka.

Član 138

(Propis o sprovođenju)

Propisom o sprovođenju mogu se propisati slučajevi u kojima i uslovi pod kojima se smatra da su roba u nepromijenjenom stanju ili dobijeni proizvodi pušteni u slobodan promet.

Član 139

(Opšte pravilo obračuna carinskog duga)

(1) Uz poštovanje člana 140. ovog zakona, ako za robu za koju je odobren postupak unutrašnje obrade nastane carinski dug iznos tog duga određuje se na osnovu elemenata za određivanje visine uvoznih dažbina koji su važili za uvoznu robu u vrijeme prihvatanja carinske deklaracije za stavljanje te robe u postupak unutrašnje obrade.

(2) Ako je uvozna roba u vrijeme navedeno u stavu (1) ovog člana ispunjavala uslove za primjenu preferencijalne carinske stope u okviru tarifnih kvota ili gornjeg tarifnog limita, ta roba ispunjava uslove za svaku preferencijalnu carinsku stopu koja važi za istovjetnu robu u vrijeme prihvatanja carinske deklaracije za puštanje te robe u slobodan promet.

Član 140

(Posebno pravilo obračuna carinskog duga)

Izuzetno od člana 139. ovog zakona, dobijeni proizvodi:

a) podliježu plaćanju uvoznih dažbina koje se na njih primjenjuju kada:

1) se puštaju u slobodan promet i nalaze se na listi robe utvrđene propisom o sprovođenju, i to srazmjerno izvezenom dijelu dobijenih proizvoda koji nisu obuhvaćeni tom listom.

Izuzetno, imalac odobrenja može zahtijevati da se iznos uvoznih dažbina za te proizvode utvrdi na način iz člana 139. ovog zakona,

2) podliježu dažbinama utvrđenim u okviru poljoprivredne politike u skladu sa posebnim propisom,

b) podliježu plaćanju uvoznih dažbina koje se obračunavaju u skladu sa pravilima koja su propisana za odnosni carinski postupak ili slobodnu zonu, ako su ti proizvodi bili stavljeni u postupak sa odgođenim plaćanjem ili smješteni u slobodnu zonu. Izuzetno:

1) imalac odobrenja može zahtijevati da se dažbine utvrde u skladu sa članom 139. ovog zakona,

2) u slučajevima kada je za dobijene proizvode određen neki od naprijed navedenih carinski odobrenih postupanja ili upotrebe, osim obrade pod carinskom kontrolom, obračunati iznos uvoznih dažbina mora biti najmanje jednak iznosu koji je obračunat u skladu sa članom 139. ovog zakona,

c) mogu podlijegati pravilima o obračunu dažbina koja su propisana za postupak obrade pod carinskom kontrolom, ako je uvozna roba mogla biti stavljena u taj postupak,

d) podliježu povoljnom tarifnom postupanju zbog upotrebe u posebne svrhe, ako je takvo postupanje predviđeno za istovjetnu uvoznu robu,

e) ne podliježu plaćanju uvoznih dažbina, ako je takvo oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, u skladu sa članom 207. ovog zakona, predviđeno za uvoz istovjetne robe.

4.4. Postupak obrade izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine

Član 141

(Roba u postupku spoljne obrade izvan carinskog područja)

Dobijeni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju, djelimično ili u cjelini, mogu se privremeno izvesti radi dalje obrade izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine, uz odobrenje carinskog organa u skladu sa uslovima propisanim za postupak spoljne obrade.

Član 142

(Obračun carinskog duga)

Kada u vezi sa ponovo uvezenim proizvodima nastane carinski dug, naplatiće se:

a) uvozne dažbine za dobijene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju iz člana 141. ovog zakona, obračunate u skladu sa odredbama čl. 139. i 140. ovog zakona, te

b) uvozne dažbine za proizvode ponovno uvezene nakon obrade izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine, čiji se iznos obračunava u skladu sa odredbama koje uređuju postupak spoljne obrade, pod istim uslovima koji bi bili primijenjeni da su proizvodi izvezeni u skladu sa tim postupkom bili pušteni u slobodan promet prije tog izvoza.

4.5. Posebne odredbe za sistem povrata

Član 143

(Sistem povrata)

(1) Sistem povrata dažbina može se primijeniti na svu robu, osim ako je u trenutku prihvatanja carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet:

a) uvozna roba predmet količinskih uvoznih ograničenja,

b) uvozna roba predmet tarifnih kvota,

c) za uvoznu robu u okviru mjera poljoprivredne politike propisano podnošenje uvozne ili izvozne dozvole ili certifikata,

d) za dobijene proizvode određena izvozna naknada ili druga naknada pri izvozu.

(2) Povrat uvoznih dažbina u okviru sistema povrata nije moguć ako u trenutku prihvatanja izvozne carinske deklaracije za dobijene proizvode ti proizvodi podliježu podnošenju uvozne ili izvozne dozvole ili potvrde u skladu sa mjerama poljoprivredne politike ili je za njih određena izvozna naknada ili druga naknada.

(3) Propisom o sprovođenju i propisima za primjenu odredaba koje se odnose na mjere trgovinske ili poljoprivredne politike može se odrediti roba na koju se ne primjenjuje st. (1) i (2) ovog člana.

Član 144

(Popunjavanje carinske deklaracije)

(1) U carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet unosi se napomena da se primjenjuje sistem povrata i podaci o odobrenju.

(2) Carinski organ može zahtijevati da odobrenje bude priloženo uz carinsku deklaraciju za puštanje u slobodan promet.

Član 145

(Odredbe koje se ne primjenjuju)

U okviru sistema povrata dažbina ne primjenjuje se član 132. stav (1) tačka b), st. (3) i (5), član 133, član 136. stav (3), čl. 138. i 139. i član 140. tačka a) alineja 2) i tačka c) ovog zakona.

Član 146

(Privremeni izvoz koji se ne smatra izvozom)

Privremeni izvoz dobijenih proizvoda koji je obavljen u skladu sa članom 141. ovog zakona ne smatra se izvozom u smislu člana 147. ovog zakona, osim ako u roku koji je odredio carinski organ ti proizvodi ne budu ponovo uvezeni u Bosnu i Hercegovinu.

Član 147

(Uslovi i način povrata ili otpusta uvoznih dažbina)

(1) Pod uslovom da su ispunjeni svi ostali uslovi za upotrebu postupka, imalac odobrenja može zahtijevati povrat ili otpust uvoznih dažbina ako carinskom organu dokaže da je uvozna roba, koja je bila puštena u slobodan promet po sistemu povrata, u obliku dobijenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju:

a) izvezena, ili

b) stavljena, u namjeri da se naknadno ponovno izveze, u postupak provoza, postupak carinskog skladištenja, postupak privremenog uvoza ili postupak unutrašnje obrade po sistemu odgođenog plaćanja, ili smještena u slobodnu zonu.

(2) Radi određivanja carinski odobrenog postupanja ili upotrebe iz stava (1) tačka b) ovog člana, dobijeni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju smatraju se stranom robom.

(3) Provedbenim propisom propisuje se rok u kojem se može podnijeti zahtjev za povrat uvoznih dažbina.

(4) Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 140. tačka b) ovog zakona, ako se dobijeni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju, koji su bili stavljeni u carinski postupak ili smješteni u slobodnu zonu u skladu sa stavom (1) ovog člana puštaju u slobodan promet, iznos uvoznih dažbina koji je vraćen ili otpušten smatra se iznosom carinskog duga.

(5) Prilikom utvrđivanja iznosa uvoznih dažbina koje podliježu vraćanju ili otpustu, član 140. tačka a) alineja 1) ovog zakona primjenjuje se na odgovarajući način.

5. Postupak obrade pod carinskom kontrolom

Član 148

(Postupak obrade pod carinskom kontrolom)

U postupku obrade pod carinskom kontrolom odobrava se upotreba strane robe u carinskom području Bosne i Hercegovine radi obrade kojom se mijenja njena vrsta ili stanje, bez njenog podlijeganja plaćanju uvoznih dažbina ili primjeni mjera trgovinske politike, a proizvodi dobijeni u tom postupku se puštaju u slobodan promet uz obračun uvoznih dažbina po stopi koja je za njih propisana. Takvi proizvodi nazivaju se obrađeni proizvodi.

Član 149

(Propisi o sprovođenju)

Slučajevi i uslovi pod kojima se može odobriti postupak obrade pod carinskom kontrolom propisuju se propisom o sprovođenju.

Član 150

(Odobrenje)

Postupak obrade pod carinskom kontrolom carinski organ može odobriti na pisani zahtjev lica koje obavlja obradu ili je organizuje.

Član 151

(Uslovi za izdavanje odobrenja)

Odobrenje za postupak obrade pod carinskom kontrolom izdaje se samo:

a) licu registrovanom u Bosni i Hercegovini,

b) ako se uvozna roba može prepoznati u obrađenim proizvodima,

c) ako nije ekonomski opravdano da se obrađeni proizvodi vrate u prvobitno stanje,

d) ako se upotrebom tog postupka ne izbjegava primjena pravila o porijeklu robe i količinska ograničenja koja se odnose na uvoznu robu i

e) ako upotreba tog postupka pomaže stvaranju ili održavanju proizvodne djelatnosti u Bosni i Hercegovini, a ne narušava suštinske interese proizvođača slične ili iste robe u Bosni i Hercegovini (ekonomski uslovi). Propisom o sprovođenju mogu se utvrditi slučajevi u kojima se ekonomski uslovi smatraju ispunjenim.

Član 152

(Primjena drugih odredaba)

Odredbe člana 136. st. (1), (2) i (4) i člana 137. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način u postupku obrade pod carinskom kontrolom.

Član 153

(Utvrđivanje carinskog duga)

Kada u postupku obrade pod carinskom kontrolom nastane carinski dug u vezi sa robom u nepromijenjenom stanju ili u vezi sa proizvodima čija obrada nije dostigla stepen obrade predviđen u odobrenju, iznos tog duga utvrđuje se na osnovu propisa za određivanje uvoznih dažbina koji su važili za uvoznu robu u vrijeme prihvatanja carinske deklaracije kojom je roba stavljena u postupak obrade pod carinskom kontrolom.

Član 154

(Preferencijalna carinska stopa)

(1) Ako je, u vrijeme kada je stavljena u postupak obrade pod carinskom kontrolom, uvozna roba ispunjavala uslove za preferencijalnu carinsku stopu, a takva preferencijalna carinska stopa se može primijeniti i za proizvode identične obrađenim proizvodima puštenim u slobodan promet, uvozne dažbine kojima podliježu obrađeni proizvodi obračunavaju se po stopi carine koja važi u okviru takvog preferencijalnog tretmana.

(2) Ako preferencijalna carinska stopa iz stava (1) ovog člana u vezi sa uvoznom robom podliježe primjeni tarifnih kvota ili gornjeg tarifnog limita, primjena stope carine iz stava (1) ovog člana u vezi sa obrađenim proizvodima takođe podliježe uslovu da se navedena preferencijalna stopa carine primjenjuje na uvoznu robu u vrijeme prihvatanja carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet. U tom slučaju, količina uvozne robe koja je stvarno upotrijebljena u proizvodnji obrađenih proizvoda puštenih u slobodan promet otpisuje se od tarifnih kvota ili gornjeg tarifnog limita koji su na snazi u vrijeme prihvatanja carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet, a ne otpisuju se količine od tarifnih kvota ili gornjeg tarifnog limita otvorenih za proizvode koji su identični obrađenim proizvodima.

6. Postupak privremenog uvoza

Član 155

(Postupak privremenog uvoza)

Postupkom privremenog uvoza odobrava se upotreba u carinskom području Bosne i Hercegovine strane robe, uz potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina i bez primjene mjera trgovinske politike, koja je namijenjena ponovnom izvozu u nepromijenjenom stanju, osim uobičajenog smanjenja vrijednosti zbog upotrebe.

Član 156

(Odobrenje)

Postupak privremenog uvoza carinski organ odobrava na zahtjev lica koje upotrebljava robu ili lica koje organizuje njenu upotrebu.

Član 157

(Identifikacija robe)

(1) Carinski organ ne odobrava postupak privremenog uvoza ako nije moguće obezbijediti identifikaciju uvozne robe.

(2) Carinski organ može odobriti postupak privremenog uvoza i u slučaju da nije moguće obezbijediti identifikaciju uvozne robe ako s obzirom na vrstu robe ili njenu predviđenu upotrebu nisu moguće zloupotrebe postupka.

Član 158

(Rok)

(1) Carinski organ određuje rok u kojem se privremeno uvezena roba mora ponovo izvesti ili odrediti novo carinski odobreno postupanje ili upotreba te robe. Rok mora biti dovoljan za postizanje svrhe privremenog uvoza.

(2) Ne dovodeći u pitanje posebne rokove utvrđene u skladu sa članom 159. ovog zakona, roba može ostati u postupku privremenog uvoza najduže 24 mjeseca.

Carinski organ može, u skladu sa okolnostima i u dogovoru sa imaocem odobrenja, odrediti i kraći rok.

(3) U izuzetnom slučaju, carinski organ može, na zahtjev imaoca odobrenja, radi postizanja svrhe privremenog uvoza, u razumnim granicama, produžiti rok iz st. (1) i (2) ovog člana.

Član 159

(Potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina)

Slučajevi i posebni uslovi i rokovi za primjenu postupka privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina propisuju se propisom o sprovođenju.

Član 160

(Djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina)

(1) Postupak privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina odobrava se za robu koja nije obuhvaćena odredbama propisa o sprovođenju ili je obuhvaćena tim odredbama, ali ta roba ne ispunjava sve u njima propisane uslove za odobravanje privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje.

(2) Propisom o sprovođenju propisuju se uslovi za sprovođenje postupka iz stava (1) ovog člana, kao i roba za koju se ne može odobriti postupak privremenog uvoza.

Član 161

(Obračun uvoznih dažbina u slučaju djelimičnog oslobađanja)

(1) Iznos uvoznih dažbina koje se plaćaju za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina određuje se, za svaki mjesec ili za dio mjeseca u kojem se roba nalazila u tom postupku, u visini od 3% od iznosa uvoznih dažbina koje bi trebalo platiti za robu da je bila puštena u slobodan promet na dan prihvatanja carinske deklaracije za stavljanje te robe u postupak privremenog uvoza.

(2) Iznos uvoznih dažbina koje se naplaćaju ne može biti veći od iznosa koji bi trebalo platiti da je roba bila puštena u slobodan promet na dan kada je stavljena u postupak privremenog uvoza, s tim da u taj iznos ne ulaze pripadajuće kamate.

(3) Prenos prava i obaveza koje proističu iz postupka privremenog uvoza prema članu 104. ovog zakona ne znači da se isto oslobađanje mora primijeniti za svaki period upotrebe privremeno uvezene robe.

(4) Ako je prenos prava i obaveza iz stava (3) ovog člana izvršen uz djelimično oslobađanje za oba lica koja imaju odobrenje za korišćenje postupka tokom istog mjeseca, prvi imalac odobrenja mora platiti iznos dospjelih uvoznih dažbina za cijeli taj mjesec.

Član 162

(Pravila za obračun carinskog duga)

(1) Kada nastane carinski dug za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza, iznos duga utvrđuje se na osnovu elemenata za obračun koji se primjenjuju na tu robu na dan prihvatanja carinske deklaracije za stavljanje robe u postupak privremenog uvoza, osim ako je propisom o sprovođenju donesenim na osnovu člana 159. ovog zakona predviđeno da se iznos duga za robu utvrđuje na osnovu elemenata za obračun koji se primjenjuju na dan određen u skladu sa članom 239. ovog zakona.

(2) Ako carinski dug za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina nastane iz nekih drugih razloga a ne zbog stavljanja robe u taj postupak, iznos duga jednak je razlici između iznosa uvoznih dažbina obračunatog u skladu sa stavom (1) ovog člana i iznosa koji se plaća u skladu sa članom 161. ovog zakona.

7. Spoljna obrada

7.1. Opšte odredbe

Član 163

(Postupak spoljne obrade)

(1) Ne dovodeći u pitanje primjenu čl. 141. i 142. i čl. od 172. do 177. ovog zakona, postupak spoljne obrade može se odobriti za domaću robu koja se privremeno izvozi iz carinskog područja Bosne i Hercegovine radi procesa obrade. Proizvodi koji se dobiju u postupku spoljne obrade mogu se pustiti u slobodan promet uz potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina.

(2) Na privremeni izvoz domaće robe primjenjuju se izvozne dažbine, mjere trgovinske politike i druge carinske formalnosti predviđene za izvoz domaće robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(3) Izrazi upotrijebljeni u čl. od 163. do 177. ovog zakona imaju sljedeće značenje:

a) privremeno izvezena roba: je roba stavljena u postupak spoljne obrade,

b) proces obrade: je proces iz člana 131. stav (2) tačka a) alineja od 1) do 3) ovog zakona,

c) dobijeni proizvodi: su svi proizvodi nastali u takvim procesima obrade,

d) normativ proizvodnje: količina ili procenat dobijenih proizvoda koji se dobiju obradom određene količine privremeno izvezene robe.

Član 164

(Ograničenja)

(1) Postupak spoljne obrade nije dozvoljen za domaću robu:

a) čijim izvozom se stiče pravo na povrat ili otpust uvoznih dažbina,

b) koja je prije izvoza bila puštena u slobodan promet uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog svoje upotrebe u posebne svrhe, sve dok se primjenjuju uslovi za primjenu smanjene ili nulte stope carina, osim ako se proces obrade odnosi na popravku,

c) čiji izvoz daje pravo na odobravanje izvozne naknade ili za koju se zbog izvoza, osim naknade, odobrava neka druga finansijska pogodnost u okviru mjera poljoprivredne politike.

(2) Propisom o sprovođenju mogu se propisati slučajevi u kojima se ne primjenjuje stav (1) tačka b) ovog člana.

7.2. Izdavanje odobrenja

Član 165

(Odobrenje)

(1) Odobrenje za postupak spoljne obrade izdaje carinski organ na zahtjev lica koje organizuje spoljnu obradu.

(2) Izuzetno od stava (1) ovoga člana, odobrenje za postupak spoljne obrade može se izdati i licu koje ne organizuje izvođenje procesa obrade ako se radi o robi bh. porijekla u smislu pravila o nepreferencijalnom porijeklu robe iz čl. od 27. do 32. ovog zakona i ako se proces obrade sastoji od ugrađivanja te robe u stranu robu koja će u Bosnu i Hercegovinu biti uvezena kao dobijeni proizvodi, pod uslovom da spoljna obrada doprinosi boljoj prodaji robe za izvoz i da uvoz dobijenih proizvoda ne ugrožava osnovne interese proizvođača iz Bosne i Hercegovine takvih proizvoda ili proizvoda sličnih uvezenim dobijenim proizvodima.

(3) Propisom o sprovođenju propisuju se slučajevi i postupak u kojima se primjenjuje stav (2) ovog člana.

Član 166

(Uslovi za izdavanje odobrenja)

(1) Odobrenje se može izdati samo:

a) licu registrovanom u Bosni i Hercegovini,

b) ako je moguće utvrditi da su dobijeni proizvodi proizvedeni od privremeno izvezene robe, i

c) ako izdavanje odobrenja za postupak spoljne obrade ne ugrožava osnovne interese proizvođača iz Bosne i Hercegovine (ekonomski uslovi).

(2) Propisom o sprovođenju može se propisati u kojim slučajevima se može odstupiti od uslova iz stava (1) tačka b) ovog člana.

7.3. Sprovođenje postupka

Član 167

(Rok i normativ)

(1) Carinski organ određuje rok u kojem se dobijeni proizvodi moraju ponovo uvesti u carinsko područje Bosne i Hercegovine. Taj rok može se produžiti na osnovu blagovremenog i opravdanog zahtjeva imaoca odobrenja.

(2) Carinski organ određuje ili prihvata normativ proizvodnje korisnika postupka ili, po potrebi, metod određivanja normativa, za izvoz i uvoz robe u postupku spoljne obrade.

Član 168

(Uslovi za odobravanje potpunog ili djelimičnog oslobađanja od plaćanja uvoznih dažbina)

(1) Potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, u skladu sa članom 169. stav (1) ovog zakona, odobrava se samo kada se dobijeni proizvodi prijavljuju za puštanje u slobodan promet u ime ili za račun:

a) imaoca odobrenja, ili

b) drugog lica registrovanog u Bosni i Hercegovini, pod uslovom da to lice ima saglasnost imaoca odobrenja i da su ispunjeni uslovi iz odobrenja.

(2) Potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina iz člana 169. ovog zakona neće se odobriti ako nije ispunjen neki od uslova ili neka od obaveza u vezi sa postupkom spoljne obrade, osim ako se utvrdi da ti propusti bitno ne utiču na pravilno sprovođenje navedenog postupka.

Član 169

(Način utvrđivanja potpunog ili djelimičnog oslobađanja od plaćanja uvoznih dažbina)

(1) Potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina propisano članom 163. stav (1) ovog zakona utvrđuje se tako što se od iznosa uvoznih dažbina obračunatih za dobijene proizvode koji se puštaju u slobodan promet odbije iznos uvoznih dažbina koje bi bile obračunate na isti dan za privremeno izvezenu robu ako bi se ona uvozila u carinsko područje Bosne i Hercegovine iz države u kojoj je bila predmet procesa obrade ili iz države u kojoj je bila u posljednjoj fazi obrade.

(2) Iznos koji se odbija u skladu sa stavom (1) ovog člana izračunava se na osnovu količine i vrste predmetne robe na dan prihvatanja carinske deklaracije za njeno stavljanje u postupak spoljne obrade i na osnovu ostalih elemenata za obračun koji važe za tu robu na dan prihvatanja carinske deklaracije za puštanje dobijenih proizvoda u slobodan promet.

(3) Vrijednost privremeno izvezene robe je vrijednost koja se prihvati za tu robu prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti dobijenih proizvoda u skladu sa članom 40. stav (1) tačka b) alineja 1) ovog zakona ili, ako se vrijednost ne može utvrditi na taj način, vrijednost koja odgovara razlici između carinske vrijednosti dobijenih proizvoda i proizvodnih troškova utvrđenih na objektivan način.

(4) Izuzetno od st. (2) i (3) ovog člana:

a) određeni troškovi ne uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja iznosa koji se odbija, ako je to predviđeno propisom o sprovođenju,

b) ako je privremeno izvezena roba prije stavljanja u postupak spoljne obrade bila puštena u slobodan promet uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog njenog korišćenja u posebne svrhe, sve dok važe uslovi za primjenu smanjene ili nulte stope carine, iznos koji se odbija jednak je iznosu uvoznih dažbina koji je stvarno naplaćen kad je roba puštena u slobodan promet.

(5) Ako bi privremeno izvezena roba prilikom puštanja u slobodan promet ispunjavala uslove za smanjenu ili nultu stopu carine zbog njene upotrebe u posebne svrhe, ta stopa će se primijeniti za dobijene proizvode, pod uslovom da je roba u državi u kojoj se odvijao proces obrade ili posljednja faza obrade bila predmet radnji koje su u skladu sa takvom posebnom upotrebom.

(6) Ako dobijeni proizvodi ispunjavaju uslove za primjenu preferencijalne carinske stope iz člana 25. stav (2) tačka c) ovog zakona i ako je ta stopa predviđena i za robu čija je tarifna oznaka ista kao i tarifna oznaka za privremeno izvezenu robu, stopa uvozne carine koja se uzima u obzir pri utvrđivanju iznosa koji se odbija u skladu sa stavom (1) ovog člana je stopa koja bi bila primijenjena na privremeno izvezenu robu ako bi ta roba ispunjavala uslove za primjenu preferencijalne carinske stope.

(7) Ako je međunarodnim sporazumom koji obavezuje Bosnu i Hercegovinu propisano oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina za određene dobijene proizvode, odredbe ovog člana neće se primijeniti.

Član 170

(Popravka bez plaćanja)

(1) Ako je postupak spoljne obrade odobren radi popravke privremeno izvezene robe, ta roba se pušta u slobodan promet uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina ako se carinskom organu na prihvatljiv način dokaže da je roba popravljena besplatno zbog ugovorene ili zbog zakonom propisane garantne obaveze ili zbog proizvodne greške.

(2) Stav (1) ovog člana ne primjenjuje se ako je proizvodna greška uzeta u obzir u vrijeme prvog puštanja predmetne robe u slobodan promet.

Član 171

(Popravka uz plaćanje)

(1) Ako je postupak spoljne obrade odobren radi popravke privremeno izvezene robe uz plaćanje popravke, roba se može djelimično osloboditi od plaćanja uvoznih dažbina u smislu člana 163. ovog zakona. Iznos uvoznih dažbina utvrđuje se na osnovu elemenata za obračun koji važe za dobijene proizvode na dan prihvatanja carinske deklaracije za njihovo puštanje u slobodan promet, pri čemu se kao carinska vrijednost uzima iznos koji je jednak visini troškova popravke, pod uslovom da ti troškovi predstavljaju jedinu naknadu koju plaća imalac odobrenja i da na to plaćanje ne utiče bilo koji oblik povezanosti imaoca odobrenja i lica koje je izvršilo popravku.

(2) Izuzetno od člana 169. ovog zakona, propisom o sprovođenju mogu se propisati slučajevi i posebni uslovi pod kojima se troškovi procesa obrade primjenjuju kao osnovica za obračun carinskog duga pri puštanju robe u slobodan promet nakon postupka spoljne obrade.

7.4. Spoljna obrada uz korišćenje sistema standardne zamjene

Član 172

(Sistem standardne zamjene)

(1) U postupku spoljne obrade, u skladu sa prethodnim odredbama o spoljnoj obradi i odredbama čl. od 172. do 177. ovog zakona, sistem standardne zamjene omogućava da dobijeni proizvod bude zamijenjen uvoznim proizvodom (u daljem tekstu: zamjenski proizvod).

(2) Carinski organ može odobriti primjenu sistema standardne zamjene ako se proces obrade odnosi na popravku domaće robe koja nije predmet posebnih propisa donesenih u okviru poljoprivredne politike ili posebnih propisa koji važe za određenu robu dobijenu preradom poljoprivrednih proizvoda.

(3) Odredbe koje se primjenjuju na dobijene proizvode primjenjuju se i na zamjenski proizvod, ne dovodeći u pitanje primjenu člana 177. ovog zakona.

(4) Carinski organ može odobriti da se pod propisanim uslovima zamjenski proizvod uveze prije izvoza robe za koju je odobren postupak (prethodni uvoz). U tom slučaju mora se položiti obezbjeđenje u visini iznosa uvoznih dažbina za zamjenski proizvod.

Član 173

(Zamjenski proizvod)

(1) Zamjenski proizvod mora imati istu osmocifrenu tarifnu oznaku, isti komercijalni kvalitet i iste tehničke karakteristike kao privremeno izvezena roba kada bi na njoj bila obavljena popravka.

(2) Ako je privremeno izvezena roba bila korišćena prije izvoza, zamjenski proizvod mora biti korišćen, a ne novi proizvod.

(3) Carinski organ može dozvoliti izuzetak od primjene stava (2) ovog člana ako se zamjenski proizvod isporučuje besplatno na osnovu ugovorene ili zbog zakonom propisane garantne obaveze ili zbog proizvodne greške.

Član 174

(Odobravanje sistema standardne zamjene)

Sistem standardne zamjene može se odobriti samo kada je moguće provjeriti da li zamjenski proizvod ispunjava uslove iz člana 173. ovog zakona.

Član 175

(Rok za izvoz u slučaju prethodnog uvoza)

(1) U slučaju prethodnog uvoza, roba za privremeni izvoz mora se izvesti u roku od dva mjeseca od dana kada je carinski organ prihvatio carinsku deklaraciju za puštanje zamjenskog proizvoda u slobodan promet.

(2) Ako to nalažu izuzetne okolnosti, carinski organ može, na osnovu blagovremenog zahtjeva imaoca odobrenja, produžiti rok iz stava (1) ovog člana u razumnim granicama.

Član 176

(Iznos koji se odbija u slučaju prethodnog uvoza)

U slučaju prethodnog uvoza i uz primjenu člana 169. ovog zakona, iznos koji se odbija utvrđuje se na osnovu elemenata za obračun koji za robu za privremeni izvoz važe na dan prihvatanja carinske deklaracije kojom se roba stavlja u postupak spoljne obrade.

Član 177

(Odredbe koje se ne primjenjuju)

Odredbe člana 165. st. (2) i (3) i člana 166. stav (1) tačka b) i stav (2) ovog zakona ne primjenjuju se u okviru sistema standardne zamjene.

7.5. Ostale odredbe

Član 178

(Mjere trgovinske politike)

U postupcima predviđenim u okviru spoljne obrade primjenjuju se mjere trgovinske politike.

ODJELjAK D. POSTUPAK IZVOZA

Član 179

(Postupak izvoza)

(1) Postupkom izvoza odobrava se iznošenje domaće robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine. U postupku izvoza primjenjuju se izvozne carinske formalnosti, uključujući primjenu trgovinskih mjera i obračunava se izvozna carina ako je propisana.

(2) Domaća roba namijenjena za iznošenje iz carinskog područja Bosne i Hercegovine stavlja se u izvozni postupak, osim u slučaju robe stavljene u postupak spoljne obrade ili u unutrašnji provozni postupak u skladu sa članom 112. ovog zakona.

(3) Izvozna carinska deklaracija podnosi se carinskoj kancelariji nadležnoj prema sjedištu ili prebivalištu izvoznika ili prema mjestu u kojem se roba pakuje odnosno utovara za izvoz. Izuzeci od ovoga mogu se propisati propisom o sprovođenju.

(4) Slučajevi i uslovi pod kojima se ne podnosi izvozna carinska deklaracija za robu koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine propisuju se propisom o sprovođenju.

Član 180

(Uslovi prilikom izvoza robe)

Puštanje robe za izvoz odobrava se pod uslovom da se roba izveze iz carinskog područja Bosne i Hercegovine u istom stanju u kakvom je bila u trenutku prihvatanja izvozne carinske deklaracije.

Član 181

(Privremeni izvoz)

(1) Kada se domaća roba privremeno izvozi sa namjerom da se ponovo uveze u nepromijenjenom stanju, odredbe čl. 179. i 180. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

(2) Odredbe čl. 209. i 210. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način prilikom ponovnog uvoza robe iz stava (1) ovog člana.

GLAVA III. DRUGI OBLICI CARINSKI ODOBRENOG POSTUPANjA ILI UPOTREBE ROBE

ODJELjAK A. SLOBODNE ZONE

1. Opšte odredbe

Član 182

(Osnivanje, upravljanje i rad slobodnih zona)

Uslovi za osnivanje slobodnih zona, postupak za određivanje slobodnih zona, rad i upravljanje slobodnim zonama, te uslovi za obavljanje djelatnosti u slobodnim zonama i prestanak rada slobodnih zona propisuju se posebnim zakonom.

Član 183

(Slobodne zone)

Slobodne zone su dijelovi carinskog područja Bosne i Hercegovine ili prostori koji se nalaze u tom području i odvojeni su od ostalog dijela carinskog područja, a u kojima se:

a) u svrhu naplate uvoznih dažbina i primjene uvoznih mjera trgovinske politike, za stranu robu smatra da se ne nalazi u carinskom području Bosne i Hercegovine, pod uslovom da nije puštena u slobodan promet ili da nije stavljena u drugi carinski postupak ili upotrebu ili da nije korišćena ili trošena u slobodnoj zoni pod drugačijim uslovima od uslova utvrđenih carinskim propisima,

b) na domaću robu namijenjenu izvozu, koja smještajem u slobodnu zonu ispunjava uslove predviđene posebnim propisima, primjenjuju mjere koje bi se primjenile pri izvozu takve robe.

Član 184

(Carinski nadzor nad izgradnjom objekta u slobodnoj zoni)

(1) Slobodne zone moraju biti posebno ograđene i označene, sa izuzetkom onih koje su određene u skladu sa članom 186. ovog zakona. Carinski organ određuje mjesto ulaza i izlaza za svaku slobodnu zonu.

(2) Za izgradnju objekta u slobodnoj zoni potrebno je prethodno odobrenje carinskog organa radi carinskog nadzora.

Član 185

(Carinski nadzor)

(1) Područje, mjesto ulaza u slobodnu zonu i izlaza iz slobodne zone, sa izuzetkom slobodnih zona određenih u skladu sa članom 186. ovog zakona, pod carinskim je nadzorom.

(2) Lica i prevozna sredstva koja ulaze u slobodnu zonu ili izlaze iz slobodne zone mogu biti podvrgnuti carinskoj kontroli.

(3) Ulazak u slobodnu zonu može se zabraniti licima za koje postoji sumnja da se neće pridržavati odredaba ovog zakona i drugih propisa.

(4) Carinski organ može obaviti provjeru robe i sprovesti druge mjere carinskog nadzora nad robom koja se unosi, iznosi ili ostaje u slobodnoj zoni.

(5) Radi omogućavanja vršenja provjera iz stava (4) ovog člana, potrebno je carinskom organu predati kopiju dokumenta, koji mora pratiti robu prilikom njenog unosa ili iznosa ili mora biti na raspolaganju kod lica koje je u tu svrhu odredio carinski organ. Kada se traži provjera, roba se mora predočiti carinskom organu.

Član 186

(Slobodne zone na koje se primjenjuju propisi o carinskom skladištu)

(1) Carinski organ može odrediti slobodnu zonu u kojoj se obavljaju carinske formalnosti i primjenjuju odredbe koje se odnose na carinski dug u skladu sa uslovima postupka carinskog skladištenja. Na tako određenu slobodnu zonu ne primjenjuju se odredbe čl. 188, 194. i 198. ovog zakona.

(2) Na slobodnu zonu iz stava (1) ovog člana ne primjenjuju se odredbe koje se odnose na slobodnu zonu iz čl. 48, 49. i 229. ovog zakona.

2. Smještaj robe u slobodnu zonu

Član 187

(Smještaj robe u slobodnu zonu)

(1) U slobodnu zonu može se smjestiti domaća i strana roba.

(2) Roba koja je neposredno unesena u slobodnu zonu kako je to navedeno u članu 49. stav (1) tačka b) ovog zakona prijavljuje se carinskom organu na osnovu prevoznog dokumenta.

(3) Roba za koju se unošenjem u slobodnu zonu završava neki drugi carinski postupak smješta se u slobodnu zonu na osnovu dokumenta kojim se završava prethodni postupak.

(4) Domaća roba smješta se u slobodnu zonu na osnovu fakture ili drugog dokumenta koji sadrži sve podatke potrebne za evidenciju o robi u slobodnoj zoni.

(5) Carinski organ može zahtijevati da se opasna roba ili roba zbog koje se može pokvariti druga roba ili za koju je, iz nekih drugih razloga, potrebno obezbijediti posebne uslove, smjesti u prostorije koje su posebno opremljene za smještaj takve robe.

Član 188

(Predočenje robe i potvrda carinskog statusa robe)

(1) Ne dovodeći u pitanje primjenu čl. 185. st. (4) i (5) ovog zakona, roba koja se unosi u slobodnu zonu ne mora se predočiti carinskom organu, niti je potrebno za nju podnositi carinsku deklaraciju.

(2) Roba se predočava carinskom organu i podliježe carinskim formalnostima samo kada:

a) je stavljena u carinski postupak koji se završava smještajem robe u slobodnu zonu. Ako navedeni carinski postupak dozvoljava izuzeće od obaveze predočenja robe, takvo se predočenje ne zahtijeva,

b) je smještena u slobodnu zonu na osnovu odluke o odobravanju povrata ili otpusta uvoznih dažbina,

c) ispunjava uslove za primjenu mjera iz člana 183. tačka b) ovog zakona,

d) se smješta u slobodnu zonu direktno iz područja izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(3) Carinski organ može zahtijevati da bude obaviješten o robi koja podliježe plaćanju izvoznih dažbina ili na koju se primjenjuju drugi propisi kojima se reguliše izvoz.

(4) Na zahtjev zainteresovanog lica, carinski organ potvrđuje da li roba smještena u slobodnoj zoni ima carinski status domaće ili strane robe.

3. Rad slobodnih zona

Član 189

(Rok za smještaj robe)

(1) Smještaj robe u slobodnoj zoni nije vremenski ograničen.

(2) Savjet ministara Bosne i Hercegovine može propisati posebne rokove za smještaj u slobodnu zonu za robu iz člana 183. tačka b) ovog zakona na koju se primjenjuju mjere poljoprivredne politike.

Član 190

(Privredne djelatnosti u slobodnoj zoni)

(1) U slobodnoj zoni privredne djelatnosti obavljaju se pod carinskim nadzorom, pod uslovima koji su propisani ovim zakonom. Carinski organ mora biti unaprijed obaviješten o obavljanju privrednih djelatnosti u slobodnoj zoni.

(2) Carinski organ može uvesti mjere zabrane ili ograničenja u vezi sa obavljanjem privredne djelatnosti u slobodnoj zoni iz stava (1) ovog člana, zavisno od vrste predmetne robe ili zahtjeva carinskog nadzora.

(3) Carinski organ može zabraniti obavljanje privredne djelatnosti u slobodnoj zoni licu koje ne pruži neophodne garancije da će ih obavljati u skladu s odredbama ovog zakona i drugim propisima.

Član 191

(Djelatnosti u slobodnoj zoni)

(1) Strana roba, a koja je smještena u slobodnu zonu, dok se nalazi u slobodnoj zoni, može se:

a) pustiti u slobodan promet pod uslovima propisanim za taj postupak i uz primjenu člana 196. ovog zakona,

b) podvrgnuti uobičajenim oblicima postupanja iz člana 125. stav (1) ovog zakona, bez odobrenja carinskog organa,

c) staviti u postupak unutrašnje obrade pod uslovima propisanim za taj postupak,

d) staviti u postupak obrade pod carinskom kontrolom pod uslovima propisanim za taj postupak,

e) staviti u postupak privremenog uvoza pod uslovima propisanim za taj postupak,

f) ustupiti u korist države u skladu sa čl. 200. i 201. ovog zakona,

g) uništiti, pod uslovom da zainteresovano lice dostavi carinskom organu sve podatke koje taj organ smatra potrebnim.

(2) Kada je roba stavljena u jedan od postupaka iz stava (1) tač. c), d) ili e) ovog člana, carinski organ može, imajući u vidu uslove za rad i sprovođenje carinskog nadzora u slobodnoj zoni, ako je potrebno, tim uslovima prilagoditi mjere kontrole.

Član 192

(Domaća roba obuhvaćena mjerama poljoprivredne politike)

Domaća roba iz člana 183. tačka b) ovog zakona koja je obuhvaćena mjerama poljoprivredne politike može se u slobodnoj zoni podvrgnuti samo onim oblicima postupanja koji su za tu robu izričito dozvoljeni u skladu sa članom 125. stav (2) ovog zakona. Ta postupanja mogu se preduzimati bez odobrenja carinskog organa.

Član 193

(Posebni uslovi)

Strana i domaća roba iz člana 183. tačka b) ovog zakona ne može se koristiti ili trošiti u slobodnoj zoni, osim u slučajevima iz čl. 191. i 192. ovog zakona.

Član 194

(Evidencija o robi)

(1) Lice koje u slobodnoj zoni obavlja djelatnost skladištenja, dorade ili prerade ili prodaje ili kupovine robe, dužno je da vodi evidenciju o robi, na način koji odobri carinski organ. Podaci o robi unose se u evidenciju čim se roba dopremi u prostorije tog lica. Evidencija o robi mora carinskom organu omogućiti identifikaciju robe i mora sadržavati podatke o kretanju robe.

(2) Ako se pretovar robe obavlja unutar slobodne zone, dokumenta u vezi s tom radnjom moraju se dati na uvid carinskom organu. Kratkotrajno smještanje robe, zbog pretovara, smatraće se sastavnim dijelom pretovara. U skladu sa čl. od 45. do 47. i čl. od 203. do 206. ovog zakona, podnosi se ulazna ili izlazna sažeta deklaracija za robu koja se u slobodnu zonu direktno unosi iz dijelova izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine ili se iznosi iz slobodne zone direktno napuštajući carinsko područje Bosne i Hercegovine.

(3) Evidencija iz stava (1) ovog člana vodi se hronološki, prema podacima iz dokumenata koji pri izvozu ili uvozu prate robu, te na osnovu normativa utroška materijala i proizvodnje robe.

(4) Propisom o sprovođenju propisuje se način vođenja evidencije iz stava (1) ovog člana i način sprovođenja mjera carinskog nadzora u slobodnoj zoni.

4. Iznošenje robe iz slobodne zone

Član 195

(Iznošenje robe iz slobodne zone)

(1) Roba koja se iznosi iz slobodne zone može se:

a) izvesti ili ponovno izvesti iz carinskog područja Bosne i Hercegovine, ili

b) unijeti u drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(2) Odredbe čl. od 45. do 68. ovog zakona, osim čl. od 59. do 64. ovog zakona ako se radi o domaćoj robi, primjenjuju se i pri iznošenju robe u drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine, osim za robu koja slobodnu zonu napušta vazdušnim ili morskim putem bez stavljanja u postupak provoza ili neki drugi carinski postupak.

Član 196

(Carinska vrijednost i obračun carinskog duga)

(1) Kada nastane carinski dug za stranu robu koja se iz slobodne zone unosi u drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine, a carinska vrijednost se utvrđuje na osnovu stvarno plaćene cijene, odnosno cijene koju za tu robu treba platiti, koja uključuje troškove skladištenja i održavanja robe dok ostaje u slobodnoj zoni, ti troškovi ne uračunavaju se u carinsku vrijednost ako su iskazani odvojeno od stvarno plaćene cijene, odnosno cijene koju za robu treba platiti.

(2) Kada unosom u drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine nastane carinski dug za proizvod koji je u slobodnoj zoni dobijen u postupku unutrašnje obrade, iznos duga utvrđuje se na osnovu vrijednosti uvozne robe sadržane u dobijenim proizvodima.

(3) Ako je roba bila predmet uobičajenih oblika postupanja iz člana 125. stav (1) ovog zakona, deklarant može zahtijevati, ako je takvo postupanje carinski organ odobrio u skladu sa članom 125. stav (3) ovog zakona, da se iznos uvoznih dažbina utvrdi na osnovu vrste robe, carinske vrijednosti i količine robe, na osnovu koje bi se iznos utvrdio u vrijeme nastanka carinskog duga određeno u skladu sa članom 239. ovog zakona da roba nije bila predmet takvog postupanja.

(4) Propisom o sprovođenju mogu se propisati slučajevi u kojima se neće primijeniti odredba stava (3) ovog člana.

Član 197

(Postupanje sa domaćom robom koja podliježe mjerama poljoprivredne politike)

(1) Za domaću robu iz člana 183. tačka b) ovog zakona koja podliježe mjerama poljoprivredne politike i koja je unesena u slobodnu zonu određuje se neko od postupanja ili upotrebe predviđenih propisima prema kojem ta roba, po osnovu njenog smještaja u slobodnu zonu, ispunjava uslove za primjenu mjera koje se primjenjuju prilikom izvoza takve robe.

(2) Ako se roba iz stava (1) ovog člana vrati u drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine, ili ako joj u roku propisanom u skladu sa članom 189. stav (2) ovog zakona nije odobreno neko od postupanja ili upotrebe iz stava (1) ovog člana, carinski organ preduzima mjere predviđene odgovarajućim propisima koji uređuju posebna područja, a koje se odnose na nepoštovanje navedenog postupanja ili upotrebe.

Član 198

(Dokaz o carinskom statusu robe)

(1) U slučaju unošenja ili ponovnog unošenja robe sa područja slobodne zone u drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine ili ako se roba stavlja u carinski postupak, potvrda carinskog organa iz člana 188. stav (4) ovog zakona može se upotrijebiti kao dokaz carinskog statusa te robe kao domaće robe ili strane robe.

(2) Kada se potvrdom ili na drugi način ne može dokazati da roba ima carinski status domaće robe ili strane robe, roba se smatra:

a) domaćom robom, u svrhu plaćanja izvoznih dažbina, dobijanja izvoznih dozvola (certifikata) i primjene propisanih trgovinskih mjera kod izvoza,

b) stranom robom, u svim ostalim slučajevima.

Član 199

(Primjena propisa)

Kada roba napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine iz slobodne zone, carinski organ kontroliše primjenu odredaba koje se odnose na izvoz, spoljnu obradu, ponovni izvoz, postupke sa odgođenim plaćanjem ili postupak unutrašnjeg provoza, kao i primjenu odredaba čl. od 202. do 206. ovog zakona.

ODJELjAK B. PONOVNI IZVOZ, UNIŠTENjE I USTUPANjE ROBE

Član 200

(Ponovni izvoz, uništenje i ustupanje robe)

Strana roba može se:

a) ponovno izvesti iz carinskog područja Bosne i Hercegovine,

b) uništiti,

c) ustupiti u korist države.

Član 201

(Carinske formalnosti za ponovni izvoz, uništenje i ustupanje robe)

(1) Na ponovni izvoz, kada je to potrebno, primjenjuju se na odgovarajući način carinske formalnosti propisane za izvoz robe, uključujući i primjenu trgovinskih mjera.

(2) Propisom o sprovođenju propisuju se slučajevi u kojima se za stranu robu stavljenu u postupak sa odgođenim plaćanjem neće primjenjivati trgovinske mjere pri izvozu iz Bosne i Hercegovine.

(3) O namjeri ponovnog izvoza ili uništenja robe prethodno se mora obavijestiti carinski organ. Carinski organ zabraniće ponovni izvoz robe ako je to propisano ili predviđeno mjerama iz stava (1) i (2) ovog člana. Ako se roba koja je stavljena u postupak sa ekonomskim dejstvom ponovo izvozi, za tu robu podnosi se carinska deklaracija u skladu sa čl. od 71. do 92. ovog zakona. U tim slučajevima primjenjuje se član 179. st. (3) i (4) ovog zakona.

(4) Roba se ustupa u korist države u skladu s odredbama propisa o sprovođenju.

(5) Uništenjem ili ustupanjem robe ne mogu nastati troškovi na teret države.

(6) Za otpad i ostatke nastale uništenjem određuje se carinski odobreno postupanje ili upotreba propisana za stranu robu, a do tog momenta su pod carinskim nadzorom.

DIO PETI – ROBA KOJA NAPUŠTA CARINSKO PODRUČJE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 202

(Roba koja napušta carinsko područje)

Roba koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine podliježe carinskom nadzoru. Ona može biti predmet kontrole carinskog organa u skladu sa važećim propisima. Roba napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine putem i na način koji, ako je to potrebno, odredi carinski organ.

Član 203

(Podnošenje carinske deklaracije i izlazne sažete deklaracije)

(1) Roba koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine, osim robe koja se prevozi prevoznim sredstvom koje samo prolazi kroz teritorijalne vode ili vazdušni prostor carinskog područja Bosne i Hercegovine, bez zaustavljanja na tom području, mora imati carinsku deklaraciju ili, ako se ne zahtijeva carinska deklaracija, izlaznu sažetu deklaraciju.

(2) Uz uvažavanje posebnih okolnosti, za određene vrste prometa robe, oblike transporta ili za određene privredne subjekte, ili ako su međunarodnim sporazumom predviđeni posebni bezbjednosni postupci, propisom o sprovođenju propisuju se:

a) rokovi do kojih carinska deklaracija ili sažeta izlazna deklaracija mora biti podnesena izlaznoj carinskoj kancelariji prije iznošenja robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine,

b) izuzeća od primjene propisanih rokova iz tačke a) ovog stava,

c) uslovi pod kojima se može primijeniti izuzeće od obaveze podnošenja izlazne sažete deklaracije za robu koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine, i

d) slučajevi u kojima i uslovi pod kojima se za robu koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine ne podnosi ni carinska deklaracija, ni izlazna sažeta deklaracija.

Član 204

(Carinska deklaracija za robu koja napušta carinsko područje)

(1) Kada se, shodno carinskim propisima, zahtijeva podnošenje carinske deklaracije za određivanje carinski odobrenog postupanja ili upotrebe robe koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine, ta deklaracija mora biti podnesena izvoznoj carinskoj kancelariji prije iznošenja robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(2) Kada se izvozna i izlazna carinska kancelarija razlikuju, podatke sadržane u carinskoj deklaraciji iz stava (1) ovoga člana izvozna carinska kancelarija odmah elektronskim putem dostavlja ili stavlja na raspolaganje izlaznoj carinskoj kancelariji.

(3) Carinska deklaracija iz stava (1) ovog člana mora sadržavati najmanje one podatke koji su neophodni za izlaznu sažetu deklaraciju propisanu članom 206. stav (5) ovog zakona.

(4) Ako se carinska deklaracija podnosi na neki drugi način osim elektronskim putem, nadležna carinska kancelarija primjenjuje isti nivo carinske kontrole koja se zasniva na analizi rizika kao i u slučaju carinske deklaracije podnesene elektronskim putem.

Član 205

(Izlazna sažeta deklaracija za robu koja napušta carinsko područje)

(1) Ako za robu koja napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine nije određeno carinski odobreno postupanje ili upotreba za koju se zahtijeva podnošenje carinske deklaracije, izlazna sažeta deklaracija mora biti podnesena izlaznoj carinskoj kancelariji prije iznošenja robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(2) Carinski organ može odobriti da izlazna sažeta deklaracija iz stava (1) ovog člana bude podnesena i nekom drugoj carinskoj kancelariji, pod uslovom da ta carinska kancelarija podatke sadržane u toj deklaraciji odmah elektronskim putem dostavi ili učini dostupnim izlaznoj carinskoj kancelariji.

(3) Pod uslovom da je nadležnoj carinskoj kancelariji omogućen pristup podacima iz izlazne sažete deklaracije u kompjuterskom sistemu privrednog subjekta, ta kancelarija umjesto obaveze podnošenja izlazne sažete deklaracije može prihvatiti podnošenje obavještenja.

Član 206

(Sadržaj i oblik izlazne sažete deklaracije i podnosilac)

(1) Izlazna sažeta deklaracija podnosi se elektronskim putem. Podaci iz trgovinskih, lučkih i transportnih dokumenata mogu se koristiti u svrhu podnošenja izlazne sažete deklaracije pod uslovom da sadrže sve neophodne pojedinosti.

(2) Carinski organ može, izuzetno, prihvatiti izlaznu sažetu deklaraciju u pisanoj formi, ako može primijeniti isti nivo carinske kontrole koja se zasniva na analizi rizika kao i u slučaju izlazne sažete deklaracije podnesene elektronskim putem i ako se takvi podaci mogu razmjenjivati sa drugim carinskim kancelarijama.

(3) Izlaznu sažetu deklaraciju podnosi:

a) lice koje iznosi robu ili koje preuzima odgovornost za prevoz robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine, ili

b) lice koje nadležnoj carinskoj kancelariji može predočiti ili obezbijediti predočenje robe, ili

c) zastupnik jednog od lica navedenog u tački a) i b) ovog stava.

(4) Carinski organ, na zahtjev lica iz stava (3) ovog člana, može odobriti izmjenu ili dopunu jednog ili više podataka u izlaznoj sažetoj deklaraciji, nakon njenog podnošenja. Izmjena, odnosno dopuna neće biti odobrena nakon što carinski organ:

a) obavijesti lice koje je podnijelo izlaznu sažetu deklaraciju da namjerava da pregleda, ili

b) utvrdi da su podaci navedeni u izlaznoj sažetoj deklaraciji netačni, ili c) odobri dalje kretanje robe.

(5) Propisom o sprovođenju propisuju se uslovi pod kojima se primjenjuju odredbe o podnošenju izlazne sažete deklaracije, forma i sadržaj izlazne sažete deklaracije koja obuhvata podatke neophodne za analizu rizika i pravilno sprovođenje carinske kontrole, prije svega u svrhe zaštite i bezbjednosti, uzimajući u obzir, gdje je to moguće, primjenjive međunarodne standarde i trgovinsku praksu.

DIO ŠESTI – POVLAŠĆENI POSTUPCI

GLAVA I. OSLOBAĐANjE OD PLAĆANjA UVOZNIH DAŽBINA

Član 207

(Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina)

Od plaćanja uvoznih dažbina oslobađa se:

a) pri uvozu i puštanju u slobodan promet:

1) oprema koja predstavlja ulog stranog lica, osim putničkih vozila, automata za zabavu i igru na sreću,

2) oprema za proizvodnju koja se ne proizvodi u Bosni i Hercegovini, koja se uvozi za novu ili proširenje postojeće proizvodnje, modernizaciju proizvodnje, uvođenje nove odnosno osavremenjenje postojeće proizvodne tehnologije, a kojom se obavlja neposredna proizvodna djelatnost,

3) roba za vojne i policijske snage i kazneno-popravne ustanove koja se u potpunosti finansira od donatora,

4) roba za deminiranje,

5) roba za projekte obnove i rekonstrukcije Bosne i Hercegovine, ako je projekat usvojio Savjet ministara Bosne i Hercegovine i u potpunosti ga finansiraju donatori ili međunarodne banke za razvoj ili ga većim dijelom finansiraju strani donatori ili međunarodne banke za razvoj a manjim dijelom se finansira iz budžeta,

6) oprema za organe civilne zaštite i vatrogastva namijenjena zaštiti i spasavanju civilnog stanovništva,

7) lična imovina fizičkog lica koje prenosi svoje uobičajeno prebivalište iz druge države u Bosnu i Hercegovinu,

8) roba koja se uvozi povodom sklapanja braka – svadbena oprema, predmeti domaćinstva i pokloni, novi ili korišćeni, koji pripadaju fizičkom licu koje se radi sklapanja braka preseljava iz druge države u Bosnu i Hercegovinu,

9) lična imovina koju državljanin Bosne i Hercegovine i strani državljanin stalno nastanjen u Bosni i Hercegovini naslijedi u drugoj državi,

10) školska oprema, obrazovni materijali i s tim povezani predmeti domaćinstva koji pripadaju učeniku ili studentu koji boravi u carinskom području Bosne i Hercegovine u svrhu školovanja ili studiranja i koji su namijenjeni za ličnu upotrebu tokom trajanja njegovog školovanja ili studija,

11) roba zanemarive vrijednosti sadržana u pošiljci poslanoj direktno iz druge države primaocu u Bosni i Hercegovini,

12) roba nekomercijalnog karaktera sadržana u pošiljci koju besplatno šalje fizičko lice iz druge države fizičkom licu u Bosni i Hercegovini,

13) proizvodna sredstva i druga oprema koja pripada preduzeću koje definitivno prekida svoju djelatnost u drugoj državi i premješta se u carinsko područje Bosne i Hercegovine radi obavljanja slične djelatnosti,

14) poljoprivredni, stočarski, pčelarski, hortikulturni i šumski proizvodi dobijeni sa posjeda koji se nalazi u pograničnom području susjedne države i koje je u vlasništvu ili posjedu poljoprivrednih proizvođača iz pograničnog područja Bosne i Hercegovine, kao i priplod i ostali proizvodi dobijeni od stoke porijeklom iz Bosne i Hercegovine koja se zbog poljskih radova, ispaše ili zimovanja nalazi na tim posjedima;

15) sjeme, gnojivo i proizvodi za obrađivanje zemlje i usjevi namijenjeni za korišćenje na posjedu koji se nalazi u carinskom području Bosne i Hercegovine i graniči sa drugom državom i koje je u vlasništvu ili posjedu poljoprivrednih proizvođača koje svoje glavno gazdinstvo imaju unutar druge države koje graniči sa carinskim područjem Bosne i Hercegovine,

16) lični prtljag putnika, te roba nekomercijalnog karaktera koju putnici unose sa sobom iz druge države u propisanoj vrsti, količini i vrijednosti,

17) obrazovni, naučni i kulturološki materijali, naučni instrumenti i uređaji namijenjeni obrazovnim, naučnim ili kulturološkim ustanovama ili organizacijama,

18) životinje posebno pripremljene za laboratorijsku upotrebu za naučna istraživanja; biološke ili hemijske materije namijenjene isključivo naučnom istraživanju a koje se ne proizvode u Bosni i Hercegovini i uvoze se isključivo u nekomercijalne svrhe,

19) terapeutske supstance ljudskog porijekla, reagensi za određivanje krvne grupe i reagensi za određivanje vrste tkiva, namijenjeni za upotrebu isključivo u nekomercijalne medicinske ili naučne svrhe,

20) instrumenti i uređaji namijenjeni za medicinsko istraživanje, medicinsko dijagnostikovanje ili liječenje koje dobrotvorne ili neprofitne organizacije ili fizička lica doniraju zdravstvenim ustanovama, bolničkim odjeljenjima ili ustanovama za medicinsko istraživanje ili koje su te zdravstvene ustanove, bolnice ili ustanove za medicinsko istraživanje kupile sredstvima koje je u cjelini obezbijedila dobrotvorna ili humanitarna organizacija ili uz pomoć dobrovoljnih priloga, kao i na njihove rezervne dijelove i komponente ili pribor i alate koji se koriste za njihovo održavanje, provjeru, kalibraciju ili popravku,

21) uzorci referentnih supstanci koje je odobrila Svjetska zdravstvena organizacija za kontrolu kvaliteta materijala koji se koriste u proizvodnji medicinskih proizvoda,

22) farmaceutski proizvodi za ljudsku ili veterinarsku medicinsku upotrebu za ljude ili životinje koji dolaze iz drugih država radi učešća na međunarodnim sportskim događajima organizovanim u carinskom području Bosne i Hercegovine,

23) roba koja zadovoljava osnovne potrebe ljudi (hrana, lijekovi, odjeća, obuća, sredstva higijene i posteljina) koju radi besplatne podjele u humanitarne svrhe uvoze registrovane humanitarne organizacije, te oprema i kancelarijski materijali koje lica ili organizacije registrovane izvan carinskog područja Bosne i Hercegovine, bez ikakve komercijalne namjere pošiljaoca, besplatno šalju registrovanim humanitarnim organizacijama isključivo za obavljanje njihove djelatnosti,

24) roba koja je posebno izrađena za obrazovanje, naučni ili kulturni razvoj slijepih lica, a koju uvoze slijepa lica za ličnu upotrebu, ili ustanove ili organizacije ili udruženje slijepih lica koje se bavi obrazovanjem slijepih lica ili pružanjem pomoći slijepim licima,

25) roba koja je posebno izrađena i prilagođena za obrazovanje, naučni ili kulturni razvoj fizički i mentalno hendikepiranih lica, koju uvozi hendikepirano lice za ličnu upotrebu ili ustanove, organizacije ili udruženja koja se bave obrazovanjem hendikepiranih lica ili pružanjem pomoći hendikepiranim licima,

26) roba za žrtve nesreće,

27) putnički automobil, koji jednom u pet godina, u svrhu lične upotrebe, uvoze sljedeća invalidna lica: ratni vojni invalid s najmanje 70% tjelesnog oštećenja, kao i s utvrđenim stepenom invalidnosti od 50 % i više, ako je riječ o amputacijama i težim oštećenjima ekstremiteta koja uslovljavaju upotrebu vozila prilagođenih invalidnim licima, ostala invalidna lica s tjelesnim oštećenjem od najmanje 80%, posebno organa za kretanje (donji ekstremiteti, karlica, kičma) ili organa vida, te invalidno lice kojem je utvrđen teži oblik retardiranosti ili paralize,

28) odlikovanja i priznanja dobijena u okviru međunarodnih događaja, koja po svojoj vrsti, pojedinačnoj vrijednosti i drugim obilježjima ne smiju biti takvi da ukazuju da se radi o uvozu iz komercijalnih razloga,

29) pokloni primljeni u okviru međunarodnih odnosa,

30) roba namijenjena monarsima ili šefovima države,

31) roba uvezena u promotivne svrhe: uzorci robe zanemarljive vrijednosti, štampani i reklamni materijal i proizvodi koji se koriste ili konzumiraju na trgovačkom sajmu ili sličnom događaju,

32) roba namijenjena ispitivanju, analizi ili testiranju, u svrhu utvrđivanja i provjere njenog sastava, svojstava, kvaliteta ili drugih tehničkih karakteristika, radi dobijanja podataka bitnih za industrijska ili komercijalna istraživanja,

33) uzorak robe koja predstavlja robnu marku (žig), patent, model (industrijski dizajn) i njihove prateće isprave, kao i obrasci koji se dostavljaju organu nadležnom za zaštitu prava intelektualne svojine,

34) turistička informativna literatura,

35) razni dokumenti i predmeti,

36) pomoćni materijali za utovar i zaštitu robe tokom prevoza,

37) slama, krma i hrana za životinje tokom prevoza,

38) gorivo i mazivo sadržano u standardnim rezervoarima drumskih motornih vozila ili motocikala i u posebnim spremnicima,

39) roba namijenjena gradnji, održavanju ili ukrašavanju groblja i grobova, te spomen-ploča za žrtve rata drugih država koje su pokopane u carinskom području Bosne i Hercegovine,

40) kovčezi sa tijelima i urne sa pepelom umrlog lica i ukrasni pogrebni predmeti,

41) roba za koju je međunarodnim sporazumom koji obavezuje Bosnu i Hercegovinu predviđeno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina,

b) odredbe tačke a) ovog člana primjenjuju se na odgovarajući način na oslobađanje pri izvozu, ukoliko su za izvoz predmetne robe propisane izvozne dažbine.

Član 208

(Uslovi i postupak za ostvarivanje oslobađanja od plaćanja uvoznih dažbina)

Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Upravnog odbora, propisuje uslove i postupak za ostvarivanje prava na oslobađanja od plaćanja uvoznih dažbina propisana odredbama člana 207. ovog zakona, te ograničenja u pogledu raspolaganja robom koja je oslobođena od plaćanja uvoznih dažbina, kao i za oslobađanja od plaćanja izvoznih dažbina pri izvozu.

GLAVA II. VRAĆANjE IZVEZENE ROBE

Član 209

(Vraćanje domaće robe)

(1) Domaća roba koja se, nakon izvoza iz carinskog područja Bosne i Hercegovine, vraća u to područje i pušta u slobodan promet u roku od tri godine, na zahtjev deklaranta, oslobađa se od plaćanja uvoznih dažbina.

(2) Rok od tri godine carinski organ može produžiti, na zahtjev deklaranta, ako za to postoje opravdani razlozi. Ako je vraćena roba, prije nego što je izvezena iz carinskog područja Bosne i Hercegovine, bila puštena u slobodan promet uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog njene upotrebe u posebne svrhe, izuzeće od uvoznih dažbina iz ovog člana odobrava se jedino ako se roba ponovo uvozi u istu svrhu.

(3) Ako se roba ne uvozi ponovo u istu svrhu, iznos uvoznih dažbina koji bi se obračunao za tu robu umanjuje se za iznos uvoznih dažbina koji je plaćen prilikom prvog puštanja te robe u slobodan promet. Ako je iznos prethodno plaćenih uvoznih dažbina veći od iznosa koji bi trebalo da bude plaćen pri ponovnom uvozu, povrat uvoznih dažbina ne odobrava se.

(4) Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina prema stavu (1) ovog člana ne odobrava se u slučaju:

a) robe izvezene iz carinskog područja Bosne i Hercegovine prema postupku spoljne obrade, osim ako je roba ostala u istom stanju u kakvom je izvezena,

b) robe koja je podlijegala mjeri koja je uslovljavala njen izvoz u drugu državu. Okolnosti u kojima i uslovi pod kojima se može odstupiti od ove odredbe određuju se propisom o sprovođenju.

Član 210

(Uslov prilikom uvoza robe u istom stanju i odstupanje)

Oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina prema članu 209. ovog zakona odobrava se samo ako se roba ponovo uvozi u istom stanju u kojem je bila izvezena. Okolnosti u kojima i uslovi pod kojima se može odstupiti od ove odredbe određuju se propisom o sprovođenju.

Član 211

(Roba iz postupka unutrašnje obrade)

(1) Odredbe čl. 209. i 210. ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na dobijene proizvode koji su bili prvobitno izvezeni ili ponovo izvezeni nakon postupka unutrašnje obrade.

(2) Iznos uvoznih dažbina za robu iz stava (1) ovog člana utvrđuje se na osnovu propisa koji se primjenjuju za postupak unutrašnje obrade, s tim da se datum ponovnog izvoza smatra datumom puštanja u slobodan promet.

GLAVA III. PROIZVODI MORSKOG RIBOLOVA I DRUGI PROIZVODI IZVAĐENI IZ MORA

Član 212

(Proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi izvađeni iz mora)

Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 28. stav (2) tačka f) ovog zakona, sljedeći proizvodi oslobađaju se od plaćanja uvoznih dažbina kada se puštaju u slobodan promet:

a) proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi izvađeni iz teritorijalnog mora drugih država brodovima registrovanim ili upisanim u odgovarajući registar Bosne i Hercegovine i koji plove pod zastavom Bosne i Hercegovine,

b) proizvodi dobijeni iz proizvoda iz tačke a) ovog člana na brodu fabrika koji ispunjavaju uslove iz te tačke.

DIO SEDMI – CARINSKI DUG

GLAVA I. OSIGURANjE ZA NAPLATU CARINSKOG DUGA

Član 213

(Polaganje osiguranja za naplatu carinskog duga)

(1) Kada carinski organ u skladu sa carinskim propisima zahtijeva polaganje osiguranja za plaćanje carinskog duga, to osiguranje dužan je da položi dužnik ili lice koje može postati dužnik. Osiguranje za plaćanje carinskog duga uključuje osiguranje plaćanja svih propisanih uvoznih dažbina, poreza, akciza i drugih dažbina koje je carinski organ, u skladu sa carinskim i drugim propisima, dužan da naplaćuje prilikom uvoza i izvoza robe.

(2) Carinski organ zahtijeva polaganje jednog osiguranja za plaćanje jednog carinskog duga. Osiguranje položeno za određenu carinsku deklaraciju vrijedi za svu robu obuhvaćenu ili puštenu prema toj deklaraciji.

(3) Carinski organ može odobriti da drugo lice položi osiguranje za plaćanje carinskog duga umjesto dužnika.

(4) Ako je lice koje je dužnik ili koje može postati dužnik pravosudni organ ili organ uprave, polaganje osiguranja se ne zahtijeva.

(5) Carinski organ može odustati od zahtjeva za polaganje osiguranja za plaćanje carinskog duga koji ne prelazi iznos od 1.000,00 konvertibilnih maraka.

(6) Propisom o sprovođenju mogu se propisati i drugi slučajevi u kojima se neće zahtijevati polaganje osiguranja, ili u kojima se može odobriti polaganje osiguranja u smanjenom iznosu.

Član 214

(Drugi slučajevi polaganja osiguranja)

(1) Kada prema carinskim propisima polaganje osiguranja nije obavezno, carinski organ može zahtijevati polaganje osiguranja ako ocijeni da nije sigurno da će plaćanje nastalog carinskog duga ili carinskog duga koji bi mogao nastati biti izvršeno u propisanom roku.

(2) Umjesto osiguranja iz stava (1) ovog člana carinski organ može od lica iz člana 213. stav (1) ovog zakona zahtijevati podnošenje pisane izjave u vezi sa plaćanjem njegovih obaveza prema ovom zakonu.

(3) Osiguranje iz stava (1) ovog člana može se zahtijevati:

a) u trenutku primjene propisa kojima se zahtijeva polaganje osiguranja, ili

b) naknadno, u svakom trenutku ako carinski organ utvrdi da carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati neće biti izmiren u propisanom roku.

Član 215

(Sveobuhvatno osiguranje)

(1) Na zahtjev lica iz člana 213. st. (1) ili (3) ovog zakona, carinski organ može odobriti da se za dva ili više postupaka u vezi s kojima je carinski dug nastao ili bi mogao nastati položi sveobuhvatno osiguranje.

(2) Propisom o sprovođenju propisuju se uslovi i postupak polaganja osiguranja iz stava (1) ovog člana.

Član 216

(Iznos osiguranja)

(1) Kada je polaganje osiguranja prema carinskim propisima obavezno, uz primjenu posebnih odredaba koje se odnose na postupak provoza, carinski organ utvrđuje iznos osiguranja u visini koja odgovara:

a) tačnom iznosu carinskog duga ili dugova za koje se osiguranje daje, ako se taj iznos u trenutku kada se polaganje osiguranja zahtijeva može sa sigurnošću utvrditi,

b) u drugim slučajevima, najvišem iznosu carinskog duga ili dugova koji su nastali ili koji bi mogli nastati.

(2) U slučaju sveobuhvatnog osiguranja za više carinskih dugova čija visina tokom osiguranog perioda podliježe promjenama, osiguranje se utvrđuje u iznosu koji obezbjeđuje naplatu carinskih dugova u svakom trenutku.

(3) Ako carinski organ zahtijeva polaganje osiguranja kada prema carinskim propisima polaganje osiguranja za naplatu carinskog duga nije obavezno, iznos osiguranja ne smije biti veći od iznosa utvrđenog primjenom stava (1) ovog člana.

(4) Okolnosti u kojima i uslovi pod kojima se može položiti pojedinačno osiguranje utvrđuju se propisom o sprovođenju.

Član 217

(Oblici osiguranja)

Osiguranje za plaćanje carinskog duga može se dati:

a) u obliku gotovinskog depozita, ili

b) jemstvom.

Član 218

(Gotovinski depozit i druga sredstva plaćanja)

(1) Gotovinski depozit polaže se u valuti Bosne i Hercegovine.

(2) Sa gotovinskim depozitom izjednačava se polaganje bilo kojeg drugog instrumenta koji se s obzirom na izdavaoca, uslove i način njegove naplate prihvata kao sredstvo plaćanja u Bosni i Hercegovini.

(3) Osiguranje u obliku gotovinskog depozita ili plaćanje koje se izjednačava sa gotovinskim depozitom polaže se u skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini.

Član 219

(Jemac)

(1) Jemac se u pisanoj formi obavezuje da će solidarno sa dužnikom platiti iznos obezbijeđenog carinskog duga dospjelog za plaćanje, uključujući kamate i troškove nastale u postupku naplate neplaćenog carinskog duga. (2) Jemac mora biti treće lice registrovano u Bosni i Hercegovini.

(3) Carinski organ može odbiti jemca ili predloženi oblik osiguranja ako ocijeni da ne obezbjeđuje sigurnu naplatu carinskog duga u propisanom roku.

Član 220

(Izbor oblika osiguranja i odbijanje osiguranja)

(1) Lice koje ima obavezu polaganja osiguranja slobodno je pri izboru oblika osiguranja propisanog članom 217. ovog zakona.

(2) Carinski organ može odbiti predloženi oblik osiguranja ako ocijeni da takvo osiguranje ne omogućava pravilno funkcionisanje predmetnog carinskog postupka. Isto se primjenjuje i u pogledu predloženog osiguranja. Carinski organ može zahtijevati da izabrani oblik osiguranja važi u određenom vremenskom periodu.

Član 221

(Drugi oblici osiguranja i odbijanje osiguranja)

(1) Propisom o sprovođenju mogu se propisati i drugi oblici osiguranja osim onih iz člana 217. ovog zakona.

(2) Kada je to predviđeno propisom iz stava (1) ovog člana, carinski organ može prihvatiti i drugi oblik osiguranja ako se njime na isti način osigurava plaćanje carinskog duga.

(3) Carinski organ odbiće osiguranje koje predloži dužnik ako ocijeni da se takvim oblikom ne osigurava plaćanje carinskog duga na isti način.

(4) Bez odstupanja od stava (3) ovog člana, carinski organ može prihvatiti polaganje gotovinskog depozita bez ispunjavanja uslova propisanih članom 218. st. (1) i (2) ovog zakona.

Član 222

(Dodatno ili novo osiguranje)

Ako carinski organ utvrdi da položeno osiguranje ne osigurava ili više nije sigurno da će osigurati naplatu carinskog duga u potpunosti u propisanom roku, on zahtijeva od lica iz člana 213. stav (1) ovog zakona da položi dodatno osiguranje ili da prethodno položeno osiguranje zamijeni novim.

Član 223

(Razduživanje osiguranja)

(1) Osiguranje za naplatu carinskog duga ne razdužuje se sve dok se carinski dug za koji je položeno osiguranje ne ugasi ili dok ne nastupe okolnosti zbog kojih carinski dug više ne može nastati. Kada se carinski dug ugasi ili nastupe okolnosti zbog kojih carinski dug više ne može nastati, osiguranje za naplatu tog carinskog duga odmah se razdužuje.

(2) Ako se carinski dug djelimično ugasi ili ako može nastati samo u odnosu na dio iznosa za koji je položeno osiguranje, dio osiguranja se razdužuje na zahtjev podnosioca osiguranja, osim ako se radi o iznosu koji ne opravdava sprovođenje takvog postupka.

Član 224

(Propisivanje odstupanja)

Propisom o sprovođenju može se propisati odstupanje od pojedinih odredaba čl. od 213. do 223. ovog zakona, kada je to potrebno radi ispunjavanja obaveza preuzetih međunarodnim sporazumom.

GLAVA II. NASTANAK CARINSKOG DUGA

Član 225

(Nastanak carinskog duga)

(1) Carinski dug pri uvozu nastaje:

a) puštanjem u slobodan promet robe koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina, ili

b) stavljanjem takve robe u postupak privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina.

(2) Carinski dug nastaje u trenutku prihvatanja predmetne carinske deklaracije.

(3) Dužnik je deklarant. U slučaju posrednog zastupanja dužnik je i lice za čiji je račun podnesena carinska deklaracija.

(4) Ako su u carinskoj deklaraciji za jedan od postupaka iz stava (1) ovog člana prikazani netačni podaci koji su doveli do toga da propisane uvozne dažbine nisu obračunate i naplaćene, djelimično ili u cjelini, dužnikom se smatra i lice koje je dalo podatke navedene u deklaraciji, a koje je znalo ili moglo znati da podaci nisu tačni.

Član 226

(Carinski dug prilikom nezakonitog unošenja robe)

(1) Carinski dug prilikom uvoza nastaje:

a) nezakonitim unošenjem u carinsko područje Bosne i Hercegovine robe koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina,

b) nezakonitim unošenjem robe iz tačke a) ovog stava iz slobodne zone u drugi dio carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(2) Nezakonitim unošenjem robe u smislu ovog člana smatra se unošenje robe suprotno odredbama čl. od 49. do 52. i člana 195. stav (1) tačka b) ovog zakona.

(3) Carinski dug nastaje u trenutku nezakonitog unošenja robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

(4) Ako se iznos carinskog duga ne može tačno odrediti, carinski organ odrediće ga na osnovu tarifne oznake robe čija je carina najveća u odgovarajućem tarifnom broju.

(5) Dužnik je:

a) lice koje je nezakonito unijelo robu,

b) svako drugo lice koje je učestvovalo u nezakonitom unošenju robe, a znalo je ili je moglo znati da je takvo unošenje nezakonito,

c) svako drugo lice koje je steklo vlasništvo ili posjed nad robom iz stava (1) ovog člana i koje je u trenutku sticanja ili prijema robe znalo ili je moglo znati da je roba nezakonito unesena.

Član 227

(Carinski dug prilikom izuzimanja robe ispod carinskog nadzora)

(1) Carinski dug prilikom uvoza nastaje nezakonitim izuzimanjem ispod carinskog nadzora robe koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina.

(2) Carinski dug nastaje u trenutku izuzimanja robe ispod carinskog nadzora.

(3) Ako se iznos carinskog duga ne može tačno odrediti, carinski organ odrediće ga na osnovu tarifne oznake robe čija je carina najveća u odgovarajućem tarifnom broju.

(4) Dužnik je:

a) lice koje je izuzelo robu ispod carinskog nadzora,

b) svako drugo lice koje je učestvovalo u izuzimanju robe ispod carinskog nadzora iako je znalo ili je moglo znati da je roba izuzeta ispod carinskog nadzora,

c) svako drugo lice koje je steklo ili primilo u posjed robu izuzetu ispod carinskog nadzora, ako je u trenutku sticanja odnosno prijema robe znalo ili je moglo znati da se radi o takvoj robi,

d) lice koje je bilo dužno da se pridržava obaveza koje proizlaze iz privremenog smještaja robe ili carinskog postupka u koji je roba bila stavljena.

Član 228

(Carinski dug zbog neispunjavanja obaveza ili uslova)

(1) Carinski dug pri uvozu nastaje:

a) zbog neispunjavanja jedne od obaveza koja za robu koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina proizlazi iz njenog privremenog smještaja ili upotrebe carinskog postupka u koji je roba bila stavljena, ili

b) zbog neispunjavanja jednog od uslova za stavljanje robe u određeni carinski postupak ili za odobravanje smanjene ili nulte stope carine radi upotrebe robe u posebne svrhe.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, carinski dug ne nastaje ako se utvrdi da učinjeni propusti nisu bitno uticali na pravilno sprovođenje privremenog smještaja ili carinskog postupka koji je u pitanju.

(3) Carinski dug nastaje u trenutku kada prestane ispunjavanje obaveze zbog čijeg neispunjenja nastaje carinski dug ili u trenutku kad je roba bila stavljena u određeni carinski postupak ako se naknadno utvrdi da nije bio ispunjen jedan od propisanih uslova za njeno stavljanje u taj postupak ili za odobravanje smanjene ili nulte stope carine radi upotrebe robe u posebne svrhe.

(4) Dužnik je lice koje je, prema datim okolnostima, moralo ispuniti propisane obaveze koje proizlaze iz privremenog smještaja robe ili stavljanja robe u odgovarajući carinski postupak ili koje je moralo ispuniti uslove za stavljanje robe u takav postupak.

Član 229

(Carinski dug zbog nepravilnog postupanja ili upotrebe robe u slobodnoj zoni)

(1) Carinski dug pri uvozu nastaje trošenjem ili upotrebom robe koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina u slobodnoj zoni na način i pod uslovima drugačijim od onih koji su propisani važećim propisima. Ako roba nestane u slobodnoj zoni i carinski organ ocijeni da dokazi u vezi sa njenim nestankom nisu prihvatljivi, smatra se da je takva roba potrošena ili upotrijebljena u slobodnoj zoni suprotno propisima.

(2) Carinski dug nastaje u trenutku kad se roba potroši ili prvi put upotrijebi pod uslovima koji nisu u skladu sa propisima.

(3) Dužnik je lice koje je potrošilo ili upotrijebilo robu, kao i lice koje je u potrošnji ili upotrebi robe učestvovalo, ako je znalo ili je moglo znati da se roba troši ili koristi pod uslovima koji nisu u skladu sa propisima.

(4) Ako carinski organ smatra da je roba koja je nestala, potrošena ili upotrijebljena u slobodnoj zoni, a nije moguće odrediti dužnika u smislu stava (3) ovog člana, lice koje je prema saznanju carinskog organa posljednje bilo u posjedu robe obavezno je platiti carinski dug.

Član 230

(Kada carinski dug ne nastaje)

(1) Izuzetno od čl. 226. i 228. stav (1) tačka a) ovog zakona, carinski dug za određenu robu ne nastaje ako lice dokaže da obaveze koje proizlaze iz:

a) čl. od 49. do 52. i člana 195. stav (1) tačka b) ovog zakona, ili

b) privremenog smještaja te robe, ili

c) korišćenja carinskog postupka u koji je ta roba bila stavljena, nisu ispunjene zbog potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe kao posljedice same prirode robe, nepredviđenih okolnosti, nastupanja više sile ili uz odobrenje carinskog organa.

(2) U smislu stava (1) ovog člana roba se smatra nepovratno izgubljenom ako je neupotrebljiva za bilo koje lice.

(3) Smatra se da carinski dug nije nastao za robu koja je pod uslovom upotrebe u posebne svrhe puštena u slobodan promet po smanjenoj ili nultoj stopi carine, ako je ta roba uz odobrenje carinskog organa izvezena ili ponovo izvezena.

Član 231

(Pravila za ostatke i otpatke u postupku upotrebe robe u posebne svrhe)

Ako, u skladu sa članom 230. stav (1) ovog zakona, nije nastao carinski dug za robu koja je pod uslovom upotrebe u posebne svrhe puštena u slobodan promet uz smanjenu ili nultu stopu carine, ostaci i otpaci koji nastanu pri uništenju takve robe smatraju se stranom robom.

Član 232

(Carinski dug za robu u postupku upotrebe u posebne svrhe)

(1) Ako je u skladu sa čl. 227. ili 228. ovog zakona carinski dug nastao u vezi sa robom koja je radi upotrebe u posebne svrhe bila puštena u slobodan promet uz smanjenu ili nultu stopu carine, iznos plaćen prilikom njenog puštanja u slobodan promet odbija se od iznosa nastalog carinskog duga.

(2) Odredba stava (1) ovog člana primenjuje se na odgovarajući način u slučaju kada carinski dug nastane u vezi sa ostacima i otpacima koji nastanu pri uništenju takve robe.

Član 233

(Nastanak carinskog duga pri izvozu kada je podnesena carinska deklaracija)

(1) Carinski dug pri izvozu nastaje za robu koja podliježe izvoznim dažbinama, a koja se, na osnovu carinske deklaracije, izvozi iz carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(2) Carinski dug nastaje u trenutku prihvatanja izvozne carinske deklaracije za tu robu.

(3) Dužnik je deklarant. U slučaju posrednog zastupanja, dužnikom se smatra i lice za čiji je račun podnesena izvozna carinska deklaracija.

Član 234

(Nastanak carinskog duga prilikom izvoza kada nije podnesena carinska deklaracija)

(1) Carinski dug prilikom izvoza nastaje iznošenjem iz carinskog područja Bosne i Hercegovine robe koja podliježe izvoznim dažbinama, iako za nju nije podnesena carinska deklaracija.

(2) Carinski dug nastaje u trenutku kada takva roba stvarno napusti carinsko područje Bosne i Hercegovine.

(3) Dužnik je lice koje je:

a) iznijelo robu,

b) učestvovalo u iznošenju takve robe a znalo je ili je moglo znati da carinska deklaracija, iako je morala biti, nije podnesena.

Član 235

(Drugi slučajevi nastanka carinskog duga prilikom izvoza)

(1) Carinski dug prilikom izvoza nastaje zbog neispunjavanja uslova pod kojima je odobreno da roba napusti carinsko područje Bosne i Hercegovine uz potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja izvoznih dažbina.

(2) Carinski dug nastaje u trenutku kada roba stigne u neko drugo odredište različito od onog koje je bilo određeno kada je dozvoljeno da roba istupi iz carinskog područja Bosne i Hercegovine uz potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja izvoznih dažbina ili, ako carinski organ ne može da utvrdi taj trenutak, istekom roka za podnošenje dokaza o ispunjenosti uslova pod kojima je oslobađanje odobreno.

(3) Dužnik je deklarant. U slučaju posrednog zastupanja, dužnikom se smatra i lice za čiji je račun podnesena izvozna carinska deklaracija.

Član 236

(Carinski dug za robu koja podliježe mjerama zabrane ili ograničenja)

(1) Carinski dug iz čl. od 225. do 229. i čl. od 233. do 235. ovog zakona nastaje i za robu koja podliježe mjerama bilo koje vrste zabrane ili ograničenja prilikom uvoza ili izvoza.

(2) Nikakav carinski dug ne nastaje ako se u carinsko područje Bosne i Hercegovine nezakonito unese falsifikovani novac, droga i psihotropne supstance koje ne ulaze u privredne tokove a koje zbog svoje upotrebe u medicinske i naučne svrhe podliježu strogom nadzoru i kontroli nadležnih organa.

(3) U svrhu krivičnih i prekršajnih propisa za radnje koje su u suprotnosti sa carinskim propisima, smatra se da je carinski dug nastao u slučajevima kada krivični i prekršajni propisi predviđaju da su uvozne ili izvozne dažbine osnov za određivanje kazne ili da je postojanje carinskog duga osnov za pokretanje krivičnog postupka.

Član 237

(Carinski dug za robu za koju je propisano povoljno tarifno postupanje ili oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina)

Kada, u skladu sa čl. 26, 96, 163. ili čl. od 207. do 211. ovog zakona, carinski propisi predviđaju da se za robu zbog njene vrste ili upotrebe u posebne svrhe može odobriti povoljno tarifno postupanje, ili potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih ili izvoznih dažbina, takvo povoljno tarifno postupanje ili potpuno ili djelimično oslobađanje primijeniće se i kada, shodno čl. od 226. do 229, čl. 234. ili 235. ovog zakona, nastane carinski dug, pod uslovom da zainteresovano lice nije postupalo namjerno ili sa grubom nepažnjom i ako podnese dokaze da su ispunjeni svi drugi uslovi za povoljno tarifno postupanje ili za potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja dažbina.

Član 238

(Solidarna odgovornost)

Ako je više lica u obavezi da plate isti carinski dug, solidarno su odgovorni za plaćanje takvog duga.

Član 239

(Vrijeme nastanka carinskog duga)

(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno i ne dovodeći u pitanje stav (2) ovog člana, iznos uvoznih ili izvoznih dažbina za određenu robu obračunava se prema propisima za određivanje visine duga koji su za tu robu važili na dan nastanka carinskog duga.

(2) Ako nije moguće tačno odrediti kada je carinski dug nastao, smatraće se da je dug nastao u vrijeme kad carinski organ utvrdi da se roba nalazi u okolnostima koje uslovljavaju nastanak carinskog duga.

(3) Ako na osnovu raspoloživih podataka carinski organ može utvrditi da je carinski dug nastao prije vremena iz stava (2) ovog člana, iznos uvoznih ili izvoznih dažbina za predmetnu robu utvrđuje se na osnovu propisa koji su važili za tu robu u najranijem trenutku u kojem se na osnovu raspoloživih podataka može utvrditi postojanje carinskog duga.

(4) Pod uslovima i okolnostima utvrđenim propisom o sprovođenju, na iznos carinskog duga naplaćuje se kompenzatorna kamata radi sprečavanja nezakonitog sticanja finansijske koristi zbog pomjeranja dana nastanka ili obračuna carinskog duga.

Član 240

(Mjesto nastanka carinskog duga)

(1) Carinski dug nastaje:

a) u mjestu u kojem se obavljala radnja zbog koje je dug nastao,

b) ako nije moguće utvrditi mjesto iz tačke a) ovog stava, smatra se da je carinski dug nastao u mjestu gdje carinski organ zaključi da se roba nalazi u okolnostima u kojima nastaje carinski dug,

c) ako je roba stavljena u carinski postupak koji nije završen, a mjesto nastanka carinskog duga se ne može utvrditi u skladu sa tačkom a) i b) ovog stava u utvrđenom roku, carinski dug nastaje u mjestu gde je roba bila stavljena u carinski postupak koji je u pitanju ili u mjestu u kojem je unesena u carinsko područje Bosne i Hercegovine po tom postupku.

(2) Ako na osnovu raspoloživih podataka carinski organ može utvrditi da je carinski dug nastao ranije dok se roba nalazila na nekom drugom mjestu, smatra se da je carinski dug nastao u mjestu gdje je utvrđeno da se roba ranije nalazila, i to u najranijem trenutku u kojem se može utvrditi postojanje carinskog duga.

Član 241

(Zabrana povrata ili izuzeća od carine)

(1) Ako je međunarodnim sporazumima zaključenim između Bosne i Hercegovine i drugih država predviđeno odobravanje preferencijalne tarifne stope pri uvozu robe porijeklom iz Bosne i Hercegovine u te države, u skladu s tim sporazumima, ako je roba dobijena u postupku unutrašnje obrade, roba koja nije porijeklom iz Bosne i Hercegovine ili države s kojom je zaključen sporazum, a sadržana je u toj robi sa porijeklom, podliježe plaćanju odgovarajućih uvoznih dažbina. Uvozni carinski dug nastaje ovjerom dokumenta potrebnog za dobijanje takve preferencijalne tarifne stope u drugoj državi.

(2) Carinski dug iz stava (1) ovog člana nastaje u momentu prihvatanja izvozne carinske deklaracije za predmetnu robu.

(3) Dužnik je deklarant. U slučaju posrednog zastupanja, dužnikom se smatra i lice za čiji račun je podnesena izvozna carinska deklaracija.

(4) Visina uvoznih dažbina koja odgovara carinskom dugu utvrđuje se na isti način kao da se radi o carinskom dugu koji bi nastao da je u tom momentu prihvaćena carinska deklaracija za puštanje strane robe u slobodan promet u svrhu završetka postupka unutrašnje obrade.

GLAVA III. OBRAČUN I NAPLATA CARINSKOG DUGA

ODJELjAK A. KNjIŽENjE I OBAVJEŠTAVANjE DUŽNIKA O IZNOSU DAŽBINA

Član 242

(Knjiženje duga)

(1) Svaki iznos uvoznih ili izvoznih dažbina proizašlih iz carinskog duga (u daljem tekstu: iznos dažbina) carinski organ mora odmah čim dobije potrebne podatke obračunati i unijeti u knjigovodstvenu ili drugu odgovarajuću evidenciju (knjiženje).

(2) Stav (1) ovog člana ne primjenjuje se:

a) kada je uvedena privremena antidampinška ili kompenzatorna dažbina,

b) kada je zakonski dugovani iznos dažbina veći od iznosa utvrđenog na osnovu obavezujuće informacije,

c) kada je iznos dažbina manji od iznosa dažbina propisanog shodno stavu (5) ovog člana.

(3) Carinski organ ne mora knjižiti iznos dažbina o kojem, u skladu sa članom 246. stav (4) ovog zakona, više ne može obavijestiti dužnika.

(4) Carinski organ propisuje način knjiženja iznosa dažbina. Knjiženja se mogu razlikovati u zavisnosti od toga da li je carinski organ, na osnovu okolnosti u kojima je carinski dug nastao, uvjeren da će ti iznosi biti plaćeni.

(5) Propisom o sprovođenju može se propisati iznos dažbina koji se neće knjižiti.

Član 243

(Rokovi knjiženja duga)

(1) Ako je carinski dug nastao zbog prihvatanja carinske deklaracije za robu stavljenu u neki carinski postupak, osim u postupak privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina, ili izvršenjem neke druge radnje sa istim dejstvom kao i prihvatanje carinske deklaracije, iznos takvog carinskog duga proknjižiće se čim se završi njegov obračun, a najkasnije idući radni dan nakon puštanja robe.

(2) Pod uslovom da je plaćanje obezbijeđeno, ukupan iznos carinskog duga za svu robu puštenu jednom istom licu u roku koji odredi carinski organ, a koji ne može biti duži od 31 dana, može se proknjižiti jednim knjiženjem na kraju tog perioda. Knjiženje se mora izvršiti u roku od pet dana nakon isteka odobrenog perioda.

(3) Kada je propisano da se roba može pustiti prije nego što su uslovi za određivanje iznosa nastalog carinskog duga ili obaveze za plaćanje carinskog duga ispunjeni, tada se dug knjiži najkasnije dva dana nakon što se iznos carinskog duga obračuna ili obaveza njegovog plaćanja konačno utvrdi.

(4) Kada se carinski dug odnosi na privremenu antidampinšku ili kompenzatornu dažbinu, ta dažbina se knjiži najkasnije dva mjeseca nakon objavljivanja odluke o uvođenju konačne antidampinške ili kompenzatorne dažbine.

(5) Ako je carinski dug nastao pod uslovima drugačijim od onih iz st. (1) i (2) ovog člana, iznos duga se knjiži u roku od dva dana od dana kad je carinski organ u mogućnosti da:

a) obračuna iznos dažbina, i

b) utvrdi ko je dužnik.

Član 244

(Produženje rokova knjiženja)

(1) Rokovi za knjiženje propisani članom 243. ovog zakona mogu se produžiti zbog razloga koji se odnose na administrativnu organizaciju carinskog organa, a naročito kada je knjigovodstvo centralizovano, ili ako posebne okolnosti sprečavaju carinski organ da knjiženje sprovede u propisanom roku. Produženi rok ne može biti duži od 14 dana.

(2) Rokovi iz stava (1) ovog člana ne primenjuju se u slučaju nepredviđenih okolnosti ili više sile.

Član 245

(Naknadno knjiženje)

(1) Ako iznos dažbina proizašlih iz carinskog duga nije proknjižen u skladu sa čl. 243. i 244. ovog zakona ili je proknjižen u iznosu manjem od onog koji se zakonski potražuje, iznos duga ili njegov preostali dio proknjižiće se u roku od dva dana od dana kada carinski organ to utvrdi i bude u mogućnosti da izračuna zakonski potraživani iznos duga i utvrdi dužnika (naknadno knjiženje). Ti rokovi mogu se produžiti u skladu sa članom 244. ovog zakona.

(2) Osim u slučajevima iz člana 242. st. (2), (3) i (5) ovog zakona, naknadno knjiženje ne vrši se ako:

a) je prvobitna odluka da se dažbine ne knjiže ili da se knjiže ali u manjem iznosu od iznosa dažbina koji se zakonski potražuje donesena na osnovu propisa koji su naknadno poništeni sudskom odlukom,

b) iznos dažbine koji se potražuje nije bio knjižen zbog greške carinskog organa koju lice koje je dužno da izvrši plaćanje, postupajući u dobroj vjeri i u skladu sa propisima u pogledu carinske deklaracije, nije moglo otkriti.

(3) Kada se preferencijalni status robe utvrđuje u okviru sistema administrativne saradnje koji uključuje organe druge države, izdavanje uvjerenja tih organa, ako se pokaže netačnim, predstavlja grešku koja se nije mogla otkriti u smislu stava (2) tačka b) ovog člana.

(4) Izdavanje netačnog uvjerenja ne predstavlja grešku kada se uvjerenje zasniva na tome da izvoznik nije tačno prikazao činjenice, osim kada je očigledno da je organ koji ga je izdao znao ili mogao znati da roba ne zadovoljava propisane uslove za preferencijalni status.

(5) Lice koje je dužno da plati carinski dug može se pozvati na dobru vjeru ukoliko može dokazati da je u obavljanju odnosnog trgovinskog posla vodilo računa o tome da svi uslovi za preferencijalni status budu ispunjeni.

(6) Lice koje je dužno da plati carinski dug ne može se pozvati na dobru vjeru, ako je Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, u “Službenom glasniku BiH”, objavilo obavještenje o postojanju sumnje u vezi sa pravilnom primjenom preferencijala u državi korisnici preferencijala. (7) Propisom o sprovođenju propisuje se do kojeg iznosa dažbina se ne vrši naknadno knjiženje carinskog duga.

Član 246

(Obavještavanje dužnika o dugu i rokovi obavještavanja)

(1) Nakon što se iznos dažbina proknjiži, dužnik se, na primjeren način, o njemu obavještava.

(2) Ako je iznos dažbina koji treba platiti jednak iznosu navedenom u carinskoj deklaraciji, carinski organ dužnika posebno ne obavještava o iznosu duga i smatra se da je puštanjem robe dužnik obaviješten.

Ako se iznos dažbina naveden u carinskoj deklaraciji ne podudara sa iznosom koji je obračunao carinski organ, carinski organ na primjeren način obavještava dužnika o iznosu duga.

(3) U slučaju primjene člana 243. stav (2) ovog zakona, puštanje robe smatra se obavještavanjem dužnika o proknjiženom iznosu carinskog duga.

(4) Dužnik se ne obavještava o carinskom dugu nakon isteka roka od tri godine od dana kada je dug nastao. U slučaju podnošenja žalbe u smislu člana 10. ovog zakona, navedeni rok produžava se za vrijeme trajanja žalbenog postupka.

(5) Ako je carinski dug posljedica radnje koja je u trenutku kada je bila izvršena podlijegala krivičnom postupku, rok od tri godine iz stava (4) ovog člana produžava se na rok od 10 godina.

(6) Rok iz stava (4) ovog člana prekida se svakom službenom radnjom carinskog organa i drugog nadležnog organa koja se preduzima radi utvrđivanja ili naplate carinskog duga, o kojoj je dužnik upoznat, kao i svakom radnjom preduzetom radi utvrđivanja krivične i prekršajne odgovornosti. U tom slučaju rok počinje teći iznova.

ODJELjAK B. ROK I POSTUPAK ZA PLAĆANjE IZNOSA DAŽBINA

Član 247

(Rokovi za plaćanje duga, produženje rokova, obustava naplate)

(1) Dužnik, koji je o iznosu duga obaviješten u skladu sa članom 246. ovog zakona, carinski dug plaća u sljedećim rokovima:

a) ako nema pravo ni na jednu od pogodnosti za plaćanje propisanih čl. od 249. do 254. ovog zakona, plaćanje se vrši u roku koji ne prelazi 10 dana od dana obavještavanja dužnika o iznosu duga koji se potražuje, osim u slučaju iz člana 12. stav (1) ovog zakona. U slučaju objedinjavanja knjiženja pod uslovima propisanim članom 243. stav (2) ovog zakona, rok se utvrđuje tako da se dužniku ne odobri duži rok za plaćanje od onog kojeg bi dobio da mu je bilo odobreno odgođeno plaćanje. Duži rok za plaćanje odobrava se po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je dužnik dobio obavještenje prekasno da bi mogao izvršiti plaćanje u propisanom roku. Carinski organ, na zahtjev dužnika, može odobriti produženje roka, kada je iznos dažbina koji treba platiti nastao kao posljedica postupka naknadne naplate, i to, bez odstupanja od člana 254. tačka a) ovog zakona, za period koji nije duži od roka koji je dužniku potreban da preduzme odgovarajuće radnje radi izmirivanja te obaveze,

b) ako ima pravo na neku od pogodnosti za plaćanje propisanih čl. od 249. do 254. ovog zakona, plaćanje se vrši najkasnije do isteka roka ili rokova utvrđenih u okviru tih pogodnosti.

(2) Propisom o sprovođenju mogu se propisati slučajevi i uslovi pod kojima se obustavlja obaveza dužnika za plaćanje duga, ako je:

a) podnesen zahtjev za otpust duga u skladu sa čl. 262, 264. ili 265. ovog zakona, ili

b) roba zadržana sa namjerom da se zaplijeni ili oduzme u skladu sa članom 259. stav (1) tačka d) alineja 2) ili tačka e) ovog zakona, ili

c) carinski dug nastao u skladu sa članom 227. ovog zakona i ima više dužnika.

Član 248

(Način plaćanja)

Plaćanje se vrši u gotovini ili na drugi način, u skladu sa propisima kojima se uređuje način plaćanja. Plaćanje se može izvršiti i poravnanjem potraživanja kada to dozvoljavaju važeći propisi.

Član 249

(Odgođeno plaćanje)

Carinski organ, na zahtjev zainteresovanog lica, ako se iznos carinskog duga koji mora platiti odnosi na robu prijavljenu za neki carinski postupak koji za sobom povlači obavezu plaćanja tog duga, može odobriti odgođeno plaćanje tog iznosa pod uslovima propisanim čl. 250, 251. i 252. ovog zakona.

Član 250

(Polaganje osiguranja i obaveza izmirenja troškova)

(1) Odobravanje odgođenog plaćanja uslovljava se polaganjem osiguranja podnosioca zahtjeva.

(2) Ako u postupku odobravanja odgođenog plaćanja za carinski organ nastanu dodatni troškovi, te troškove snosi podnosilac zahtjeva.

Član 251

(Postupci prilikom odgođenog plaćanja)

Carinski organ odlučuje koji se od sljedećih postupaka mora koristiti prilikom odobravanja odgođenog plaćanja:

a) pojedinačno za svaki iznos dažbina proknjižen pod uslovima propisanim članom 243. stav (1) ili članom 245. stav (1) ovog zakona, ili

b) zbirno, za sve iznose dažbina proknjižene pod uslovima propisanim članom 243. stav (1) ovog zakona u roku koji utvrdi carinski organ, a koji ne prelazi 31 dan, ili

c) zbirno, za sve iznose dažbina koji čine jedno knjiženje u skladu sa članom 243. stav (2) ovog zakona.

Član 252

(Računanje rokova prilikom odgođenog plaćanja)

(1) Rok u kojem se plaćanje odgađa je 30 dana, a računa se na sljedeći način:

a) ako se plaćanje odgađa u skladu sa članom 251. tačka a) ovog zakona, rok se računa od narednog dana od dana kada carinski organ uknjiži iznos dažbina. Kada se primjenjuje član 244. ovog zakona, rok od 30 dana izračunat na navedeni način skraćuje se za broj dana koji prelaze rok od dva dana potrebna za knjiženje iznosa,

b) ako se plaćanje odgađa u skladu sa članom 251. tačka b) ovog zakona, rok se računa od narednog dana od dana kada ističe zbirni rok. Skraćuje se za onaj broj dana koji odgovara polovini broja dana zbirnog roka,

c) ako se plaćanje odgađa u skladu sa članom 251. tačka c) ovog zakona, rok se računa od narednog dana od dana isteka roka u kojem je predmetna roba puštena. Skraćuje se za onaj broj dana koji odgovara polovini broja dana u okviru predmetnog roka.

(2) Ako je broj dana roka iz stava (1) tač. b) i c) ovog člana neparan broj, broj dana koji se oduzima od roka od 30 dana u skladu sa stavom (1) tač. b) i c) ovog člana jednak je polovini sljedećeg nižeg parnog broja.

(3) Ako rokovi iz stava (1) tač. b) i c) ovog člana predstavljaju kalendarsku sedmicu ili kalendarski mjesec, carinski organ, radi pojednostavljenja, može odobriti da se iznos dažbina u vezi sa kojim je odobreno odloženo plaćanje plati na sljedeći način:

a) ako je rok kalendarska sedmica, u petak četvrte sedmice nakon te kalendarske sedmice,

b) ako je rok kalendarski mjesec, do 16. u mjesecu koji slijedi nakon tog kalendarskog mjeseca.

Član 253

(Posebni slučajevi odloženog plaćanja)

(1) Carinski organ ne može odobriti odgođeno plaćanje za iznos dažbina koji se, iako povezan sa robom koja je prijavljena za carinski postupak koji za sobom povlači obavezu plaćanja tih dažbina, knjiži u skladu sa propisima koji se odnose na prihvatanje nepotpune carinske deklaracije, jer do isteka određenog roka deklarant nije dostavio potrebne podatke za konačno utvrđivanje carinske vrijednosti robe ili nije dostavio podatke ili dokumente koji su nedostajali prilikom prihvatanja nepotpune deklaracije.

(2) Carinski organ može odobriti odgođeno plaćanje u slučaju iz stava (1) ovog člana kada se iznos dažbina koji treba platiti knjiži prije isteka roka od 30 dana od dana kada je bio knjižen prvobitni iznos za naplatu ili, ako nije bio proknjižen, od dana prihvatanja carinske deklaracije za predmetnu robu. Odgođeno plaćanje odobreno u takvim okolnostima ne smije trajati duže od dana isteka roka koji je, u skladu sa članom 252. ovog zakona, bio odobren u vezi sa prvobitno utvrđenim iznosom dažbina, ili koji bi bio odobren da je zakonski potraživani iznos dažbina bio knjižen kada je predmetna roba prijavljena.

Član 254

(Uslovi za druge pogodnosti plaćanja)

Carinski organ može dužniku, osim odloženog plaćanja, odobriti i druge pogodnosti plaćanja, pod sljedećim uslovima:

a) odobravanje pogodnosti zavisi od polaganja osiguranja, s tim da se može odustati od zahtjeva za osiguranjem ako bi takav zahtjev, zbog situacije u kojoj se nalazi dužnik, prouzrokovao ozbiljne ekonomske i socijalne poteškoće,

b) na iznos dažbina za koji je odobrena pogodnost obračunava se kamata. Za obračun kamate primjenjuje se referentna stopa Evropske centralne banke koja je važeća na dan plaćanja iznosa dažbina, plus jedan procentni poen. Carinski organ može odustati od naplate kamate kada bi to, zbog situacije u kojoj se nalazi dužnik, prouzrokovalo ozbiljne ekonomske i socijalne teškoće.

Član 255

(Plaćanje dažbina prije isteka roka)

Bez obzira na to kakva je pogodnost plaćanja odobrena dužniku, dužnik može u svakom slučaju platiti cjelokupan iznos dažbina ili dio iznosa dažbina prije isteka roka koji mi je odobren za odgođeno plaćanje.

Član 256

(Treće lice)

Iznos dažbina može umjesto dužnika platiti treće lice.

Član 257

(Prinudna naplata carinskog duga i zatezna kamata)

(1) Ako dospjeli iznos carinskog duga nije plaćen u propisanom roku:

a) carinski organ preduzima sve zakonom propisane mjere za naplatu duga, uključujući i prinudnu naplatu radi plaćanja tog iznosa. Propisom o sprovođenju mogu se propisati posebne odredbe za jemca u okviru postupka provoza,

b) carinski organ na iznos duga obračunava zateznu kamatu po stopi propisanoj za indirektne poreze, počev od dana isteka roka propisanog za plaćanje.

(2) Carinski organ može odustati od naplate zatezne kamate:

a) ukoliko bi takav zahtjev, na osnovu dokumenata o procjeni situacije u kojoj se nalazi dužnik, mogao prouzrokovati ozbiljne ekonomske i socijalne poteškoće,

b) kada iznos zatezne kamate ne prelazi visinu propisanu propisom o sprovođenju za koji se ne vrši naplata, ili

c) ukoliko se carinski dug plati u roku od pet dana od isteka roka propisanog za plaćanje.

(3) Propisom o sprovođenju može se propisati:

a) minimalni period za koji se ne vrši obračun zatezne kamate,

b) minimalni iznos zatezne kamate koji se neće naplaćivati.

Član 258

(Obračun zatezne kamate u postupku naknadne provjere carinske deklaracije)

(1) Kada carinski organ u postupku naknadne provjere carinske deklaracije u skladu sa članom 92. ovog zakona utvrdi da je iznos carinskog duga plaćen u iznosu manjem od zakonski potraživanog iznosa, obračunava se i naplaćuje zatezna kamata.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana zatezna kamata obračunava se po stopi zatezne kamate za indirektne poreze koja je važila u periodu za koji se vrši obračun i naplata kamate. Zatezna kamata obračunava se od isteka roka za plaćanje carinskog duga po carinskoj deklaraciji koja je u pitanju do dana naplate obračunatog manje plaćenog carinskog duga. Za vrijeme paricionog roka za dobrovoljno izvršenje odluke o navedenom dugu ne obračunava se zatezna kamata.

(3) Zatezna kamata iz stava (1) a po stopi iz stava (2) ovog člana primjenjuje se i na druge dažbine obračunate u postupku naknadne provjere carinske deklaracije.

GLAVA IV. GAŠENjE CARINSKOG DUGA

Član 259

(Način gašenja carinskog duga)

(1) Carinski dug gasi se:

a) plaćanjem iznosa duga,

b) otpustom iznosa duga,

c) nastupanjem zastarjelosti potraživanja duga i u slučajevima sudski utvrđene nesposobnosti plaćanja dužnika,

d) kada je za robu prijavljenu za carinski postupak za koji nastaje obaveza plaćanja uvoznih dažbina:

1) carinska deklaracija poništena,

2) roba, prije puštanja bila zadržana i istovremeno ili naknadno zaplijenjena ili oduzeta, uništena po nalogu carinskog organa, uništena ili ustupljena u korist države u skladu sa čl. 200. i 201. ovog zakona ili uništena ili nepovratno izgubljena zbog njene vrste ili nepredviđenih okolnosti ili zbog više sile,

e) ako je roba za koju je carinski dug nastao prema članu 226. ovog zakona zadržana zbog nezakonitog unošenja i istovremeno ili naknadno oduzeta.

(2) U slučaju zapljene i oduzimanja robe, smatra se da carinski dug nije ugašen ako je on osnov za utvrđivanje prekršajne ili krivične kazne ili ako je postojanje carinskog duga osnov za pokretanje krivičnog ili prekršajnog postupka.

(3) Carinski dug nastao u skladu sa članom 241. ovog zakona gasi se kada se ponište sve carinske formalnosti obavljene radi sticanja prava na preferencijalnu carinsku stopu kako je to navedeno u članu 241. ovog zakona.

Član 260

(Zastarijevanje naplate carinskog duga)

Pravo na naplatu carinskog duga u svakom slučaju zastarijeva nakon isteka 10 godina računajući od dana kada je dug nastao.

GLAVA V. POVRAT I OTPUST DAŽBINA

Član 261

(Definicije)

Izrazi koji se koriste u odredbama ove glave znače:

a) “povrat” je potpuni ili djelimični povrat plaćenih uvoznih ili izvoznih dažbina,

b) “otpust” je odluka o odustajanju od naplate cijelog carinskog duga ili dijela duga, ili odluka kojom se utvrđuje neosnovanost knjiženja cijelog carinskog duga koji nije plaćen ili njegovog dijela.

Član 262

(Uslovi i način povrata i otpusta)

(1) Uvozne ili izvozne dažbine vraćaju se ako se utvrdi da u trenutku njihovog plaćanja iznos takvih dažbina nije bio zakonski potraživan ili ako je taj iznos bio knjižen suprotno odredbama člana 245. stav (2) ovog zakona.

(2) Uvozne ili izvozne dažbine otpustiće se ako se utvrdi da u trenutku njihovog knjiženja iznos tih dažbina nije bio zakonski potraživan ili ako je taj iznos bio knjižen suprotno odredbama člana 245. stav (2) ovog zakona.

(3) Nikakav povrat ili otpust od naplate uvoznih ili izvoznih dažbina ne odobrava se kada su činjenice koje su dovele do plaćanja ili knjiženja iznosa koji nije bio zakonski potraživan nastale kao posljedica namjernog postupanja zainteresovanog lica.

(4) Uvozne ili izvozne dažbine vraćaju se ili otpuštaju na osnovu zahtjeva podnesenog carinskom organu prije isteka roka od tri godine. Rok od tri godine računa se od dana kada je dužnik bio obaviješten o iznosu tih dažbina.

(5) Vremenski rok iz stava (4) ovog člana produžava se ako zainteresovano lice pruži dokaze da je bilo spriječeno da podnese zahtjev u navedenom roku zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile.

(6) Carinski organ po službenoj dužnosti odobrava povrat ili otpust dažbina ako sam, u roku iz stava (4) ovog člana, utvrdi nepravilnosti iz st. (1) i (2) ovog člana.

Član 263

(Povrat dažbina prilikom poništenja carinske deklaracije)

Uvozne ili izvozne dažbine na zahtjev lica, koji je podnesen u rokovima propisanim za podnošenje zahtjeva za poništenje carinske deklaracije, vratiće se ako se carinska deklaracija poništi, a dažbine plate.

Član 264

(Povrat ili otpust za robu sa nedostatkom)

(1) Uvozne dažbine vraćaju se ili otpuštaju ako se utvrdi da se iznos uvoznih dažbina koji je proknjižen odnosi na robu koja je stavljena u određeni carinski postupak, a koju uvoznik nije prihvatio, jer je u trenutku prihvatanja carinske deklaracije bila sa nedostacima ili nije ispunjavala uslove ugovora na osnovu kojeg je uvezena.

(2) Robom sa nedostacima u smislu stava (1) ovog člana smatra se i roba koja je bila oštećena prije njenog puštanja deklarantu.

(3) Povrat ili otpust uvoznih dažbina odobrava se pod uslovom:

a) da roba nije upotrebljavana, osim ako je početna upotreba bila nužna da bi se utvrdili nedostaci robe ili njena neusklađenost sa odredbama ugovora, i

b) da je roba izvezena iz carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(4) Carinski organ, na zahtjev zainteresovanog lica, odobriće da se roba uništi ili da se, radi ponovnog izvoza, stavi u postupak spoljnog provoza, postupak carinskog skladištenja ili u slobodnu zonu, umjesto da bude izvezena. U svrhu stavljanja robe u jedan od navedenih carinski odobrenih postupanja ili upotrebe, smatra se da ta roba ima status strane robe.

(5) Povrat ili otpust dažbina ne vrši se za robu koja je prije nego što je puštena u slobodan promet bila privremeno uvezena radi ispitivanja, osim ako se utvrdi da takvim ispitivanjem nije bilo moguće ustanoviti činjenicu da roba ima nedostatke ili da ne odgovara uslovima iz ugovora.

(6) Povrat ili otpust dažbina odobriće se iz razloga navedenih u stavu (1) ovog člana ako se zahtjev podnese carinskom organu u roku od 12 mjeseci od dana kad je o iznosu toga duga obaviješten dužnik.

(7) Carinski organ može odobriti produženje roka iz stava (6) ovog člana u izuzetno opravdanim slučajevima.

Član 265

(Drugi slučajevi povrata ili otpusta)

(1) Osim u slučajevima iz čl. 262, 263. i 264. ovog zakona, propisom o sprovođenju mogu se propisati i drugi slučajevi povrata ili otpusta dažbina, koji nisu nastali kao posljedica prevare ili grube nepažnje dužnika ili drugih učesnika u carinskom postupku. Propisom o sprovođenju mogu se propisati posebni uslovi i postupak za ostvarivanje povrata ili otpusta dažbina.

(2) Povrat ili otpust dažbina u slučajevima iz stava (1) ovog člana odobrava se na zahtjev podnesen carinskom organu u roku od 12 mjeseci od dana kada je dužnik obaviješten o iznosu dažbina. Carinski organ može odobriti produženje tog roka u izuzetno opravdanim slučajevima.

Član 266

(Iznos dažbina za koji se ne vrši povrat ili otpust)

Uvozne ili izvozne dažbine vratiće se ili otpustiti pod uslovima utvrđenim u odredbama ove glave samo ako je iznos koji je potrebno vratiti ili otpustiti veći od iznosa propisanog u skladu sa članom 242. stav (5) ovog zakona.

Član 267

(Kamata prilikom povrata dažbina)

(1) Na iznos uvoznih ili izvoznih dažbina koje su vraćene osnovom člana 262. stav (1) ovog zakona, uključujući i iznos kamate koji je plaćen prilikom plaćanja tih dažbina, obračunava se i isplaćuje zatezna kamata od dana plaćanja tih dažbina do dana izvršenja povrata.

(2) Zatezna kamata iz stava (1) ovog člana ne isplaćuje se kada se vraćene uvozne ili izvozne dažbine odnose na carinsku deklaraciju koja je prihvaćena bez provjere carinskog organa u skladu sa članom 83. stav (2) ovog zakona.

(3) Zatezna kamata se obračunava i isplaćuje i u slučaju kada odluka kojom je odobren zahtjev za povrat nije izvršena u roku od tri mjeseca od dana donošenja te odluke. Zatezna kamata obračunava se od dana izvršnosti odluke do dana izvršenja povrata.

(4) Zatezna kamata iz stava (1) i (3) ovog člana obračunava se po stopi zatezne kamate za indirektne poreze koja je važila u periodu za koji se vrši obračun i isplata zatezne kamate.

Član 268

(Obaveze plaćanja prvobitno utvrđenog carinskog duga i vraćanje kamate)

Ako je carinski dug nezakonito ili greškom vraćen ili otpušten, dužnik je obavezan da plati prvobitno utvrđeni dug. Dužnik je obavezan da carinskom organu vrati i kamatu eventualno plaćenu prema članu 267. ovog zakona.

DIO OSMI – PRODAJA ROBE

Član 269

(Prodaja robe)

(1) Strana roba koju carinski organ zaplijeni ili je ustupljena u korist države u skladu sa odredbama ovog zakona, kao i roba oduzeta u prekršajnom postupku a koju sud ustupi carinskom organu na raspolaganje, biće izložena prodaji.

(2) Životinje, hranu i drugu lako kvarljivu robu iz stava (1) ovog člana carinski organ može odmah i neposredno prodati.

(3) Upravni odbor propisuje uslove i način prodaje robe iz stava (1) ovog člana.

Član 270

(Drugi načini raspolaganja robom)

(1) Roba iz člana 269. ovog zakona koja se ne može prodati, odnosno upotrijebiti zbog zdravstvenih, veterinarskih, fitosanitarnih, bezbjednosnih ili drugih razloga propisanih posebnim propisima uništava se pod carinskim nadzorom.

(2) Troškove uništenja snosi vlasnik ili uvoznik robe, a ako su oni nepoznati ili nedostupni, troškove uništenja snosi carinski organ.

Član 271

(Posebni propis o drugom načinu raspolaganja robom)

Robu iz člana 269. ovog zakona Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Upravnog odbora, može, posebnom odlukom, besplatno ustupiti ili njome raspolagati na drugi način, uz uslove propisane tom odlukom.

DIO DEVETI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 272

(Jezik koji se koristi u službenim carinskim dokumentima)

Carinska službena dokumenta u carinskom postupku popunjavaju se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

Član 273

(Carinske povlastice i druge pogodnosti)

Prava i obaveze iz rješenja i drugih pojedinačnih upravnih akata u vezi sa oslobađanjem od plaćanja uvoznih dažbina ili drugim carinskim pogodnostima koja nisu ili nisu u potpunosti iskorišćena ili izvršena do dana početka primjene ovog zakona, iskoristiće se, odnosno izvršiće se u rokovima naznačenim u tim aktima.

Član 274

(Carinski postupci)

Carinski upravni postupci koji su započeti prije dana početka primjene ovog zakona okončaće se u skladu sa propisima koji su važili do dana početka primjene ovog zakona.

Član 275

(Odobrenja)

Odobrenja za carinska skladišta i odobrenja za pojednostavljene carinske postupke izdata prije početka primjene ovog zakona ostaju na snazi najduže šest mjeseci od dana početka primjene ovog zakona.

Član 276

(Donošenje propisa)

(1) Propis o sprovođenju iz člana 4. tačka d) ovog zakona donosi Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Upravnog odbora, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Propis iz člana 32. stav (3) i člana 208. ovog zakona donosi se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 277

(Propis koji prestaje da važi)

Danom početka primjene ovog zakona prestaje da važi Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 57/04, 51/06, 93/08, 54/10 i 76/11).

Član 278

(Odnos prema drugim zakonima)

U slučaju da su pitanja koja se odnose na carinski odobrena postupanja ili upotrebu i oslobađanja od plaćanja uvoznih dažbina drugačije regulisana drugim zakonom, primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Član 279

(Stupanje na snagu i početak primjene)

(1) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a primjenjuje se od dana početka primjene propisa o sprovođenju iz člana 276. stav (1) ovog zakona.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana:

a) odredbe čl. od 45. do 47. i čl. od 203. do 206. ovog zakona primjenjuju se od dana uspostavljanja informacionog sistema za elektronsko podnošenje ulazne i izlazne sažete deklaracije i elektronsku razmjenu podataka, o čemu će Uprava za indirektno oporezivanje donijeti posebnu odluku koju će objaviti u “Službenom glasniku BiH”,

b) odredbe člana 207. ovog zakona primjenjuju se od dana početka primjene propisa iz člana 208. ovog zakona.

Zakon o administrativnim taksama Bosne i Hercegovine

ZAKON O ADMINISTRATIVNIM TAKSAMA

(“Sl. glasnik BiH”, br. 16/2002, 19/2002, 3/2004, 8/2006, 76/2006, 13/2007 – dr. odluka, 76/2007, 3/2008 – dr. odluka, 42/2008 – dr. odluka, 3/2010 – dr. odluka, 98/2012, 15/2014 – dr. odluka, 78/2014 – dr. odluka, 32/2017 – dr. odluka, 62/2017 – dr. odluka i 53/2017 – dr. odluka)

Član 1

Ovim zakonom uređuju se administrativne takse koje se plaćaju u postupcima pred institucijama u Bosni i Hercegovini i radnjama koje preduzimaju ove institucije.

Član 2

Administrativne takse plaćaju se za spise i radnje u upravnim stvarima kao i za druge predmete i radnje kod institucija Bosne i Hercegovine.

Član 3

Spisi i radnje za koje se plaća taksa kao i visina takse utvrđuje se Taksenom tarifom.

Tarifa administrativnih taksi propisuje se ovim zakonom.

Član 3a

Savjet ministara Bosne i Hercegovine može, kada to bude smatrao potrebnim, a u svrhu podmirenja troškova koji nastanu u radu ministarstva, pored taksi koje su već predviđene ovim zakonom utvrditi dodatne administrativne takse.

Nadležno ministarstvo može povećati i smanjiti administrativne takse koje su prethodno predviđene ovim zakonom.

Iznos takvih dodatnih odnosno izmijenjenih administrativnih taksi koje se mogu uvesti mora biti razuman.

Dodatne odnosno izmijenjene administrativne takse iz prethodnog stava uvode se odnosno mijenjaju podzakonskim aktima koje u propisanoj formi donosi dato nadležno ministarstvo.

Član 4

Takseni obaveznik je lice po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili se vrše radnje predviđene Taksenom tarifom.

Ako za istu taksu postoje dva ili više obaveznika njihova obaveza je zajednička.

Član 5

Ako Taksenom tarifom nije drugačije propisano, taksena obaveza nastaje:

1. za podneske – u trenutku kada se predaje, a podneske date u zapisnik- kada se zapisnik sastavlja;

2. za rješenje i druge isprave – u trenutku podnošenja zahtjeva za njihovo izdavanje;

3. za pravne radnje – u trenutku podnošenja zahtjeva za izvršenje tih radnji.

Član 6

Taksa se plaća u trenutku nastanka obaveze, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 7

Ako je Taksenom tarifom propisano da se taksa plaća prema vrijednosti predmeta, kao osnova za obračunavanje takse, uzima se vrijednost označena u podnesku ili ispravi ili vrijednost utvrđena procjenom organa koji vodi postupak kad postoji opravdan razlog za sumnju da vrijednost označena u podnesku ili ispravi ne odgovara stvarnoj vrijednosti.

Član 8

Kada se isprava za koju se plaća taksa po zahtjevu stranke izdaje u dva ili više primjeraka, za drugi i svaki daljnji primjerak plaća se taksa kao za prepis i ovjeru prepisa.

Taksa iz stava 1. ovog člana ne može biti veća od takse za prvi primjerak.

Član 9

U rješenju ili drugoj ispravi za koju je taksa plaćena mora se označiti da je taksa plaćena u kojem iznosu i po kojem tarifnom broju.

Član 10

Podnesci i drugi spisi, izuzev oslobođenih od plaćanja takse, ako nije plaćena ili nije dovoljno plaćena taksa, ne smiju biti primljeni direktno od stranke.

Ako podnesak za koji nije plaćena ili nije dovoljno plaćena taksa stigne poštom organ nadležan za odlučivanje po zahtjevu, pozvaće taksenog obaveznika opomenom da u roku od osam dana od dana prijema opomene plati redovnu taksu i taksu za opomenu.

Nadležni organ pokrenuće postupak i po podnesku iz stava 2. ovog člana za koje nije plaćena ili nije dovoljno plaćena taksa, ali rješenje ili drugi akt ne može biti uručen stranci prije nego što plati taksu po opomeni.

Član 11

Odredbe člana 10. stav 2. ovog zakona ne primjenjuju se na podneske i druge spise koji stignu poštom iz inostranstva, a za koje nije plaćena ili nije dovoljno plaćena taksa, niti na ostale spise i radnje koje podliježu konzularnim taksama. S tim podnescima i spisima postupiće se na način propisan članom 24. ovoga zakona.

Član 12

Spisi i radnje u postupcima koji se vode po službenoj dužnosti ne podliježu taksi.

Član 13

Od plaćanja takse oslobođeni su:

1. institucije Bosne i Hercegovine, entiteti, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, kantoni, opštine, gradovi i njihovi organi;

2. humanitarne i dobrotvorne organizacije registrovane u Bosni i Hercegovini;

3. strana diplomatska i konzularna predstavništva u diplomatskim i konzularnim poslovima pod uslovima reciprociteta;

4. građani za Akt o zasnivanju radnog odnosa u institucijama iz člana 2. ovog zakona;

5. podnosioci prijava, sa prilozima, za ostvarivanje zakonom priznatih carinskih i poreskih olakšica;

6. Vize za strane državljane za učešće na sportskim manifestacijama, kulturnim i drugim događajima pod uslovom reciprociteta, o čemu Savjet ministara donosi posebnu odluku, na predlog resornog ministarstva ili drugog organa uprave Bosne i Hercegovine.

Član 14

Oslobođeni su od takse sljedeći spisi i radnje:

1. u postupku za vraćanje nepravilno naplaćenih taksi;

2. u postupku za ispravku grešaka u rješenjima, drugim ispravama i službenim popisima (evidencijama).

Član 15

U ispravama koje su oslobođene od plaćanja taksi mora se označiti radi čega se izdaju i na osnovu kojeg propisa su oslobođeni od takse.

Član 16

Strani državljani pod uslovima reciprociteta, imaju ista prava po propisima o taksama kao i državljani Bosne i Hercegovine.

Član 17

Takse se plaćaju državnim taksenim markama.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, takse se uplaćuju u gotovom novcu na uplatne račune, u skladu sa ovim zakonom i to:

1. ako takse iznose 50,00 KM i više i

2. ako je posebnim zakonom propisano da se taksa uplaćuje na propisani račun, bez obzira na iznos takse.

Ministarstvo finansija i trezora urediće posebnim pravilnikom izdavanje, ovlašćenje za maloprodaju, visinu provizije za maloprodaju, puštanje u promet, distribuciju, povlačenje iz upotrebe i zamjenu državnih taksenih marki.

Član 18

Prisilna naplata takse vrši se po propisima entiteta o prisilnoj naplati poreza građana odnosno po istim propisima o prisilnoj naplati poreza od pravnih lica.

Član 19

Lice koje je platilo taksu koju nije bilo dužno platiti ima pravo na povrat novca u visini naplaćene takse.

Postupak za povrat takse pokreće se po zahtjevu stranke.

Rješenje o povratu takse donosi organ kome je taksa plaćena.

Povrat takse vrši se na teret prihoda budžeta Bosne i Hercegovine čijoj je instituciji taksa plaćena.

Član 20

Pravo na naplatu takse zastarijeva u roku od dvije godine računajući od dana kada je taksu trebalo platiti, a pravo na povrat takse zastarijeva za dvije godine od kada je taksa plaćena.

Član 21

Nadzor primjene propisa o administrativnim taksama vrši Ministarstvo finansija i trezora.

Unutrašnju kontrolu primjene propisa o administrativnim taksama vrši svaka institucija u vršenju svoje djelatnosti.

Član 22

Taksu u gotovom novcu, bez obzira na iznos takse plaćaju i takseni obaveznici sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Bosni i Hercegovini kada se iz Bosne i Hercegovine obraćaju diplomatskim i konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine u inostranstvu.

Taksa iz stava 1. ovog člana plaća se u konvertibilnim markama na uplatni račun prihoda od konzularnih taksi.

Takseni obaveznici koji iz inostranstva traže da im organi u Bosni i Hercegovini izvrše radnju podložnu plaćanju takse, plaćaju taksu u stranoj valuti po važećem kursu.

Član 23

Ako taksa koja se plaća kod diplomatskih i konzularnih predstavništava u Bosni i Hercegovini, u inostranstvu nije plaćena unaprijed u smislu člana 5. ovoga zakona, naplata će se izvršiti prije uručenja rješenja ili druge isprave taksenom obavezniku.

Član 24

U postupku kod diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u inostranstvu oslobađaju se od plaćanja takse:

1. institucije u Bosni i Hercegovini;

2. spisi i radnje koji su po odredbama ovog zakona oslobođeni od taksi u Bosni i Hercegovini;

3. spisi i radnje čije je oslobađanje od taksi predviđeno međunarodnim ugovorima.

Član 25

U postupku kod diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u inostranstvu državljani Bosne i Hercegovine koji imaju status izbjeglice u trećim zemljama plaćaju 50 % od propisane konzularne takse za putne isprave.

Član 26

Pored konzularne takse, takseni obaveznik tražilac usluge dužan je platiti i stvarne troškove prouzrokovane zahtjevom.

Član 27

Rješenje o povratu konzularnih taksi donosi šef diplomatskog, odnosno konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine u inostranstvu i izvršava ga na teret tekućih prihoda od tih taksi.

Član 28

Nadzor nad primjenom odredaba ovoga zakona i Tarife administrativnih taksa kod diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u inostranstvu, vrši Ministarstvo finansija i trezora u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova.

Član 29

Ovlašćuje se ministar spoljnih poslova da u saradnji sa ministrom finansija i trezora može odrediti da diplomatska i konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine u inostranstvu naplaćuju konzularne takse od državljana pojedinih zemalja u istom iznosu u kojem te države i njihova predstavništva naplaćuju te takse od državljana Bosne i Hercegovine.

Član 30

Administrativne takse utvrđene u Tarifi su prihodi Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Budžet BiH).

Administrativne takse koje se plaćaju u gotovom novcu, u skladu sa članom 3. stav 2. ovog zakona, plaćaju se u konvertibilnim markama u Budžet BiH, u skladu sa naredbom o uplatnim računima Budžeta BiH, osim za diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine na koja se primjenjuje stav 3. ovog člana.

Administrativne takse utvrđene u Tarifi, u odjeljku Takse za rad diplomatsko-konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine, plaćaju se na devizni račun diplomatsko-konzularnih predstavništava, koja ova sredstva prenose u Budžet BiH, u skladu sa naredbom o uplatnim računima Budžeta BiH.

Član 31

Sastavni dio ovoga zakona je Tarifa administrativnih taksi.

Član 32

Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Službenom glasniku BiH” i objaviće se u službenim glasilima entiteta.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o administrativnim taksama Bosne i Hercegovine

(“Sl. glasnik BiH”, br. 19/2002)

Član 3

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “‘Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o administrativnim taksama

(“Sl. glasnik BiH”, br. 43/2004)

Član 3

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o administrativnim taksama

(“Sl. glasnik BiH”, br. 8/2006)

Član 6

Do puštanja u promet državnih taksenih marki, plaćanje taksi vršiće se gotovim novcem.

Član 7

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a biće objavljen i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Samostalni član Zakona o izmjenama
Zakona o administrativnim taksama

(“Sl. glasnik BiH”, br. 76/2006)

Član 2

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Odluke o izmjenama
Tarife administrativnih taksi

(“Sl. glasnik BiH”, br. 3/2010)

Član 2

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavljuje se u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopuni
Zakona o administrativnim taksama

(“Sl. glasnik BiH”, br. 98/2012)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH” i biće objavljen i u službenim glasilima eniteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, a primjenjuje se od 01. 01. 2013. godine.

Samostalni član Odluke o izmjenama
Tarife administrativnih taksi

(“Sl. glasnik BiH”, br. 15/2014)

Član 2

Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Odluke o izmjeni i dopuni
Tarife administrativnih taksi

(“Sl. glasnik BiH”, br. 62/2017)

Član 2

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se u “Službenom glasniku BiH”.

Samostalni član Odluke o dopuni
Tarife administrativnih taksi

(“Sl. glasnik BiH”, br. 53/2017)

Član 2

Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u “Službenom glasniku BiH”.

TARIFA ADMINISTRATIVNIH TAKSI

I – TAKSA ZA SPISE I RADNjE INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Taksa na spise i radnje institucija Bosne i Hercegovine u Bosni i Hercegovini iznose u KM, i to:

1. Podnesci

TAR. broj 1.

Za zahtjeve, molbe, prijedloge, prijave i druge podneske, ako ovom tarifom nije propisana druga taksa 5 KM

Napomena:

Za podneske koji se upućuju ili predaju diplomatskim ili konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine u inostranstvu plaća se taksa određena u odjeljku II. ove tarife.

TAR. broj 2.

Za žalbu protiv rješenja 10 KM

2. Rješenja

TAR. broj 3.

Za sva rješenja za koja nije propisana posebna taksa 15 KM

https://epravo.ba/

Napomene:

1. Ako se donosi jedno rješenje po zahtjevu više osoba, taksa se po ovom tarifnom broju plaća onoliko puta koliko ima lica kojima se rješenje dostavlja.

2. Za rješenja donesena po žalbama ne plaća se taksa.

3. Uvjerenja

TAR. broj 4.

Za uvjerenje, ako nije drugačije propisano 15 KM

4. Ovjere, prijepisi i izvodi

TAR. broj 5.

a) Za ovjeru potpisa i pečata u Ministarstvu civilnih poslova namijenjen za upotrebu u inostranstvu 5 KM

b) Za svaki dalji primjerak još po 2 KM

c) Za nadovjeru potpisa i pečata na originalu isprave u Ministarstvu spoljnih poslova 10 KM

d) Za nadovjeru kopija, prijepisa i prijevoda u Ministarstvu spoljnih poslova 5 KM

Napomena:

Nadovjera potpisa i pečata u skladu sa ovim tarifnim brojem, odnosi se na slučajeve u kojima nadležni organ uprave ovjerava domaću ispravu zbog njene upotrebe u inostranstvu

TAR. broj 6.

1) Za ovjeru originala isprava izdanih od diplomatsko-konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine 4 KM

2) Za ovjeru kopija i prijevoda isprava izdanih od strane diplomatsko-konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine 2 KM

Napomena:

Ovjere po ovom tarifnom broju vrši Ministarstvo spoljnih poslova.

TAR. broj 7.

Za ovjeru dokumenata izdanih od strane inostranih diplomatsko-konzularnih predstavništava u Bosni i Hercegovini 10 KM

Napomena:

Ovjere po ovom tarifnom broju vrši Ministarstvo spoljnih poslova.

TAR. broj 8.

Izdavanje izvoda iz MKV od strane Ministarstva spoljnih poslova 6 KM

5. Mišljenja

TAR. broj 9.

Taksa na podnesak kojim se traži mišljenje institucija Bosne i Hercegovine o različitim pitanjima primjene zakona Bosne i Hercegovine ili primjene međunarodnog prava 20 KM

6. Oblast međunarodnog cestovnog i vodnog transporta

TAR. broj 10.

Za dozvolu obavljanja međunarodnog drumskog prevoza putnika, i to:

1) Za prvu dozvolu preduzeću ili drugom pravnom licu da, na redovnoj liniji u međunarodnom drumskom transportu, može obavljati prevoz putnika ili vršiti tranzit motornim vozilima 300 KM.

2) Za drugu i svaku narednu dozvolu preduzeću ili drugom pravnom licu da, na redovnoj liniji u međunarodnom drumskom saobraćaju, može obavljati prevoz putnika ili vršiti tranzit motornim vozilima 40 KM.

Napomena:

1. Za spise i radnje iz ovoga tarifnog broja plaća se taksa, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređena.

2. Strano fizičko ili pravno lice oslobađa se obaveze plaćanja takse po ovom tarifnom broju, pod uslovom reciprociteta.

TAR. broj 11.

Za dozvolu obavljanja naizmjeničnih vožnji u vanlinijskom međunarodnom cestovnom transportu putnika, i to:

1) u bilateralnom transportu po 120 KM

2) u tranzitnom transportu po 100 KM

Napomena:

1. Za spise i radnje iz ovoga tarifnog broja plaća se taksa, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.

2. Strano fizičko ili pravno lice oslobađa se obaveze plaćanja takse po ovom tarifnom broju, pod uslovima reciprociteta.

TAR. broj 12.

Za dozvolu ulaska praznih autobusa na teritoriju Bosne i Hercegovine, preuzimanje putnika i obavljanja ostalih vrsta međunarodnog vanlinijskog prijevoza putnika u cestovnom transportu 40 KM

Napomena:

1. Za spise i radnje iz ovog tarifnog broja plaća se taksa, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.

2. Strano fizičko ili pravno lice oslobađa se obaveze plaćanja takse po ovom tarifnom broju, pod uslovima reciprociteta.

TAR. broj 13.

Za dozvolu obavljanja međunarodnog drumskog prevoza stvari, i to:

1) za fizičko ili pravno lice, po svakoj bilateralnoj pojedinačnoj dozvoli 10 KM

2) za fizičko ili pravno lice, po svakoj dozvoli s višekratnom upotrebom, i to za:

a) SEMT dozvolu 500 KM

b) godišnju bilateralnu dozvolu 250 KM

Napomena:

1) Za spise i radnje iz ovoga tarifnog broja plaća se taksa, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno.

2) Strano fizičko ili pravno lice oslobađa se obaveze plaćanja takse po ovom tarifnom broju pod uslovima reciprociteta.

TAR. broj 14.

Za registrovanje – ovjeru jednog primjerka reda vožnje međuentitetske autobuske 20 KM

Za ovjeru svakoga drugog priloga 10 KM

Za rješenje o odobravanju reda vožnje međuentitetske autobuske linije 50 KM

TAR. broj 15.

Za rješenje, po zahtjevu za dozvolu vanrednog prijevoza stvari u međunarodnom cestovnom transportu, i to:

1) u bilateralnom prijevozu, za prijevoz jednim vučnim vozilom 30 KM

2) za svako sljedeće vučno vozilo, po istom rješenju 20 KM

3) u tranzitnom prijevozu, za prijevoz jednim vučnim vozilom 60 KM

4) za svako sljedeće vučno vozilo, po istom rješenju 30 KM

TAR. broj 16.

Za rješenje kojim se stranom fizičkom i pravnom licu odobrava obavljanje unutrašnjeg prijevoza stvari u cestovnom transportu, između pojedinih mjesta u Bosni i Hercegovini 90 KM

TAR. broj 17.

Za rješenje kojim se određuje ime, oznaka i pozivni znak broda:

1) domaćem pravnom ili fizičkom licu 2.000 KM

2) stranom pravnom ili fizičkom licu 3.000 KM

TAR. broj 18.

Za odobravanje, stranom pravnom ili fizičkom licu uplovljavanje u plovne puteve unutrašnjih i pomorskih voda Bosne i Hercegovine 3.000 KM

TAR. broj 19.

Za odobravanje stranom pravnom ili fizičkom licu, upisa broda u Upisnik brodova:

1) manje od 2.000 NRT 500 KM

2) od 2.000 do 5.000 NRT 750 KM

3) od 5.000 do 15.000 NRT 1.000 KM

4) od 15.000 do 30.000 NRT 1.500 KM

5) od 30.000 do 50.000 NRT 2.000 KM

6) više od 50.000 NRT 3.000 KM

TAR. broj 20.

Za dozvolu, stranom pravnom ili fizičkom licu, obavljanje kabotažnih prijevoza putnika i stvari po unutrašnjim plovnim putevima i plovnom putu na moru Bosne i Hercegovine 2.500 KM

TAR. broj 21.

Za rješenje kojim se odobrava prvi upis plovnih objekata unutrašnje i pomorske plovidbe u registar brodova odnosno očevidnik:

1) Za brodove, tegljače, potiskivače, putničke, mješovite brodove, tehničke brodove i druge plovne objekte 500 KM

2) za ostale plovne objekte, izuzev čamaca 350 KM

3) za čamce i plutajuće objekte 150 KM

Napomena:

Taksa po ovom tarifnom broju ne plaća se plovna javna plovila koja isključivo služe za službenu javnu svrhu.

TAR. broj 22.

Za rješenje o upisu i brisanju iz registracije brodova unutrašnje i pomorske plovidbe 500 KM

7. Putne isprave i državljanstvo

TAR. broj 23.

Za zahtjeve za izdavanje putne isprave od strane Ministarstva civilnih poslova 5 KM

TAR. broj 24.

Za zahtjev za izdavanje službenog pasoša 10 KM

TAR. broj 25.

Za zahtjev za prestanak državljanstva Bosne i Hercegovine izjavom o odricanju od državljanstva Bosne i Hercegovine 800 KM

Napomena

1. Taksa iz ovoga tarifnog broja plaća se u Bosni i Hercegovini u KM po službenom kursu na dan uplate.

2. Za članove uže porodice – bračni par i djeca, plaća se jedna taksa, a za punoljetnu djecu preko 23 godine starosti potrebno je dostaviti dokaze da su nezaposleni ili na redovnom školovanju.

8. Spoljna trgovina

TAR. broj 26.

Na izdana rješenja o registraciji stranih ulaganja član 5. tačka a (Zakona o politici direktnih stranih ulaganja – “Službeni glasnik BiH”, broj 17/98) iznos takse od 50 KM

TAR. broj 27.

Na rješenja za carinjenje robe bez prelaska carinske linije (član 9. tačka 3. Zakona o spoljnotrgovinskoj politici – “Službeni glasnik BiH”, broj 7/98) iznos takse od 50 KM

TAR. broj 28.

(brisano)

II – TAKSA NA SPISE I RADNjE DIPLOMATSKIH I KONZULARNIH PREDSTAVNIŠTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

TAR. broj 29.

Za molbe i druge podneske diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: DKP BiH) 10 DM

Napomena:

Taksa po ovom tarifnom broju plaća se za svaku upravnu radnju na zahtjev taksenog obaveznika, ako za tu radnju nije propisana posebna taksa.

TAR. broj 30.

Za putne isprave koje izdaju DKP BiH:

1) Za izdavanje putne isprave – pasoša 180 DM

2) Za izdavanje duplikata putne isprave – pasoša 360 DM

3) Za izdavanje putne isprave – pasoša za dijete 90 DM

4) Za izdavanje duplikata putne isprave za dijete 180 DM

5) Za izdavanje putnog lista 30 DM

6) Za upisivanje djeteta u pasoš roditelja 90 DM

7) Za upisivanje djeteta u putni list djeteta 15 DM

Napomena:

Lica koja imaju izbjeglički status plaćaju 50% propisane takse

TAR. broj 31.

Za vize koje izdaju DKP BiH

1) Za izdavanje jednokratne ulazno-izlazne ili tranzitne vize 20 DM

2) Za izdavanje višekratne ulazno-izlazne ili tranzitne vize do 90 dana 50 DM

3) Za izdavanje višekratne ulazno-izlazne ili tranzitne vize preko 90 dana 70 DM

TAR. broj 32.

Za sastavljanje oporuke u DKP BiH:

1) U prostorijama DKP BiH 100 DM

2) Izvan prostorija predstavništva 200 DM

3) Za sastavljanje akta o opozivu oporuke ili davanje nasljedničke izjave 50 DM

TAR. broj 33.

Za svaki prijepis ili kopiju, načinjenu u DKP BiH s ovjerom:

1) Za prvu stranicu 10 DM

2) Za svaku dalju stranicu 5 DM

TAR. broj 34.

Za ovjeru potpisa na ispravi:

1) Za ovjeru potpisa građanina ili pravnog lica na ispravi 20 DM

2) Za ovjeru potpisa roditelja na punomoćju 30 DM

Napomena:

Taksa po ovom tarifnom broju plaća se za ovjeru svakog potpisa na ispravi izuzev ovjera potpisa roditelja.

TAR. broj 35.

Za ovjeru izjave sačinjene od strane DKP BiH:

1) Izjava 50 DM

2) Izjava o priznavanju očinstva 100 DM

TAR. broj 36.

Za ovjeru potpisa na zahtjev za primanje u državljanstvo Bosne i Hercegovine 600 DM

TAR. broj 37.

Za ovjeru potpisa na zahtjevu za otpust iz državljanstva Bosne i Hercegovine 150 EVRA

TAR. broj 38.

Za izjavu o odricanju iz državljanstva Bosne i Hercegovine 250 EVRA

TAR. broj 39.

Za uvjerenja, potvrde izvode iz matičnih knjiga ili sprovodnice za prijenos umrlog lica, koje izdaje DKP BiH, ako nije drugačije propisano 50 DM

III – TAKSE NA SPISE I RADNjE ZA STICANjE I ODRŽAVANjE PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA

Administrativne takse za spise i radnje pred Institutom za intelektualnu svojinu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Institut) iznose u KM, i to:

1. Patenti

Tar. broj 40.

(UKLjUČUJE OBJAVLjIVANjE I PRVE DVIJE GODINE ODRŽAVANjA)

a) Za prijavu patenta

10 KM

b) Za svaku stranicu sadržaja prijave više od trideset stranica

1 KM

c) Za svaki patentni zahtjev više od desetog

1 KM

Napomena:

a) Fizička lica – podnosioci prijave koji su ujedno pronalazači, plaćaju administrativnu taksu (u daljem tekstu: taksa) iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

50%.

b) Članovi registrovanih udruženja inovatora s teritorije BiH plaćaju taksu iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

90%

Tar. broj 41.

a) Za zahtjev za priznanje patenta sprovođenjem postupka potpunog ispitivanja prijave patenta

60 KM

b) Za zahtjev za priznanje patenta na osnovu prihvaćenih podnesenih rezultata potpunog ispitivanja prijave patenta

50 KM

c) Za zahtjev za odlaganje sprovođenja postupka potpunog ispitivanja prijave patenta i dodjelu konsenzualnog patenta

10 KM

d) Za prigovor na zahtjev za dodjelu konsenzualnog patenta

100 KM

e) Za zahtjev za priznanje patenta sprovođenjem postupka potpunog ispitivanja prijave patenta ako je zahtjev podnesen povodom prigovora na zahtjev za dodjelu konsenzualnog patenta

40 KM

Tar. broj 42.

Za objavljivanje zahtjeva za odlaganje sprovođenja postupka potpunog ispitivanja prijave patenta i dodjelu konsenzualnog patenta

10 KM

Tar. broj 43.

Za održavanje patenta:

a) I godina

5 KM* ova tarifa se odnosi samo na prijave podnesene do 31. 12. 2010. godine

b) II godina

5 KM ** ova tarifa se odnosi samo na prijave podnesene do 31. 12. 2010. godine

c) III godina

10 KM

d) IV godina

20 KM

e) V godina

30 KM

f) VI godina

40 KM

g) VII godina

50 KM

h) VIII godina

60 KM

i) IX godina

70 KM

j) X godina

80 KM

k) XI godina

100 KM

l) XII godina

120 KM

m) XIII godina

140 KM

n) XIV godina

160 KM

o) XV godina

180 KM

p) VI godina

200 KM

r) XVII godina

220 KM

s) XVIII godina

240 KM

t) XIX godina

260 KM

u) XX godina

280 KM

Za održavanje patenta ako je izdata svjedodžba o dodatnoj zaštiti:

a) XXI godina

800 KM

b) XXII godina

1.000 KM

c) XXIII godina

1.200 KM

d) XXIV godina

1.400 KM

e) XXV godina

1.600 KM

Napomena:

a) Fizička lica – podnosioci prijave koji su ujedno i pronalazači, plaćaju taksu iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

50%.

b) Takse za održavanje prava iz proširenog evropskog patenta, odnosno evropskog patenta plaćaju se Institutu za godine koje slijede poslije godine u kojoj je podatak o priznanju evropskog patenta objavljen

c) Ako godišnja taksa iz ovog tar. broja nije plaćena u roku, može da se plati u naknadnom 6-mjesečnom roku, i to u iznosu redovne takse uvećane za

50%.

Tar. broj 44.

1. Za rješenje po zahtjevu:

a) za upisivanje u registar prenosa prava

30 KM

b) za upisivanje u registar i prestanak važenja licence

60 KM

c) za upisivanje ostalih promjena u registre, izuzev za predstavnike

30 KM

2. Za predlog za proglašavanje ništavnim rješenja o priznanju patenta

150 KM

3. Za zahtjev za ponovno uspostavljanje prava

100 KM

4. Za zahtjev za nastavak postupka

200 KM

5. Za uvjerenje o pravu prvenstva

20 KM

Napomena:

Fizička lica – podnosioci prijave koji su ujedno i pronalazači, plaćaju taksu iz tačke 5. ovog tar. broja u iznosu umanjenom za 50% ako je svrha podnošenje prijave PCT.

Tar. broj 45.

Za izvod iz registra

20 KM

Tar. broj 46.

Za zahtjev za prijevremeno objavljivanje

50 KM

Napomena:

Fizička lica – podnosioci prijave koji su ujedno i pronalazači, plaćaju taksu iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

50%.

Tar. broj 47.

Za zahtjev za upisivanje proširenog evropskog patenta, odnosno evropskog patenta u registar patenata

50 KM

Tar. broj 48.

1. Za prosljeđivanje međunarodne prijave patenta (član 14. Pravilnika PCT)

10 KM

2. Za određivanje broja MKP (Međunarodna klasifikacija patenata)

10 KM

3. Za podnošenje zahtjeva za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti

200 KM

4. Za zahtjev za ispravku ili dopunu zahtjeva za priznanje prava prvenstva

10 KM

Tar. broj 49.

1. Za dodjelu patenta prema članu 41. Zakona o industrijskoj svojini (patent sa skraćenim trajanjem)

20 KM

2. Za dodjelu patenta prema članu 44. Zakona o industrijskoj svojini

30 KM

Napomena:

Ovaj tar. broj se odnosi samo na prijave podnesene do 31.12.2010. godine.

Tar. broj 50.

1. Za predlog za utvrđivanje da je dopunska prijava postala osnovna prijava patenta

30 KM

2. Za predlog za utvrđivanje da je dopunski patent postao osnovni patent

30 KM

Napomena:

Ovaj tar. broj se odnosi samo na prijave podnesene do 31. 12. 2010. godine.

Tar. broj 51.

Za zahtjev za pretvaranje prijave patenta u prijavu industrijskog dizajna

10 KM

Napomena:

Ovaj tar. broj se odnosi samo na prijave podnesene do 31.12.2010. godine.

Tar. broj 52.

Za zahtjev za prekoredno ispitivanje

50 KM

Napomena:

a) Ovaj tar. broj se odnosi samo na prijave podnesene do 31.12.2010. godine.

b) Fizička lica – podnosioci prijave koji su ujedno i pronalazači, plaćaju taksu iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

50%.

2. Žigovi

Tar. broj 53.

1. Za prijavu žiga i objavljivanje podataka o žigu u “Službenom glasniku Instituta”:

a) Osnovna taksa

50 KM

b) Dodatna taksa za svaku klasu robe i usluga više od tri klase međunarodne klasifikacije robe i usluga ustanovljene Ničanskim aranžmanom (Ničanska klasifikacija)

5 KM

2. Za zahtjev za međunarodnu registraciju žiga

50 KM

3. Za zahtjev za teritorijalno proširenje međunarodnog žiga

10 KM, po državi.

4. Za zahtjev za sve ostale radnje prema Međunarodnoj kancelariji za intelektualnu svojinu – WIPO

100 KM

4. Za zahtjev za pretvaranje međunarodne registracije u nacionalnu i obratno

50 KM

Napomena:

Za prijavu kolektivnog žiga i žiga garancije takse iz ovog tar. broja plaćaju se u dvostrukom iznosu.

Tar. broj 54.

Za uređenje prijave žiga ako roba i usluge nisu klasifikovane prema Ničanskoj klasifikaciji:

a) po klasi

20 KM

b) po naznaci robe i usluge

10 KM

Tar. broj 55.

1. Za zahtjev za razdvajanje prijave žiga

50 KM

2. Za zahtjev za razdvajanje žiga

50 KM

3. Za izdvojenu prijavu

50 KM

4. Za izdvojeni žiga

50 KM

5. Za prigovor na objavljenu prijavu žiga

200 KM

6. Za mišljenje zainteresiranog lica

50 KM

Tar. broj 56.

Za održavanje prava na žig za period od 10 godina:

a) osnovna taksa

50 KM

b) dodatna taksa za svaku klasu robe i usluga više od tri klase Ničanske klasifikacije

10 KM

Napomena:

a) Za održavanje prava na kolektivni žig i žig garancije taksa iz ovog tar. broja plaća se u dvostrukom iznosu.

b) Ako taksa iz ovog tar. broja nije plaćena u zakonskom roku, može da se plati u roku od šest mjeseci nakon isteka datuma važenja žiga, i to u iznosu redovne takse uvećane za

50%.

Tar. broj 57.

Za rješenje po zahtjevu za upisivanje promjena u registar, i to:

a) promjene imena i/ili adrese

20 KM

b) prenos žiga, odnosno prava iz prijave

30 KM

c) upisivanje i prestanak važenja licence, podlicence, franšize, zaloge

60 KM

d) za zahtjev za ograničenje popisa robe i/ili usluga

20 KM

Tar. broj 58.

https://www.medijator-prnjavorac.com/

Za rješenje po zahtjevu:

a) za proglašavanje ništavnim rješenja o priznanju žiga

200 KM

b) za prestanak žiga zbog nekorišćenja

200 KM

Za zahtjev za ponovno upisivanje žiga u registar

200 KM

Tar. broj 59.

Za uvjerenje o pravu prvenstva

20 KM

Za izvod iz registra

10 KM

Tar. broj 60.

Za zahtjev da se u slučaju spora u vezi sa povredom prava prijava žiga ispita po hitnom postupku, i to za:

a) u slučaju sudskog spora ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka

100 KM

b) ako je, saglasno drugim propisima, neophodno da se izvrši hitna registracija u određenom roku

100 KM

3. Industrijski dizajn

Tar. broj 61.

Za prijavu industrijskog dizajna i objavljivanje podataka iz prijave u “Službenom glasniku Instituta”:

a) osnovna taksa

30 KM

b) dodatna taksa za svaki industrijski dizajn kod višestruke prijave

20 KM

Napomena:

Podnosilac prijave, koji je ujedno i autor, plaća taksu iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

50%.

Tar. broj 62.

Za zahtjev za međunarodno registrovanje industrijskog dizajna

50 KM

Tar. broj 63.

Za održavanje industrijskog dizajna u važnosti za prvih pet godina:

a) osnovna taksa za jedan industrijski dizajn

50 KM

b) dodatna taksa za svaki sljedeći industrijski dizajn kod višestruke prijave

20 KM

Napomena:

Podnosilac prijave, koji je ujedno i autor, plaća taksu iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

50%.

Tar. broj 64.

Za zahtjev za produženje važenja industrijskog dizajna za period od pet godina:

a) osnovna taksa za jedan industrijski dizajn

100 KM

b) dodatna taksa za svaki sljedeći industrijski dizajn kod višestruke prijave

30 KM

Napomena:

Podnosilac prijave, koji je ujedno i autor, plaća taksu iz ovog tar. broja u iznosu umanjenom za

50%.

Tar. broj 65.

1. Za zahtjev za razdvajanje višestruke prijave industrijskog dizajn

40 KM

2. Za izdvojenu prijavu industrijskog dizajna

60 KM

3. Za zahtjev za razdvajanje registrovanog industrijskog dizajna

50 KM

4. Za izdvojenu registraciju industrijskog dizajna

70 KM

Tar. broj 66.

1. Za prigovor na objavljenu prijavu industrijskog dizajna

200 KM

2. Za mišljenje zainteresiranog lica

100 KM

Tar. broj 67.

Za rješenje po zahtjevu za upisivanje promjena u registar, i to:

a) promjene imena i/ili adrese

10 KM

b) prijenos industrijskog dizajna, odnosno prava iz prijave

30 KM

c) upisivanje i prestanak važenja licence, podlicence, franšize

60 KM

d) pisivanje i prestanak zaloge

80 KM

Tar. broj 68.

1. Za predlog za proglašavanje ništavnim rješenja o priznanju industrijskog dizajna priznatog na osnovu nacionalne prijave

200 KM

2. Za predlog za proglašavanje ništavnim rješenja o priznanju industrijskog dizajna na osnovu međunarodne registracije sa učinkom u BiH

300 KM

Napomena:

Predlagač plaća taksu iz tačke 2. ovog tar. broja zbog dodatnih troškova u vezi sa obavještenjem Međunarodnoj kancelariji o poništenju ako je učinak međunarodne registracije poništen u BiH.

Tar. broj 69.

1. Za zahtjev za pretvaranje prijave industrijskog dizajna u prijavu patenta, odnosno konsenzualnog patenta

10 KM

2. Za izdavanje uvjerenja o pravu prvenstva:

a) za jedan primjerak uvjerenja

20 KM

b) za svaki dodatni primjerak uvjerenja

10 KM

3. Za izdavanje izvoda iz registra:

a) za jedan primjerak izvoda

20 KM

b) za svaki dodatni primjerak izvoda

10 KM

4. Za zahtjev stranke u postupku, odnosno podnosioca prijave za rješavanje prijave u hitnom postupku u slučaju sudskog spora, pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka

50 KM

4. Geografska oznaka i ime porijekla

Tar. broj 70.

1. Za zahtjev za registrovanje geografske oznake ili imena porijekla

100 KM

2. Za zahtjev za upisivanje promjene imena i/ili adrese podnosioca ili nosioca prijave prava geografske oznake ili imena porijekla, ovlašćenog korisnika geografske oznake ili imena porijekla

20 KM

3. Za predlog za proglašavanje ništavnim rješenja o registrovanju geografske oznake ili imena porijekla, odnosno rješenja o priznanju statusa ovlašćenog korisnika geografske oznake ili imena porijekla

200 KM

4. Za zahtjev za priznanje statusa ovlašćenog korisnika geografske oznake ili imena porijekla* (samo za ovlašćene korisnike koji su pravna lica)

10 KM

5. Za izvod iz registra geografskih oznaka ili imena porijekla

10 KM

6. Za zahtjev za produženje važenja statusa ovlašćenog korisnika geografske oznake ili imena porijekla

10 KM

7. Za zahtjev za pretvaranje imena porijekla u prijavu geografske oznake, statusa ovlašćenog korisnika i obratno

50 KM

8. Za prigovor zainteresiranog lica na objavu prijave imena porijekla odnosno geografske oznake

200 KM

9. Za zahtjev za hitno ispitivanje prijave za priznanje statusa ovlašćenog korisnika geografske oznake ako je podnesen zahtjev za međunarodnu registraciju i ako je saglasno drugim propisima neophodno u određenom roku izvršiti registraciju geografske oznake

50 KM

10. Za zahtjev za ukidanje rješenja o priznanju statusa ovlašćenog korisnika geografske oznake

100 KM

5. Topografija integrisanih kola

Tar. broj 71.

1. Za zahtjev za priznanje prava zaštite topografije

100 KM

2. Za rješenje po zahtjevu za upisivanje promjena u registar, i to:

a) promjene imena i/ili adrese

10 KM

b) prenos registrovanog prava, odnosno prava iz prijave

30 KM

c) upisivanje licence i zaloge

50 KM

3. Za predlog za proglašavanje ništavnim rješenja o priznanju prava zaštite topografije

150 KM

4. Za izvod iz registra topografije integrisanog kola

20 KM

6. Žalba

Tar. broj 72.

Za žalbu Komisiji za žalbe nnstituta

100 KM

Napomena:

Za rješenje doneseno po žalbi taksa se ne plaća.

7. Objavljivanje u “Službenom glasniku Instituta”

Tar. broj 73.

1. Za objavljivanje prijave patenta u “Službenom glasniku Instituta”

15 KM

*Ovaj tar. broj se odnosi samo na prijave podnesene do 31.12.2010.

2. Za objavljivanje podataka o priznatom patentu, odnosno konsenzualnom patentu u “Službenom glasniku Instituta”

20 KM

3. Za objavljivanje izmijenjenih patentnih zahtjeva nakon prigovora

10 KM

4. Za objavljivanje žiga i objavljivanje produženja važenja žiga u “Službenom glasniku Instituta”

10 KM

5. Za objavljivanje registrovanog industrijskog dizajna u “Službenom glasniku Instituta”:

a) do tri prikaza jednog industrijskog dizajna

10 KM

b) za svaki sljedeći prikaz jednog industrijskog dizajna

5 KM

c) za eventualno objavljivanje opisa karakterističnih osobenosti i obilježja industrijskog dizajna

10 KM

6. Za objavljivanje registrovane geografske oznake ili imena porijekla

10 KM

7. Za objavljivanje podataka o promjenama u registrima prijava i priznatih prava koje vodi Institut

10 KM

*Napomena: Podaci o promjeni predstavnika u registru prava se ne objavljuju.

8. Predstavnici za zaštitu industrijske svojine

Tar. broj 74.

a) Stručni ispit za predstavnika

200 KM

b) Popravni ispit za predstavnika

250 KM

c) Upisivanje u registar predstavnika

300 KM

d) Upisivanje promjena podataka u registru predstavnika

15 KM

e) Obnavljanje upisivanja u registar predstavnika za svaku godinu

50 KM

9. Pretraživanje baza podataka

Tar. broj 75.

1. Pretraživanje baza podataka prijavljenih i priznatih žigova za verbalni znak po kriterijumu identičnosti – po jednom upitu

10 KM

2. Pretraživanje baza podataka prijavljenih i priznatih žigova za verbalni znak po kriterijumu sličnosti – po jednom upitu:

a) ako su klase robe i usluga naznačene po Ničanskoj klasifikaciji

20 KM

b) ako klase robe i usluga nisu naznačene

100 KM

3. Pretraživanje baza podataka prijavljenih i priznatih žigova za figurativni znak – po jednom upitu:

a) ako su klase robe i usluga naznačene prema Ničanskoj klasifikaciji

20 KM

b) ako klase robe i usluga nisu naznačene

100 KM

c) pretraživanje baza podataka prijavljenih i priznatih žigova po podnosiocu/nosiocu – po jednom upitu

20 KM

d) pretraživanje baza podataka prijavljenih i priznatih žigova po posebno definisanom upitu

50 KM

4. Pretraživanje baza podataka prijava i priznatih patenata – po jednom kriterijumu

10 KM

(svaki upit sa separatorom “or” smatra se dodatnim kriterijumom)

5. Za zahtjev za izradu izvještaja o stanju tehnike

50 KM

6. Pretraživanje prijavljenih i registrovanih industrijskih dizajna u BiH po kriterijumima:

a) izgled industrijskog dizajna

50 KM

b) naziv predmeta zaštite (dizajn)

30 KM

c) bibliografski podaci o podnosiocu/nosiocu prava ili autoru

10 KM

7. Pretraživanje međunarodno registrovanih industrijskih dizajna sa učinkom u BiH po kriterijumima:

a) izgled industrijskog dizajna

80 KM

b) naziv predmeta zaštite (dizajna)

50 KM

c) bibliografski podaci o nosiocu prava ili autoru

10 KM

10. Štampanje patentnog spisa, isprave o priznatom pravu i ostale radnje i spisi

Tar. broj 76.

1. Štampanje patentnog spisa

20 KM

2. Štampanje isprave o patentu

20 KM

3. Štampanje isprave o žigu

20 KM

4. Štampanje isprave o geografskoj oznaci ili imenu porijekla

20 KM

5. Štampanje isprave o industrijskom dizajnu

20 KM

6. Štampanje isprave o topografiji integrisanog kola

20 KM

7. Za zaključak po predlogu za povrat u prijašnje stanje

30 KM

8. Za zahtjev za produženje roka koji se određuje u toku postupka

15 KM

9. Za upisivanje promjene predstavnika u registru prijava i priznatih prava ili upis novog predstavnika za određenu radnju

20 KM

10. Za potvrde, duplikate dokumenata i uvjerenja o podacima u vezi sa prijavljenim i priznatim pravima

10 KM

11. Na molbe, predloge i druge zahtjeve ako ovom tarifom nisu propisane druge takse

10 KM

12. Fotokopiranje dokumenata koji su vezani za prijavljena i priznata prava industrijske svojine (jedna stranica)

1 KM

IV – TAKSE NA SPISE I RADNjE U PODRUČJU CERTIFIKOVANjA

TAR. broj 77.

Za certifikate i potvrde o usklađenosti proizvoda 45,00KM

TAR. broj 78.

Za odobrenje za korištenje znaka usklađenosti proizvoda 30,00KM

TAR. broj 79.

Za rješenje o ovlaštenju lica za obavljanje poslova ispitivanja, certifikovanja i inspekcije proizvoda 40,00KM

V – TAKSE NA SPISE I RADNjE U PODRUČJU METROLOGIJE

TAR. broj 80.

Za potvrdu o ispunjavanju metroloških i drugih uslova za mjerila 70,00KM

TAR. broj 81.

Za rješenje o imenom znaku proizvođača predmeta od plemenitih metala 70,00KM.”

VI – TAKSE ZA SPISE I RADNjE U PODRUČJU AKREDITOVANjA

TAR. broj 82.

Za izdavanje akreditacije ili druge isprave kojom se utvrđuje kompetentnost za obavljanje određenih zadataka u području ocjenjivanja usklađenosti 50,00KM

VII – TAKSE NA SPISE I RADNjE U POSTUPKU INDIREKTNOG OPOREZIVANjA

TAR. broj 83.

Za zahtjeve, molbe, prijedloge, prijave, podneske, ako u ovoj glavi nije propisana druga taksa 10,00 KM

TAR. broj 84.

Za rješenje i odobrenja koja se donose u redovnom upravnom postupku:

a) za odobrenja o otvaranju, proširenju ili preseljenju carinskog skladišta, 100,00 KM

b) za odobrenja za carinske postupke sa ekonomskim učinkom, 20,00 KM

c) za rješenja o izmjeni i dopuni odobrenja za carinske postupke sa ekonomskim učinkom, krajnju upotrebu, vanjsku obradu i za pojednostavljene postupke, 10,00 KM

d) za rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izmjenu podataka o količini, vrsti, kvalitetu i vrijednosti robe, te drugih podataka u prijavi 50,00 KM

e) za ostala rješenja koja se donose u redovnom upravnom postupku 20,00 KM

f) za rješenja i/ili odobrenja koja se donose u skraćenom postupku 10,00 KM

Napomena:

1. pod proširenjem carinskog skladišta, prema ovom tarifnom broju, ne podrazumijeva se povećanje asortimana i vrijednosti robe smještene u već otvorenom skladištu,

2. ako se donosi jedno rješenje i/ili odobrenje po zahtjevu više lica, taksa po ovom tarifnom broju plaća se onoliko puta koliko ima lica kojima se rješenje i/ili odobrenje dostavlja.

TAR. broj 85.

Za žalbu protiv rješenja 10,00 KM

Napomena:

Za rješenja po žalbi ne plaća se taksa.

TAR. broj 86.

Za carinsku prijavu kojom se roba prijavljuje za carinski odobreno postupanje. 20,00 KM

Napomena:

1. Pod carinskom prijavom iz ovog tarifnog broja podrazumijeva se carinska prijava u smislu carinskih propisa, bilo u pisanom ili elektronskom obliku, uključujući i dodatnu (dopunsku) prijavu i kontrolni primjerak T5, manifest i druge prijave kojim se roba prijavljuje za carinski odobreno postupanje ili upotrebu.

2. Ispravama iz ovog tarifnog broja ne smatra se karnet TIR, karnet ATA i druge isprave propisane međunarodnim konvencijama i/ili sporazumima koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina.

3. Taksa iz ovog tarifnog broja plaća se svaki put kada se prijava podnosi carinskim organima.

4. Taksa iz ovog tarifnog broja ne plaća se ako se poštanska pošiljka, u postupku prevoza, upućuje carinskom prijavom odredišnom carinskom organu.

TAR. broj 87.

Za carinsku prijavu kojom se roba prijavljuje za carinski postupak izvoza i ponovnog izvoza kojim se razdužuje carinski postupak s ekonomskim učinkom 10,00 KM

TAR. broj 88.

Za carinsku prijavu i obračun uvoznih dažbina za robu koju putnici nose sa sobom 10,00 KM

Napomena:

Carinskom prijavom u smislu ovog tarifnog broja podrazumijeva se i poštansko-carinska deklaracija i carinska prijava kojom se prijavljuju poštanske pošiljke za pravna i fizička lica.

TAR. broj 90.

Za izdavanje uvjerenja o direktnoj pošiljci 20,00 KM

TAR. broj 91.

Za obavezujuću informaciju o tarifnom razvrstavanju robe, odnosno obavezujuću informaciju o porijeklu robe, po jednom tarifnom stavu 70,00 KM

TAR. broj 92.

Za izdavanje odobrenja za status ovlašćenog izvoznika 100,00 KM

TAR. broj 93.

Za izdavanje propisanog Lista s podacima: INF 1, INF 3, INF 6, INF 7 i INF 8 i uvjerenja o carinskom statusu 20,00 KM

Napomena:

Taksa iz ovog tarifnog broja ne plaća se ako se izdaje po službenoj dužnosti.

TAR. broj 94.

Za odobrenje za ispunjenje uslova za izgradnju građevinskih objekata u slobodnoj zoni i slobodnom skladištu 100,00 KM

TAR. broj 95.

Za mišljenje o pravima i obavezama učesnika u postupku prikupljanja indirektnih poreza, koje izdaju organi uprave za indirektno oporezivanje, na zahtjev stranke 50,00 KM

TAR. broj 96.

Za ostala uvjerenja i potvrde u postupku indirektnog oporezivanja, ako nije drugačije propisano 20,00 KM

TAR. broj 97.

Za ovjeravanje fotokopije službenih akata ili drugih isprava, da su vjerne originalu 5,00 KM

TAR. broj 98.

Za ovjeravanje fotokopije službenih akata ili drugih isprava, da su za opomenu kojom se neko poziva da plati dužnu taksu 5,00 KM

VIII – TAKSE ZA USLUGE ARHIVA BOSNE I HERCEGOVINE

TAR. broj 99.

Registratursko sređivanje arhivske građe i izdavanje bezvrijednog registraturskog materijala, u zavisnosti od smještaja,stepena sređenosti, očuvanosti i sl., po dužnom metru 80,00-100,00 KM

TAR. broj 100.

Preuzimanje nesređene, nepopisane i rasute građe, po dužnom metru 80,00-100,00 KM

TAR. broj 101.

Aktivnosti koje nisu obuhvaćene po bruto satu Godišnjim planom rada, a po angažovanog zahtjevu korisnika za: izradu zaposlenika Arhiva liste kategorija, stručni nadzor i uputstva, vođenje evidencija

TAR. broj 102.

Prevod sa stranog jezika istražene arhivske građe, po jednoj stranici 10,00 KM

TAR. broj 103.

Arhiva iz fondova i zbirke, u upravnim stvarima kao dokazi:

a) uvjerenja 15,00 KM

b) potvrde i obavještenja 5,00 KM

c) ovjerene kopije 5,00 KM

IX – TAKSE ZA SPISE I RADNjE U POSTUPKU JAVNIH NABAVKI

TAR. broj 104.

Taksa na podnesak kojim se traži mišljenje o različitim pitanjima primjene Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine 20,00 KM

TAR. broj 105.

Za žalbe protiv odluka upravnih organa u postupku javnih nabavki:

a) za međunarodne vrijednosne razrede 100,00 KM

b) za domaće vrijednosne razrede 50,00 KM

c) ispod domaćih vrijednosnih razreda 20,00 KM.

X – TAKSE ZA IZDAVANjE OBRAZACA I RADNjE U POSTUPCIMA SA STRANCIMA

TAR. broj 106.

(1) U postupcima sa strancima utvrđuju se sljedeće takse:

a) Za prijavu boravišta u Službi za poslove sa strancima ili policiji koju lično vrše stranac ili fizičko lice kod kojeg je stranac u posjeti 10,00 KM,

b) Za ovjeru knjige stranih gostiju 50,00 KM,

s) Za ovjeru pozivnog pisma kada je pozivalac pravno lice 50,00 KM,

d) Za ovjeru pozivnog pisma kada je pozivalac fizičko lice 20,00 KM,

e) Za produženje vize u zemlji 100,00 KM,

f) Za izdavanje odobrenja/produženja privremenog boravka 150,00 KM,

g) Za izdavanje odobrenja stalnog boravka 200,00 KM,

h) Za izmjenu rješenja o privremenom i stalnom boravku 20,00 KM,

i) Za izdavanje potvrde o prijavi rada za stranca iz člana 77. stav (1) tač. a), b), e), f), g), h), i), j), k) i m) i stav (2) Zakona o strancima 100,00 KM,

j) Za izdavanje potvrde o prijavi rada za stranca iz člana 77. stav (1) tač. c) i d) Zakona o strancima 5,00 KM,

k) Za ukidanje/skraćenje perioda zabrane ulaska i boravka u BiH 200,00 KM,

l) Za izdavanje lične karte za stranca 50,00 KM,

m) Za izdavanje potvrde o gubitku putne isprave 20,00 KM,

n) Za izdavanje putnog lista za stranca 50,00 KM.

(2) Od takse po ovom tarifnom broju za izdavanje odobrenja privremenog boravka i/ili za izdavanje putnog lista za stranca oslobođeni su stranci: žrtve organizovanog kriminala, odnosno trgovine ljudima koji imaju odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga u Bosni i Hercegovini ili stranci kojima je odobren izbjeglički status ili humanitarni boravak zbog primjene principa zabrane vraćanja ili privremeni prihvat u slučajevima masovnog priliva ili stranci koji su odustali od zahtjeva za azil u Bosni i Hercegovini ili stranci koji su u postupku izvršenja mjere prisilnog udaljenja iz Bosne i Hercegovine ukoliko njihove troškove snosi Bosna i Hercegovina.

XI – TAKSE ZA RADNjE U POSTUPKU PRED KANCELARIJOM ZA NADZOR I AKREDITACIJU

TAR. broj 107.

Za upis u evidenciju ovjerilaca kod Kancelarije za nadzor i akreditaciju, 500 KM.

Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini

OKVIRNI ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANjU U BOSNI I HERCEGOVINI

(“Sl. glasnik BiH”, br. 59/2007 i 59/2009)

DIO I – OPŠTE ODREDBE

1. Cilj Zakona

Član 1

Zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) utvrđuje se organizacija visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odgovornost nadležnih vlasti u ovoj oblasti, ustanovljavaju organi za sprovođenje zakona i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te način obezbjeđivanja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja.

Član 2

U svrhu reforme visokog obrazovanja, ovaj Zakon ustanovljava osnovne principe i standarde za sticanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, u skladu sa relevantnim odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ETS No. 5, 1950) i njenih protokola, Preporukom Komiteta ministara Savjeta Evrope o priznavanju i ocjeni kvaliteta privatnih visokoškolskih ustanova ŠR(97)1Ć, Preporukom o pristupu visokom obrazovanju ŠR(98)3Ć i Preporukom o istraživačkom zadatku univerziteta ŠR(2000)8Ć i drugim relevantnim principima međunarodnopriznatih pravnih instrumenata čija je država ugovornica i Bosna i Hercegovina, te u skladu sa Konvencijom Savjeta Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskom regionu (ETS No. 165, 1997).

Bosna i Hercegovina prihvata evropske strateške ciljeve u oblasti visokog obrazovanja, izražene u Deklaraciji evropskih ministara visokog obrazovanja iz Bolonje (1999), kao i kasniji razvoj ovog koncepta.

Visoko obrazovanje je djelatnost od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu.

2. Visoko obrazovanje: ciljevi i značaj

Član 3

Ciljevi visokog obrazovanja su da se:

– ustanove, razvijaju, štite i prenose znanja i sposobnosti kroz nastavu i naučnoistraživački rad i time doprinosi razvoju sposobnosti pojedinaca i društva,

– pruži mogućnost građanima da, u skladu sa propisima, uživaju korist visokog obrazovanja cijeli život.

Član 4

U smislu ovog Zakona, termin “visoko obrazovanje” znači obrazovanje nakon srednje škole koje vodi do međunarodnopriznatog stepena visokog obrazovanja.

Visoko obrazovanje zasniva se na:

– akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji univerziteta;

– otvorenosti univerziteta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici;

– nedjeljivosti nastavnog rada i naučnog istraživanja, odnosno umjetničkog stvaralaštva;

– uvažavanju evropskih humanističkih i demokratskih vrijednosti, te usklađivanju sa evropskim sistemom visokog obrazovanja;

– poštovanju ljudskih prava i građanskih sloboda, uključujući zabranu svih vidova diskriminacije;

– konceptu cjeloživotnog obrazovanja;

– interakciji sa društvenom zajednicom i obavezi univerziteta da razviju društvenu odgovornost studenata i drugih članova akademske zajednice.

3. Ciklusi u visokom obrazovanju i evropski sistem prenosa bodova (u daljnjem tekstu međunarodna oznaka: ECTS)

Član 5

Visoko obrazovanje se organizuje u tri ciklusa:

– prvi ciklus vodi do akademskog zvanja završenog dodiplomskog studija Šthe degree of BachelorĆ ili ekvivalenta, stečenog nakon najmanje tri i najviše četiri godine redovnog studija nakon sticanja svjedočanstva o završenoj srednjoj školi, koji se vrednuje sa najmanje 180, odnosno 240 ECTS bodova,

– drugi ciklus vodi do akademskog zvanja magistra ili ekvivalenta, stečenog nakon završenog dodiplomskog studija, traje jednu ili dvije godine, a vrednuje se sa 60 odnosno 120 ECTS bodova, i to tako da u zbiru sa prvim ciklusom nosi 300 ECTS bodova,

– treći ciklus vodi do akademskog zvanja doktora ili ekvivalenta, traje tri godine i vrednuje se sa 180 ECTS bodova.

Jedan semestar studija nosi 30 ECTS bodova u svakom ciklusu.

Iz odredaba stava 1. ovog člana izuzima se studij medicinske grupe nauka u prvom ciklusu koji se vrednuje do 360 ECTS bodova.

4. Pravo na akademsku titulu i zvanje

Član 6

Završetkom stepena prvog ciklusa stiče se pravo na određenu akademsku titulu, odnosno stručno zvanje u određenoj oblasti, definisano Pravilnikom o korišćenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja.

Završetkom stepena drugog ciklusa stiče se akademska titula i zvanje magistra za određenu oblast, što je definisano Pravilnikom o korišćenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja.

Završetkom stepena trećeg ciklusa stiče se akademska titula i naučno zvanje doktora nauka za određenu oblast, što je definisano Pravilnikom o korišćenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja.

Osim zvanja koja se dodjeljuju honoris causa (počasni doktorat nauka), ne mogu se dodjeljivati nikakva druga zvanja koja nisu predviđena ovim Zakonom, odnosno Pravilnikom o korišćenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja.

Pravilnik o korišćenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja iz stava 4. ovog člana donosi Savjet ministara BiH, na predlog Ministarstva civilnih poslova BiH.

DIO II – VISOKOŠKOLSKE USTANOVE

1. Pristup visokom obrazovanju

Član 7

Pristup visokom obrazovanju imaju svi oni koji su završili četvorogodišnju srednju školu u Bosni i Hercegovini.

Visokom obrazovanju kojim se bave licencirane visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini pristup neće biti ograničen, direktno ili indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi kao što su: pol, rasa, seksualna orijentacija, fizički ili drugi nedostatak, bračno stanje, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje, starosna dob ili neki drugi status.

Član 8

Učenici koji su srednju školu završili u inostranstvu dokaz o završenoj školi, svjedočanstvo ili diplomu, podnose na ocjenu nadležnoj instituciji, koja uzima u obzir kriterijume i procedure za priznavanje stranih kvalifikacija, ustanovljene u skladu sa principima Konvencije o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskom regionu.

Priznaće se, u pravilu, svjedočanstvo ili diploma koji pokazuju nivo obrazovanja koji se suštinski ne razlikuje od obrazovanja u Bosni i Hercegovini i koji nosiocu daje pravo da se prijavi na univerzitet ili pristupi polaganju prijemnog ispita za univerzitet u datoj stranoj zemlji.

Član 9

Visoko obrazovanje može se sticati redovno, vanredno, učenjem na daljinu, ili kombinacijom ova tri načina studiranja, onako kako to predviđa statut visokoškolske ustanove.

2. Visokoškolske ustanove

Član 10

Visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini su univerziteti i visoke škole.

Termin “univerzitet”:

– ograničen je na visokoškolske ustanove koje se bave i nastavnim i istraživačkim radom, koje nude akademske stepene sva tri ciklusa, s ciljevima koji uključuju unapređenje znanja, misli i školstva u Bosni i Hercegovini, obrazovni, kulturni, društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, promociju demokratskog građanskog društva i postizanje najviših standarda nastave i istraživačkog rada;

– odnosi se na visokoškolsku ustanovu koja realizuje najmanje pet različitih studijskih programa iz najmanje tri naučne oblasti – prirodne nauke, tehničke nauke, biomedicina i zdravstvo, biotehničke nauke, društvene nauke i humanističke nauke.

Termin “visoka škola”:

– ograničen je na visokoškolsku ustanovu koja je akreditovana da daje diplome i stepene prvog ciklusa, s ciljevima koji uključuju pripremu i obuku pojedinaca za stručni, ekonomski i kulturni razvoj Bosne i Hercegovine i promociju demokratskog građanskog društva, te postizanje visokih standarda nastave i učenja;

– odnosi se na visokoškolsku ustanovu koja realizuje najmanje jedan studijski program iz jedne naučne oblasti i ispunjava druge uslove u skladu sa zakonom.

Član 11

Ne može se uskratiti ili ograničiti sloboda visokoškolskim ustanovama da:

– inoviraju načine sticanja visokog obrazovanja u okviru svojih licenci i

– nude studijske programe za sticanje vještina potrebnih ili korisnih za ostvarivanje ciljeva visokog obrazovanja.

3. Statut visokoškolske ustanove

Član 12

Statut je osnovni akt visokoškolske ustanove kojim se uređuju pitanja značajna za obavljanje djelatnosti ustanove.

Statut donosi senat, uz prethodno pribavljeno mišljenje upravnog odbora visokoškolske ustanove.

Statut svake visokoškolske ustanove mora da bude usaglašen sa ovim Zakonom.

4. Tijela univerziteta i visoke škole

Član 13

Tijela univerziteta su:

– upravni odbor,

– senat,

– rektor.

Univerzitet može da ima organizacione jedinice kao što su fakulteti, akademije, visoke škole ili naučni instituti, koji izvode nastavni, naučnoistraživački i umjetnički rad u jednoj ili više obrazovnih i naučnih oblasti.

Organizacija i nadležnosti organizacionih jedinica bliže se utvrđuju statutom univerziteta.

Tijela visoke škole su:

– upravni odbor,

– senat,

– direktor.

5. Upravni odbor

Član 14

Odgovornost za poslovanje licencirane javne visokoškolske ustanove nosi upravni odbor univerziteta ili visoke škole (u daljnjem tekstu: upravni odbor).

Upravni odbor obavlja poslove utvrđene zakonom i statutom univerziteta, a naročito:

– daje mišljenje o statutu visokoškolske ustanove, te donosi opšti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i druge opšte akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove;

– donosi odluku o osnivanju drugih pravnih lica, u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove;

– utvrđuje planove finansiranja i razvoja;

– na prijedlog senata visokoškolske ustanove, donosi godišnji program rada visokoškolske ustanove

– donosi finansijski plan i usvaja godišnji obračun;

– usmjerava, kontroliše i ocjenjuje rad rektora ili direktora u domenu finansijskog poslovanja;

– rješava pitanja odnosa sa osnivačem;

– odlučuje o korišćenju sredstava preko iznosa utvrđenog statutom visokoškolske ustanove;

– odlučuje o prigovoru zaposlenika na odluke tijela visokoškolske ustanove koja su u prvom stepenu odlučivala o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenika iz radnog odnosa;

– podnosi osnivaču najmanje jednom godišnje izvještaj o poslovanju visokoškolske ustanove;

– obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom, aktom o osnivanju i statutom visokoškolske ustanove.

Član 15

Upravni odbor ima između sedam i jedanaest članova, od kojih najmanje jednu trećinu imenuje osnivač, a ostale imenuje senat te visokoškolske ustanove u skladu sa statutom.

Senat univerziteta imenuje i razrješava članove upravnog odbora na mandat od četiri godine, u javnoj i transparentnoj proceduri javnog konkursa.

6. Senat visokoškolske ustanove

Član 16

Odgovornost za akademska pitanja u visokoškolskoj ustanovi ima senat, kao najviše akademsko tijelo koje čine predstavnici akademskog osoblja i studenti.

Senat visokoškolske ustanove odlučuje o svim akademskim pitanjima, a posebno:

– odlučuje o pitanjima nastavne, naučne, umjetničke i stručne djelatnosti visokoškolske ustanove;

– donosi statut visokoškolske ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje upravnog odbora;

– donosi opšte akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove;

– donosi nastavne planove i nastavne programe dodiplomskog, postdiplomskog i doktorskog studija;

– bira rektora i prorektora univerziteta, odnosno direktora visoke škole;

– vrši izbor akademskog osoblja na prijedlog naučno-nastavnog vijeća, odnosno naučno-istraživačkog vijeća organizacione jedinice;

– imenuje komisije u postupku sticanja doktorata nauka;

– dodjeljuje počasna zvanja profesor emerituste počasni doktor nauka;

– daje inicijativu upravnom odboru za organizovanje i ukidanje fakulteta i drugih organizacionih jedinica na univerzitetu;

– obavlja i druge poslove u skladu sa zakonima i statutom visokoškolske ustanove.

Senat visokoškolske ustanove odlučuje o akademskim pitanjima na predlog stručnih tijela organizacionih jedinica, kao i drugih tijela visokoškolske ustanove i predstavničkih tijela studenata.

Najmanje 15% članova senata su studenti, predstavnici studenata iz svakog ciklusa.

Broj članova, sastav i način rada senata utvrđuju se statutom visokoškolske ustanove.

7. Rektor univerziteta i direktor visoke škole

Član 17

Univerzitetom rukovodi rektor, a visokom školom direktor, u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove.

Rektor univerziteta, odnosno direktor visoke škole, za svoj rad u domenu akademskih pitanja odgovara senatu, a u domenu poslovanja upravnom odboru.

Rektor univerziteta, odnosno direktor visoke škole, obavlja poslove utvrđene zakonom i statutom visokoškolske ustanove, a naročito:

– zastupa i predstavlja visokoškolsku ustanovu;

– organizuje i rukovodi radom univerziteta, odnosno visoke škole, i odgovoran je za zakonitost rada;

– donosi pojedinačne akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove;

– predlaže opšte akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove;

– predlaže tijelima visokoškolske ustanove mjere za unapređenje rada;

– predlaže upravnom odboru mjere za djelotvorno i zakonito obavljanje djelatnosti visokoškolske ustanove;

– predlaže osnove planova rada i razvoja visokoškolske ustanove;

– predlaže upravnom odboru unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta;

– sprovodi odluke upravnog odbora i drugih tijela visokoškolske ustanove;

– odlučuje o korišćenju sredstava do iznosa utvrđenog statutom visokoškolske ustanove;

– odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenika iz radnog odnosa;

– podnosi upravnom odboru izvještaj o finansijskom poslovanju visokoškolske ustanove;

– naredbodavac je za izvršenje finansijskog plana;

– učestvuje u radu Rektorske konferencije Bosne i Hercegovine;

– obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove.

Član 18

Rektora javnog univerziteta bira senat na osnovu javnog konkursa.

Za rektora može da bude izabran nastavnik u naučnonastavnom zvanju redovnog profesora koji ispunjava uslove za to zvanje na univerzitetu na kojem se prijavljuje.

Direktora javne visoke škole bira senat na osnovu javnog konkursa.

Za direktora javne visoke škole može da bude birano lice koje ispunjava uslove za nastavnika te visoke škole.

Rektor, odnosno direktor, bira se na mandat od četiri godine i može da bude ponovo izabran.

8. Pravni subjektivitet i institucionalna autonomija

Član 19

Osim ako zakonom nije drugačije propisano, svaka licencirana javna visokoškolska ustanova, bilo univerzitet ili visoka škola, ima puni pravni subjektivitet u vezi sa onim pitanjima koja su predmet ovog Zakona, uključujući i ovlašćenja da:

– raspolaže i upravlja zemljištem i zgradama koje su u njenom vlasništvu, u skladu sa primjenljivim zakonima;

– prima i upravlja sredstvima iz bilo kojeg zakonitog izvora;

– određuje i ubire školarinu i druge naknade u skladu sa zakonom;

– zapošljava osoblje;

– sklapa ugovore za robu i usluge;

– ustanovljava pravne odnose sa studentima;

– osniva komercijalna preduzeća za obrazovne i istraživačke svrhe;

– sklapa sporazume sa drugim visokoškolskim institucijama u Bosni i Hercegovini i inostranstvu;

– sklapa ugovorne odnose sa privrednim subjektima o javno-privatnom partnerstvu;

– ima druga ovlašćenja neophodna za djelotvorno obavljanje svojih funkcija.

Sva novčana sredstva dobijena iz budžeta, sopstveni prihodi, naplaćene školarine i novčana sredstva iz drugih izvora pripadaju visokoškolskoj ustanovi i troše se u skladu sa zakonom, statutom i usvojenim finansijskim planom.

Član 20

Statut visokoškolske ustanove predviđa organizacionu strukturu unutar ustanove, koju čine jedinice koje mogu da budu fakulteti, instituti, centri, akademije ili škole.

S ciljem promovisanja i obezbjeđivanja integracija akademskog, finansijskog i prostornog planiranja i razvoja ustanove, godinu dana nakon stupanja na snagu ovog Zakona takve jedinice neće imati pravni subjektivitet nezavisno od ustanove. U prelaznom periodu, od stupanja na snagu ovog Zakona, fakulteti koji već imaju status pravnog lica u skladu sa sadašnjim propisima mogu taj status da zadrže, ali ne mogu da stvore finansijske obaveze izvan naznačenog prelaznog perioda.

S ciljem promovisanja inicijative jedinica, statutom ustanove precizira se na koji način i u kojem omjeru jedinice imaju akademska i finansijska ovlašćenja i preuzimaju odgovornost unutar ustanove. Statutom se regulišu pitanja u vezi sa otvaranjem trezorskog podračuna organizacione jedinice, način nastupanja organizacionih jedinica na tržištu, način raspolaganja novčanim sredstvima koja se ostvare na tržištu, donacijama ili na drugi način izvan budžetskog finansiranja.

Član 21

Visokoškolske ustanove uživaju slobodu u nastavnom i naučnoistraživačkom radu u okviru svojih licenci, bez miješanja organa javne vlasti.

Posebnim zakonom regulišu se pitanja naučnoistraživačkog rada.

Naučnoistraživački rad na visokoškolskim ustanovama može se sufinansirati iz sredstava budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH, u skladu sa važećim propisima na državnom nivou.

Član 22

Visokoškolske ustanove, u skladu sa odredbama ovog Zakona, imaju pravo da:

– izaberu svoje upravna i rukovodeća tijela i da im odrede mandat;

– urede svoje strukture i aktivnosti sopstvenim pravilima u skladu sa ovim Zakonom, drugim važećim zakonima i svojim statutima;

– izaberu nastavno i drugo osoblje;

– primaju studente i odrede metode nastave i provjere znanja studenata;

– samostalno razvijaju i primjenjuju nastavne planove i programe i istraživačke projekte;

– u okviru raspoloživih finansijskih sredstava izaberu predmete koji će se predavati;

– na univerzitetima, dodjeljuju zvanja profesorima i drugom osoblju;

– odrede kao službeni jezik, ili službene jezike, jedan ili više jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.

Član 23

Objekti licenciranih visokoškolskih ustanova su nepovredivi.

Bez odobrenja rektora univerziteta, direktora visoke škole ili lica koje su oni ovlastili, policija i drugi organi za gonjenje i sprečavanje krivičnih djela nemaju pristup univerzitetu ili visokoj školi.

Izuzetno, s ciljem sprečavanja krivičnog djela ili zaustavljanja izvršenja krivičnog djela mogu se preduzeti neophodne mjere, s tim da se o preduzetim radnjama odmah obavijesti uprava univerziteta, odnosno visoke škole.

9. Prava i obaveze akademskog osoblja

Član 24

Svaka visokoškolska ustanova unijeće u svoj statut ili ekvivalentni osnovni dokument i to da akademsko osoblje uživa slobodu, u okviru zakona, da ispituje i testira stečeno znanje i da nudi nove ideje i kontroverzna ili nepopularna mišljenja, a da se time ne izlaže opasnosti da izgubi zaposlenje ili bilo koje druge privilegije koje eventualno u visokoškolskoj ustanovi uživa.

Pravo akademskog osoblja visokoškolskih ustanova na slobodu govora može da bude ograničeno samo zakonom.

Član 25

Statut svake javne visokoškolske ustanove i osnovni dokument svake privatne visokoškolske ustanove, kao uslov za akreditaciju, sadrži i odredbe koje:

– obezbjeđuju osoblju slobodu organizovanja i okupljanja u skladu sa zakonom;

– štite osoblje od diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su: pol, rasa, seksualna orijentacija, bračni status, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, povezanost sa nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status.

Član 26

Akademsko osoblje visokoškolskih ustanova ima pravo da objavljuje rezultate svog istraživačkog rada, u skladu sa pravilima koje univerzitet ima u vezi sa korišćenjem prava na intelektualnu imovinu u korist univerziteta i poštujući prava trećih lica.

10. Akademska zvanja

Član 27

Visokoškolske ustanove dodjeljuju akademska zvanja, koja mogu da budu nastavna, naučnonastavna ili umjetnička.

Univerzitet dodjeljuje naučnonastavna i umjetnička zvanja, i to:

– redovni profesor

– vanredni profesor

https://www.medijator-prnjavorac.com/

– docent

– lektor

– viši asistent

– asistent

Visoka škola dodjeljuje nastavna i umjetnička zvanja, i to:

– profesor visoke škole

– predavač visoke škole

– asistent.

11. Izbor akademskog osoblja

Član 28

Minimalni uslovi za izbor akademskog osoblja u naučnonastavna zvanja na visokoškolskoj ustanovi su:

– asistent: odgovarajući univerzitetski stepen sa najmanje 240 ECTS bodova i najnižom prosječnom ocjenom 8 ili 3,5;

– viši asistent: stepen drugog ciklusa (magisterij);

– lektor: stepen drugog ciklusa (magisterij);

– docent: naučni stepen doktora u datom području, najmanje tri (3) naučna rada objavljena u priznatim publikacijama, pokazane nastavničke sposobnosti;

– vanredni profesor: proveden najmanje jedan izborni period u zvanju docenta, te najmanje pet naučnih radova objavljenih u priznatim publikacijama, objavljena knjiga i originalni stručni uspjeh kao što je projekat, patent ili originalni metod, sve nakon izbora u zvanje docenta, mentorstvo kandidata za stepen drugog ciklusa;

– redovni profesor: proveden najmanje jedan izborni period u zvanju vanrednog profesora, najmanje dvije objavljene knjige, najmanje osam naučnih radova objavljenih u priznatim publikacijama, sve nakon sticanja zvanja vanrednog profesora, te uspješno mentorstvo kandidata za stepen drugog i trećeg ciklusa.

Član 29

Minimalni uslovi za izbor u umjetničkonastavna zvanja u koja se bira akademsko osoblje na studijskim profilima na univerzitetu, ako je za nastavni predmet od naročitog značaja umjetnički kriterijum, jesu:

– asistent: završen stepen prvog ciklusa, sa najmanje 240 ECTS bodova i prosječnom ocjenom 8 ili 3,5;

– viši asistent: završen stepen drugog ciklusa, odnosno stepen prvog ciklusa i javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva;

– docent: završen stepen najmanje prvog ciklusa, veći broj javno predstavljenih oblika umjetničkog stvaralaštva i pokazani rezultati u nastavnom radu;

– vanredni profesor: završen stepen najmanje prvog ciklusa, veći broj javno predstavljenih oblika umjetničkog stvaralaštva, priznanja za uspješno djelovanje u odgovarajućoj oblasti umjetnosti i pokazani rezultati u nastavnom radu;

– redovni profesor: završen stepen najmanje prvog ciklusa, veći broj javno predstavljenih oblika umjetničkog stvaralaštva koji su značajno doprinijeli razvoju kulture i umjetnosti i doprinos podizanju nastavnog i umjetničkog kadra.

Član 30

Minimalni uslovi za izbor u nastavna zvanja na visokoj školi su:

– asistent: završen stepen prvog ciklusa, sa najmanjom prosječnom ocjenom 8 ili 3,5;

– predavač visoke škole: završen stepen drugog ciklusa i pokazana nastavna sposobnost;

– profesor visoke škole: završen stepen trećeg ciklusa i pokazana nastavna sposobnost.

Na visokoj školi nastavu mogu da izvode i lica koja imaju zvanja redovnog profesora, vanrednog profesora i docenta, birana na univerzitetima.

Član 31

Minimalni uslovi za izbor u umjetnička zvanja na visokoj školi su:

– asistent: završen stepen prvog ciklusa, sa najmanjom prosječnom ocjenom 8 ili 3,5;

– predavač visoke škole: završen stepen najmanje prvog ciklusa, javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva i pokazana nastavna sposobnost;

– profesor visoke škole: završen stepen prvog ciklusa, istaknuti javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva i pokazana nastavna sposobnost.

Na visokoj školi nastavu mogu da izvode i lica koja imaju izbor na umjetničko-nastavnim predmetima na univerzitetima.

Član 32

Prilikom izbora u isto ili više zvanje, u obzir se uzimaju samo objavljeni radovi, knjige i rezultati sopstvenih istraživanja u primjeni, projekti, te mentorstva, odnosno javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva u vremenu od posljednjeg izbora.

Član 33

Period na koji se bira akademsko osoblje na univerzitetu je:

– asistent na period od četiri godine bez mogućnosti reizbora;

– viši asistent na period od pet godina sa mogućnošću ponovnog izbora isključivo ako postigne stepen trećeg ciklusa;

– lektor na period od pet godina bez mogućnosti reizbora;

– docent na period od pet godina sa mogućnošću ponovnog izbora;

– vanredni profesor na period od šest godina sa mogućnošću ponovnog izbora;

– redovni profesor trajno.

Redovni profesor zaključuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Period na koji se bira akademsko osoblje na visokoj školi je:

– asistent na period od četiri godine bez mogućnosti reizbora;

– predavač visoke škole na period od pet godina sa mogućnošću ponovnog izbora;

– profesor visoke škole trajno.

Akademsko osoblje zaključuje ugovor o radu sa visokoškolskom ustanovom na određeno vrijeme, i to na period na koji je izabran. Nakon isteka tog peroida, visokoškolska ustanova dužna je da zaključi novi ugovor o radu sa svakim članom akademskog osoblja koji je izabran u isto ili više akademsko zvanje.

Član 34

Izbor akademskog osoblja u svim slučajevima se sprovodi javnim konkursom, u skladu sa kriterijumima određenim zakonom, statutom visokoškolske ustanove i opšteprihvaćenim standardima u datoj struci.

Član 35

Zaštita prava akademskog i drugog osoblja visokoškolskih ustanova ostvaruje se u skladu sa statutom i drugim aktima visokoškolske ustanove. Protiv konačne odluke visokoškolske ustanove može se pokrenuti spor pred nadležnim sudom.

12. Prava i obaveze studenata

Član 36

Studenti koji su primljeni i upisani u visokoškolsku ustanovu stupaju u ugovorni odnos s tom ustanovom.

Studenti imaju sljedeća prava, koja mogu da budu dodatno razrađena u statutu ustanove:

– da prisustvuju svim predavanjima, seminarima i drugim oblicima nastave organizovanim u okviru njihovih predmeta u skladu sa njihovim položajem i zavisno od mogućnosti i drugih oblika organizovane nastave;

– da koriste biblioteke i druge usluge za studente koji se nalaze u ustanovi;

– da učestvuju na izborima za studentska mjesta u studentskim predstavničkim i drugim tijelima ustanovljenim u skladu sa statutom ustanove, i

– pravo da im se priznaju i prenesu bodovi između akreditovanih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini.

Član 37

Studenti upisani na univerzitet ili visoku školu obavezni su da:

– se pridržavaju pravila koje je uspostavila ustanova;

– ukazuju dužno poštovanje prema pravima osoblja i drugih studenata;

– ukazuju dužnu i punu pažnju svom studiju i da učestvuju u akademskim aktivnostima.

Član 38

Statut ili ekvivalentni osnovni dokument svake visokoškolske ustanove sadrži odredbe koje:

– obezbjeđuju slobodu studenata da, u skladu sa zakonom, ispituju i testiraju stečena znanja i da nude nove ideje te kontroverzna i nepopularna mišljenja, a da se time ne izlažu opasnosti da izgube svoj status ili bilo koje druge privilegije koju eventualno u ustanovi uživaju;

– obezbjeđuju studentima, u skladu sa zakonom, slobodu govora, organizovanja i okupljanja;

– štite studente od diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su: pol, rasa, seksualna orijentacija, bračni status, boja kože, vjera, jezik, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, povezanost sa nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status;

– pružaju pravične i nepristrasne mehanizme za rješavanje disciplinskih pitanja koja se tiču studenata.

Član 39

Studenti imaju pravo da iznesu svoja viđenja u pogledu kvaliteta nastave ili drugih usluga ustanove, a statut sadrži odredbe za pravično rješavanje takvih pritužbi.

Okolnosti pod kojima studenti mogu da budu ispisani iz akademskih ili disciplinskih razloga, kao i žalbene procedure, razrađene su statutom ustanove.

Studenti imaju pravo da ospore pred nadležnim sudom sve konačne odluke visokoškolske ustanove iz stava 2. ovog člana koje se na njih odnose.

Član 40

Statut ili drugi osnovni dokument visokoškolske ustanove predviđa uspostavljanje studentskog predstavničkog tijela.

Predstavničko tijelo zastupa interese studenata i daje doprinos društvenim, kulturnim, akademskim ili fizičko-rekreativnim potrebama studenata, na osnovu demokratskih principa i u skladu sa zakonom.

Studentska predstavnička tijela mogu da osnuju asocijaciju studentskih predstavničkih tijela u Bosni i Hercegovini, putem koje se ostvaruje članstvo u međunarodnim organizacijama i asocijacijama studenata.

Član 41

Status studenta prestaje završetkom studijskog programa i dobijanjem stepena za koji se školuje, ispisivanjem iz visokoškolske ustanove prije završetka studija, odnosno kada student ne upiše narednu godinu studija, ili ne obnovi upis u istu godinu u propisanom roku, a ne miruju mu prava i obaveze studenta.

Status redovnog studenta može da prestane i ako visokoškolska ustanova izrekne takvu disciplinsku mjeru. Status redovnog studenta prestaje i kada redovni student dva puta obnovi istu studijsku godinu i ne stekne uslove za upis u višu godinu studija.

DIO III – INSTITUCIJE U OBLASTI VISOKOG OBRAZOVANjA

1. Ministarstvo civilnih poslova BiH

Član 42

Ministarstvo civilnih poslova BiH odgovorno je za sprovođenje ovog Zakona i za:

– koordinaciju i razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, uz konsultacije sa drugim nadležnim ministarstvima;

– promociju integracije nastavnog i istraživačkog rada i stimulaciju istraživačkih programa na univerzitetima;

– promociju mobilnosti studenata i osoblja u oblasti visokog obrazovanja u Evropi i svijetu;

– promociju veza između visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i visokoškolskih ustanova u regionu i svijetu;

– promociju jednakih mogućnosti pristupa visokom obrazovanju, stručnom razvoju i obuci, cjeloživotnom učenju i svim drugim aspektima visokog obrazovanja;

– podržavanje i podsticanje jačih veza između sektora visokog obrazovanja, industrije, privrede i društva.

2. Rektorska konferencija Bosne i Hercegovine

Član 43

Sporazumom univerziteta uspostavlja se Rektorska konferencija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Rektorska konferencija).

Rektorska konferencija utvrđuje i zastupa zajedničke interese univerziteta u Bosni i Hercegovini, te ostvaruje saradnju sa obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini.

Punopravni članovi Rektorske konferencije mogu da budu rektori licenciranih i akreditovanih univerziteta u Bosni i Hercegovini.

Rektorska konferencija finansira se iz doprinosa članova Rektorske konferencije, te drugih prihoda koje ostvari.

Rektorska konferencija djeluje i kao savjetodavno tijelo za sprovođenje procesa reforme visokog obrazovanja.

Rektorska konferencija odluke donosi konsenzusom.

3. Centar za informisanje i priznavanje dokumenata

Član 44

Ovim Zakonom osniva se Centar za informisanje i priznavanje dokumenta iz oblasti visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: CIP).

CIP je samostalna upravna organizacija, a nadležan je za informisanje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Konvencije o priznavanju diploma u visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija).

Član 45 www.webdesignstudio.ba

CIP je nadležan za:

– informisanje i priznavanje u oblasti visokog obrazovanja;

– koordiniranje i međunarodnu razmjenu akademskog osoblja, studenata i programa u oblasti visokog obrazovanja;

– predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim projektima u oblasti visokog obrazovanja iz svoje nadležnosti;

– putem međunarodne mreže centara za informacije (mreže ENIC/NARIC), pružanje informacija visokoškolskim ustanovama u BiH u vezi sa stranim visokoškolskim ustanovama i programima, kao osnov za priznavanje stepena i diploma za daljnje školovanje na visokoškolskim ustanovama u BiH i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u tim mrežama;

– daje obavještenje i mišljenje o stranim stepenima i diplomama u Bosni i Hercegovini u svrhu nastavljanja školovanja na visokoškolskim ustanovama u BiH;

– daje savjete i informacije o pitanjima iz svog djelokruga stranama sa zakonitim interesom;

– u skladu sa Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima, donosi preporuke ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH o priznavanju diploma stečenih van BiH s ciljem zaposlenja, nastavka obrazovanja i ostvarivanja drugih prava koja proističu iz stečene kvalifikacije.

Član 46

Rad CIP-a uređuje se statutom.

Saglasnost na statut CIP-a daje Savjet ministara BiH.

CIP-om rukovodi direktor kojeg, nakon sprovedenog javnog konkursa, imenuje Upravni odbor CIP-a. Direktor se imenuje na mandat od četiri godine.

CIP-om upravlja Upravni odbor koji ima sedam članova. Savjet ministara BiH bira Upravni odbor poslije sprovedenog javnog konkursa na bazi pariteta. U Upravni odbor biraju se po dva predstavnika svakog konstitutivnog naroda i jedan predstavnik nacionalnih manjina.

Članovi Upravnog odbora CIP-a biraju se na mandat od tri godine sa mogućnošću reizbora, pod uslovom da se inicijalno imenovanje sprovede u fazama, tako da svake godine jedna trećina članova bude reizborna ili ponovo imenovana.

Upravni odbor odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova pod uslovom da takvu većinu čini po jedan glas predstavnika svakog konstitutivnog naroda.

CIP se finansira iz budžeta institucija BiH.

4. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i obezbjeđivanje kvaliteta

Član 47

Ovim Zakonom osniva se Agencija za razvoj visokog obrazovanja i obezbjeđivanje kvaliteta (u daljnjem tekstu: Agencija).

Agencija je samostalna upravna organizacija.

Član 48

Agencija je nadležna za:

– utvrđivanje jasnih, transparentnih i pristupačnih kriterijuma za akreditaciju visokoškolskih ustanova i donošenje normi kojima se određuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja;

– utvrđivanje kriterijuma za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova;

– davanje preporuka o kriterijumima i standardima ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova, te za prestrukturiranje studijskih programa;

– davanje preporuka o kriterijumima za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa;

– davanje preporuke o najnižim školarinama za sve studente na akreditovanim visokoškolskim ustanovama, s ciljem usklađivanja najnižih školarina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine;

– davanje savjeta o politici rada i razvoja ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH;

– davanje savjeta i informacija o pitanjima iz svoje nadležnosti zainteresovanim strankama;

– utvrđivanje standarda kvaliteta, analiziranje kvaliteta, davanje preporuka za otklanjanje nedostataka kvaliteta studija i visokoškolskih ustanova;

– predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama za kvalitet u visokom obrazovanju;

– predlaganje opštih smjernica i kriterijuma na osnovu kojih se iz budžeta institucija BiH mogu dodjeljivati sredstva visokoškolskim ustanovama za naučnoistraživački rad;

– donošenje pravilnika i drugih akata iz svoje nadležnosti.

4.1. Akreditacija visokoškolskih ustanova

Član 49

U oblasti akreditacije, Agencija je nadležna za:

– raspisivanje javnog konkursa za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno njihovih studijskih programa (u daljnjem tekstu: stručnjaci);

– osnivanje komisije za utvrđivanje liste stručnjaka koji zadovoljavaju kriterijume iz člana 48. alineja 2. ovog Zakona. Komisija ima pet članova, a čini je po jedan predstavnik: Rektorske konferencije, jednog kantonalnog ministarstva, ministarstva Republike Srpske, Brčko Distrikta BiH, te predstavnik Agencije;

– dostavljanje utvrđene liste stručnjaka na usvajanje svim ministarstvima obrazovanja u Bosni i Hercegovini i nadležnom odjelu Brčko Distrikta BiH;

– imenovanje komisije stručnjaka, na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti u pogledu izbora stručnjaka sa utvrđene liste stručnjaka;

– davanje preporuke nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka;

– postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko Distrikt BiH, u skladu sa članom 48. alineja 1. ovog Zakona;

– ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji sa normama i kriterijumima iz člana 48. alineja 1. ovog Zakona i, u slučaju utvrđene neusklađenosti, davanje preporuke Upravnom odboru za preduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Žalbu na rješenje o poništenju rješenja o akreditaciji nadležne obrazovne vlasti podnose Upravnom odboru Agencije;

– vođenje državnog registra akreditovanih visokoškolskih ustanova;

– stalnu dostupnost na svojoj internet stranici liste akreditovanih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i njeno objavljivanje najmanje jednom godišnje u “Službenom glasniku BiH”, a najmanje dva puta godišnje u trima visokotiražnim dnevnim novinama.

4.2. Forma i sadržaj diplome i dodatka diplomi

Član 50

Agencija donosi uputstvo o formi i sadržaju diplome i dodatka diplome koju izdaju akreditovane visokoškolske ustanove.

4.3. Statut i organi Agencije

Član 51

Rad Agencije uređuje se statutom.

Saglasnost na statut Agencije daje Savjet ministara BiH.

Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i obezbjeđenje kvaliteta rukovodi direktor.

Direktora i njegove zamjenike, nakon sprovedenog javnog konkursa, bira Savjet ministara BiH.

Mandat direktora i njegovih zamjenika je četiri godine.

Direktor i zamjenici direktora ne mogu da budu iz istog konstitutivnog naroda.

Agencijom upravlja Upravni odbor koji ima deset članova.

Upravni odbor čine po tri člana iz sva tri konstitutivna naroda i jedan član iz reda ostalih.

Članove upravnog odbora Agencije bira Parlamentarna skupština BiH na mandat od tri godine sa mogućnošću reizbora, pod uslovom da se inicijalno imenovanje sprovede u fazama, tako da svake godine jedna trećina članova bude reizborna, ili ponovo imenovana.

Upravni odbor odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova pod uslovom da takvu većinu čine najmanje dvije trećine glasova predstavnika svakog konstitutivnog naroda.

Upravni odbor čini najmanje 50% redovnih profesora univerziteta.

4.4. Finansiranje Agencije

Član 52

Agencija se finansira iz budžeta institucija BiH i iz sopstvenih prihoda.

DIO IV – AKADEMSKI STEPENI I DIPLOME

1. Dodjela akademskih stepena i diploma

Član 53

Akreditovana visokoškolska ustanova ovlašćena je da dodjeljuje akademske stepene i diplome navedene u njenom uvjerenju o akreditaciji.

Statut visokoškolske ustanove navodi akademske stepene i diplome koje ustanova dodjeljuje te uključuje i ovlašćenje za donošenje akademskih i drugih pravila za dodjelu takvih stepena i diploma.

Stepen prvog ciklusa i drugi programi koji vode do diplome koje nudi javna visokoškolska ustanova ustrojeni su fleksibilno, tako da omoguće ulazak i izlazak u odgovarajućim fazama, uz dodjelu kreditnih bodova i/ili kvalifikacija, zavisno od napretka koji je student ostvario.

U formulisanju pravila, javna visokoškolska ustanova obezbjeđuje poštovanje važećeg evropskog sistema prenosa kreditnih bodova.

Osim ovoga, visokoškolska ustanova uživa slobodu organizacije svojih planova i programa, šema provjere znanja i ocjenjivanja, kroz pravila koja su transparentna, pravična i lako dostupna studentima.

Član 54

Nadležni državni organi, te drugi organi i organizacije u Bosni i Hercegovini će, u svrhu zaposlenja ili javne funkcije, priznavati samo one akademske stepene i diplome koje izdaju akreditovane visokoškolske ustanove.

Dužnost akreditovane visokoškolske ustanove je da svakom licu kojem dodijeli akademski stepen ili diplomu izda diplomu i dodatak diplomi ovjeren pečatom visokoškolske ustanove.

Član 55

Nakon što su dodijeljeni, akademski stepen ili diploma mogu se opozvati samo u posebnim okolnostima datim u pravilima sadržanim u statutu visokoškolske ustanove i na takvu odluku može se podnijeti žalba pred nadležnim sudom.

Ministarstvo civilnih poslova BiH može, u konsultacijama sa drugim relevantnim vladinim tijelima, da propiše, u obliku pravila, obrazovne zahtjeve koji predstavljaju dodatak u odnosu na akademski stepen ili diplomu za ulazak u bilo koju profesiju, koja može da bude regulisana drugim zakonom, ili u smislu bilo koje međunarodne konvencije ili sporazuma.

DIO V – ZAVRŠNE ODREDBE

1. Stečena naučna i stručna zvanja

Član 56

Lica koja su stekla određena naučna i stručna zvanja zadržavaju pravo da ih koriste u skladu sa propisima prema kojima su ih stekli.

Lica iz stava 1. ovog člana mogu da traže od visokoškolske ustanove na kojoj su stekli ta zvanja da im u postupku i pod uslovima predviđenim statutom visokoškolske ustanove izda dokument (potvrdu ili diplomu) o ekvivalenciji ranije stečenog akademskog naziva sa novim akademskim nazivima. Lica iz stava 1. ovog člana imaju pravo i na izdavanje dodatka diplomi.

Doktorat nauka stečen prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu ovog Zakona istovrsni su sa doktoratima nauka stečenim prema ovom Zakonu, te lica koja su ih stekla imaju ista prava kao i lica koja su doktorat nauka stekla prema ovom Zakonu.

Član 57

Lica izabrana u akademska zvanja koja ta zvanja imaju na dan stupanja na snagu ovog Zakona ih zadržavaju.

Ako ovaj Zakon ili propisi koji su važili prije njegovog stupanja na snagu za zatečena zvanja ili radna mjesta zahtijevaju reizbor ili izbor u više zvanje, reizbor ili postupak izbora u isto zvanje sprovešće se u roku predviđenim propisom prema kojem je izbor izvršen. Ako taj propis ne predviđa rok, izbor ili reizbor, sprovešće se u roku predviđenom ovim Zakonom i računa se od dana njegovog stupanja na snagu. U svakom slučaju reizbor ili izbor sprovešće se prema odredbama ovog Zakona.

Izbori u akademska zvanja započeti prema odredbama propisa koji su važili prije stupanja na snagu ovog Zakona završiće se prema tim propisima, najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

2. Prilagođavanje studija ovom Zakonu

Član 58

Visokoškolske ustanove počinju da prilagođavaju studij ovom Zakonu danom njegovog stupanja na snagu. Ustrojavanje će se završiti i organizacija studija početi sprovoditi prema odredbama ovog Zakona u roku od godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu, od kada će se obavezno uvesti i ECTS sistem.

3. Pravo na završetak studija

Član 59

Studenti upisani na dodiplomski i postdiplomski studij na dan stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravo da dovrše studij prema nastavnom programu i uslovima koji su važili prilikom upisa u prvu godinu studija i da steknu odgovarajući stručni, odnosno naučni naziv prema propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovog Zakona.

Studenti kojima je na osnovu prijašnjih propisa odobrena tema za izradu doktorskog rada bez doktorskog studija imaju pravo da odbrane doktorski rad i steknu doktorat nauka prema propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog Zakona.

Visokoškolske ustanove mogu da ograniče trajanje prava na završetak studija prema stavu 2. ovog člana na određeni broj godina, ali ne na manji broj godina od onog koji je studentu ostao do završetka studija prema programu po kojem je počeo studij uvećan za dvije godine.

Nakon uvođenja studija prema ovom Zakonu, studenti iz stava 2. ovog člana koji ne dovrše studij prema starom studijskom planu i programu mogu da nastave studij prema ovom Zakonu i na njemu zasnovanom nastavnom programu, u skladu sa statutom visokoškolske ustanove.

4. Usklađivanje statuta i integracija univerziteta

Član 60

Visokoškolske ustanove će uskladiti svoje statute i druge opšte akte neophodne za usklađivanje organizacije sa ovim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Članovi upravnih tijela, rektori i prorektori visokoškolskih ustanova, te dekani i prodekani fakulteta izabrani prije stupanja na snagu ovog Zakona ostaju na istoj dužnosti do isteka mandata na koji su izabrani.

Integrisanje visokoškolskih ustanova počinje danom stupanja na snagu ovog Zakona, a završiće se u roku od jedne godine od njegovog stupanja na snagu.

5. Prelazni period za akreditovanje i licenciranje

Član 61

Postojeće visokoškolske ustanove stupanjem na snagu ovog Zakona dobijaju privremenu akreditaciju od nadležne institucije. U privremenoj akreditaciji određuje se rok u kojem će se obaviti akreditovanje svakog od pojedinih programa koji se izučavaju na tim visokoškolskim ustanovama, a sve u skladu sa kriterijumima i procedurama za akreditaciju i standardima.

Akreditovanje visokoškolskih ustanova biće obavljeno u periodu od najviše četiri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

6. Imenovanje vršioca dužnosti i rok za donošenje propisa

Član 62

Savjet ministara BiH će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona imenovati upravne odbore i vršioce dužnosti direktora CIP-a i Agencije.

Agencija će u roku od godinu dana donijeti propise iz svoje nadležnosti.

7. Usklađivanje drugih zakona

Član 63

Zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni iz oblasti visokog obrazovanja uskladiće se sa odredbama ovog Zakona u periodu od šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu.

Sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja koja nisu regulisana ovim Zakonom regulisaće se zakonima na nivou Republike Srpske i kantona.

8. Status viših škola

Član 64

Zakonom Republike Srpske i zakonima kantona riješiće se status dosadašnjih viših škola najkasnije u roku od jedne godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Studenti upisani na više škole i studijske odsjeke u dvogodišnjem trajanju prije stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravo i obavezu da završe započeti studij po nastavnom planu i programu koji je važio u vrijeme njihovog upisa, u roku utvrđenom statutom tih ustanova.

9. Teološki fakulteti, visoke teološke škole i akademije

Član 65

Odredbe ovog Zakona ne odnose se na teološke fakultete, visoke teološke škole i akademije. Ove institucije mogu da budu u sastavu univerziteta, što se reguliše posebnim ugovorom.

10. Stupanje na snagu

Član 66

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”.

Krivicni zakon Bone i Hercegovine

KRIVIČNI ZAKON BOSNE I HERCEGOVINE

(“Sl. glasnik BiH”, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 37/2003, 54/2004, 61/2004, 30/2005, 53/2006, 55/2006, 8/2010, 47/2014, 22/2015, 40/2015 i 35/2018)

OPŠTI DIO

I – GLAVA PRVA – ZNAČENjE IZRAZA U OVOM ZAKONU

Osnovni pojmovi

Član 1

(1) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine sačinjavaju krivičnopravne odredbe sadržane u ovom zakonu i u drugim zakonima Bosne i Hercegovine.

(2) Teritorija Bosne i Hercegovine je suvozemna teritorija, obalno more i vodene površine unutar njenih granica, kao i vazdušni prostor nad njima.

(3) Službeno lice je izabrani ili imenovani funkcioner u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Bosne i Hercegovine i u drugim državnim i upravnim ustanovama ili službama koje obavljaju određene upravne, stručne i druge poslove u okviru prava i dužnosti vlasti koja ih je osnovala; lice koje stalno ili povremeno vrši službenu dužnost u navedenim upravnim organima ili ustanovama; ovlašćeno lice u privrednom društvu ili u drugom pravnom licu kojem je zakonom ili drugim propisom donesenim na osnovu zakona povjereno vršenje javnih ovlašćenja, a koja u okviru tih ovlašćenja vrši određenu dužnost; te drugo lice koje uz naknadu ili bez naknade vrši određenu službenu dužnost na osnovu ovlašćenja iz zakona ili drugog propisa donesenog na osnovu zakona.

(4) Kad je kao počinilac određenog krivičnog djela označeno službeno lice, lica iz stava (3) ovog člana mogu biti počinioci tih djela, ako iz obilježja pojedinog krivičnog djela ili iz pojedinog propisa ne proizlazi da počinilac može biti samo neko od tih lica.

(5) Odgovorno lice je lice u privrednom društvu ili u drugom pravnom licu kojem je, s obzirom na njegovu funkciju ili na osnovu posebnog ovlašćenja, povjeren određeni krug poslova koji se odnose na primjenu zakona ili propisa donesenih na osnovu zakona, ili opšteg akta privrednog društva ili drugog pravnog lica u upravljanju i rukovanju imovinom, ili se odnose na rukovođenje proizvodnim ili nekim drugim privrednim procesom ili na nadzor nad njima. Odgovornim licem smatra se i službeno lice u smislu stava (3) ovog člana kada su u pitanju radnje kod kojih je kao počinilac označeno odgovorno lice, a nisu propisane kao krivično djelo odredbama glave o krivičnim djelima protiv službene i druge odgovorne dužnosti, ili odredbama o krivičnim djelima počinjenim od službenog lica, propisanim u nekoj drugoj glavi ovog zakona ili drugim zakonom Bosne i Hercegovine.

(6) Kad je kao počinilac krivičnih djela označeno službeno ili odgovorno lice, sva lica iz st. (3) i (5) ovog člana mogu biti počinioci tih djela, ako iz zakonskih obilježja pojedinog krivičnog djela ne proizlazi da počinilac može biti samo neko od tih lica.

(7) Strano službeno lice je član zakonodavnog, izvršnog, upravnog ili sudskog organa strane države, javni funkcioner međunarodne organizacije i njenih organa, sudija ili drugo službeno lice međunarodnog suda.

(8) Međunarodni službenik je civilni uposlenik koji radi za međunarodnu organizaciju ili agenciju.

(9) Sudija porotnik je lice koje je član kolegijalnog tijela koje ima odgovornost odlučivanja o krivici optuženog lica u postupku suđenja.

(10) Arbitar je lice koje je, na osnovu sporazuma o arbitraži, pozvano da donese pravno obavezujuću odluku u sporu koji mu podnesu stranke sporazuma.

(11) Vojno lice, u smislu ovog zakona, jeste profesionalno vojno lice i lice u rezervnom sastavu, dok su na službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

(12) Kada je službeno lice označeno kao lice protiv kojeg je počinjeno krivično djelo, službeno lice, u smislu ovog zakona, osim lica definisanih u stavu (3) ovog člana, jeste i vojno lice iz stava (9) ovog člana.

(13) Dijete je, u smislu ovog zakona, lice koje nije navršilo 14 godina života.

(14) Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, lice koje nije navršilo 18 godina života.

(15) Pravno lice je, u smislu ovog zakona, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, kanton, grad, opština, mjesna zajednica, svaki organizacioni oblik privrednog društva i svi oblici povezivanja privrednih društava, ustanova, institucije za obavljanje kreditnih i drugih bankarskih poslova, za osiguranje imovine i lica, kao i druge finansijske institucije, fond, političke organizacije i udruženja građana i drugi oblici udruživanja koji mogu da stiču sredstva i da ih koriste na isti način kao i svaka druga institucija ili organ koji ostvaruje i koristi sredstva i kojem je zakonom priznato svojstvo pravnog lica.

(16) Privredno društvo je, u smislu ovog zakona, korporacija, preduzeće, firma, partnerstvo i svaki organizacioni oblik registrovan za obavljanje privredne djelatnosti.

(17) Udruženje je bilo koji oblik udruživanja tri ili više lica.

(18) Više lica je najmanje dva lica.

(19) Skupina ljudi je najmanje pet lica.

(20) Grupa ljudi je udruženje od najmanje tri lica koja su povezana radi činjenja krivičnih djela, pri čemu svako od njih daje svoj udio u izvršenju krivičnog djela.

(21) Organizovana grupa je grupa ljudi formirana radi neposrednog izvršenja krivičnog djela, i koja ne mora da ima formalno definisane uloge svojih članova, kontinuitet članstva ili razvijenu strukturu.

(22) Grupa za organizovani kriminal je grupa od tri ili više lica, koja postoji u izvjesnom vremenskom periodu i koja djeluje sporazumno s ciljem činjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine ili teža kazna, a radi sticanja materijalne koristi.

(23) Teroristička grupa je organizovana grupa koju čine najmanje tri lica, koja je formirana i djeluje u određenom vremenskom periodu u svrhu izvršenja nekog od krivičnih djela terorizma.

(24) Tajni podatak je informacija iz oblasti javne bezbjednosti, odbrane, spoljnih poslova i interesa, obavještajne i bezbjednosne djelatnosti ili interesa Bosne i Hercegovine, komunikacionih i drugih sistema važnih za državne interese, pravosuđe, projekte i planove značajne za odbrambenu i obavještajno-bezbjednosnu djelatnost, naučnih, istraživačkih, tehnoloških, privrednih i finansijskih poslova od važnosti za bezbjednost i funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine, odnosno bezbjednosnih struktura na svim nivoima državne organizacije Bosne i Hercegovine, a koja je određena kao tajna zakonom, drugim propisom ili opštim aktom nadležnog organa donesenim na osnovu zakona ili koja je određena kao tajni podatak u skladu s odredbama zakona i propisa o zaštiti tajnih podataka. Ovaj pojam takođe uključuje i tajni podatak druge države, međunarodne ili regionalne organizacije.

(25) Isprava ili dokument je svaki predmet koji je pogodan ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja je značajna za pravne odnose.

(26) Imovinska korist je svako ekonomsko dobro koje je direktno ili indirektno proisteklo iz krivičnog djela, a sastoji se od bilo koje imovine.

(27) Imovina obuhvata imovinu svake vrste, bilo da se sastoji u stvarima ili pravima, bilo materijalnu ili nematerijalnu, pokretnu ili nepokretnu, te pravne dokumente ili instrumente kojima se dokazuje pravo na imovinu ili interes u odnosu na takvu imovinu.

(28) Novac je metalno ili papirnato sredstvo plaćanja koje je na osnovu zakona u opticaju u Bosni i Hercegovini ili u stranoj državi.

(29) Znaci za vrijednost podrazumijevaju i strane znakove za vrijednost.

(30) Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja, kao i telefonski i drugi impulsi.

(31) Prevozno sredstvo je svako plovilo, vozilo i letjelica, kao i bilo kakvo drugo sredstvo koje se može koristiti za prevoz u suvozemnom, vodenom ili vazdušnom saobraćaju, bez obzira na vrstu pogona.

(32) Sila je i primjena hipnoze ili omamljujućih sredstava s ciljem da se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.

(33) Opojna droga je medicinski lijek ili opasna supstanca s adiktivnim i psihotropnim svojstvima, ili supstanca koja se lako može pretvoriti u takvu supstancu, ako podliježe kontroli prema međunarodnoj konvenciji koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala, ili supstanca koja je proglašena opojnom drogom od nadležne institucije Bosne i Hercegovine ili nadležne institucije entiteta.

(34) Oružje i vojna oprema su predmeti i sredstva navedeni u Zakonu o proizvodnji, uvozu i izvozu oružja i vojne opreme.

(35) Radioaktivni materijal je nuklearni materijal i ostale radioaktivne supstance koje sadrže nuklide koji se spontano raspadaju (proces propraćen emisijom jedne ili više vrsta jonizujućeg zračenja, kao na primjer alfa, beta, neutronske čestice i gama zrake) a koje mogu, zbog svojih radioloških ili fisilnih svojstava, uzrokovati smrt, ozbiljne tjelesne povrede ili štetu velikih razmjera po imovinu ili životnu sredinu.

(36) Nuklearni materijal je plutonijum, osim onog s koncentracijom izotopa koja prelazi 80% u plutonijumu-238 ili uranijum-233; uranijum obogaćen izotopom 235 ili 233; uranijum koji sadrži mješavinu izotopa kao što se nalazi u prirodi, osim u obliku rude ili rudnih ostataka; ili bilo koji materijal koji sadrži jedan ili više gore navedenih, pri čemu “uranijum obogaćen izotopima 235 ili 233” znači uranijum koji sadrži izotop 235 ili 233 ili oba u takvom iznosu da omjer zbira ovih izotopa prema izotopu 238 bude veći od omjera izotopa 235 prema izotopu 238 koji se javlja u prirodi.

(37) Nuklearni uređaj je svaki nuklearni eksplozivni uređaj ili svaki uređaj koji raspršuje radioaktivni materijal ili emituje zračenje koje može, zbog svojih radioloških svojstava, prouzrokovati smrt, ozbiljnu tjelesnu povredu ili štetu velikih razmjera po imovinu ili životnu sredinu.

(38) Nuklearni objekat je svaki nuklearni reaktor, uključujući reaktor montiran na plovilo, vozilo, letjelicu ili svemirski objekat za primjenu kao izvor energije kako bi se pokretalo takvo plovilo, vozilo, letjelica ili svemirski objekat ili u bilo koju drugu svrhu, ili svako postrojenje ili sredstvo koje se koristi za proizvodnju, skladištenje, preradu ili transport radioaktivnog materijala.

(39) Fiksna platforma je vještački otok, uređaj ili naprava koja je stalno pričvršćena za morsko dno u svrhu istraživanja ili iskorišćavanja prirodnih bogatstava ili u druge privredne svrhe.

(40) Eksplozivna naprava je:

a) eksplozivno ili zapaljivo oružje ili naprava koja je konstruisana ili može da prouzrokuje smrt, tešku tjelesnu povredu ili znatnu materijalnu štetu; ili

b) oružje ili naprava koja je konstruisana ili može da prouzrokuje smrt, tešku tjelesnu povredu ili štetu velikih razmjera oslobađanjem, širenjem ili djelovanjem otrovnih hemikalija, bioloških agensa ili otrova ili sličnih materija ili radijacijom ili radioaktivnim materijalom.

(41) Holokaust je zločin genocida i zločin protiv čovječnosti počinjen od njemačkog nacističkog režima tokom Drugog svjetskog rata koji je priznat kao takav kroz konačne i obavezujuće odluke ili presude Međunarodnog vojnog suda, uspostavljenog Londonskim sporazumom od 8. avgusta 1945. godine.

(42) Masovna grobnica je neoznačeno mjesto u kojem se nalaze dva ili više tijela ili ostaci ljudskih tijela ili mjesto na koje su takva tijela ili ostaci ljudskih tijela naknadno premješteni, a nastala je učinjenjem krivičnih djela propisanih članovima od 171. do 180. ovog zakona.

(43) Izražavanje u jednom gramatičkom rodu, muškom ili ženskom, uključuje oba roda fizičkih lica.

II – GLAVA DRUGA – OSNOVNE ODREDBE

Osnova i granice krivičnopravne prinude

Član 2

(1) Krivična djela i krivičnopravne sankcije se propisuju samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju lične slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez krivičnopravne prinude.

(2) Propisivanje krivičnih djela i vrste i raspona krivičnopravnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene krivičnopravne prinude i njenoj srazmjernosti jačini opasnosti za lične slobode i prava čovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

Načelo zakonitosti

Član 3

(1) Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo zakonom.

(2) Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna.

Načelo krivice

Član 3a

Niko ne može biti kažnjen niti se prema njemu mogu izreći druge krivičnopravne sankcije ako nije kriv za učinjeno krivično djelo.

Vremensko važenje krivičnog zakona

Član 4

(1) Na počinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela.

(2) Ako se poslije učinjenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni zakon, primijeniće se zakon koji je blaži za počinioca.

Suđenje ili kažnjavanje za krivična djela prema opštim načelima međunarodnog prava

Član 4a

Članovi 3. i 4. ovog zakona ne sprečavaju suđenje ili kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koje činjenje ili nečinjenje koje je u vrijeme kada je počinjeno predstavljalo krivično djelo u skladu s opštim načelima međunarodnog prava.

Vrste krivičnopravnih sankcija

Član 5

Krivičnopravne sankcije su: kazne, uslovna osuda, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.

Svrha krivičnopravnih sankcija

Član 6

Svrha krivičnopravnih sankcija je:

a) zaštita društva od činjenja krivičnih djela preventivnim uticajem na druge da poštuju pravni sistem i ne počine krivična djela te sprečavanjem počinioca da počini krivična djela kao i podsticanje njegovog prevaspitanja;

b) zaštita i satisfakcija žrtve krivičnog djela.

Ograničenja u izvršenju krivičnopravnih sankcija

Član 7

Počiniocu krivičnog djela u izvršenju krivičnopravne sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo u mjeri koja odgovara prirodi i sadržini te sankcije i samo na način kojim se obezbjeđuje poštovanje lica počinioca i njegovo ljudsko dostojanstvo, u skladu sa zakonom i međunarodnim pravom.

III – GLAVA TREĆA – PRIMJENA KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE

Primjena krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine prema svakom ko na teritoriji Bosne i Hercegovine počini krivično djelo

Član 8

(1) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakom ko počini krivično djelo na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakom ko počini krivično djelo na domaćem plovilu, bez obzira gdje se plovilo nalazilo u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(3) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakom ko počini krivično djelo u domaćem civilnom avionu dok leti ili u domaćem vojnom avionu, bez obzira gdje se avion nalazio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

Primjena krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine za krivična djela počinjena van Bosne i Hercegovine

Član 9

(1) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakom ko van njene teritorije počini:

a) bilo koje krivično djelo protiv integriteta Bosne i Hercegovine iz Glave XVI (Krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine) ovog zakona;

b) krivično djelo krivotvorenja novca ili krivotvorenja hartija od vrijednosti Bosne i Hercegovine, krivično djelo krivotvorenja znakova za vrijednost ili krivotvorenja znakova za obilježavanje robe, mjera i utega izdatih na osnovu propisa institucija Bosne i Hercegovine iz članova od 205. do 208. ovog zakona;

c) krivično djelo koje je Bosna i Hercegovina obavezna kažnjavati prema propisima međunarodnog prava, međunarodnih ili međudržavnih ugovora;

d) krivično djelo protiv službenog ili odgovornog lica u institucijama Bosne i Hercegovine u vezi s njegovom službom.

(2) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema državljaninu Bosne i Hercegovine koji van teritorije Bosne i Hercegovine počini bilo koje krivično djelo.

(3) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema strancu koji van teritorije Bosne i Hercegovine prema Bosni i Hercegovini ili njenom državljaninu počini bilo koje krivično djelo koje nije obuhvaćeno odredbom stava (1) ovog člana.

(4) Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema strancu koji van teritorije Bosne i Hercegovine prema stranoj državi ili prema strancu počini krivično djelo za koje se po tom zakonodavstvu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

(5) U slučajevima iz stavova (2) i (3) ovog člana, krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primijeniće se samo ako se počinilac krivičnog djela zatekne na teritoriji Bosne i Hercegovine ili joj bude izručen, a u slučaju iz stava (4) ovog člana samo ako se počinilac zatekne na teritoriji Bosne i Hercegovine i ne bude izručen drugoj državi.

Primjena krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine prema maloljetnicima

Član 10

Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema maloljetnicima u skladu sa Glavom X (Pravila o vaspitnim preporukama, vaspitnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.

Primjena krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine na pravna lica

Član 11

Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se na pravna lica u skladu sa Glavom XIV (Odgovornost pravnih lica za krivična djela) ovog zakona i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.

Isključenje primjene krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine prema djeci

Član 12

Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine ne primjenjuje se prema djetetu.

Primjena Opšteg dijela ovog zakona

Član 13

(1) Odredbe Opšteg dijela ovog zakona primjenjuju se prema počiniocima svih krivičnih djela propisanih u zakonima Bosne i Hercegovine.

(2) Odredbe Opšteg dijela ovog zakona primjenjuju se prema maloljetnicima, osim ako zakonom nije drugačije propisano.

(3) Odredbe Opšteg dijela ovog zakona primjenjuju se na privredna društva, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

IV – GLAVA ČETVRTA – ZASTARJELOST

Zastarjelost krivičnog gonjenja

Član 14

(1) Ako u ovom zakonu nije drugačije propisano, krivično gonjenje ne može se preduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne:

a) tridesetipet godina za krivično djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora;

b) dvadeset godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko deset godina;

c) petnaest godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina;

d) deset godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko tri godine;

e) pet godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko jedne godine;

f) tri godine za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanom kaznom.

(2) Ako je za krivično djelo propisano više kazni, rok zastarjelosti određuje se po najtežoj propisanoj kazni.

Tok i prekid zastarjelosti krivičnog gonjenja

Član 15

(1) Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. Zastarijevanje krivičnog gonjenja za krivična djela trajnog karaktera počinje teći u trenutku prestanka protivpravnog stanja.

(2) Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se po zakonu krivično gonjenje ne može preduzeti ili nastaviti.

(3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi gonjenja počinioca zbog učinjenog krivičnog djela.

(4) Zastarijevanje se prekida i kad počinilac, u vrijeme dok teče rok zastarjelosti, učini isto tako teško ili teže krivično djelo.

(5) Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći.

(6) Zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost krivičnog gonjenja.

Zastarjelost izvršenja kazne

Član 16

Ako u ovom zakonu nije drugačije propisano, izrečena kazna neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne:

a) trideset i pet godina ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora;

b) dvadeset godina ako je izrečena kazna zatvora preko deset godina;

c) petnaest godina ako je izrečena kazna zatvora preko pet godina;

d) deset godina ako je izrečena kazna zatvora preko tri godine;

e) pet godina ako je izrečena kazna zatvora preko jedne godine;

f) tri godine ako je izrečena kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna.

Zastarjelost izvršenja sporednih kazni i mjera bezbjednosti

Član 17

(1) Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastupa kad protekne dvije godine od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena.

(2) Zastarjelost izvršenja mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i mjere bezbjednosti oduzimanja predmeta nastupa kad protekne pet godina od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene.

(3) Zastarjelost izvršenja mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

Tok i prekid zastarijevanja izvršenja kazne i mjera bezbjednosti

Član 18

(1) Zastarijevanje izvršenja kazne počinje od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena, a u slučaju opoziva uslovne osude, od dana pravosnažnosti odluke o opozivu uslovne osude.

(2) Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se po zakonu izvršenje kazne ne može preduzeti.

(3) Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi izvršenja kazne.

(4) Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći.

(5) Zastarjelost izvršenja kazne nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarjelost izvršenja kazne.

(6) Odredbe st. 2. do 5. ovog člana primjenjuju se i na zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti.

Nezastarivost krivičnog gonjenja i izvršenja kazne

Član 19

Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti te ratnih zločina, kao ni za krivična djela za koja po međunarodnom pravu zastarjelost ne može nastupiti.

V – GLAVA PETA – KRIVIČNO DJELO

Krivično djelo

Član 20

Krivično djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao krivično djelo, čija su obilježja propisana zakonom i za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija.

Način učinjenja krivičnog djela

Član 21

(1) Krivično djelo može se učiniti činjenjem ili nečinjenjem.

(2) Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je počinilac koji je pravno obavezan sprečiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako učinjenju tog krivičnog djela činjenjem.

Vrijeme učinjenja krivičnog djela

Član 22

Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kad je počinilac radio ili bio dužan raditi, bez obzira na to kad je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila.

Mjesto učinjenja krivičnog djela

Član 23

(1) Krivično djelo je učinjeno kako u mjestu gdje je počinilac radio ili je bio dužan raditi, tako i u mjestu gdje je posljedica činjenja ili nečinjenja potpuno ili djelimično nastupila.

(2) Krivično djelo je u slučaju kažnjivog pokušaja učinjeno kako u mjestu gdje je počinilac radio ili je bio dužan raditi, tako i u mjestu gdje je prema njegovom umišljaju posljedica njegovog činjenja ili nečinjenja potpuno ili djelimično trebala nastupiti.

(3) Krivično djelo je u slučaju saučesništva učinjeno u mjestu utvrđenom u stavu 1. ovog člana i u mjestu gdje je saučesnik radio ili je bio dužan raditi ili u mjestu gdje je prema umišljaju saučesnika posljedica njegovog činjenja ili nečinjenja trebala nastupiti.

Beznačajno djelo

Član 23a

Nije krivično djelo ono djelo koje, iako sadrži obilježja krivičnog djela određena zakonom, zbog prirode i težine djela, ili načina izvršenja djela, ili neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica, odnosno pribavljene imovinske koristi i niskog stepena krivice učinilaca, predstavlja beznačajno djelo.

Nužna odbrana

Član 24

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.

(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da počinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad, a koja je srazmjerna napadu.

(3) Počinilac koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom, može se i osloboditi od kazne.

Krajnja nužda

Član 25

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.

(2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da počinilac od sebe ili drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

(3) Počinilac koji sam izazove opasnost ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi od kazne.

(4) Nema krajnje nužde ako je počinilac bio dužan izložiti se opasnosti.

Sila i prijetnja

Član 25a

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno pod dejstvom neodoljive sile.

(2) Počinilac koji je počinio krivično djelo pod dejstvom odoljive sile ili prijetnje može se blaže kazniti.

(3) U slučaju iz stava (1) ovog člana, kao počinilac krivičnog djela smatraće se lice koje je primijenilo neodoljivu silu.

Pokušaj

Član 26

(1) Ko s umišljajem započne činjenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kazniće se za pokušaj krivičnog djela ako se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

(2) Počinilac će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo, a može se i blaže kazniti.

Nepodobni pokušaj

Član 27

Počinilac koji pokuša učiniti krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, može se osloboditi od kazne ili se može blaže kazniti.

Dobrovoljni odustanak

Član 28

(1) Počinilac koji je pokušao učiniti krivično djelo, ali je dobrovoljno odustao od kažnjivog pokušaja, može se osloboditi od kazne.

(2) U slučaju dobrovoljnog odustanka od kažnjivog pokušaja počinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično djelo.

Sapočinilaštvo

Član 29

Ako više lica, učestvovanjem u učinjenju krivičnog djela ili preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, zajednički učine krivično djelo, svaka od njih kazniće se kaznom propisanom za to krivično djelo.

Podstrekavanje

Član 30

(1) Ko drugog s umišljajem podstrekava da učini krivično djelo kazniće se kao da ga je sam učinio.

(2) Ko drugog s umišljajem podstrekava na učinjenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, a krivično djelo ne bude ni pokušano, kazniće se kao za pokušaj krivičnog djela.

(3) Kao podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela smatra se naročito: upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od učinjenja krivičnog djela, davanje ili obećavanje poklona, zloupotreba odnosa podređenosti ili zavisnosti, dovođenje ili održavanje lica u stanju stvarne ili pravne zablude.

Pomaganje

Član 31

(1) Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela, kazniće se kao da ga je sam učinio, a može se i blaže kazniti.

(2) Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da se učini krivično djelo, stavljanje na raspolaganje počiniocu sredstava za učinjenje krivičnog djela, uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, počinilaca, sredstava kojima je krivično djelo učinjeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.

Granice krivice i kažnjivosti saučesnika

Član 32

(1) Sapočinilac je kriv u granicama svojeg umišljaja ili nehata, a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja.

(2) Sapočinilaca, podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spreči učinjenje krivičnog djela sud će oslobodit od kazne.

(3) Lični odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivicu ili dopušta oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom počiniocu, sapočiniocu, podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

VI – GLAVA ŠESTA – KRIVICA

Sadržaj krivice

Član 33

(1) Krivica postoji ako je počinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i pri tome postupao s umišljajem.

(2) Krivica za krivično djelo postoji i ako je počinilac postupao iz nehata, ako to zakon izričito predviđa.

Uračunljivost

Član 34

(1) Nije uračunljivo lice koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije moglo shvatiti značaj svog djela ili nije moglo upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost).

(2) Počinilac krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).

(3) Kriv je počinilac krivičnog djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema krivičnom djelu kod njega postojao nehat a zakon za takvo djelo propisuje krivicu i za nehat.

(4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se počinilac doveo na način iz stava 3. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne.

Umišljaj

Član 35

(1) Krivično djelo može biti učinjeno s direktnim ili eventualnim umišljajem.

(2) Počinilac postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje.

(3) Počinilac postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.

Nehat

Član 36

(1) Krivično djelo može biti učinjeno iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.

(2) Počinilac postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da ona neće nastupiti ili da će je moći sprečiti.

(3) Počinilac postupa iz nesvjesnog nehata kad počinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Stvarna zabluda

Član 37

(1) Nije kriv počinilac koji djelo učini u neotklonjivoj stvarnoj zabludi.

(2) Stvarna zabluda je neotklonjiva ako počinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonskog propisanog obilježja, ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo činile dozvoljenim.

(3) Ako je počinilac bio u stvarnoj zabludi iz nehata, postojaće krivično djelo počinjeno iz nehata, ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat.

Pravna zabluda

Član 38

Počinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno, može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.

VII – GLAVA SEDMA – KAZNE

Svrha kažnjavanja

Član 39

Svrha kažnjavanja je:

a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela;

b) da se utiče na počinioca da ubuduće ne čini krivična djela i podstakne njegovo prevaspitavanje;

c) da se utiče na ostale da ne čine krivična djela;

d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja počinilaca.

Vrste kazni

Član 40

Počiniocu krivičnog djela koji je kriv mogu se izreći:

a) kazna zatvora;

b) kazna dugotrajnog zatvora;

c) novčana kazna.

Glavna i sporedna kazna

Član 41

(1) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna.

(2) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.

(3) Ako su za jedno krivično djelo propisane obje kazne, samo se jedna može izreći kao glavna.

(4) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisano da će se počinilac kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

Kazna zatvora

Član 42

(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od 30 dana ni duža od 20 godina.

(2) Kazna zatvora izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.

(3) Kazna zatvora iz ovog člana ne može se izreći maloljetnicima. Maloljetnicima se može izreći kazna maloljetničkog zatvora pod uslovima propisanim Glavom X (Pravila o vaspitnim preporukama, vaspitnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi, prirodi, trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode.

Zamjena kazne zatvora

Član 42a

(1) Izrečena kazna zatvora do jedne godine će se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku do 30 dana.

(2) Kazna zatvora zamjenjuje se novčanom kaznom tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava s jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100 KM ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu.

(3) Ako se novčana kazna ne plati u roku iz stava (1) ovog člana, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora. Ako se novčana kazna plati samo djelimično, izvršiće se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen.

(4) Odredbe iz st. (1), (2) i (3) ovog člana ne primjenjuju se na počinioce krivičnih djela iz GLAVE XVI (Krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine), člana 201. (Terorizam), člana 202. (Finansiranje terorističkih aktivnosti), člana 202a. (Javno podsticanje na terorističke aktivnosti), člana 202b. (Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti), člana 202c. (Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti) i člana 202d. (Organizovanje terorističke grupe) ovog zakona.

Kazna dugotrajnog zatvora

Član 42b

(1) Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 do 45 godina.

(2) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo.

(3) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći počiniocu koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu života.

(4) Kazna dugotrajnog zatvora izriče se samo na pune godine.

(5) Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, pomilovanje se može dati tek nakon izdržanih tri petine te kazne.

Rad za opšte dobro na slobodi

Član 43

(1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora do jedne godine, istovremeno može odrediti da se izrečena kazna, uz pristanak optuženog, zamijeni radom za opšte dobro na slobodi.

(2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opšte dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da, uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i raspon kazne, izvršenje kazne zatvora ne bi bilo neophodno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe krivičnopravnih sankcija.

(3) Rad za opšte dobro na slobodi određuje se u trajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora, od najmanje deset do najviše 90 radnih dana. Rok izvršenja rada za opšte dobro na slobodi ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine.

(4) Odmjeravajući trajanje rada za opšte dobro na slobodi kao i roka izvršenja tog rada, sud će uzeti u obzir izrečenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti počinilaca u pogledu njegove lične situacije i zaposlenja.

(5) U slučaju kada osuđeni po isteku određenog roka, nije izvršio ili je samo djelimično izvršio rad za opšte dobro na slobodi, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi.

(6) Zamjena kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi može se primijeniti i u slučajevima kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama člana 47. (Zamjena novčane kazne) ovog zakona.

(7) Raspoređivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta vrši Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, vodeći računa o sposobnostima i znanjima osuđenog.

Uslovni otpust

Član 44

(1) Osuđeni koji je izdržao polovinu, te izuzetno osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora, može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora pod uslovom da ne učini novo krivično djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust).

(2) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može biti oslobođen izdržavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno, a naročito da neće učiniti krivična djela. Prilikom odlučivanja o uslovnom otpustu osuđenog, uzeće se u obzir njegovo ponašanje u toku izdržavanja kazne kao i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta.

(3) Osuđeni koji je izdržao jednu trećinu kazne zatvora može biti uslovno otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. ovog člana i ukoliko posebne okolnosti vezane za ličnost osuđenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja.

(4) Osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora može biti uslovno otpušten nakon izdržane tri petine te kazne.

(5) Osuđeni na kaznu zatvora zbog izvršenja krivičnog djela iz GLAVE XVI (Krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine), člana 201. (Terorizam), člana 202. (Finansiranje terorističkih aktivnosti), člana 202a. (Javno podsticanje na terorističke aktivnosti), člana 202b. (Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti), člana 202c. (Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti) i člana 202d. (Organizovanje terorističke grupe) ovog zakona ne može biti uslovno otpušten.

Opoziv uslovnog otpusta

Član 45

(1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni za vrijeme uslovnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je izrečena kazna zatvora preko jedne godine ili teža kazna.

(2) Sud može opozvati uslovni otpust ako osuđeni na uslovnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. Prilikom odlučivanja da li da opozove uslovni otpust, sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenih djela, njihov značaj, motive iz kojih su učinjena, kao i druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta.

(3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta, sud izriče kaznu uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Dio kazne koji je osuđeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava se u izdržavanje naknadne kazne, ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava.

(4) Odredbe st. 1. do 3. ovog člana primjenjuju se i kada se osuđenom na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo učinjeno prije njegovog uslovnog otpusta.

(5) Ako je osuđeni na uslovnom otpustu osuđen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uslovni otpust, vrijeme uslovnog otpusta se produžava za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju kazne zatvora.

Novčana kazna

Član 46

(1) Novčana kazna se izriče u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu.

(2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima, može iznositi najmanje pet a najviše tristošezdeset dnevnih iznosa, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu petsto dnevnih iznosa, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.

(3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu, najniži iznos ne može biti manji od 500 KM a najviši iznos ne može biti veći od 100.000 KM, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1.000.000 KM, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.

(4) Prilikom izricanja novčane kazne za krivična djela učinjena iz koristoljublja, sud može izreći novčanu kaznu u većem iznosu od najvišeg iznosa propisanog u st. 2. i 3. ovog člana, ukoliko vrijednost protivpravne imovinske koristi koju je počinilac pribavio krivičnim djelom prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom slučaju, počiniocu se može izreči novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa od vrijednosti protivpravne imovinske koristi koju je pribavio krivičnim djelom zbog kojeg mu se izriče novčana kazna.

(5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opšta pravila o odmjeravanju kazne. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka počinilaca prema iznosu njegove tromjesečne neto plate i njegove druge dohotke, kao i porodične obaveze. Prilikom određivanja visine iznosa sud se oslanja na podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci.

(6) Podatke iz prethodnih st. ovog člana koji sudu nisu poznati obezbjeđuje optuženi u roku koji odredi sud, a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne, novčana kazna se izriče u određenom iznosu, pri čemu se primjenjuju opšta pravila za odmjeravanje kazne.

(7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šezdesetinu a najviše jednu trećinu zadnje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plate zaposlenih u Bosni i Hercegovini, koju objavljuje Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.

(8) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od petnaest dana ni duži od šest mjeseci, ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine.

(9) Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu su prihod Budžeta Bosne i Hercegovine.

Zamjena novčane kazne

Član 47

(1) Novčana kazna se ne naplaćuje prinudno.

(2) Ako se novčana kazna ne plati u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora.

(3) Novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svaki započeti dnevni iznos novčane kazne, odnosno ako je novčana kazna bila izrečena u određenom iznosu, za svakih započetih 100 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, s tim što ne može prekoračiti propisanu kaznu za to djelo.

(4) Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne, izvršenje zatvora će se obustaviti.

Opšta pravila za odmjeravanje kazne

Član 48

(1) Sud će počiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivice, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život počinioca, njegove lične prilike i njegovo držanje nakon učinjenog krivičnog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost počinioca.

(2) Kad sud odmjerava kaznu počiniocu za krivično djelo učinjeno u povratu, posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno od izdržane ili oproštene kazne.

(3) Pri odmjeravanju novčane kazne, sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinioca, vodeći pri tome računa o visini njegove plate, njegovim drugim prihodima, njegovoj imovini i o njegovim porodičnim obavezama.

Ublažavanje kazne

Član 49

Sud može počiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne:

a) kad zakon propisuje da se počinilac može blaže kazniti;

b)kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i s ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

Granice ublažavanja kazne

Član 50

(1) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne iz člana 49. (Ublažavanje kazne) ovog zakona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:

a) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od deset ili više godina, kazna se može ublažiti do pet godina zatvora;

b) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora;

c) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora;

d) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora;

e) ako je za krivično djelo, kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od jedne godine, kazna se može ublažiti do trideset dana zatvora;

f) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna;

g) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa a ako se izriče u određenom iznosu do 500 KM.

(2) Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti prema pravilima iz stava 1. ovog člana, sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo.

Oslobođenje od kazne

Član 51

(1) Sud može osloboditi od kazne počinioca krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje.

(2) Kad je sud ovlašten počinioca krivičnog djela osloboditi od kazne, može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 49. (Ublažavanje kazne) ovog zakona.

Poseban slučaj oslobođenja od kazne za krivična djela počinjena iz nehata

Član 52

Sud može osloboditi od kazne počinioca krivičnog djela učinjenog iz nehata, kad posljedice djela tako teško pogađaju počinioca da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja.

Sticaj krivičnih djela

Član 53

(1) Ako je počinilac jednom radnjom ili s više radnji počinio više krivičnih djela za koja mu se istovremno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela, pa će za sva krivična djela izreći jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora, jedinstvenu kaznu zatvora ili jedinstvenu novčanu kaznu.

(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima:

a) ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne dugotrajnog zatvora ili dugotrajnog zatvora i zatvora, jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije preći 45 godina;

b) ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći dvadeset godina;

c) ako je za dva ili više krivičnih djela počinjenih u sticaju utvrdio kazne zatvora u trajanju dužem od deset godina, sud može izreći jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora koja ne smije dosegnuti zbir pojedinačnih kazni zatvora;

d) ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna zatvora ne može biti veća od osam godina;

e) ako je za krivična djela u sticaju sud utvrdio samo novčane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih novčanih kazni.

(3) Ako je za neka krivična djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga krivična djela u sticaju novčane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novčanu kaznu prema odredbama stava 2. tač. b) do d) ovog člana.

(4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni, izreći će jedinstvenu novčanu kaznu prema odredbi stava 2. tačke d) ovog člana.

(5) Ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora prema odredbama stava 2. tač. b) i c) ovog člana.

Produženo krivično djelo

Član 54

(1) Odredbe ovog zakona o sticaju krivičnih djela neće se primijeniti kada učinilac učini produženo krivično djelo.

(2) Produženo krivižno djelo je učinjeno kad je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.

(3) Kada se radi o produženom krivičnom djelu istih zakonskih obilježja, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivično djelo. Ako se radi o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela.

Odmjeravanje kazne osuđenom licu

Član 55

(1) Ako se osuđenom licu sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započeo izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba člana 53. (Sticaj krivičnih djela) ovoga zakona uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao, uračunaće se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora.

(2) Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će počiniocu izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne, ako se primjenom odredaba člana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne.

(3)(brisano)

Uračunavanje pritvora i ranije kazne

Član 56

(1) Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi s krivičnim djelom, uračunavaju se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanu kaznu.

(2) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 100 KM.

Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inostranstvu

Član 57

Pritvor, lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka, kao i kazna koju je počinilac izdržao po presudi inostranog suda uračunaće se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo, a ako kazne nisu iste vrste, uračunavanje će se izvršiti po ocjeni suda.

VIII – GLAVA OSMA – USLOVNA OSUDA

Svrha uslovne osude

Član 58

Svrha uslovne osude je da se počiniocu krivičnog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom (uslovna osuda) kojim se omogućava ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezinog izvršenja, kad izvršenje kazne nije nužno radi krivičnopravne zaštite.

Uslovna osuda

Član 59

(1) Uslovnom osudom sud počiniocu krivičnog djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne učini novo krivično djelo.

(2) Pri odlučivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uslovne osude, posebno uzeti u obzir ličnost počinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno.

(3) Uslovna osuda se može izreći kad je počiniocu utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna.

(4) Uslovna osuda se ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora manja od jedne godine.

(5) Ako je počiniocu utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uslovna osuda se može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora.

(6) Mjere bezbjednosti, izrečene uz uslovnu osudu, izvršavaju se.

Obaveze počinioca kojem je izrečena uslovna osuda

Član 60

(1) Sud može u uslovnoj osudi odrediti ispunjavanje sljedećih obaveza: da će osuđeni vratiti imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom; da će nadoknaditi štetu koju je prouzrokovao krivičnim djelom; ili ispunjavati druge obaveze predviđene krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.

(2) Rok za ispunjenje obaveza iz stava 1. ovog člana utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.

Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela

Član 61

(1) Sud će opozvati uslovnu osudu ako osuđeni u toku vremena provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili teža kazna.

(2) Ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od dvije godine ili novčana kazna, sud će, pošto ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i počinilaca, a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti hoće li opozvati uslovnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uslovne osude ako počiniocu za krivična djela utvrđena u uslovnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju više od dvije godine (član 59. Uslovna osuda, stav 3. ovog zakona).

(3) Ako opozove uslovnu osudu, sud će primjenom odredbi člana 53. (Sticaj krivičnih djela) ovog zakona izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo, uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu.

(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novo krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu, utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredbi člana 53. ovog zakona i odrediće novo vrijeme provjeravanja, koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina računajući od dana pravosnažnosti nove presude. Osuđenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora, vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije krivično djelo.

Opoziv uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela

Član 62

(1) Sud će opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuđeni učinio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to krivično djelo. U tom slučaju primijeniće odredbu člana 61. (Opoziv uslovne osude zbog novog krivičnog djela) stava 3. ovog zakona.

(2) Ako sud ne opozove uslovnu osudu, primijeniće odredbu člana 61. stava 4. ovog zakona.

Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza

Član 63

(1) Sud će opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izrečene kazne ako osuđeni u određenom vremenu provjeravanja ne ispuni izrečenu obavezu u slučajevima kada je mogao ispuniti tu obavezu.

(2) U slučaju nemogućnosti ispunjavanja izrečene obaveze, sud može produžiti rok za ispunjenje te obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom predviđenom krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, ili može osuđenog osloboditi ispunjenja izrečene obaveze.

Rokovi za opoziv uslovne osude

Član 64

(1) Uslovna osuda se može opozvati u toku vremena provjeravanja.

(2) Ako osuđeni u toku vremena provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uslovne osude, a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja.

(3) Ako osuđeni u određenom roku ne ispuni neku obavezu iz člana 60. (Obaveze počinioca kojem je izrečena uslovna osuda) stava 1. ovog zakona, sud može opozvati uslovnu osudu najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrđena u uslovnoj osudi.

Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom

Član 65

(1) Sud može odrediti da se počinilac, kome je izrečena uslovna osuda, stavi pod zaštitni nadzor ako s obzirom na okolnosti učinjenja krivičnog djela, ličnost počinioca, njegov raniji život i držanje poslije učinjenog krivičnog djela smatra da će se uz određivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagođavanje osuđenog bolje ostvariti.

(2) Zaštitni nadzor obuhvata ovim zakonom predviđene mjere pomoći, brige, nadzora i zaštite, s tim da vrijeme trajanja nadzora ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od dvije godine.

Sadržaj zaštitnog nadzora

Član 66

Zaštitni nadzor može obuhvatiti ove obaveze:

a) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

b) uzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga;

c) posjećivanje određenih psihijatrijskih, psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po njihovim savjetima;

d) osposobljavanje za određeno zanimanje;

e) prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima počinioca;

f) raspolaganje s platom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu s bračnim i porodičnim obavezama.

Određivanje zaštitnog nadzora

Član 67

(1) Sud u presudi određuje jednu ili više obaveza iz člana 66. (Sadržaj zaštitnog nadzora) ovog zakona utvrđujući njihov sadržaj.

(2) Prilikom određivanja obaveza iz člana 66. ovog zakona sud će naročito uzeti u obzir godine života počinioca, njegovo opšte zdravstveno i duševno stanje, njegove sklonosti i navike u načinu vođenja života, naročito u kući, školi ili na radnom mjestu, pobude iz kojih je učinio krivično djelo i ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela, njegov raniji život, lične i porodične prilike, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost počinioca a od značaja su za izbor obaveza zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.

(3) Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha zaštitnog nadzora, može zaštitni nadzor ukinuti prije isteka određenog vremena.

(4) Ako osuđeni kojem je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može ranije obaveze zamijeniti drugim ili produžiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja, ili opozvati uslovnu osudu.

IX – GLAVA DEVETA – MJERE BEZBJEDNOSTI

Svrha mjera bezbjednosti

Član 68

Svrha mjera bezbjednosti je da se otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da počinilac ubuduće učini krivična djela.

https://www.advokat.attorney/

Vrste mjera bezbjednosti

Član 69

Počiniocima krivičnih djela mogu se izreći ove mjere bezbjednosti:

a) obavezno psihijatrijsko liječenje;

b) obavezno liječenje od zavisnosti;

c) zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti;

d) oduzimanje predmeta.

Izricanje mjera bezbjednosti

Član 70

Sud može počiniocu krivičnog djela izreći jednu ili više mjera bezbjednosti kad postoje uslovi za njihovo izricanje propisani ovim zakonom.

Obavezno psihijatrijsko liječenje

Član 71

(1) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja izriče se počiniocu krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene ili smanjene uračunljivosti, odnosno smanjene uračunljivosti, ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i u buduće djelovati na počinioca da učini novo krivično djelo.

(2) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izvršiti, pod uslovima utvrđenim u stavu 1. ovog člana, uz izdržavanje kazne zatvora ili uz rad za opšte dobro na slobodi, ili uz uslovnu osudu.

(3) Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opšte dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu.

(4) (brisano)

(5) Pod uslovima iz stava 2. ovog člana, obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. Ako osuđeni ne nastavi liječenje, uslovni otpust će se opozvati.

(6) Prema počiniocu krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi, može se postupiti prema odredbi člana 63. (Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja određenih obaveza) ovog zakona.

Obavezno liječenje od zavisnosti

Član 72

(1) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti može se izreći počiniocu koji je krivično djelo učinio pod odlučujućim djelovanjem zavisnosti od alkohola ili opojnih droga, ako postoji opasnost da će zbog te zavisnosti i ubuduće učiniti krivična djela.

(2) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju, u istom trajanju i na isti način kako je ovim zakonom propisano za mjeru bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja.

(3) (brisano)

(4) Pod uslovima iz člana 71. (Obavezno psihijatrijsko liječenje) stava 2. ovog zakona, obavezno liječenje od zavisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uslovno otpušten. Ako osuđeni ne nastavi liječenje, uslovni otpust će se opozvati.

(5) Prema počiniocu krivičnog djela koji se ne podvrgne liječenju od zavisnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi, može se postupiti prema odredbi člana 63. (Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza) ovog zakona.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti

Član 73

(1) Mjera bezbjednosti zabrane vršenja određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti može se izreći počiniocu koji je učinio krivično djelo vezano uz svoj poziv, djelatnost ili dužnost, ako postoji opasnost da bi takvo vršenje moglo poticajno djelovati da učini novo krivično djelo vezano uz svoj poziv, djelatnost ili dužnost.

(2) Mjera bezbjednosti zabrane vršenja određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti može se izreći u trajanju koje ne može biti kraće od jedne ni duže od deset godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere bezbjednosti.

(3) Kao u slučaju iz člana 43. (Rad za opšte dobro na slobodi) stava 5. ovog zakona, izvršenje kazne zatvora može se odrediti počiniocu krivičnog djela koji u toku izvršenja rada za opšte dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.

(4) Prema počiniocu krivičnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti tokom vremena provjeravanja određenog u uslovnoj osudi, može se postupiti prema odredbi člana 63. (Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izrečenih obaveza) ovog zakona.

Oduzimanje predmeta

Član 74

(1) Predmeti koji su na bilo koji način, u cjelini ili djelimično, upotrijebljeni ili su bili namijenjeni da budu upotrijebljeni za počinjenje krivičnog djela ili koji su nastali počinjenjem krivičnog djela oduzeće se ako su svojina počinioca.

(2) Predmeti iz stava (1) ovog člana oduzeće se i kad nisu svojina počinioca, ali se time ne dira u prava trećih lica na naknadu štete od počinilaca.

X – GLAVA DESETA – PRAVILA O VASPITNIM PREPORUKAMA, O VASPITNIM MJERAMA I O KAŽNjAVANjU MALOLjETNIKA

Primjena posebnih krivičnih odredbi za maloljetnike

Član 75

(1) Za maloljetne počinioce krivičnih djela važe odredbe ove glave ovog zakona, a ostale krivičnopravne odredbe iz drugih zakona primjenjuju se na maloljetnike samo ako ne izlaze iz okvira utvrđenih posebnim odredbama o maloljetnim počiniocima krivičnih djela.

(2) Posebne odredbe o maloljetnim počiniocima krivičnih djela primjenjuju se, pod uslovima propisanim odredbama ove glave ovog zakona, i na punoljetna lica kad im se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, a izuzetno i na lica koja su učinila krivično djelo kao mlađi punoljetnici.

Uslovi primjene vaspitnih preporuka

Član 76

(1) Prema maloljetnom počiniocu krivičnog djela mogu se primijeniti vaspitne preporuke za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Vaspitne preporuke prema maloljetniku može primijeniti nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike.

(3) Uslovi primjene vaspitnih preporuka su: priznanje krivičnog djela od strane maloljetnika i njegova izražena spremnost za pomirenjem s oštećenim.

Svrha vaspitnih preporuka

Član 77

Svrha vaspitnih preporuka je:

a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetnom počiniocu krivičnog djela;

b) i da se primjenom vaspitnih preporuka utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela.

Vrste vaspitnih preporuka

Član 78

(1) Vaspitne preporuke su:

a) lično izvinjenje oštećenom;

b) naknada štete oštećenom;

c) redovno pohađanje škole;

d) rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice;

e) prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja;

f) smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu;

g) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

h) posjećivanje vaspitnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

(2) Vaspitne preporuke iz tač. a) do c) i h) stava 1. ovog člana primjenjuje ovlašteni tužilac, a vaspitne preporuke iz tač. d) do g) primjenjuje sudija za maloljetnike.

Izbor vaspitnih preporuka

Član 79

(1) Pri izboru vaspitnih preporuka ovlašteni tužilac ili sudija za maloljetnike uzeće u obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenog. Zatim će posebno voditi računa da se primijenjenim vaspitnim preporukama ne dovede u pitanje maloljetnikovo redovno školovanje ili njegov rad.

(2) Vaspitne preporuke mogu trajati najduže jednu godinu.

(3) Vaspitne preporuke mogu se u toku njihovog izvršavanja zamijeniti drugom ili ukinuti.

(4) Izbor i primjena vaspitnih preporuka vrši se u saradnji s roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja.

Krivične sankcije prema maloljetnicima

Član 80

(1) Maloljetnom počiniocu krivičnog djela mogu se izreći vaspitne mjere i određene mjere bezbjednosti, a starijem maloljetniku izuzetno se može izreći kazna maloljetničkog zatvora.

(2) Maloljetniku koji je u vrijeme učinjenja krivičnog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života (mlađi maloljetnik), mogu se izreći samo vaspitne mjere.

(3) Maloljetniku koji je u vrijeme učinjenja krivičnog djela navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina života (stariji maloljetnik), mogu se izreći vaspitne mjere pod uslovima propisanim ovim zakonom, a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora.

(4) Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(5) Maloljetniku se ne može izreći uslovna osuda.

Svrha vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Član 81

Svrha vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim počiniocima krivičnih djela, nadzorom nad njima, njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove lične odgovornosti obezbijedi njihovo vaspitanje, prevaspitanje i pravilan razvoj. Uz to, svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban uticaj na maloljetnog počinioca da ubuduće ne učini krivična djela, kao i na druge maloljetnike da ne učine krivična djela.

Vrste vaspitnih mjera

Član 82

(1) Vaspitne mjere su:

a) disciplinske mjere;

b) mjere pojačanog nadzora;

c) zavodske mjere.

(2) Disciplinske mjere izriču se maloljetnom počiniocu krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere vaspitanja i prevaspitanja, naročito ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti.

(3) Mjere pojačanog nadzora izriču se maloljetnom počiniocu krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere vaspitanja, prevaspitanja ili liječenja uz odgovarajući nadzor, a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine.

(4) Zavodske mjere izriču se maloljetnom počiniocu krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere vaspitanja, prevaspitanja ili liječenja uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere ne mogu trajati duže od pet godina.

Vaspitne mjere

Član 83

Maloljetnom počiniocu krivičnog djela mogu se izreći ove vaspitne mjere:

a) disciplinska mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike;

b) mjere pojačanog nadzora: od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja; u drugoj porodici; ili od strane nadležnog organa socijalne zaštite;

c) zavodske mjere: upućivanje u vaspitnu ustanovu, u vaspitno-popravni dom ili u drugu ustanovu za osposobljavanje.

Izbor vaspitne mjere

Član 84

Pri izboru vaspitne mjere sud će uzeti u obzir godine života maloljetnika, stepen njegove duševne razvijenosti, njegova psihička svojstva, njegove sklonosti, pobude iz kojih je krivično djelo učinio, dotadašnje vaspitanje, sredinu i prilike u kojima je živio, težinu krivičnog djela te da li mu je ranije bila izrečena vaspitna mjera ili kazna i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje vaspitne mjere.

Upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike

Član 85

(1) Sud će izreći vaspitnu mjeru upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike kad je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na ličnost i vladanje maloljetnog počinioca krivičnog djela.

(2) Maloljetnika kome je izrečena mjera iz stava 1. ovog člana sud može uputiti u disciplinski centar:

a) na određeni broj sati u praznične dane, ali najviše četiri uzastopna praznična dana;

b) na određeni broj sati u toku dana, ali najduže u trajanju jednog mjeseca;

c) na neprekidni boravak za utvrđeni broj dana, ali ne duže od dvadeset dana.

(3) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana sud će voditi računa da usljed njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovne školske nastave ili posla.

(4) U disciplinskom centru maloljetnik se može uposliti na korisnim radovima koji odgovaraju njegovim godinama života, ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu.

(5) Pri izricanju vaspitne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike, sud može izreći i vaspitnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog organa socijalne zaštite, koja se izvršava po izvršenju vaspitne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike.

Pojačan nadzor roditelja, usvojitelja ili staratelja

Član 86

(1) Vaspitnu mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili staratelja sud će izreći ako su roditelji, usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom a u mogućnosti su da takav nadzor vrše.

(2) Pri izricanju vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana, sud može roditelju, usvojitelju ili staretelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti za vaspitanje maloljetnika, za njegovo liječenje i za otklanjanje štetnih uticaja na njega.

(3) Pri izricanju vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana sud može odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili staratelju. Sud će naknadno odlučiti o prestanku takvog provjeravanja, s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine.

Pojačan nadzor u drugoj porodici

Član 87

(1) Ako roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da nad maloljetnikom vrše pojačan nadzor ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati, sud će maloljetniku izreći vaspitnu mjeru pojačanog nadzora u drugoj porodici koja je voljna da ga primi i koja ima mogućnosti da nad njim vrši pojačan nadzor.

(2) Izvršenje vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana obustaviće se kad roditelji, usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da nad maloljetnikom vrše pojačan nadzor ili kad prema rezultatu vaspitanja prestane potreba za pojačanim nadzorom.

(3) Pri izricanju vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana sud će odrediti da za vrijeme njenog trajanja nadležni organ socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten.

Pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite

Član 88

(1) Ako roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor nad maloljetnikom, a ne postoje ni uslovi za izricanje vaspitne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici, sud će izreći maloljetniku vaspitnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog organa socijalne zaštite.

(2) Sud će naknadno odlučiti o prestanku vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana, s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od jedne ni duže od tri godine. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ostaje da živi kod roditelja, usvojitelja ili staratelja, a pojačan nadzor nad njim vrši ovlašteno lice nadležnog organa socijalne zaštite.

(3) Ovlašteno lice nadležnog organa socijalne zaštite brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

Posebne obaveze uz mjere pojačanog nadzora

Član 89

(1) Pri izricanju neke od vaspitnih mjera pojačanog nadzora iz člana 86. (Pojačan nadzor roditelja, usvojitelja ili staratelja), 87. (Pojačan nadzor u drugoj porodici) i 88. (Pojačan nadzor nadležnog organa socijalne zaštite) ovog zakona, sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza, ako je to potrebno za uspješnije izvršenje izrečene mjere, s tim da te obaveze ne mogu trajati duže od trajanja vaspitne mjere.

(2) Sud može maloljetniku odrediti naročito ove obaveze: lično izvinjenje oštećenom; naknada štete u okviru vlastitih mogućnosti; redovno pohađanje škole; osposobljavanje za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima; uzdržavanje od uživanja alkoholnih pića i opojnih droga; posjećivanje odgovarajuće zdravstvene ustanove ili savjetovališta; te uzdržavanje od druženja s licima koja na njega štetno djeluju.

(3) Sud može obaveze koje je odredio naknadno ukinuti ili izmijeniti.

(4) U slučaju neispunjenja obaveza iz stava 2. ovog člana sud može izrečenu mjeru pojačanog nadzora zamijeniti drugom vaspitnom mjerom.

(5) Pri određivanju obaveza iz stava 2. ovog člana sud će maloljetnika upozoriti na posljedice iz stava 4. ovog člana.

Upućivanje u vaspitnu ustanovu

Član 90

(1) Sud će izreći vaspitnu mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu za vaspitanje maloljetnika maloljetniku nad kojim treba obezbijediti vršenje stalnog nadzora od strane stručnih vaspitača u ustanovi za vaspitanje maloljetnika.

(2) U vaspitnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najviše tri godine. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje, već će o tome naknadno odlučiti (član 93. Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnim mjerama, stav 2. ovog zakona).

Upućivanje u vaspitno-popravni dom

Član 91

(1) Sud će izreći vaspitnu mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom za maloljetne počinioce krivičnih djela maloljetniku prema kojem treba primijeniti pojačane mjere prevaspitanja.

(2) Pri odlučivanju hoće li izreći vaspitnu mjeru iz stava 1. ovog člana sud će posebno uzeti u obzir težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene vaspitne mjere ili kazna maloljetničkog zatvora.

(3) U vaspitno-popravnom domu maloljetnik ostaje najmanje jednu, a najviše pet godina. Pri izricanju vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana sud neće odrediti njeno trajanje, već će o tome naknadno odlučiti (član 93. Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnim mjerama, stav 2. ovog zakona).

Upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje

Član 92

(1) Maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju sud može umjesto vaspitne mjere upućivanja u vaspitnu ustanovu ili vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom izreći vaspitnu mjeru upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.

(2) Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, a kad maloljetnik postane punoljetan, ponovno će se ispitati potreba njegovog daljeg zadržavanja u toj ustanovi.

Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnim mjerama

Član 93

(1) Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena vaspitna mjera pojačanog nadzora ili zavodska vaspitna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od uticaja na donošenje odluke, izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom vaspitnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom vaspitnom mjerom.

(2) Uz slučajeve iz stava 1. ovog člana, ukoliko za pojedine mjere nije šta drugo propisano, vaspitna mjera pojačanog nadzora ili zavodska vaspitna mjera može se, s obzirom na postignuti uspjeh vaspitanja, obustaviti od izvršenja, a može se i zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha vaspitnih mjera.

(3) Obustavljanje od izvršenja zavodske vaspitne mjere ili zamjenjivanje zavodske vaspitne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja:

a) vaspitna mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovoga roka može se zamijeniti samo vaspitnom mjerom upućivanja u vaspitno-popravni dom ili vaspitnom mjerom upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje;

b) vaspitna mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od jedne godine, a do isteka ovoga roka može se zamijeniti samo vaspitnom mjerom upućivanja u vaspitnu ustanovu ili vaspitnom mjerom upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.

(4) Izuzetno, vaspitna mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu ili vaspitna mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom može se obustaviti od izvršenja ili zamijeniti drugom mjerom i prije isteka rokova iz stava 3. tač. a. i b. ovog člana, ako posebne okolnosti koje se odnose na ličnost maloljetnika očito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera.

Ponovno odlučivanje o vaspitnim mjerama

Član 94

(1) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena vaspitna mjera pojačanog nadzora ili zavodska vaspitna mjera proteklo više od jedne godine, a izvršenje nije započeto, sud će ponovno odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.

(2) Vaspitna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od šest mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena a njeno izvršenje nije započeto.

Kažnjavanje starijih maloljetnika

Član 95

Kazniti se može samo stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo s propisanom kaznom zatvora težom od pet godina, a zbog teških posljedica djela i stepena krivice ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru.

Kazna maloljetničkog zatvora

Član 96

(1) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od jedne ni duža od deset godina, a izriče se na pune godine ili na pola godine.

(2) Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo sud ne može izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od kazne zatvora propisane za to krivično djelo, ali sud nije vezan za najmanju propisanu mjeru te kazne.

Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 97

Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (član 48. Opšta pravila o odmjeravanju kazne), imajući posebno u vidu stepen duševne razvijenosti maloljetnika i vrijeme potrebno za njegov prevaspitanje i stručno osposobljavanje.

Izricanje vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju

Član 98

(1) Za krivična djela u sticaju sud izriče maloljetniku samo jednu vaspitnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći.

(2) Po odredbi stava 1. ovog člana sud će postupiti i kad poslije izrečene vaspitne mjere, ili kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja učinio krivično djelo.

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Član 99

Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kad od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne:

a) deset godina ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko pet godina;

b) pet godina ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora preko tri godine;

c) tri godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora do tri godine.

Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim licima za krivična djela koja su učinili kao maloljetnici

Član 100

(1) Punoljetnom licu koje je navršilo dvadeset i jednu godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinilo kao mlađi maloljetnik.

(2) Ako punoljetno lice u vrijeme suđenja nije navršilo dvadeset i jednu godinu života, može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznom zatvora težom od pet godina. Takvom licu sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku vaspitnu mjeru, s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu učinjenog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja, vladanje počinilaca, kao i svrhu te vaspitne mjere.

(3) Punoljetnom licu može se za krivično djelo koje je učinilo kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska vaspitna mjera, a pod uslovima iz člana 96. (Kazna maloljetničkog zatvora) ovog zakona i kazna maloljetničkog zatvora. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankcija izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu učinjenog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja, vladanje počinilaca, kao i svrhu koju treba postići ovim sankcijama.

(4) Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, punoljetnom licu koje je u vrijeme suđenja navršila dvadeset i jednu godinu života, sud može umjesto kazne maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uslovnu osudu. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije, brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.

Izricanje vaspitnih mjera mlađim punoljetnim licima

Član 101

(1) Počiniocu koji je kao punoljetan učinio krivično djelo, a u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset i jednu godinu života, sud može izreći odgovarajuću zavodsku vaspitnu mjeru ako se, s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinio, može očekivati da će se i vaspitnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.

(2) Mlađem punoljetnom licu kojem je izrečena vaspitna mjera sud može, pod uslovima propisanim ovim zakonom, izreći sve mjere bezbjednosti propisane ovim zakonom, osim mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.

(3) Izrečena vaspitna mjera može trajati najviše dok počinilac ne navrši dvadeset i tri godine života.

Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku

Član 102

(1) Maloljetnom počiniocu krivičnog djela kojem je izrečena vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se, pod uslovima propisanim zakonom, izreći mjere bezbjednosti iz člana 69. (Vrste mjera bezbjednosti) tač. a), b) i d) ovog zakona.

(2) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti ne može se izreći uz disciplinsku mjeru.

(3) Umjesto mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izreći vaspitna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje, ako se u toj ustanovi može obezbijediti liječenje i time postići svrha ove mjere bezbjednosti. Pored toga, može se izreći i mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta.

Učinak kazne na vaspitne mjere

Član 103

(1) Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora, vaspitna mjera prestaje kad maloljetnik započne izdržavanje te kazne.

(2) Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne punoljetnom licu kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje godinu dana, vaspitna mjera prestaje kada to lice započne izdržavanje kazne.

(3) Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne punoljetnom licu kaznu zatvora u kraćem trajanju od jedne godine, sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene vaspitne mjere ili će se ta mjera ukinuti.

Učinak vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Član 104

(1) Vaspitne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne posljeduju pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava iz člana 114. (Vrste pravnih posljedica osude) stava 2. ovog zakona.

(2) Na lica koja izdržavaju vaspitnu mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 108. (Rad osuđenih lica) ovog zakona.

Evidencija o izrečenim vaspitnim mjerama

Član 105

(1) Evidenciju o izrečenim vaspitnim mjerama vode nadležni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadležan za poslove socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

(2) Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu se dati samo sudu, tužilaštvu, organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica kojima su izrečene vaspitne mjere.

XI – GLAVA JEDANAESTA – OPŠTE ODREDBE O IZVRŠENjU KRIVIČNOPRAVNIH SANKCIJA

Izvršenje kazne zatvora i kazne dugotrajnog zatvora

Član 106

(1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdržavanje kazne.

(2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdržavanje kazne.

Granice izvršenja kazni

Član 107

Lice prema kojem se izvršava kazna lišava se prava ili se ograničava u pravima, u skladu sa zakonom, samo u granicama nužnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni.

Rad osuđenih lica

Član 108

(1) Lice osuđeno na kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora, koje je sposobno za rad, može raditi ukoliko ono na to pristane.

(2) Ako osuđeno lice traži ili pristane na rad, rad će mu se omogućiti.

(3) Rad osuđenog lica treba da bude koristan i da bude usklađen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi, prema stručnim i drugim sposobnostima osuđenog.

Izvršavanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 109

(1) Prema starijem maloljetniku, dok ne navrši osamnaest godina života, kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim kazneno-popravnim ustanovama za maloljetnike. Prema licu koje je navršila osamnaest godina života ali nije navršilo dvadeset i tri godine života (mlađe punoljetno lice) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlađa punoljetna lica, odnosno u posebnom odjeljenju ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim licima, pri čemu se obezbjeđuje da mlađa punoljetna lica ne dođu u kontakt sa starijim zatvorenicima. Prema licu koje je navršilo dvadeset i tri godine života prije kraja izdržavanja kazne, ostatak kazne se izvršava u kazneno-popravnoj ustanovi za odrasle.

(2) Prema mlađem punoljetnom licu kazna se može izvršavati u kazneno-popravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njegovog školovanja ili stručnog osposobljavanja. Međutim, prema mlađem punoljetnom licu kazna se ne može ni u kojem slučaju izvršavati u kazneno-popravnoj ustanovi za maloljetnike, ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetna lica prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi.

(3) Izbor posla za osuđenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima i sklonostima za određenu vrstu posla, u cilju stručnog osposobljavanja, a u skladu s mogućnostima koje postoje u kazneno-popravnoj ustanovi za maloljetnike. Mlađem punoljetnom licu će se takođe omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje, bez obzira izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasla lica.

(4) Radno vrijeme osuđenog maloljetnika određuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizičko vaspitanje i razonodu.

(5) Osuđeni maloljetnik može biti uslovno otpušten s izdržavanja kazne ako je izdržao trećinu kazne, ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u kazneno-popravnoj ustanovi. Za vrijeme uslovnog otpusta sud može odrediti vaspitnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog organa socijalne zaštite. Za opoziv uslovnog otpusta primjenjuju se odredbe člana 45. (Opoziv uslovne osude) ovog zakona.

(6) Maloljetni osuđenik, osim u izuzetnim okolnostima, ima pravo održavati kontakte sa svojom porodicom putem pisama i posjeta.

XII – GLAVA DVANAESTA – ODUZIMANjE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLjENE KRIVIČNIM DJELOM I PRAVNE POSLjEDICE OSUDE

Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

Član 110

(1) Niko ne može zadržati imovinsku korist, prihod, profit ili drugu korist iz imovinske koristi pribavljenu krivičnim djelom.

(2) Imovinska korist, prihod, profit ili druga korist iz imovinske koristi iz stava 1. ovog člana oduzeće se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno, pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(3) (brisano)

Prošireno oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

Član 110a

(1) Kada se krivični postupak vodi za krivična djela iz glava XVII, XVIII, XIX, XXI, XXI A i XXII ovog zakona, sud može odlukom iz člana 110. stav (2) oduzeti i onu imovinsku korist prihod, profit ili drugu korist iz imovinske koristi za koju tužilac pruži dovoljno dokaza da se opravdano vjeruje da je takva imovinska korist, prihod, profit ili druga korist iz imovinske koristi pribavljena izvršenjem ovih krivičnih djela, a počinilac nije pružio dokaze da je korist pribavljena zakonito.

(2) U slučaju kada nisu ispunjeni zakonom utvrđeni uslovi za oduzimanje imovinske koristi, prihoda, profita ili druge koristi iz imovinske koristi stečene krivičnim djelom u krivičnom postupku, zahtjev za njeno oduzimanje može se podnijeti u parničnom postupku

Način oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

Član 111

(1) Od počinioca će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena krivičnim djelom, a ako oduzimanje nije moguće, počinilac će se obavezati na isplatu novčanog iznosa srazmjernog pribavljenoj imovinskoj koristi. Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom oduzeće se od lica na koju je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, ako je ona znala ili mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

(2) Kada je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena s imovinom stečenom na zakoniti način, takva imovina će biti predmet oduzimanja ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

(3) Prihod ili druge koristi iz imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, ili iz imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili iz imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena, su predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

Zaštita oštećenog

Član 112

(1) Ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev, sud će izreći oduzimanje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog.

(2) Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnični postupak, može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti, ako pokrene parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti.

(3) Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev, može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti, ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist, a najdalje u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti.

Nastupanje pravnih posljedica osude

Član 113

(1) Osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu prestanak, odnosno gubitak određenih prava ili zabranu sticanja određenih prava.

(2) Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo počiniocu izrečena novčana kazna, uslovna osuda ili kad je počinilac oslobođen od kazne.

(3) Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su propisane.

Vrste pravnih posljedica osude

Član 114

(1) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu:

a) prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti, privrednim društvima ili u drugim pravnim licima;

b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja određenog zvanja, poziva ili zanimanja;

c) oduzimanje dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom organa vlasti ili statusa koji se priznaje odlukom organa vlasti;

d) oduzimanje odlikovanja.

(2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava jesu:

a) zabrana obavljanja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti, privrednim društvima, ili u drugim pravnim licima;

b) zabrana sticanja određenih zvanja, poziva ili zanimanja, ili unapređenja u službi;

c) zabrana sticanja dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom organa vlasti ili statusa koji se priznaje odlukom organa vlasti.

Početak i trajanje pravnih posljedica osude

Član 115

(1) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude.

(2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava traju najduže deset godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje.

(3) Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude.

Prestanak mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke

Član 116

(1) Sud može odlučiti da prestane primjena mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti ako su protekle tri godine od dana njenog izricanja.

(2) Sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja određenog prava, kad proteknu tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne.

(3) Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene mjere bezbjednosti, odnosno pravne posljedice osude, sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude, njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu krivičnim djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, kao i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene mjere bezbjednosti, odnosno pravne posljedice osude.

(4) Prestankom pravne posljedice osude ne dira se u prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi.

XIII – GLAVA TRINAESTA – REHABILITACIJA, AMNESTIJA, POMILOVANjE I BRISANjE OSUDE

Rehabilitacija

Član 117

(1) Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, osuđena lica uživaju sva prava utvrđena ustavom, zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava, osim onih koja su im ograničena mjerom bezbjednosti ili nastupanjem pravne posljedice osude.

(2) Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i na lica na uslovnom otpustu, ako njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uslovnom otpustu sa izdržavanja kazne zatvora.

Amnestija

Član 118

(1) Amnestijom se licima koja su njome obuhvaćena daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom, određuje se brisanje osude, ili se ukida određena pravna posljedica osude.

(2) Amnestiju za krivična djela propisana ovim zakonom može dati Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine putem zakona.

Pomilovanje

Član 119

(1) Pomilovanjem se poimenično određenim licima daje potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili se određuje brisanje osude ili se ukida, odnosno određuje kraće trajanje mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, odnosno određene pravne posljedice osude.

(2) Pomilovanje za krivična djela utvrđena prema krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine može dati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine svojom odlukom na osnovu posebnog zakona.

Učinak amnestije i pomilovanja na prava trećih lica

Član 120

Davanjem amnestije ili pomilovanja ne utiče se na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi.

Brisanje osude

Član 121

(1) Pod uslovom da počinilac krivičnog djela nije ponovo osuđen zbog novog krivičnog djela, osuda se briše po sili zakona kada proteknu sljedeći rokovi:

a) osuda kojom je učinilac oslobođen od kazne briše se iz kaznene evidencije ako osuđeni u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo,

b) uslovna osuda se briše iz kaznene evidencije po proteku roka od jedne godine od dana prestanka vremena provjeravanja, ako za to vrijeme osuđeni ne počini novo krivično djelo,

c) osuda na novčanu kaznu i na kaznu zatvora do jedne godine briše se iz kaznene evidencije po proteku roka od tri godine, od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni ne počini novo krivično djelo,

d) osuda na kaznu zatvora preko jedne do tri godine briše se iz kaznene evidencije po proteku roka od pet godina od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni ne počini novo krivično djelo,

e) osuda na kaznu zatvora preko tri do pet godina briše se iz kaznene evidencije po proteku roka od deset godina od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni ne počini novo krivično djelo,

f) osuda na kaznu zatvora preko pet do deset godina briše se iz kaznene evidencije po proteku roka od 15 godina od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni ne počini novo krivično djelo.

(2) Sud može na molbu osuđenog odrediti da se briše iz kaznene evidencije osuda na kaznu zatvora preko deset godina, ako je protekao rok od 20 godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, a u tom vremenu osuđeni nije počinio novo krivično djelo.

(3) Prilikom odlučivanja o brisanju osude sud će voditi računa o vladanju osuđenog poslije izdržane kazne, o prirodi krivičnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opravdanosti brisanja osude.

(4) Osuda na kaznu dugotrajnog zatvora se ne briše.

(5) Osuda se ne može brisati iz kaznene evidencije dok traje krivični postupak zbog novog krivičnog djela.

(6) Osuda se ne može brisati iz kaznene evidencije dok traje primjena mjera bezbjednosti niti dok oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom nije potpuno izvršeno.

(7) Brisanjem osude iz kaznene evidencije pod uslovima iz stavova od (1) do (3) ovog člana počinilac krivičnog djela smatra se neosuđivanim.

Podaci iz kaznene evidencije

Član 121a

(1) Podaci iz kaznene evidencije nisu javni podaci.

(2) Građanin ima pravo da traži i dobije podatke iz kaznene evidencije o sebi ako su mu ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava ili interesa.

(3) Zamjena izrečene novčane kazne radom za opšte dobro na slobodi ili kaznom zatvora, kao i zamjena izrečene kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi ili novčanom kaznom upisuju se u kaznenu evidenciju.

XIV – GLAVA ČETRNAESTA – ODGOVORNOST PRAVNIH LICA ZA KRIVIČNA DJELA

Odgovornost pravnog lica

Član 122

(1) Ova glava ovog zakona propisuje odgovornost pravnog lica, izuzimajući Bosnu i Hercegovinu, Federaciju Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku, Brčko Distrikt Bosne i Hercegvoine, kanton, grad, opštinu i mjesnu zajednicu, za krivično djelo koje je počinilac učinio u ime, za račun ili u korist pravnog lica.

(2) Ova glava ovog zakona propisuje kazne i druge krivičnopravne sankcije koje se mogu izreći pravnom licu, kao i pravne posljedice osude pravnog lica za krivično djelo.

(3) Pod uslovima propisanim zakonom, za određena pravna lica može biti isključena ili ograničena primjena pojedinih kazni ili drugih krivičnopravnih sankcija koje se mogu izreći pravnim licima.

(4) Krivični postupak protiv pravnih lica vodi se po odredbama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.

Primjena ovog zakona prema mjestu učinjenja krivičnog djela u vezi s odgovornošću pravnih lica

Član 123

(1) Domaće i strano pravno lice je, u skladu s ovim zakonom, odgovorno za krivična djela učinjena na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Domaće i strano pravno lice koje ima sjedište na teritoriji Bosne i Hercegovine ili u njoj obavlja svoju djelatnost je, u skladu s ovim zakonom, odgovorno za krivično djelo učinjeno izvan Bosne i Hercegovine, ako je krivično djelo učinjeno protiv Bosne i Hercegovine, njenih državljana ili domaćih pravnih lica.

(3) Domaće pravno lice je, u skladu s ovim zakonom, odgovorno za krivično djelo učinjeno izvan Bosne i Hercegovine protiv strane države, stranih državljana ili stranih pravnih lica, pod uslovima člana 9. (Primjena krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine za krivična djela počinjena izvan Bosne i Hercegovine) ovog zakona.

Osnovi odgovornosti pravnog lica

Član 124

Za krivično djelo koje je počinilac učinio u ime, za račun ili u korist pravnog lica, odgovorno je pravno lice:

a) kada smisao učinjenog krivičnog djela proizilazi iz zaključka, naloga ili odobrenja rukovodećih ili nadzornih organa pravnog lica;

b) ili kada su rukovodeći ili nadzorni organi pravnog lica uticali na počinioca ili mu omogućili da učini krivično djelo;

c) ili kada pravno lice raspolaže s protivpravno ostvarenom imovinskom koristi ili koristi predmete nastale krivičnim djelom;

d) ili kada su rukovodeći ili nadzorni organi pravnog lica propustili dužni nadzor nad zakonitošću rada radnika.

Granice odgovornosti pravnog lica za krivično djelo

Član 125

(1) Uz uslove iz člana 124. (Osnovi odgovornosti pravnog lica) ovog zakona, pravno lice je odgovorno za krivično djelo i kada počinilac za učinjeno krivično djelo nije kriv.

(2) Odgovornost pravnog lica ne isključuje krivicu fizičkih odnosno odgovornih lica za učinjeno krivično djelo.

(3) Za krivična djela učinjena iz nehata, pravno lice može biti odgovorno pod uslovima iz člana 124. tačka d) ovog zakona, i u tom se slučaju pravno lice može blaže kazniti.

(4) Kada u pravnom licu osim počinioca nema drugog lica ili organa koji bi mogli usmjeravati ili nadzirati počinioca, pravno lice odgovara za učinjeno krivično djelo u granicama počiniočeve odgovornosti.

Odgovornost pri promjeni statusa pravnog lica

Član 126

(1) Pravno lice u stečaju može biti odgovorno za krivično djelo bez obzira je li krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u međuvremenu, ali se pravnom licu u stečaju ne izriče kazna, već se izriče mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

(2) Kada je do prestanka pravnog lica došlo prije pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, a u krivičnom je postupku utvrđena odgovornost tog pravnog lica, kazne i ostale krivičnopravne sankcije izriću se pravnom licu koje je pravni sljednik lica kojem je utvrđena krivična odgovornost, ako su njegovi rukovodeći ili nadzorni organi prije prestanka pravnog lica znali za učinjeno krivično djelo.

(3) Pravnom licu koje je pravni sljednik pravnog lica kojem je utvrđena odgovornost, izriče se mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, ako su njegovi rukovodeći ili nadzorni organi znali za učinjeno krivično djelo.

(4) Ako je do prestanka pravnog lica došlo po pravosnažno okončanom krivičnom postupku, izrečena krivičnopravna sankcija se izvršava po odredbama st. 2. i 3. ovog člana.

Odgovornost pravnog lica za pokušaj

Član 127

(1) Ako je počinilac planirano krivično djelo započeo, ali ga nije dovršio, pod uslovima iz člana 124. (Osnove odgovornosti pravnog lica) ovog zakona odgovorno je pravno lice, ako je zakonom propisano kažnjavanje i za pokušaj tog krivičnog djela.

(2) Pravno lice se kažnjava za pokušaj kaznom propisanom za dovršeno krivično djelo, a može se i blaže kazniti.

(3) Ako su rukovodeći ili nadzorni organi sprečili počinioca da dovrši započeto krivično djelo, pravno lice se može osloboditi kazne.

Produženo djelo i krivična odgovornost pravnih lica

Član 128

Kada je kod pravnog lica prisutan isti osnov odgovornosti u pogledu više istovrsnih i vremenski povezanih krivičnih djela više počinilaca, pravno lice je odgovorno kao da je učinjeno jedno krivično djelo.

Saučesništvo pravnih lica

Član 129

(1) U slučaju da dva ili više pravna lica saučestvuje pri učinjenju krivičnog djela, svako je odgovorno prema članu 124. (Osnove odgovornosti pravnog lica) ovog zakona.

(2) Pri saučesništvu pravnih lica iz stava 1. ovog člana, svako pravno lice odgovara kao da je jedino pravno lice odgovorno za krivično djelo.

Opšti razlozi za ublažavanje kazne pravnom licu ili oslobađanje od kazne

Član 130

(1) Pravno lice čiji rukovodeći ili nadzorni organ dobrovoljno prijavi počinioca nakon što je krivično djelo učinjeno, može se blaže kazniti.

(2) Pravno lice čiji rukovodeći ili nadzorni organ po učinjenom krivičnom djelu odluči da se vrati protivpravno ostvarena imovinska korist ili otklone prouzrokovane štetne posljedice ili saopšte podaci o osnovanosti odgovornosti drugih pravnih lica, može se osloboditi kazne.

Kazne za pravna lica

Član 131

Pravnim licima se za krivična djela mogu izreći ove kazne:

a) novčana kazna;

b) kazna oduzimanja imovine;

c) kazna prestanka pravnog lica.

Novčana kazna za pravna lica

Član 132

(1) Novčana kazna ne može biti manja od 5.000 KM niti veća od 5.000.000 KM.

(2) Ako je krivičnim djelom pravnog lica prouzrokovana drugome imovinska šteta ili pribavljena protivpravna imovinska korist, najveća mjera izrečene novčane kazne može iznositi dvostruki iznos te štete, odnosno koristi.

(3) Ako se novčana kazna ne plati u roku koji je utvrđen presudom, bez odgađanja će se sprovesti postupak prinudne naplate.

Kazna oduzimanja imovine

Član 133

(1) Kazna oduzimanja imovine može se izreći za krivična djela s propisanom kaznom zatvora od pet godina ili težom kaznom.

(2) Pravnom licu može se oduzeti najmanje polovina imovine ili veći dio imovine ili cjelokupna imovina.

(3) U slučaju stečajnog postupka kao posljedice izrečene kazne oduzimanja imovine, povjerioci mogu se namiriti iz oduzete stečajne mase.

Kazna prestanka pravnog lica

Član 134

(1) Kazna prestanka pravnog lica može se izreći ako je djelatnost pravnog lica u cijelosti ili u pretežnoj mjeri korištena za učinjenje krivičnih djela.

(2) Uz kaznu prestanka pravnog lica sud može izreći kaznu oduzimanja imovine.

(3) Uz izrečenu kaznu prestanka pravnog lica sud će predložiti otvaranje postupka likvidacije.

(4) Iz imovine pravnog lica kojem je izrečena kazna prestanka pravnog lica mogu se isplatiti povjerioci.

Odmjeravanje kazne pravnom licu

Član 135

(1) Pri odmjeravanju kazne pravnom licu uzima se u obzir pored opštih pravila za odmjeravanje kazne iz člana 48. (Opšta pravila za odmjeravanje kazne) ovog zakona i ekonomska moć pravnog lica.

(2) Pri odmjeravanju novčane kazne za krivična djela za koja se uz novčanu kaznu izriče i kazna oduzimanja imovine, izrečena kazna ne smije preći polovinu imovine pravnog lica.

Izricanje uslovne osude pravnom licu

Član 136

(1) Sud može pravnom licu za krivično djelo izreći uslovnu osudu umjesto novčane kazne.

(2) Uslovnom osudom sud može utvrditi pravnom licu novčanu kaznu do 1.500.000 KM i ujedno odlučiti, da se ista neće izvršiti, ako pravno lice u roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od jedne ni duži od pet godina, ne bude odgovorno za novo krivično djelo.

Mjere bezbjednosti za pravna lica

Član 137

Pravnom licu mogu se za krivično djelo izreći, pored mjere bezbjednosti oduzimanja predmeta iz člana 74. (Oduzimanje predmeta) ovog zakona, ove mjere bezbjednosti:

a) objavljivanje presude;

b) zabrana obavljanja određene djelatnosti.

Objavljivanje presude

Član 138

(1) Mjera bezbjednosti objavljivanja presude izriče se kada bi bilo korisno da javnost sazna za osudu, naročito ako bi objavljivanje bilo od koristi da se otkloni opasnost za život ili zdravlje ljudi ili da se obezbijedi bezbjednost prometa ili da se zaštite ili podsticati društvene vrijednosti.

(2) S obzirom na značaj krivičnog djela i potrebu da javnost sazna za osudu, sud cijeni da li da se osuda objavi u štampi, radiju ili televiziji ili u više navedenih sredstava informisanja i ujedno da li da se objavi njeno obrazloženje u cijelosti ili u izvodu, uzimajući pri tom u obzir da se načinom objavljivanja omogući obaviještenost svih u čijem interesu je objavljivanje presude.

Zabrana obavljanja određene djelatnosti

Član 139

(1) Mjerom bezbjednosti zabrane obavljanja određene djelatnosti sud može pravnom licu zabraniti proizvodnju određenih proizvoda ili obavljanje određenih poslova, ili mu zabraniti da se bavi određenim poslovima prometa robe ili drugim poslom odnosno djelatnostima.

(2) Mjera bezbjednosti iz stava 1. ovog člana izriče se pravnom licu ako bi njegovo dalje bavljenje određenom djelatnošću bilo opasno za život i zdravlje ljudi ili štetno za privredno ili finansijsko poslovanje drugih lica ili za privredu ili ako je pravno lice u zadnje dvije godine prije učinjenja krivičnog djela bilo već kažnjeno za isto ili slično krivično djelo.

(3) Mjera bezbjednosti iz stava 1. ovog člana može se izreći u trajanju od šest mjeseci do pet godina, računajući od pravosnažnosti osude.

Oduzimanje imovinske koristi od pravnog lica

Član 140

Ukoliko pravno lice pribavi imovinsku korist učinjenim krivičnim djelom, imovinska korist pribavljena krivičnim djelom će se oduzeti od pravnog lica.

Pravne posljedice osude pravnog lica

Član 141

(1) Pravne posljedice osude pravnog lica za krivično djelo su:

a) zabrana rada na osnovu dozvole, ovlaštenja ili koncesije, izdanih od organa strane države

b) zabrana rada na osnovu dozvole, ovlaštenja ili koncesije, izdanih od institucija Bosne i Hercegovine.

(2) Pravne posljedice osude pravnog lica za krivično djelo mogu nastupiti i kada je pravnom licu za učinjeno krivično djelo izrečena novčana kazna.

Zastarjelost gonjenja i izvršenja krivičnopravnih sankcija izrečenih pravnim licima

Član 142

(1) Na zastarjelost gonjenja pravnog lica primjenjuju se odredbe člana 14. (Zastarjelost krivičnog gonjenja) ovog zakona.

(2) Zastarjelost izvršenja kazne izrečene pravnom licu nastupa kad od pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne:

a) tri godine za izvršenje novčane kazne;

b) pet godina za izvršenje kazne oduzimanja imovine i kazne prestanka pravnog lica.

(3) Zastarjelost izvršenja mjere bezbjednosti nastupa protekom:

a) šest mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je primijenjena mjera bezbjednosti objavljivanja presude;

b) vremena jednakog onome koje je određeno za trajanje mjere bezbjednosti zabrane obavljanja određene djelatnosti.

Zakoni koji propisuju krivična djela pravnih lica

Član 143

Pravna lica mogu biti odgovorna za krivična djela iz ovog zakona i za druga krivična djela propisana zakonom Bosne i Hercegovine.

Kazne za krivična djela

Član 144

(1) Za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, pravno lice će se kazniti novčanom kaznom do 850.000 KM ili do deseterostrukog iznosa štete prouzrokovane ili imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

(2) Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora preko tri godine, pravno lice će se kazniti novčanom kaznom najmanje 2.500.000 KM ili do dvadeseterostrukog iznosa štete prouzrokovane ili imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

(3) Za krivična djela s propisanom kaznom zatvora od pet godina ili težom kaznom, pravnom licu se umjesto novčane kazne može izreći kazna oduzimanja imovine.

(4) Za krivična djela iz stava 1. ovog člana, pravnom licu se umjesto novčane kazne može izreći kazna prestanka pravnog lica, pod uslovima člana 134. (Kazna prestanka pravnog lica) ovog zakona.

POSEBNI DIO

XV – GLAVA PETNAESTA – KRIVIČNA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA

Povreda ravnopravnosti čovjeka i građanina

Član 145

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje na osnovu razlike u rasi, boji kože, nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti, političkom ili drugom uvjerenju, polu, seksualnom opredjeljenju, jeziku, obrazovanju, društvenom položaju ili socijalnom porijeklu, uskrati ili ograniči građanska prava utvrđena Ustavom Bosne i Hercegovine, ratifikovanim međunarodnim ugovorom, zakonom Bosne i Hercegovine, drugim propisom Bosne i Hercegovine ili opštim aktom Bosne i Hercegovine, ili koje na osnovu ove razlike ili pripadnosti daje pojedincima neopravdane povlastice ili pogodnosti, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje suprotno propisima Bosne i Hercegovine o ravnopravnoj upotrebi jezika i pisama konstitutivnih naroda i ostalih koji žive na teritoriji Bosne i Hercegovine, uskrati ili ograniči građaninu da pri ostvarivanju svojih prava ili pri obraćanju organima vlasti i institucijama Bosne i Hercegovine, privrednim društvima i drugim pravnim licima upotrijebi svoj jezik ili pismo, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(3) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje uskrati ili ograniči pravo građaninu na slobodno zapošljavanje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i pod jednakim propisanim uslovima, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti

Član 145a

(1) Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Oštećenje ili rušenje vjerskih objekata

Član 145b

Ko ošteti, učini neupotrebljivim ili sruši vjerski objekat, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Sprečavanje povratka izbjeglica i raseljenih lica

Član 146

(1) Ko silom, ozbiljnom prijetnjom ili na drugi protivpravan način, u većem razmjeru ili sa širim posljedicama, spreči izbjeglice ili raseljena lica da se vrate u svoj dom ili da koriste svoju imovinu koje su bili lišeni u toku neprijateljstava od 1991. godine, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko učestvuje u grupi ljudi koja učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(3) Ko organizuje ili bilo kako rukovodi grupom ljudi koja učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Protivpravno lišenje slobode

Član 147

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje drugog protivpravno zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način oduzme slobodu kretanja, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako je protivpravno lišenje slobode trajalo duže od trideset dana ili je učinjeno na svirep način ili je licu koje je protivpravno lišeno slobode usljed toga teško narušeno zdravlje ili su nastupile druge teške posljedice, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od dvije do osam godina.

(3) Ako je lice koje je protivpravno lišeno slobode usljed toga izgubilo život, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

Neovlašćeno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje

Član 147a

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje putem posebnih naprava, bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namijenjena ili omogući nepozvanom licu da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašćeno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili koje neovlašćeno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računarskom sistemu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje fotografski, filmski ili na drugi način snimi drugo lice bez njegovog pristanka u njegovim prostorijama ili koje takav snimak direktno prenese trećim licima ili im takav snimak pokaže ili na drugi način omogući da se s njim direktno upoznaju.

Povreda prava na podnošenje žalbi i molbi

Član 148

Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja spreči drugoga da koristi svoje pravo na podnošenje žalbe, prigovora, zahtjeva, molbe ili pritužbe, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Nedozvoljeno korištenje ličnih podataka

Član 149

Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje bez pristanka pojedinca protivno uslovima propisanim u zakonu, prikuplja, obrađuje ili koristi njegove lične podatke ili te podatke koristi suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

Nezakonito uskraćivanje identifikacionih dokumenata

Član 149a

Ko s ciljem ograničavanja slobode kretanja ili ispoljavanja vlasti nad drugim licem nezakonito uskrati drugom njegovu ličnu ili putnu ispravu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Uskraćivanje biračkog prava

Član 150

Ko u obavljanju povjerene mu dužnosti u vezi sa izborima za institucije Bosne i Hercegovine, drugoga u namjeri da ga spreči u ostvarenju njegovog biračkog prava protivzakonito ne uvede u birački popis ili ga izbriše iz biračkog popisa ili mu na drugi uskrati biračko pravo, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Povreda slobode opredjeljenja birača

Član 151

(1) Ko silom, ozbiljnom prijetnjom, prinudom, podmićivanjem ili korištenjem njegovog teškog ekonomskog stanja ili na drugi protivpravan način utiče na birača u Bosni i Hercegovini da na izborima za institucije Bosne i Hercegovine ili prilikom glasanja o opozivu ili na referendumu, glasa za ili protiv pojedine liste, pojedinog kandidata, odnosno da glasa za ili protiv opoziva, za ili protiv prijedloga o kome se odlučuje referendumom, ili da uopšte ne glasa, kazniće se novčanom kaznom i kaznom zatvora do tri godine.

(2) Član biračkog odbora ili drugo lice koje učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana u vršenju povjerene mu dužnosti u vezi s izborima, glasanjem ili referendumom, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Prevara pri glasanju

Član 152

Ko na izborima za institucije Bosne i Hercegovine ili pri glasanju o opozivu predstavnika u institucijama Bosne i Hercegovine ili na referendumu u Bosni i Hercegovini, ponovo glasa, glasa umjesto drugoga pod njegovim imenom, ili ponovo glasa kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

Povreda tajnosti glasanja

Član 153

(1) Ko pri izboru za institucije Bosne i Hercegovine ili pri glasanju o opozivu predstavnika u institucijama Bosne i Hercegovine ili na referendumu u Bosni i Hercegovini, povrijedi tajnost glasanja, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(2) Ko silom, ozbiljnom prijetnjom ili na drugi protivpravan način traži od građanina da kaže za koga je glasao ili kako je glasao ili da li je glasao za ili protiv opoziva, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(3) Član biračkog odbora ili drugo lice koje učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana u vršenju povjerene mu dužnosti u vezi s izborima ili glasanjem, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Izborna prevara

Član 154

Ko krivotvori rezultate izbora ili glasanja za institucije Bosne i Hercegovine dodavanjem, oduzimanjem ili brisanjem glasova ili potpisa, netačnim brojanjem glasova, neistinitim upisivanjem rezultata u izborne isprave ili na drugi način, ili objavi kao konačan rezultat izbora ili glasanja koji ne odgovara obavljenom glasanju, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Uništenje izbornih isprava

Član 155

https://advokat-prnjavorac.com

Ko na izborima za institucije Bosne i Hercegovine, pri glasanju o opozivu predstavnika u institucijama Bosne i Hercegovine ili na referendumu u Bosni i Hercegovini, uništi, prikrije, ošteti ili oduzme kakvu ispravu o izborima ili o glasanju o opozivu ili kakav predmet koji služi za izbor ili za glasanje o opozivu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Član 155a

(1) Ko, s ciljem obmanjivanja ili držanja u obmani organa nadležnog za imenovanje ili Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ili njihovog nadležnog organa o tome da li ispunjava uslove za imenovanje na položaj predsjedavajućeg, ministra ili zamjenika ministra Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, odnosno za potvrdu na te položaje, tokom postupka imenovanja i potvrde na te položaje koji se sprovodi na osnovu zakona, da lažnu izjavu, u pismenom ili usmenom obliku, o podatku ili informaciji potrebnoj za utvrđivanje da li ispunjava uslove, a koju je obavezan po zakonu ili drugom propisu da pruži, te time prikrije ili izmijeni činjenice značajne za odluku o imenovanju ili potvrdi, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako učinilac dobrovoljno opozove svoju lažnu izjavu prije nego što je donesena konačna odluka o potvrđivanju, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci, a može se i osloboditi od kazne.

XVI – GLAVA ŠESNAESTA – KRIVIČNA DJELA PROTIV INTEGRITETA BOSNE I HERCEGOVINE

Napad na ustavni poredak

Član 156

Ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Ugrožavanje teritorijalne cjeline

Član 157

Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša da otcijepi dio teritorije Bosne i Hercegovine ili da dio njene teritorije pripoji drugoj državi, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Sprečavanje borbe protiv neprijatelja

Član 158

Građanin Bosne i Hercegovine koji za vrijeme rata ili oružanog sukoba sprečava građane Bosne i Hercegovine ili građane njenih saveznika da vode borbu protiv neprijatelja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Služba u neprijateljskoj vojsci

Član 159

(1) Građanin Bosne i Hercegovine koji za vrijeme rata ili oružanog sukoba služi u neprijateljskoj vojsci ili drugim neprijateljskim oružanim formacijama, ili učestvuje u ratu ili oružanom sukobu boreći se protiv Bosne i Hercegovine ili njenih saveznika, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ko vrbuje građane Bosne i Hercegovine za službu u neprijateljskoj vojsci ili drugim neprijateljskim oružanim formacijama ili za učestvovanje u ratu ili oružanom sukobu protiv Bosne i Hercegovine ili njenih saveznika, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Pomaganje neprijatelju

Član 160

(1) Građanin Bosne i Hercegovine koji za vrijeme rata pomaže neprijatelju u provođenju prinudnih mjera prema stanovništvu Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Građanin Bosne i Hercegovine koji u cilju pomaganja neprijatelju politički ili privredno sarađuje s neprijateljem za vrijeme rata, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

Podrivanje vojne i odbrambene moći

Član 161

(1) Ko u namjeri da umanji odbrambenu moć Bosne i Hercegovine uništi, učini neupotrebljivim ili omogući da pređu u ruke neprijatelja odbrambena postrojenja, objekti, položaji, naoružanje ili druga vojna i odbrambena sredstva ili preda trupe neprijatelju, ili ko u istoj namjeri omete ili dovede u opasnost vojne ili odbrambene mjere, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ko nabavlja sredstva za učinjenje krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Oružana pobuna

Član 162

(1) Ko učestvuje u oružanoj pobuni koja je usmjerena protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine ili protiv njenih najviših institucija, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ko organizuje ili bilo kako rukovodi učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ko nabavlja sredstva za učinjenje krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Protivzakonito formiranje vojnih snaga

Član 162a

(1) Ko protivno Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine ili Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine organizuje, obučava, oprema ili mobilizuje vojnu snagu na teritoriji Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se ko na bilo koji način rukovodi činjenjem krivičnog djela iz stava (1) ovog člana.

(3) Ko se na bilo koji način pridruži vojnoj snazi organizovanoj, obučenoj, opremljenoj ili mobilizovanoj protivno Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine ili Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Ko nabavlja sredstva za činjenje krivičnog djela iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Protivzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama

Član 162b

(1) Ko protivno Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine ili Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine organizuje, rukovodi, obučava, oprema ili mobiliše pojedince ili grupe ljudi s ciljem pridruživanja, na bilo koji način, stranoj vojnoj, stranoj paravojnoj ili stranoj parapolicijskoj formaciji koje djeluju van Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od najmanje osam godina.

(2) Ko se na bilo koji način pridruži stranoj vojnoj, stranoj paravojnoj ili stranoj parapolicijskoj formaciji, obučenoj, opremljenoj ili mobilisanoj u smislu stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od najmanje tri godine.

(3) Ko nabavlja ili osposobljava sredstva, uklanja prepreke, stvara plan ili se dogovara s drugima ili vrbuje drugoga ili preduzme bilo koju drugu radnju kojom se stvaraju uslovi za direktno počinjenje ovog krivičnog djela, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od jedne do deset godina.

(4) Ko javno, putem sredstava informisanja, distribuira ili na bilo koji drugi način uputi poruku javnosti, koja za cilj ima podsticanje drugog na izvršenje ovog krivičnog djela, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine.

(5) Počinilac krivičnog djela iz stava (1) ovog člana koji otkrivanjem grupe spriječi počinjenje krivičnog djela ili otkrije grupu prije počinjenja krivičnog djela, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do tri godine, a može se i osloboditi od kazne.

(6) Odredbe ovog člana neće se primjenjivati na lica koja su na zakonit način stekla državljanstvo strane zemlje priznate od strane Bosne i Hercegovine u čijoj vojsci ili vojnoj formaciji služe, ili služe vojnim formacijama pod kontrolom međunarodno priznatih vlada od strane Ujedinjenih nacija, formiranim na osnovu zakona.

Špijunaža

Član 163

(1) Ko tajne podatke saopšti, preda ili učini dostupnom stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko na štetu Bosne i Hercegovine za stranu državu ili organizaciju stvara obavještajnu službu u Bosni i Hercegovini ili njom rukovodi, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ko stupi u stranu obavještajnu službu, prikuplja za nju podatke ili na drugi način pomaže njen rad, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ko pribavlja tajne podatke u cinju da je saopšti ili preda stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(5) Ko nabavlja sredstva za učinjenje krivičnog djela iz stava (1) i (2) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Odavanje tajnih podataka

Član 164

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili vojno lice koje je ovlašćeno za određivanje tajnosti podataka ili za pristup tajnim podacima a koje bez ovlašćenja drugome saopšti, preda ili na drugi način učini dostupnim tajni podatak, ili pribavi tajni podatak s ciljem da ga saopšti ili preda neovlašćenom licu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se ko, s ciljem da ga neovlašćeno upotrijebi, protivpravno pribavi tajni podatak ili ko drugome saopšti, preda ili na drugi način učini dostupnim tajni podatak bez dozvole, kao i ko drugome saopšti, preda ili na drugi način učini dostupnim ili posreduje u saopštavanju, predaji ili na drugi način drugome učini dostupnim činjenice ili sredstva koje sadrže informaciju i za koje zna da su tajni podatak a u čiji je posjed došao protivpravno.

(3) Kaznom zatvora od jedne do deset godina kazniće se ko počini krivično djelo iz stavova (1) i (2) ovog člana:

a) iz koristoljublja; ili

b) u pogledu podatka koji je, u skladu sa zakonom, označen kao “strogo povjerljivo” ili stepenom “tajno” ili kao “državna tajna” ili stepenom “vrlo tajno”; ili

c) radi saopštavanja, predaje ili na drugi način činjenja dostupnim tajnog podatka ili njegove upotrebe van Bosne i Hercegovine.

(4) Ako je krivično djelo iz stavova (1) i (3) ovog člana učinilo lice koje ima po Zakonu o zaštiti tajnih podataka zakonsko ovlašćenje za određivanje tajnosti podatka ili za pristup tajnim podacima onog stepena u pogledu kojeg je učinjeno krivično djelo, počinilac će se kazniti:

a) za krivično djelo iz stava (1) ovog člana kaznom zatvora najmanje tri godine;

b) za krivično djelo iz stava (3) ovog člana kaznom zatvora najmanje pet godina.

(5) Ako je krivično djelo iz stavova (1), (2) i (3) ovog člana učinjeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja, ili kada je izdata naredba za angažovanje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(6) Ako je krivično djelo iz stavova (1) i (4) ovog člana učinjeno iz nehata, počinilac će se kazniti:

a) za krivično djelo iz stava (1) ovog člana novčanom kaznom ili kaznom zatvora najmanje tri godine;

b) za krivično djelo iz stava (4) ovog člana kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(7) Ako je krivično djelo iz stava (6) ovog člana učinjeno u pogledu podatka koji je, u skladu sa zakonom, označen kao “strogo povjerljivo” ili stepenom “tajno” ili kao “državna tajna” ili stepenom “vrlo tajno”, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(8) Odredbe stava (1), (3), (4), (5), (6) i (7) ovog člana primjenjuju se i na lice koje bez ovlašćenja drugome saopšti, preda ili učini tajne podatke dostupnim nakon što mu je prestala dužnost službenog ili odgovornog lica u institucijama Bosne i Hercegovine ili vojnog lica ili lica ovlašćenog za određivanje tajnosti podatka ili za pristup tajnim podacima.

(9) Nema krivičnog djela odavanja tajnih podataka ako neko objavi ili posreduje u objavljivanju tajnih podataka čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, s ciljem da javnosti otkrije nepravilnosti vezane uz organizovanje, djelovanje ili vođenje službe ili s ciljem da javnosti otkrije činjenice koje predstavljaju povredu ustavnog poretka ili međunarodnog ugovora, ako objavljivanje nema ozbiljne štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu.

Upućivanje i prebacivanje oružanih grupa ljudi, oružja i municije na teritoriji Bosne i Hercegovine

Član 165

Ko na teritoriju Bosne i Hercegovine upućuje ili prebacuje oružane grupe ljudi, teroriste, špijune, diverzante, oružje, eksploziv, otrove, opremu, municiju ili drugi materijal, radi učinjenja krivičnih djela iz ove glave ovog zakona, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Unošenje opasnih materija u Bosnu i Hercegovinu

Član 166

(1) Ko protivno propisima Bosne i Hercegovine unese u Bosnu i Hercegovinu za život ili zdravlje ljudi štetne radioaktivne ili druge opasne materije ili otpatke, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ko zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja protivno propisima omogući da se u Bosnu i Hercegovinu unesu za život ili zdravlje ljudi štetne radioaktivne ili druge opasne materije ili otpaci, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Ubistvo predstavnika najviših institucija Bosne i Hercegovine

Član 167

Ko u namjeri ugrožavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine ili bezbjednosti Bosne i Hercegovine liši života službeno lice institucija Bosne i Hercegovine pri vršenju njegove službe, ili člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, predsjednika domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili glavnog tužioca Bosne i Hercegovine kada nisu na dužnosti, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Otmica predstavnika najviših institucija Bosne i Hercegovine

Član 168

(1) Ko u namjeri ugrožavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine ili bezbjednosti Bosne i Hercegovine protivpravno zatvori, drži zatvorenog ili na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja službenom licu institucija Bosne i Hercegovine pri vršenju njegove službe, s ciljem da njega ili nekoga drugoga prisili da što izvrši, ne izvrši ili trpi, kazniće kaznom zatvora od najmanje tri godine.

(2) Ko u namjeri ugrožavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine ili bezbjednosti Bosne i Hercegovine protupravno zatvori, drži zatvorenog ili na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedavajućem Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, predsjedniku domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predsjedniku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, predsjedniku Suda Bosne i Hercegovine ili glavnom tužiocu Bosne i Hercegovine, kazniće kaznom zatvora od najmanje pet godina.

Kažnjavanje za najteže oblike krivičnih djela

Član 169

(1) Za krivično djelo iz člana 156. (Napad na ustavni poredak), 157. (Ugrožavanje teritorijalne cjeline), 161. (Podrivanje vojne i odbrambene moći), 162. (Oružana pobuna) i 163. (Špijunaža) ovog zakona, koje je imalo za posljedicu smrt jednog ili više lica, ili je izazvalo opasnost za život ljudi, ili je praćeno teškim nasiljima i velikim razaranjima, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(2) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana počinilac s umišljajem lišio života jedno ili više lica, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Osnivanje udruženja ili nabavljanje sredstava za učinjenje krivičnih djela iz ove glave ovog zakona

Član 170

Ko osnuje udruženje u cilju učinjenja krivičnih djela iz ove glave ovog zakona, ili ko nabavi sredstva za učinjenje krivičnih djela iz ove glave ovog zakona, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

XVII – GLAVA SEDAMNAESTA – KRIVIČNA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I VRIJEDNOSTI ZAŠTIĆENIH MEĐUNARODNIM PRAVOM

Genocid

Član 171

Ko u cilju da potpuno ili djelimično istrijebi nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu ljudi naredi učinjenje ili učini koje od ovih djela:

a) ubijanje pripadnika skupine ljudi;

b) nanošenje teške tjelesne ozljede ili duševne povrede pripadnicima skupine ljudi;

c) smišljeno nametanje skupini ljudi ili zajednici takvih životnih uslova koji bi mogli posljedovati njenim potpunim ili djelimičnim istrebljenjem;

d) uvođenje mjera kojima je cilj sprečavanje rađanja unutar skupine ljudi;

e) prisilno preseljenje djece iz te u drugu skupinu ljudi;

kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Zločini protiv čovječnosti

Član 172

(1) Ko, kao dio širokog ili sistematskog napada usmjerenog bilo protiv kojeg civilnog stanovništva, znajući za takav napad, učini koje od ovih djela:

a) lišenje drugog lica života (ubistvo);

b) istrebljenje;

c) odvođenje u ropstvo;

d) deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva;

e) zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava;

f) mučenje;

g) prisiljavanje drugog lica, na seksualni odnos ili s njim izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik teškog seksualnog nasilja;

h) progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, polnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao nedopustiva po međunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog stava ovog člana, bilo kojim krivičnim djelom propisanim u ovom zakonu ili bilo kojim krivičnim djelom u nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine;

i) prisilni nestanka lica;

j) zločin aparthejda;

k) druga nečovječna djela slične prirode, učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(2) U smislu stava 1. ovog člana sljedeći pojmovi imaju ovo značenje:

a) Napad usmjeren protiv civilnog stanovništva jest ponašanje koje uključuje višestruko činjenje djela iz stava 1. ovog člana bilo protiv kojeg civilnog stanovništva na osnovu ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se učini takav napad.

b) Istrebljenje uključuje namjerno nametanje takvih životnih uslova, a posebno uskraćivanje pristupa hrani i lijekovima, koji mogu posljedovati uništenjem dijela stanovništva.

c) Odvođenje u ropstvo jest vršenje nad licem bilo kojeg ili svih ovlaštenja inače vezanih za pravo svojine, uključujući vršenje takvog ovlaštenja pri trgovanju ljudima, posebno ženama i djecom.

d) Deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva jest prisilno iseljenje lica s teritorije na kojoj su zakonito prisutna protjerivanjem ili drugim mjerama prisile, bez osnova dopuštenih po međunarodnom pravu.

e) Mučenje jest namjerno nanošenje snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje licu zadržanom od strane počinioca ili pod nadzorom počinilaca, izuzimajući bol ili patnju koja je posljedica isključivo izvršenja zakonitih sankcija.

f) Prisilna trudnoća jest nezakonito zatočeništvo žene kojoj je prisilno prouzrokovana trudnoća, s namjerom da se utiče na etnički sastav bilo kojeg stanovništva ili da se učine druge teške povrede međunarodnog prava.

g) Progon jest namjerno i teško, međunarodnom pravu suprotno uskraćivanje osnovnih prava zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.

h) Prisilni nestanak lica jest hapšenje, pritvaranje, ili otimanje lica, od strane ili s dopuštenjem, podrškom ili pristankom države ili političke organizacije, uz odbijanje da se prizna takvo lišenje slobode ili da se pruži informacija o sudbini ili o mjestu gdje se nalaze takva lica, s namjerom da se uklone od zaštite zakona na duže vrijeme.

i) Zločin aparthejda su nečovječne radnje slične prirode radnjama iz stava 1. ovog člana, učinjene u kontekstu institucionaliziranog režima sistematskog potlačivanja i dominacije jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili skupinama ljudi, učinjene s namjerom održavanja takvog režima.

Ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Član 173

(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini koje od ovih djela:

a) napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica onesposobljena za borbu, a taj je napad posljedovao smrću, teškom tjelesnom ozljedom ili teškim narušenjem zdravlja ljudi;

b) napad bez izbora cilja kojim se pozljeđuje civilno stanovništvo;

c) ubijanja, namjerno nanošenje licu snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge naučne eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja;

d) raseljenje, preseljenje ili prisilno odnarodnjenje ili prevođenje na drugu vjeru;

e) prisiljavanje drugog lica, na seksualni odnos ili s njim izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), prisiljavanje na prostituciju, primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protivpravno odvođenje u koncentracione logore i druga protivzakonita zatvaranja, oduzimanje prava na pravično i nepristrano suđenje, prisiljavanje na službu u neprijateljskim oružanim snagama ili u neprijateljskoj obavještajnoj službi ili upravi;

f) prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskaciju imovine, pljačkanje imovine stanovništva, protivpravno, samovoljno i vojnim potrebama neopravdano uništavanje ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama, uzimanje nezakonite i nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaće novčane jedinice ili protivzakonito izdavanje novca,

kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini koje od ovih djela:

a) napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom ili opšteopasne objekte i postrojenja kao što su brane, nasipi i nuklearne elektrane;

b) napad bez izbora cilja na civilne objekte koji su pod posebnom zaštitom međunarodnog prava, nebranjena mjesta i demilitarizovane zone;

c) dugotrajno oštećenje prirodnog okoliša velikih srazmjera, koje može da šteti zdravlju ili opstanku stanovništva.

(3) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, kao okupator naredi ili učini preseljenje dijelova civilnog stanovništva svoje pripadnosti na okupiranu teritoriju,

kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika

Član 174

Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba, prema ranjenicima, bolesnicima, brodolomcima ili sanitetskom ili vjerskom osoblju naredi ili učini koje od ovih djela:

a) lišenja drugih lica života (ubistva), namjerna nanošenja licima snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenja), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge naučne eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije;

b) nanošenje velikih patnji ili ozljeda tijela ili povreda zdravlja;

c) protivpravno, samovoljno, vojnim potrebama neopravdano uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerima materijala, sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

Član 175

Ko kršeći pravila međunarodnog prava, prema ratnim zarobljenicima naredi ili učini koje od ovih djela:

a) lišenja drugih lica života (ubistva), namjerna nanošenja licima snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenja), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znanstvene eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije;

b) nanošenje velikih patnji ili ozljeda tijela ili povreda zdravlja;

c) prisiljavanje na službu u neprijateljskim oružanim snagama ili lišavanje prava na pravično i nepristrano suđenje, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na učinjenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina

Član 176

(1) Ko organizira grupu ljudi radi učinjenja krivičnih djela iz člana 171. (Genocid), 172. (Zločini protiv čovječnosti), 173. (Ratni zločin protiv civilnog stanovništva), 174. (Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika) i 175. (Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika) ovog zakona, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(2) Ko postane pripadnik grupe ljudi iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Pripadnik grupe ljudi iz stava 1. ovog člana koji otkrije grupu ljudi prije nego što je u njenom sastavu ili za nju učinio krivično djelo, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, a može se i osloboditi od kazne.

(4) Ko poziva ili podstrekava na učinjenje krivičnih djela iz čl. 171. do 175. ovog zakona, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja

Član 177

(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba ubije ili rani neprijatelja koji je odložio oružje ili se bezuslovno predao ili nema sredstava za odbranu, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ako je ubistvo iz stava 1. ovog člana učinjeno na svirep ili podmukao način, iz koristoljublja ili iz drugih niskih pobuda, ili ako je ubijeno više lica, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(3) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba naredi da u borbi ne smije biti preživjelih pripadnika neprijateljske vojske ili vodi borbu protiv neprijatelja na toj osnovi, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu

Član 178

(1) Ko naredi da se protivpravno oduzimaju stvari od ubijenih ili ranjenih na ratištu, ili ko učini takvo oduzimanje, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je krivično djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno na svirep način, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Povrede zakona ili običaja rata

Član 179

(1) Ko za vrijeme rata ili oružanog sukoba naredi da se povrijede zakoni ili običaji rata ili ih sam povrijedi, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(2) Povrede zakona ili običaja rata iz stava 1. ovog člana uključuju:

a) upotrebu bojnih otrova ili drugih ubojnih sredstava s ciljem izazivanja nepotrebne patnje;

b) bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnim potrebama;

c) napad ili bombardovanje bilo kojim sredstvima nebranjenih gradova, sela, nastambi ili zgrada;

d) pljenidbu, uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova namijenjenih vjerskim, dobrotvornim ili obrazovnim potrebama, nauci i umjetnosti, istorijskih spomenika i naučnih i umjetničkih djela;

e) pljačku javne ili privatne imovine.

Individualna i komandna odgovornost

Član 180

(1) Lice koje planira, naredi, učini ili podstrekava ili pomaže u planiranju, pripremanju, ili učinjenju krivičnih djela iz člana 171. (Genocid), 172. (Zločini protiv čovječnosti), 173. (Ratni zločin protiv civilnog stanovništva), 174. (Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika), 175. (Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika), 177. (Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja), 178. (Protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu) i 179. (Povrede zakona ili običaja rata) ovog zakona, krivo je za to krivično djelo. Službeni položaj bilo kojeg lica, bilo da se radi o šefu države ili vlade, ili o odgovornom službenom licu vlade, ne oslobađa takvo lice krivice niti utiče na ublažavanje kazne.

(2) Činjenica da je neko od krivičnih djela iz čl. 171. do 175. i čl. 177. do 179. ovog zakona učinjeno od strane podređenog, ne oslobađa njemu nadređeno lice od krivice ukoliko je to nadređeno lice znalo ili je moglo znati da se njen podređeni sprema učiniti takvo djelo, odnosno da je već učinio takvo djelo, a nadređeno lice je propustilo da preduzme nužne i razumne mjere da spreči učinjenje krivičnog djela, odnosno da počinilac tog djela bude kažnjen.

(3) Činjenica da je neko lice postupalo po naređenju vlade ili nekog njemu nadređenog lica, ne oslobađa je krivice, ali može uticati na ublažavanje kazne ako sud smatra da to interesi pravičnosti zahtijevaju.

Povreda parlamentara

Član 181

Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba vrijeđa, zlostavlja ili zadrži parlamentara ili njegovu pratnju ili im spreči povratak, ili na drugi način povrijedi njihovu nepovredivost, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Neopravdano odgađanje povratka ratnih zarobljenika

Član 182

Ko kršeći pravila međunarodnog prava, nakon završetka rata ili oružanog sukoba naredi ili izvrši neopravdano odgađanje povratka ratnih zarobljenika ili civilnih lica, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Uništavanje kulturnih, istorijskih i religijskih spomenika

Član 183

(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba uništava kulturne, istorijske ili religijske spomenike, građevine ili ustanove namijenjene nauci, umjetnosti, vaspitanju, humanitarnim ili religijskim ciljevima, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana uništen jasno prepoznatljiv objekt koji je kao kulturno i duhovno naslijeđe naroda pod posebnom zaštitom međunarodnog prava, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

Zloupotreba međunarodnih znakova

Član 184

(1) Ko zloupotrijebi ili neovlašteno nosi zastavu ili znak Organizacije ujedinjenih naroda, ili znakove ili zastave Crvenog krsta ili znakove koji njima odgovaraju, ili druge priznate međunarodne znakove kojima se obilježavaju određeni objekti radi zaštite od vojnih djelovanja, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Zasnivanje ropskog odnosa i prevoz lica u ropskom odnosu

Član 185

(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava stavi drugog u ropski ili njemu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugom licu ili posreduje u kupovini, prodaji ili predaji takvog lica ili podstrekava drugog da proda svoju slobodu ili slobodu lica koje izdržava ili se o njemu stara, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko kršeći pravila međunarodnog prava kupi, proda, preda drugom licu ili posreduje u kupovini, prodaji ili predaji lica koja nisu navršila 18 godina života radi usvajanja, odstranjivanja dijelova ljudskog tijela, iskorišćavanja radom ili u druge protupravne svrhe, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ko kršeći pravila međunarodnog prava prevozi lica koja se nalaze u ropskom ili njemu sličnom odnosu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Međunarodna trgovina ljudima

Član 186

(1) Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile ili drugim oblicima prinude, otmicom, prevarom ili obmanom, zloupotrebom ovlašćenja ili uticaja ili položaja bespomoćnosti ili davanjem ili primanjem isplata ili drugih koristi kako bi privolio lice koje ima kontrolu nad drugim licem, vrbuje, preveze, preda, sakrije ili primi lice u svrhu iskorišćavanja tog lica u državi u kojoj to lice nema prebivalište ili čiji nije državljanin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje pet godina.

(2) Ko vrbuje, navodi, preveze, preda, sakrije ili primi lice koje nije navršilo 18 godina života u svrhu iskorišćavanja prostitucijom ili drugim oblikom seksualnog iskorišćavanja, prisilnim radom ili uslugama, ropstvom ili njemu sličnim odnosom, služenjem, odstranjivanjem dijelova ljudskog tijela ili u svrhu kakvog drugog iskorišćavanja, u državi u kojoj to lice nema prebivalište ili čiji nije državljanin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje deset godina.

(3) Ako je krivično djelo iz st. (1) i (2) ovog člana izvršilo službeno lice prilikom vršenja službene dužnosti, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od najmanje deset godina.

(4) Ko krivotvori, pribavi ili izda putnu ili ličnu ispravu ili koristi, zadržava, oduzima, mijenja, oštećuje, uništava putnu ili ličnu ispravu drugog lica u svrhu omogućavanja međunarodne trgovine ljudima, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od jedne do pet godina.

(5) Ko koristi usluge žrtve međunarodne trgovine ljudima, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

(6) Ako su izvršenjem krivičnog djela iz st. (1) i (2) ovog člana prouzrokovani teže narušavanje zdravlja, teška tjelesna povreda ili smrt lica iz st. (1) i (2) ovog člana, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(7) Iskorišćavanje u smislu stava (1) ovog člana podrazumijeva: prostituciju drugog lica ili druge oblike seksualnog iskorišćavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili njemu sličan odnos, služenje, odstranjivanje dijelova ljudskog tijela ili kakvo drugo iskorišćavanje.

(8) Predmeti, prevozna sredstva i objekti upotrijebljeni za izvršenje djela biće oduzeti.

(9) Na postojanje krivičnog djela međunarodne trgovine ljudima bez uticaja je okolnost da li je lice koje je žrtva međunarodne trgovine ljudima pristalo na iskorišćavanje.

(10) Protiv žrtve međunarodne trgovine ljudima koju je počinilac krivičnog djela prisilio da učestvuje u izvršenju drugog krivičnog djela neće se voditi krivični postupak, ako je takvo njeno postupanje bilo neposredna posljedica njenog statusa žrtve međunarodne trgovine ljudima.

Organizovana međunarodna trgovina ljudima

Član 186a

(1) Ko organizuje ili rukovodi grupom ili drugim udruženjem koje zajedničkim djelovanjem počini krivično djelo iz člana 186. ovog zakona (Međunarodna trgovina ljudima), kazniće se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.

(2) Ko počini krivično djelo u okviru grupe ili drugog udruženja iz stava (1) ovog člana ili na drugi način pomaže grupu ili udruženje, kazniće se kaznom zatvora u trajanju od najmanje deset godina.

(3) Na pripadnika organizovane grupe ili drugog udruženja iz stava (1) ovog člana primjenjuju se odredbe člana 250. st. (4) i (5) ovog zakona (Organizovani kriminal).

Međunarodno navođenje na prostituciju

Član 187

(1) Ko radi zarade ili druge koristi navodi, podstiče ili namamljuje drugog na pružanje seksualnih usluga ili na drugi način omogući njegovu predaju drugom radi pružanja seksualnih usluga ili na bilo koji način učestvuje u organizovanju ili vođenju pružanja seksualnih usluga u državi u kojoj to lice nema prebivalište ili čiji nije državljanin,

kazniće se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

(2) Činjenica da se lice koje se navodi, podstiče ili namamljuje već bavilo prostitucijom ne utiče na postojanje krivičnog djela.

Član 188

(brisano)

Krijumčarenje lica

Član 189

(1) Ko u namjeri da pribavi za sebe ili drugog neku korist, nedozvoljeno prevede ili omogući prevođenje jednog ili više migranata ili drugih lica preko državne granice ili ko u tu svrhu sačini, nabavi ili posjeduje lažne putne ili lične isprave kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko vrbuje, preveze, sakrije, pruži zaštitu ili na drugi način omogući boravak krijumčarenih lica u Bosni i Hercegovini kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je djelo iz stavova (1) i (2) ovog člana počinjeno u sastavu organizovane grupe ili grupe za organizovani kriminal, zloupotrebom službenog položaja ili na način kojim se ugrožava život, zdravlje ili bezbjednost krijumčarenih lica ili je prema njima postupano u svrhu iskorišćavanja ili na drugi nečovječan ili ponižavajući način, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(4) Kaznom iz stava (3) ovog člana kazniće se i onaj ko djelo iz stavova (1) i (2) ovog člana počini prema licu koje nije navršilo 18 godina života.

(5) Ako je zbog djela iz stavova (1) i (2) ovog člana nastupila smrt jedne ili više krijumčarenih lica, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(6) Predmeti ili prevozna sredstva upotrijebljena za izvršenje djela oduzeće se.

Organizovanje grupe ili udruženja za izvršenje krivičnog djela “krijumčarenje migranata”

Član 189a

(1) Ko organizuje grupu ili drugo udruženje za izvršenje krivičnog djela iz člana 189. ovog zakona (Krijumčarenje ljudi), kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine.

(2) Ko postane pripadnik grupe ili drugog udruženja iz stava (1) ovog člana ili na drugi način pomaže grupu ili udruženje kazniće se kaznom zatvora najmanje jednu godinu.

(3) Na organizatora ili rukovodioca organizovane grupe ili drugog udruženja u čijem sastavu su djela iz stava (1) ovog člana počinjena i njihove pripadnike primjenjuju se odredbe iz člana 250. (Organizovani kriminal) ovog zakona.

Mučenje i drugi oblici surovog i nečovječnog postupanja

Član 190

(1) Službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili bilo koje drugo lice koje djeluje u svojstvu službenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine, po naredbi, na podsticaj ili sa izričitim ili prećutnim pristankom službenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine ili bilo kojeg drugog lica koje djeluje u svojstvu službenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine, koje nanese drugom fizičku ili duševnu bol ili tešku fizičku ili duševnu patnju s ciljem da dobije od njega ili trećeg lica informaciju ili priznanje ili s ciljem da se kazni za krivično djelo koje je počinio ili se sumnja da je počinio on ili treće lice ili koje ga zastrašuje ili prisiljava iz bilo kojeg drugog razloga zasnovanog na bilo kojoj vrsti diskriminacije,

kazniće se kaznom zatvora od najmanje šest godina.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se i službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili bilo koje drugo lice koje djeluje u svojstvu službenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine koje je naredilo ili podsticalo na počinjenje krivičnog djela ili dalo izričit pristanak ili znalo i prećutno se saglasilo sa počinjenjem krivičnog djela iz stava (1) ovog člana.

Prisilni nestanak

Član 190a

(1) Službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili bilo koje drugo lice koje djeluje u svojstvu službenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine ili po naređenju ili na podsticaj ili sa izričitim ili prećutnim pristankom službenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine, koje drugo lice zatvori, drži zatvoreno ili ga na drugi način liši slobode kretanja i pri tome odbije da prizna da ga je lišilo slobode ili skriva informacije o sudbini ili lokaciji tog lica, stavljajući ga tako izvan zaštite zakona,

kazniće se kaznom zatvora od najmanje osam godina.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se i službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje je naredilo ili podsticalo ili dalo izričit pristanak ili znalo i prećutno se saglasilo sa počinjenjem krivičnog djela iz stava (1) ovog člana.

(3) Ko je kao pretpostavljeni znao ili je svjesno zanemario informaciju da je njemu podređeni počinilac počinio krivično djelo iz stava (1) ovog člana ili da se nalazi pred počinjenjem krivičnog djela, a bio je odgovoran i imao kontrolu nad postupcima koji su se odnosili na počinjenje krivičnog djela iz stava (1) ovog člana, pa nije preduzeo sve potrebne i razumne mjere u njegovoj moći da spriječi ili onemogući izvršenje krivičnog djela iz stava (1) ovog člana ili da to pitanje preda državnim vlastima radi istrage i krivičnog gonjenja,

kazniće se kaznom zatvora od najmanje osam godina.

(4) Činjenica da je neko lice postupalo po naređenju vlade ili nekog njemu nadređenog lica ne oslobađa ga krivice, ali može uticati na ublažavanje kazne ako sud smatra da to interesi pravičnosti zahtijevaju. Lice koje odbije izvršiti takvo naređenje neće biti kažnjeno.

Uzimanje talaca

Član 191

(1) Ko drugoga zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja, ili ga drži i prijeti da će ga ubiti, povrijediti ili nadalje zadržavati kao taoca, u cilju da primora Bosnu i Hercegovinu, neku drugu državu ili međunarodnu međuvladinu organizaciju da nešto izvrši ili ne izvrši, kao izričiti ili prećutni uslov za oslobađanje taoca, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt otetog lica, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana počinilac oteto lice s umišljajem lišio života, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Ugrožavanje lica pod međunarodnopravmnom zaštitom

Član 192

(1) Ko lice pod međunarodnopravnom zaštitom zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja, u cilju da njega ili neko drugo lice primora da nešto izvrši ili ne izvrši, ili ko učini neko drugo nasilje prema licu pod međunarodnopravnom zaštitom ili protiv njegove slobode, ili napadne njegove službene prostorije, privatni smještaj ili prevozno sredstvo, a takav bi napad mogao ugroziti njegovu ličnost ili slobodu, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana počinilac neko lice s umišljajem lišio života, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(4) Ko ugrozi bezbjednost lica iz stava 1. ovog člana ozbiljnom prijetnjom da će napasti njega, njegove službene prostorije, privatni stan ili prevozno sredstvo, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Neovlašteni promet oružjem i vojnom opremom te proizvodima dvojne upotrebe

Član 193

(1) Ko uvozi, izvozi, prevozi ili posreduje u prometu oružja ili vojne opreme bez dozvole propisane zakonom Bosne i Hercegovine ili u suprotnosti s međunarodnim pravom, ili ko daje krive podatke ili propusti prikazati činjenice u postupku davanja dozvole u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine, ili ko propusti u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine registrovati ugovor u vezi oružja ili vojne opreme, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ko počini krivično djelo iz stava (1) ovog člana u pogledu proizvoda, računarskih programa ili tehnologije koji se mogu upotrijebiti u vojne svrhe, kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

(3) Ko organizuje grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(4) Ko učini krivično djelo iz člana 1. ovog zakona iz nehata, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(5) Ko počini krivično djelo iz stava (2) ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(6) Oružje, vojna oprema, proizvodi dvojne upotrebe, kao i sredstva za njihov prevoz ili rasturanje oduzeće se.

Nedozvoljeno oružje i druga borbena sredstva

Član 193a

(1) Ko, protivno propisima Bosne i Hercegovine ili pravilima međunarodnog prava, izradi ili usavrši, proizvede, nabavi, gomila ili uskladišti, nudi na prodaju ili kupuje, posreduje u kupovini ili prodaji ili na drugi način neposredno ili posredno prenese drugome, posjeduje ili prevozi hemijsko ili biološko oružje ili kakvo drugo sredstvo borbe koje je zabranjeno pravilima međunarodnoga prava,

kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko na bilo koji način upotrijebi hemijsko ili biološko oružje ili borbena sredstva zabranjena pravilima međunarodnog prava

kazniće se kaznom zatvora od pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(3) Ko iskoristi sredstva za kontrolu nereda kao metod ratovanja

kazniće se kaznom zatvora od jedne do tri godine.

(4) Ko za vrijeme rata ili oružanog sukoba naredi da se upotrijebi hemijsko ili biološko oružje ili kakva borbena sredstva ili način borbe koji su zabranjeni pravilima međunarodnoga prava, ili ih sam upotrijebi,

kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(5) Ako je krivičnim djelom iz stava (1), (2) i (3) ovog člana prouzrokovana smrt jednog ili više lica, ili su nastupile teške posljedice za zdravlje ljudi ili životinja ili teške posljedice po okolinu,

počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(6) Ko vojno priprema upotrebu oružja, sredstva ili načina iz stava (2) ovog člana,

kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(7) Hemijsko ili biološko oružje, kakvo drugo sredstvo borbe zabranjeno pravilima međunarodnog prava te sredstva za kontrolu nereda iz ovog člana, kao i sredstva za njihov prevoz ili rasturanje oduzeće se.

Član 193b

(1) Ko uvozi, izvozi, prevozi ili posreduje u prodaji ili prometu hemikalija bez dozvole propisane Zakonom o implementaciji Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korišćenja hemijskog oružja i njegovom uništavanju (u daljnjem tekstu: “Zakonom o implementaciji Konvencije”), ili ko daje neistinite podatke u postupku izdavanja dozvole u skladu sa Zakonom o implementaciji Konvencije, kazniće se kaznom zatvora od tri do deset godina.

(2) Ko organizuje grupu ljudi s ciljem činjenja djela iz stava (1) ovog člana kazniće se kaznom zatvora od pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(3) Ko iz nehata učini djelo iz stava (1) ovog člana kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Hemikalije iz ovog člana oduzeće se.

Aktivnosti protivne režimima propisanim Zakonom o sprovođenju Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korišćenja hemijskog oružja i o njegovom uništavanju

Član 193c

(1) Ko preduzme aktivnosti protivne režimima za aktivnosti koje uključuju hemikalije sa Liste 1 i Liste 2 Zakona o implementaciji Konvencije kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

(2) Ko preduzme aktivnosti protivne režimima za aktivnosti koje uključuju hemikalije sa Liste 3 Zakona o implementaciji Konvencije kazniće se kaznom zatvora od jedne do tri godine.

(3) Ko uskladišti hemikalije bez dozvole propisane Zakonom o implementaciji Konvencije kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

(4) Hemikalije iz stava (3) ovog člana oduzeće se.

Neovlašćeno pribavljanje i raspolaganje nuklearnim materijalom

Član 194

(1) Ko nuklearni ili drugi radioaktivni materijal ili uređaj neovlašćeno pribavi, primi, preda drugome ili mu omogući da dođe u posjed ili posjeduje, koristi, prenese, preradi, odloži, uskladišti ili rasprostrani, kazniće se kaznom zatvora do pet godina.

(2) Ko nuklearni ili drugi radioaktivni materijal ili uređaj pribavi krađom, prevarom, silom, prijetnjom ili bilo kojim drugim načinom zastrašivanja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ko krivičnim djelom iz stavova (1) i (2) ovog člana izazove opasnost za život ili zdravlje ljudi ili opasnost za imovinu ili životnu sredinu velikih razmjera, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Ako je zbog krivičnog djela iz stavova (1), (2) i (3) ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica ili šteta po imovinu ili životnu sredinu velikih razmjera, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(5) Ko krivično djelo iz stavova (1) i (3) ovog člana učini iz nehata kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(6) Ko krivično djelo iz stava (4) ovog člana učini iz nehata, kazniće se kaznom zatvora do deset godina.

(7) Ko s ciljem da primora neku državu ili međunarodnu organizaciju ili fizičko ili pravno lice da nešto učini ili ne učini prijeti upotrebom nuklearnog materijala radi ugrožavanja života ljudi ili imovine velikih razmjera, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(8) Nuklearni ili drugi radioaktivni materijal ili uređaj iz ovog člana te sredstva za njihov prevoz oduzeće se.

Ugrožavanje nuklearnog objekta

Član 194a

(1) Ko počini djelo usmjereno na ometanje rada nuklearnog objekta ili koristi ili ošteti nuklearni objekat na način koji prouzrokuje opasnost od ispuštanja nuklearnog ili drugog radioaktivnog materijala, kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

(2) Ko krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana izazove opasnost za život ili zdravlje ljudi ili opasnost za imovinu ili životnu sredinu velikih razmjera, kazniće se kaznom zatvora najmanje jednu godinu.

(3) Ko počini krivično djelo iz stavova (1) i (2) ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(4) Ako je zbog krivičnog djela iz stavova (1) i (2) ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica ili šteta po imovinu ili životnu sredinu velikih razmjera, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(5) Ko počini krivično djelo iz stava (4) ovog člana iz nehata kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(6) Prijetnja izvršenjem nekog od djela iz stavova (1) i (2) ovog člana kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

Neovlašteni promet opojnim drogama

Član 195

(1) Ko neovlašteno vrši međunarodnu prodaju ili prenos ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži, prevozi ili prenosi, ili posreduje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, šalje, isporučuje, uvozi, izvozi ili na drugi način neovlašteno stavlja u međunarodni promet supstance ili preparate koji su propisom proglašeni opojnim drogama, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ko organizuje grupu ljudi radi činjenja krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, ili ko postane članom takve organizovane grupe ljudi, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ko u međunarodnoj transakciji neovlašteno pravi, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu znajući da će biti upotrebljeni za proizvodnju opojnih droga, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Opojne droge i sredstva za njihovo spravljanje oduzeće se.

Piratstvo

Član 196

(1) Član posade ili putnik na brodu ili u avionu, izuzev vojnog i javnog broda ili aviona, koji s namjerom da sebi ili drugom pribavi imovinsku ili neimovinsku korist ili da drugom prouzrokuje kakvu štetu, na otvorenom moru ili na teritoriji koja nije pod vlašću nijedne države učini protivpravno nasilje ili ko kakvu drugu prisilu protiv drugog broda ili aviona ili protiv lica ili stvari koja se nalaze na njima, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, uništenje broda ili aviona, ili drugo veliko razaranje, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana počinilac s umišljajem lišio života jedno ili više lica, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Otmica aviona ili broda ili zauzimanje fiksne platforme

Član 197

(1) Ko silom ili prijetnjom da će upotrijebiti silu, ili drugim oblikom zastrašivanja, preuzme ili vrši kontrolu nad avionom koji se nalazi u letu, nad brodom ili plutajućim objektom bilo koje vrste ili fiksnom platformom, kazniće se kaznom zatvora najmanje jednu godinu.

(2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, ili je prouzrokovano uništenje otetog aviona, broda ili plutajućeg objekrta ili fiksne platforme, ili je nastupila druga imovinska šteta, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana počinilac neko lice s umišljajem lišio života, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Ugrožavanje bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi

Član 198

(1) Ko izvrši nasilje prema licu u avionu u letu, uniššti službujući avion ili prouzrokuje štetu takvom avionu, unese ili prouzrokuje unošenje u službujući avion, bilo kojim sredstvima, eksplozivne ili druge naprave ili supstance prikladne uništiti ili oštetiti avion, uništi ili ošteti uređaje vazdušne plovidbe ili navigacionih instrumenata ili ometa njihov rad, daje obavještenja za koja mu je poznato da su lažna, propusti dužost kontrole nad bezbjednosti leta aviona, ili učini drugo nasilje ugrožavajući bezbjednost leta, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko izvrši nasilje prema licu na međunarodnom aerodromu, ili uništi ili ozbiljno ošteti aerodromske uređaje ili avion izvan službe, ili omete pružanje aerodromskih usluga.

(3) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se ko izvrši nasilje prema licu na brodu ili plutajućem objektu ili fiksnoj platformi, uništi brod ili plutajući objekat ili fiksnu platformu ili prouzrokuje štetu brodu, plutajućem objektu ili njihovom teretu ili fiksnoj platformi, unese ili prouzrokuje unošenje na brod ili plutajući objekat ili fiksnu platformu, bilo kojim sredstvima, eksplozivne ili druge naprave ili supstance koje mogu da unište ili oštete brod, plutajući objekat ili njihov teret ili fiksnu platformu, uništi ili ošteti maritimne navigacione uređaje ili ometa njihov rad, daje obavještenja za koja mu je poznato da su lažna, ili učini drugo nasilje ugrožavajući sigurnu navigaciju ili bezbjednost plovidbe broda ili bezbjednost plutajućeg objekta ili fiksne platforme.

(4) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz st. 1. do 3. ovog člana neko lice s umišljajem lišeno života, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(5) Ako je usljed krivičnog djela iz st. 1. do 3. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, ili je prouzrokovana šteta velikih razmjera na avionu, brodu ili plutajućem objektu ili fiksnoj platformi ili druga imovinska šteta velikih razmjera,počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(6) Ko učini krivično djelo iz st. 1. do 3. ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(7) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 6. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, ili je prouzrokovana šteta velikih razmjera na avionu, brodu ili plutajućem objektu ili fiksnoj platformi ili druga imovinska šteta velikih razmjera, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Uništenje i uklanjanje znakova koji služe bezbjednosti vazdušnog saobraćaja

Član 199

Ko uništi, ošteti ili ukloni znak koji služi bezbjednosti vazdušnog saobraćaja, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Zloupotreba telekomunikacionih znakova

Član 200

Ko zlonamjerno ili bez potrebe otpravi međunarodno ugovoreni znak za pozivanje u pomoć ili znak da prijeti opasnost, ili ko telekomunikacionim znakom obmane da postoji bezbjednost, ili ko zloupotrijebi međunarodno ugovoreni telekomunikacioni znak, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Terorizam

Član 201

(1) Ko počini teroristički čin s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine, vlade druge zemlje ili međunarodne organizacije, da što izvrši ili ne izvrši, ili s ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih, ustavnih,privrednih ili društvenih struktura Bosne i Hercegovine, druge zemlje ili međunarodne organizacije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje osam godina.

(3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana počinilac neko lice s umišljajem lišio života, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(4) Ko nabavi ili pripremi sredstvo ili ukloni prepreku ili preduzme neku drugu radnju kojom stvori uslove za izvršenje krivičnog djela iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(5) Teroristički čin, u smislu ovog člana, podrazumijeva koju od sljedećih radnji, koja s obzirom na svoju prirodu ili kontekst može ozbiljno oštetiti državu ili međunarodnu organizaciju:

a) napad na život lica koji može prouzrokovati njegovu smrt;

b) napad na fizički integritet lica;

c) protivpravno zatvaranje, držanje zatvorenim ili na drugi način oduzimanje ili ograničavanje slobode kretanja drugog lica, s ciljem da njega ili nekoga drugoga prisili da što izvrši, ne izvrši ili trpi (otmica) ili uzimanje talaca;

d) nanošenje velike štete objektima Bosne i Hercegovine, vlade druge države ili javnim objektima, transportnom sistemu, objektima infrastrukture uključujući informacioni sistem, fiksnoj platformi koja se nalazi u kontinentalnom pojasu, javnom mjestu ili privatnoj imovini, za koju štetu je vjerovatno da će ugroziti ljudski život ili dovesti do znatne privredne štete;

e) otmica aviona, broda ili drugog sredstva javnog saobraćaja ili za prevoz roba;

f) proizvodnja, posjedovanje, sticanje, prevoz, snabdijevanje, korištenje ili osposobljavanje za korištenje oružja, eksploziva, nuklearnog, biološkog ili hemijskog oružja ili radioaktivnog materijala, kao i istraživanje i razvoj biološkog i hemijskog oružja ili radioaktivnog materijala;

g) ispuštanje opasnih materija ili izazivanje požara, eksplozija ili poplava s posljedicom ugrožavanja ljudskih života;

h) ometanje ili zaustavljanje snabdijevanja vodom, električnom energijom ili drugim osnovnim prirodnim resursom s posljedicom ugrožavanja ljudskih života;

i) prijetnja učinjenjem kojeg djela iz tač. a) do h) ovog stava.

Finansiranje terorističkih aktivnosti

Član 202

(1) Ko na bilo koji način, neposredno ili posredno, dâ, prikupi ili na drugi način obezbijedi sredstva s ciljem njihove upotrebe ili znajući da će, u cjelini ili djelimično, biti upotrijebljena za izvršenje nekog od krivičnih djela iz čl. 191. (Uzimanje talaca), 192. (Ugrožavanje lica pod međunarodnom pravnom zaštitom), 194. (Neovlašćeno pribavljanje ili raspolaganje nuklearnim materijalom), 194a. (Ugrožavanje nuklearnog objekta), 196. (Piratstvo), 197. (Otmica aviona ili broda ili zauzimanje fiksne platforme), 198. (Ugrožavanje bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi), 199. (Uništenje i uklanjanje znakova koji služe bezbjednosti vazdušnog saobraćaja), 200. (Zloupotreba telekomunikacionih znakova), 201. (Terorizam), 202a. (Javno podsticanje na terorističke aktivnosti), 202b. (Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti), 202c. (Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti) ovog zakona ili svakog drugog krivičnog djela koje može prouzrokovati smrt ili težu tjelesnu povredu civila ili lica koje aktivno ne učestvuje u neprijateljstvima u oružanom sukobu, kada je svrha takvog djela, po njegovoj prirodi ili kontekstu, zastrašivanje stanovništva ili prisiljavanje organa vlasti Bosne i Hercegovine ili drugih vlasti ili međunarodne organizacije da nešto učini ili ne učini, bez obzira na to da li su terorističke aktivnosti izvršene i da li su sredstva korišćena za izvršavanje terorističkih aktivnosti, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se ko na bilo koji način, neposredno ili posredno, dâ ili prikupi ili na drugi način obezbijedi sredstva:

a) s ciljem da ih, u potpunosti ili djelimično, terorističke organizacije ili pojedinačni teroristi upotrijebe u bilo koju svrhu, ili

b) znajući da će ih, u potpunosti ili djelimično, terorističke organizacije ili pojedinačni teroristi upotrijebiti za izvršenje krivičnih djela iz stava (1) ovog člana.

(3) Prikupljena sredstva namijenjena za izvršenje ili nastala izvršenjem krivičnog djela iz stava (1) ovog člana biće oduzeta.

(4) Sredstvima iz st. (1) i (2) ovog člana smatraju se sredstva svake vrste, bilo da se sastoje u stvarima ili pravima, bilo materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, bez obzira na to kako su stečena, te pravni dokumenti ili instrumenti u svakom obliku, uključujući i elektronske ili digitalne, koji dokazuju vlasništvo ili pravo vlasništva nad imovinom, uključujući ali ne ograničavajući se na bankarske kredite, putničke čekove, bankarske čekove, novčane naloge, udjele, hartije od vrijednosti, obveznice, mjenice i kreditna pisma.

Javno podsticanje na terorističke aktivnosti

Član 202a

Ko javno, putem sredstva informisanja, distribuira ili na bilo koji drugi način uputi poruku javnosti čiji je cilj podsticanje drugog da počini krivično djelo iz člana: 191. (Uzimanje talaca), 192. (Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom) 194. (Neovlašćeno pribavljanje ili raspolaganje nuklearnim materijalom), 194a. (Ugrožavanje nuklearnog objekta), 196. (Piratstvo), 197. (Otmica aviona ili broda ili zauzimanje fiksne platforme), 198. (Ugrožavanje bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi), 199.(Uništenje i uklanjanje znakova koji služe bezbjednosti vazdušnog saobraćaja), 200. (Zloupotreba telekomunikacionih znakova), 201. (Terorizam), 202. (Finansiranje terorističkih aktivnosti), 202b. (Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti), 202c. (Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti), 202d. (Organizovanje terorističke grupe) ovog zakona, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti

Član 202b

Ko vrbuje ili navodi drugog da učini ili da učestvuje ili da pomaže u izvršenju ili da se pridruži terorističkoj grupi radi izvršenja nekog od krivičnih djela iz člana 191. (Uzimanje talaca), 192. (Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom), 194. (Neovlašćeno pribavljanje ili raspolaganje nuklearnim materijalom), 194a. (Ugrožavanje nuklearnog objekta), 196. (Piratstvo), 197. (Otmica aviona ili broda ili zauzimanje fiksne platforme), 198. (Ugrožavanje bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi), 199.(Uništenje i uklanjanje znakova koji služe bezbjednosti vazdušnog saobraćaja), 200. (Zloupotreba telekomunikacionih znakova), 201. (Terorizam), 202 (Finansiranje terorističkih aktivnosti) 202a. (Javno podsticanje na terorističke aktivnosti) ili 202c. (Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti) ovog zakona, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti

Član 202c

(1) Ko drugog osposobi za pravljenje ili korišćenje eksploziva, vatrenog oružja ili drugog oružja ili štetnih ili opasnih supstanci ili eksplozivnih naprava ili poduči o drugim konkretnim metodama, tehnikama ili vještinama, u svrhu učinjenja kojeg od krivičnih djela iz člana: 191. (Uzimanje talaca), 192. (Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom), 194. (Neovlašćeno pribavljanje ili raspolaganje nuklearnim materijalom), 194a. (Ugrožavanje nuklearnog objekta), 196. (Piratstvo), 197. (Otmica aviona ili broda ili zauzimanje fiksne platforme), 198. (Ugrožavanje bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi), 199. (Uništenje i uklanjanje znakova koji služe bezbjednosti vazdušnog saobraćaja), 200. (Zloupotreba telekomunikacionih znakova), 201. (Terorizam), 202. (Finansiranje terorističkih aktivnosti), 202a. (Javno podsticanje na terorističke aktivnosti)ili 202b. (Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti), kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se i lice koje da sredstva za obuku ili na bilo koji način stavi na raspolaganje prostoriju ili drugi prostor, znajući da će biti upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela iz stava (1) ovog člana.

Organizovanje terorističke grupe

Član 202d

(1) Ko organizuje terorističku grupu ili na drugi način udružuje najmanje tri lica radi izvršenja nekog od krivičnih djela iz člana: 191. (Uzimanje talaca), 192. (Ugrožavanje lica pod međunarodnopravnom zaštitom), 194. (Neovlašćeno pribavljanje ili raspolaganje nuklearnim materijalom), 194a. (Ugrožavanje nuklearnog objekta), 196. (Piratstvo), 197. (Otmica aviona ili broda ili zauzimanje fiksne platforme), 198. (Ugrožavanje bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi), 199. (Uništenje i uklanjanje znakova koji služe bezbjednosti vazdušnog saobraćaja), 200. (Zloupotreba telekomunikacionih znakova), 201. (Terorizam), 202. (Finansiranje terorističkih aktivnosti), 202a (Javno podsticanje na terorističke aktivnosti), 202b. (Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti) ili 202c. (Obuka za izvođenje terorističkih aktivnosti), kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(2) Ko postane pripadnik grupe iz stava (1) ovog člana ili na bilo koji drugi način učestvuje u aktivnostima terorističke grupe, uključujući pružanje finansijske i bilo koje druge pomoći, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(3) Pripadnik grupe iz stava (1) ovog člana koji otkrije grupu prije nego što je u njenom sastavu ili za nju počinio krivično djelo kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, a može biti i oslobođen kazne.

Neizvršavanje naredbi i presuda Međunarodnog krivičnog suda

Član 203

Službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta i institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koje odbije postupiti po naredbi Međunarodnog krivičnog suda da se liši slobode ili pritvori ili izruči Međunarodnom krivičnom sudu lice protiv kojeg je pokrenut postupak pred Međunarodnim krivičnim sudom, ili na drugi način onemogućava izvršenje te naredbe, ili koja odbije izvršenje pravosnažne i izvršne presude Međunarodnog krivičnog suda ili na drugi način onemogućava izvršenje takve presude, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

XVIII – GLAVA OSAMNAESTA – KRIVIČNA DJELA PROTIV PRIVREDE I JEDINSTVA TRŽIŠTA TE KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI CARINA

Povreda ravnopravnosti u vršenju privredne djelatnosti

Član 204

Ko zloupotrebom svog službenog ili uticajnog položaja ili ovlaštenja u institucijama Bosne i Hercegovine ograniči slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala, između entiteta ili između entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, uskrati ili ograniči pravo privrednog društva ili drugog pravnog lica da se na teritoriji drugog entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine bavi prometom robe i usluga, ili stavi privredno društvo ili drugo pravno lice u neravnopravan položaj prema drugim pravnim licima u pogledu uslova za rad ili za vršenje prometa robe i usluga, ili ograniči slobodnu razmjenu robe i usluga između entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine,kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Krivotvorenje novca

Član 205

(1) Ko načini lažan novac s ciljem da ga stavi u opticaj kao pravi, ili ko preinači pravi novac s ciljem da ga stavi u opticaj, ili ko lažan novac stavi u opticaj, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko pribavlja lažan novac s ciljem da ga stavi u opticaj kao pravi.

(3) Ako je usljed krivičnog djela iz st. 1. i 2. ovog člana došlo do poremećaja u privredi Bosne i Hercegovine, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(4) Ko lažan novac koji je primio kao pravi stavi u opticaj, ili ko zna da je lažan novac načinjen ili da je lažan novac stavljen u opticaj, pa to ne prijavi, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(5) Lažan novac će se oduzeti.

Krivotvorenje hartija od vrijednosti

Član 206

(1) Ko načini lažne hartije od vrijednosti izdate na osnovu propisa Bosne i Hercegovine s ciljem da ih stavi u opticaj kao prave, ili ko preinači takve hartije od vrijednosti s ciljem da ih stavi u opticaj, ili ko stavi takve lažne hartije od vrijednosti u opticaj, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana došlo do poremećaja u privredi Bosne i Hercegovine, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

(3) Lažne hartije od vrijednosti će se oduzeti.

Krivotvorenje znakova za vrijednost

Član 207

(1) Ko načini lažne taksene ili poštanske marke ili druge znakove za vrijednost izdate na osnovu propisa Bosne i Hercegovine, ili ko preinači koji od tih pravih znakova za vrijednost s ciljem da ih upotrijebi kao prave ili da ih drugom da na upotrebu, ili ko takve lažne znakove za vrijednost upotrijebi kao prave ili ih s tim ciljem pribavi, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako su znakovi za vrijednost iz stava 1. ovog člana veće vrijednosti, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ko odstranjenjem žiga kojim se znakovi iz stava 1. ovog člana poništavaju ili kojim drugim načinom u svrhu ponovne upotrebe ide za tim da takvim znakovima da izgled kao da nisu upotrijebljeni, ili ko te upotrijebljene znakove upotrijebi ili proda kao da važe, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(4) Lažni znakovi za vrijednost će se oduzeti.

Krivotvorenje znakova za obilježavanje robe, mjera i tegova

Član 208

(1) Ko s ciljem da ih upotrijebi kao prave, načini lažne pečate, žigove, marke ili druge znakove za obilježavanje domaće ili strane robe, kojima se žigoše zlato, srebro, stoka, drvo ili neka druga roba, ili ko s istim ciljem takve prave znakove preinači, ili ko takve lažne znakove upotrijebi kao prave, a takvo djelo ugrožava zajednički ekonomski prostor Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko krivotvori mjere ili tegove, ugrožavajući zajednički ekonomski prostor Bosne i Hercegovine.

(3) Lažni znakovi, mjere i tegovi će se oduzeti.

Pranje novca

Član 209

(1) Ko novac ili drugu imovinu za koje zna da su pribavljeni počinjenjem krivičnog djela primi, zamijeni, drži, raspolaže njima, koristi u privrednom ili drugom poslovanju, vrši konverziju ili njihov prenos ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti njihovu prirodu, izvor, lokaciju, raspolaganje, kretanje, vlasništvo ili drugo pravo, a takav novac ili imovinska korist su pribavljeni počinjenjem krivičnog djela:

a) u inostranstvu ili na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine ili na teritoriji dvaju entiteta ili na teritoriji jednog entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine; ili

b) koje je propisano Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine ili drugim zakonom na državnom nivou,

kazniće se kaznom zatvora u trajanju od jedne do osam godina.

(2) Ako je počinilac djela iz stava (1) ovog člana istovremeno i počinilac ili saučesnik u krivičnom djelu kojim je pribavljen novac ili imovinska korist iz prethodnog stava, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ako vrijednost novca ili imovinske koristi iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od 200.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz st. 1. d) i 2. ovog člana počinilac postupio nehatno u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist pribavljeni krivičnim djelom, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(5) Novac, imovinska korist, prihod, profit ili druga korist iz imovinske koristi ostvarene krivičnim djelom iz st. od (1) do (4) ovog člana će se oduzeti.

(6) Znanje, namjera ili svrha kao elementi radnje krivičnog djela iz stava (1) ovog člana mogu se cijeniti na osnovu objektivnih činjeničnih okolnosti.

Poreska utaja ili prevara

Član 210

(1) Ko izbjegne plaćanje davanja propisanih poreskim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, ne pruživši zahtijevane podatke ili pruživši lažne podatke o svojim stečenim oporezivim prihodima ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje iznosa obaveza, a iznos poreza čije se plaćanje izbjegava prelazi iznos od 10.000 KM, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se i ko u namjeri da ostvari pravo na povrat ili kredit po osnovu indirektnih poreza propisanih poreskim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine podnese poresku prijavu neistinitog sadržaja sa iskazanim iznosom za povrat ili kredit indirektnih poreza koji prelazi 10.000 KM.

(3) Ko počini krivično djelo iz stava (1) ovog člana, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 50.000 KM, ili ko počini krivično djelo iz stava (2) ovog člana, a iskazani iznos povrata ili kredita po osnovu indirektnih poreza prelazi iznos od 50.000 KM, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ko počini krivično djelo iz stava (1) ovog člana, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 200.000 KM ili ko počini krivično djelo iz stava (2) ovog člana, a iskazani iznos povrata ili kredita po osnovu indirektnih poreza prelazi iznos od 200.000 KM, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine.

Nedopušten promet akciznih proizvoda

Član 210a

(1) Ko nezakonito proizvede, stavi u promet, odnosno proda ili prodaje proizvode koji nisu obilježeni kontrolnim i poreskim markicama na način propisan poreskim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Proizvodi iz stava (1) ovog člana oduzeće se.

Nedopušteno skladištenje robe

Član 210b

(1) Ko uskladišti robu na koju se plaća porez po poreskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine u prostoriji koja nije registrovana za tu namjenu u skladu sa zakonom, ili ko dozvoli da se u njegovoj prostoriji uskladišti roba a prostorija nije za to registrovana, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se i onaj ko u prostoriji registrovanoj u skladu sa zakonom za skladištenje robe uskladišti robu na koju se plaća porez po poreskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine za koju ne postoji propisana dokumentacija o porijeklu robe i plaćenom porezu.

Neplaćanje poreza

Član 211

(1) Ko prenosom ili otuđenjem imovine, gašenjem privrednog subjekta ili na drugi način onemogući naplatu prijavljenog poreza propisanog poreskim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 50.000 KM, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ko počini djelo iz stava (1) ovog člana, a iznos poreza čije se plaćanje izbjegava prelazi 100.0000 KM, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ko počini djelo iz stava (1) ovog člana, a iznos poreza čije se plaćanje izbjegava prelazi 200.000 KM, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Ako počinilac plati obaveze iz stavova (1), (2) i (3) ovog člana može biti oslobođen kazne.

Nedopuštena trgovina

Član 212

(1) Ko neovlašteno prodaje, kupuje ili vrši razmjenu robe ili predmeta čiji je promet zabranjen ili ograničen propisima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim pravom, ako takvim djelom nije učinjeno drugo krivično djelo za koje je propisana teža kazna, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Roba i predmeti iz stava 1. ovog člana oduzeće se.

Nedopuštena proizvodnja

Član 213

(1) Ko proizvede ili preradi robu čija je proizvodnja ili prerađivanje zabranjeno propisima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim pravom, ako takvim djelom nije učinjeno drugo krivično djelo za koje je propisana teža kazna, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Roba iz stava 1. ovog člana i sredstva za njenu proizvodnju ili preradu će se oduzeti.

Krijumčarenje

Član 214

(1) Ko preko carinske linije prenese robu veće vrijednosti, izbjegavajući mjere carinske kontrole, ili ko se izbjegavajući mjere carinske kontrole bavi prenošenjem robe preko carinske linije,kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ko bez odgovarajućeg odobrenja, izbjegavajući mjere carinske kontrole, preko carinske linije prenese robu čiji je uvoz ili izvoz zabranjen, ograničen ili zahtijeva posebno odobrenje ili dozvolu nadležnog organa, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako su krivičnim djelom iz st. 1. i 2. ovog člana preko carinske linije preneseni predmeti, roba ili supstance koji su opasni po život ili zdravlje ljudi ili predstavljaju opasnost za javnu bezbjednost, ili je to krivično djelo učinjeno upotrebom oružja, sile ili prijetnje, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Roba, supstance i drugi predmeti iz stavova od (1) do (3) ovog člana oduzeće se.

(5) Prevozno sredstvo čija su tajna ili skrovita mjesta iskorištena za prenos robe iz st. 1. do 3. ovog člana, ili koje je namijenjeno za učinjenje krivičnog djela iz st. 1. do 3. ovog člana, oduzeće se ako je vlasnik ili korisnik prevoznog sredstva to znao ili je mogao ili bio dužan znati.

Organizovanje grupe ljudi ili udruženja za krijumčarenje ili rasturanje neocarinjene robe

Član 215

(1) Ko organizuje grupu ljudi ili drugo udruženje za organizovano krijumčarenje, ili mrežu preprodavača ili posrednika za prodaju ili za rasturanje neocarinjene robe, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ko postane član grupe ljudi ili udruženja iz stava 1. ovog člana,kazniće se kaznom zatvora najmanje jednu godinu.

Carinska prevara

Član 216

(1) Ko u namjeri da on ili ko drugi izbjegne plaćanje carine ili drugih dadžbina koje se plaćaju prilikom uvoza robe a čiji iznos prelazi 5.000 KM, načini ili podnese carinskom organu krivotvorenu carinsku ispravu, uvjerenje ili drugi dokument koji je lažan, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako obaveza iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od 20.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ako obaveza iz stava 1. ovog člana prelazi iznos od 80.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.

XIX – GLAVA DEVETNAESTA – KRIVIČNA DJELA KORUPCIJE I KRIVIČNA DJELA PROTIV SLUŽBENE I DRUGE ODGOVORNE FUNKCIJE

Primanje poklona i drugih oblika koristi

Član 217

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano službeno lice ili međunarodnog službenika ili arbitra ili sudiju porotnika, koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu drugu korist za sebe ili za drugo lice ili koje primi obećanje poklona ili kakve koristi za sebe ili za drugo lice, da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši što bi moralo izvršiti ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano službeno lice ili međunarodnog službenika ili arbitra ili sudiju porotnika, koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu korist za sebe ili za drugo lice, ili koje primi obećanje poklona ili kakve koristi za sebe ili za drugo lice, da u okviru svoje funkcije izvrši što bi moralo izvršiti ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica ili da ne izvrši što ne bi smjelo izvršiti, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano službeno lice ili međunarodnog službenika ili arbitra ili sudiju porotnika, koje poslije vršenja ili nevršenja iz st. 1. i 2. ovog člana, a u vezi s tim, zahtijeva ili primi poklon ili kakvu drugu korist za sebe ili za drugo lice.

(4) Primljeni poklon ili imovinska korist oduzeće se.

Davanje poklona i drugih oblika koristi

Član 218

(1) Ko službenom ili odgovornom licu u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano službeno lice ili međunarodnog službenika ili arbitra ili sudiju porotnika, učini ili obeća poklon ili kakvu drugu korist za njega ili drugo lice, da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši što bi moralo izvršiti, ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ko službenom ili odgovornom licu u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano službeno lice ili međunarodnog službenika ili arbitra ili sudiju porotnika, učini ili obeća poklon ili kakvu drugu korist za njega ili drugo lice da u okviru svoje funkcije izvrši što bi moralo izvršiti ili da ne izvrši što ne bi smjelo izvršiti, ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(3) Počinilac krivičnog djela iz st. 1. i 2. ovog člana koji je dao mito na zahtjev službenog ili odgovornog lica u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano službeno lice ili međunarodnog službenika ili arbitra ili sudiju porotnika, i prijavio krivično djelo prije njegovog otkrivanja ili prije saznanja da je djelo otkriveno, može se osloboditi od kazne.

(4) Primljeni poklon ili imovinska korist oduzeće se.

Primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem

Član 219

(1) Ko posredno ili neposredno zahtijeva ili zaprimi ili prihvati nagradu ili kakvu drugu korist ili obećanje nagrade ili kakve druge koristi, za sebe ili drugog, da korišćenjem svog stvarnog ili pretpostavljenog službenog ili društvenog ili uticajnog položaja ili drugog statusa posreduje da službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili strano službeno lice ili međunarodni službenik ili arbitar ili sudija porotnik izvrši ili ne izvrši službenu ili drugu radnju,

kazniće se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ko posreduje, koristeći svoj službeni ili društveni ili uticajni položaj ili drugi status, da službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili strano službeno lice ili međunarodni službenik ili arbitar ili sudija porotnik izvrši ili ne izvrši službenu ili drugu radnju,

kazniće se kaznom zatvora u trajanju od jedne do osam godina.

(3) Ako je počinilac za počinjenje krivičnog djela iz stava (2) ovog člana zahtijevao ili primio ili prihvatio nagradu ili kakvu drugu korist za sebe ili drugoga,

kazniće se kaznom zatvora u trajanju od jedne do deset godina.

(4) Primljena nagrada ili kakva druga korist biće oduzeta.

Davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem

Član 219a

(1) Ko posredno ili neposredno licu koje ima službeni ili društveni ili uticajni položaj ili drugi status učini ili ponudi ili obeća nagradu ili kakvu drugu korist da posreduje da službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili strano službeno lice ili međunarodni službenik ili arbitar ili sudija porotnik izvrši ili ne izvrši službenu ili drugu radnju,

kazniće se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ko posredno ili neposredno, na zahtjev lica koje ima službeni ili društveni ili uticajni položaj ili drugi status, počini krivično djelo iz stava (1) ovog člana i prijavi krivično djelo prije njegovog otkrivanja ili prije saznanja da je djelo otkriveno, može se osloboditi kazne.

(3) Primljena nagrada ili kakva druga korist biće oduzeta, a u slučaju iz stava (2) ovog člana može se vratiti licu koje je dalo nagradu ili kakvu drugu korist.

Zloupotreba položaja ili ovlaštenja

Član 220

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine, koje iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračivši granice svog službenog ovlaštenja ili ne izvršivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 50.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Pribavljena korist oduzeće se.

Pronevjera u službi

Član 221

(1) Ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist prisvoji novac, hartije od vrijednosti ili druge pokretne stvari koje su mu povjerene u službi ili uopšte na funkciji u institucijama Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 50.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Novac, hartije od vrijednosti ili druge pokretne stvari, te pribavljena korist oduzeće se.

Prevara u službi

Član 222

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje s ciljem da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, podnošenjem lažnih obračuna ili na drugi način dovede u zabludu ovlašteno lice da izvrši nezakonitu isplatu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 50.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Pribavljena imovinska korist oduzeće se.

Posluga u službi

Član 223

Ko se neovlašteno posluži novcem, hartijom od vrijednosti ili drugim pokretnim stvarima koje su mu povjerene u službi ili uopšte na radu u institucijama Bosne i Hercegovine, ili te stvari drugom neovlašteno da na poslugu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nesavjestan rad u službi

Član 224

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje svjesnim kršenjem zakona, drugih propisa ili opšteg akta ili propuštanjem dužnosti nadzora, očigledno nesavjesno postupi u vršenju dužnosti, pa usljed toga nastupi teža povreda prava drugog ili imovinska šteta koja prelazi iznos od 1.000 KM, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

(2) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 1. ovog člana došlo do teške povrede prava drugog ili je nastupila imovinska šteta koja prelazi iznos od 10.000 KM, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Član 225

(brisano)

Krivotvorenje službene isprave

Član 226

(1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis s neistinitom sadržinom, ili koje svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući pravljenje takve isprave, knjige ili spisa s neistinitom sadržinom, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i službeno ili odgovorno lice koje neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis upotrijebi u službi ili poslovanju kao da su istiniti, ili koja službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uništi, prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neupotrebljivom.

Protivzakonita naplata i isplata

Član 227

Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje od drugog naplati nešto što drugi nije dužan da plati, ili naplati više nego što je dužan da plati, ili koje pri isplati ili predaji kakvih stvari manje isplati, odnosno preda, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Protivzakonito oslobođenje lica lišenog slobode

Član 228

Službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje protivzakonito oslobodi lice lišeno slobode koje mu je povjereno na čuvanje, ili mu pomogne da pobjegne, ili mu omogući nedopuštenu vezu ili prepisku radi pripremanja bjegstva, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Protivzakonito prisvajanje stvari pri pretresanju ili izvršenju

Član 229

Službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje pri pretresanju stana, prostorija ili lica, ili pri izvršenju oduzme pokretnu stvar s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

XX – GLAVA DVADESETA – KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVOSUĐA

Neprijavljivanje krivičnog djela ili počinioca

Član 230

(1) Ko zna za počinioca krivičnog djela za koje se po zakonu Bosne i Hercegovine može izreći kazna dugotrajnog zatvora, ili ko samo zna da je takvo djelo učinjeno, pa to ne prijavi, iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje počinioca ili krivičnog djela, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se službeno ili odgovorno lice koje ne prijavi krivično djelo za koje je saznalo u vršenju svoje dužnosti, ako se za to krivično djelo po zakonu Bosne i Hercegovine može izreći kazna zatvora pet godina ili teža kazna.

(3) Za krivično djelo iz st. 1. i 2. ovog člana neće se kazniti lice kojem je počinilac bračni partner, lice koje živi s njim u vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik i njihov bračni partner ili lice s kojim žive u vanbračnoj zajednici, ili koje je branilac, ljekar ili vjerski ispovjednik počinioca.

Neprijavljivanje lica koje je optuženo od strane Međunarodnog krivičnog suda

Član 231

(1) Ko, znajući za optužnicu i znajući gdje se kreće ili nalazi lice optuženo od strane Međunarodnog krivičnog suda, ne prijavi kretanje ili mjesto gdje se to lice nalazi, iako blagovremen pronalazak tog lica ovisi o takvoj prijavi, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Za krivično djelo iz stava 1. ovog člana neće se kazniti lice kojem je počinilac bračni partner, lice koje živi s njim u vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik i njihov bračni partner ili lice s kojom žive u vanbračnoj zajednici, ili koje je branilac, ljekar ili vjerski ispovjednik počinilaca.

Neprijavljivanje mjesta masovne grobnice

Član 231a

Ko zna mjesto gdje se nalazi mjesto masovne grobnice, pa to ne prijavi, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

Pomoć počiniocu poslije učinjenog krivičnog djela

Član 232

(1) Ko krije počinioca krivičnog djela propisanog zakonom Bosne i Hercegovine ili mu prikrivanjem oruđa, tragova ili na drugi način pomaže da ne bude otkriven, ili ko krije lice osuđeno po zakonu Bosne i Hercegovine ili preduzima što drugo čime se ide za tim da se ne izvrši izrečena kazna, mjera bezbjednosti ili vaspitna zavodska mjera propisana zakonom Bosne i Hercegovine, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ko pruži pomoć počiniocu krivičnog djela za koje se po zakonu Bosne i Hercegovine može izreći i kazna zatvora tri godine ili teža kazna, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ko pruži pomoć počiniocu krivičnog djela za koje je zakonom Bosne i Hercegovine propisana kazna dugotrajnog zatvora, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Kazna izrečena za krivično djelo iz stava 1. ovog člana ne može biti teža ni po vrsti ni po visini od kazne izrečene za krivično djelo u pogledu kojeg je pružena pomoć.

(5) Za krivično djelo iz st. 1. do 3. ovog člana neće se kazniti lice kojem je počinilac bračni partner, lice koje živi s njim u vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik i njihov bračni partner ili lice s kojim živi u vanbračnoj zajednici, ili koja je branilac, ljekar ili vjerski ispovjednik počinilaca.

Pomoć licu optuženom od strane Međunarodnog krivičnog suda

Član 233

(1) Ko pruži pomoć ili krije lice optuženo od strane Međunarodnog krivičnog suda ili mu pomogne da ne bude otkriveno, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Za krivično djelo iz stava 1. ovog člana neće se kazniti lice kojem je počinilac bračni partner, lice koje živi s njim u vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik i njihov bračni partner ili lice s kojom žive u vanbračnoj zajednici, ili koja je branilac, ljekar ili vjerski ispovjednik počinilaca.

Lažno prijavljivanje

Član 234

(1) Ko prijavi neko određeno lice da je učinilo krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, a zna da to lice nije počinilac, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko podmetanjem tragova krivičnog djela ili na drugi način izazove pokretanje krivičnog postupka zbog krivičnog djela propisanog zakonom Bosne i Hercegovine protiv lica za koje se zna da nije počinilac.

(3) Ko sam sebe prijavi da je učinio krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, iako ga nije učinio, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(4) Kaznom iz stava 3. ovog člana kazniće se ko prijavi da je učinjeno krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, iako zna da to djelo nije učinjeno.

Davanje lažnog iskaza

Član 235

(1) Svjedok, vještak, prevodilac ili tumač koji u sudskom, prekršajnom, upravnom ili disciplinskom postupku pred institucijama Bosne i Hercegovine da lažan iskaz, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se stranka koja prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka u parničnom ili upravnom postupku pred institucijama Bosne i Hercegovine, da lažan iskaz, a na tom je iskazu zasnovana odluka donesena u tom postupku.

(3) Ako je lažan iskaz dat u krivičnom postupku, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Ako su usljed krivičnog djela iz stava 3. ovog člana nastupile naročito teške posljedice za okrivljenog, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(5) Ako počinilac dobrovoljno opozove svoj lažan iskaz prije nego što je donesena konačna odluka, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci, a može se i osloboditi od kazne.

Sprečavanje dokazivanja

Član 236

(1) Ko svjedoka ili vještaka u sudskom, prekršajnom, upravnom ili disciplinskom postupku pred institucijama Bosne i Hercegovine, silom, prijetnjom ili drugim oblikom prisile, ili obećanjem poklona ili kakve druge koristi navede na lažan iskaz, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ko s ciljem da spreči ili znatno oteža dokazivanje u sudskom, prekršajnom, upravnom ili disciplinskom postupku pred institucijama Bosne i Hercegovine, sakrije, ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim tuđi predmet ili ispravu koja služi dokazivanju, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Povreda tajnosti postupka

Član 237

(1) Ko neovlašteno drugom otkrije činjenicu ili sredstvo koje sadrži informaciju i u čiji je posjed došao iz istražnog, sudskog, prekršajnog ili upravnog postupka pred institucijama Bosne i Hercegovine, a što se po zakonu ne smije objaviti ili je odlukom Suda Bosne i Hercegovine ili od strane ovlašćenog lica označeno kao tajni podatak,

kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ko neovlašteno objavi, posreduje u objavljivanju, omogući objavljivanje ili učini dostupnim ono što je saznao iz sudskog, prekršajnog, upravnog ili disciplinskog postupka pred institucijama Bosne i Hercegovine, a što se po zakonu ne smije objaviti ili je odlukom Suda Bosne i Hercegovine ili drugog nadležnog organa ili institucije Bosne i Hercegovine proglašeno tajnim,

kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Kršenje zakona od strane sudije

Član 238

Sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ili Suda Bosne i Hercegovine, koji s ciljem da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon u vršenju svoje funkcije, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Neizvršenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava

Član 239

Službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koje odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava, ili sprečava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka

Član 240

(1) Ko neovlašteno drugome saopšti, preda ili preduzme drugu radnju s ciljem otkrivanja podataka o identitetu ili informacija koje mogu dovesti do otkrivanja identiteta lica koje je pružilo dokaz ili treba pružiti dokaz pred institucijama Bosne i Hercegovine, a koje se po zakonu ne smiju objaviti ili su odlukom Suda Bosne i Hercegovine ili od strane ovlašćenog lica proglašene tajnim podacima,

kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Sudija Suda Bosne i Hercegovine ili drugo službeno lice koje neovlaštenom licu učini dostupnim podatke ili informacije iz stava (1) ovog člana,

kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Kaznom iz stava (2) ovog člana kazniće se i ko neovlašteno objavi, posreduje u objavljivanju, omogući objavljivanje ili učini dostupnim podatke ili informacije iz stava (1) ovog člana.

(4) Ko slučajno došavši do otkrivenih, ali ne i objavljenih podataka ili informacija iz stava (1) ovog člana, te podatke ili informacije prenese ili učini dostupnima, znajući za njihovu prirodu,

kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(5) Počinilac krivičnog djela iz stavova (1) i (3) ovog člana koji na zahtjev nadležnog organa ne otkrije izvor i način saznanja podataka ili informacija iz stava (1) ovog člana,

kazniće se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(6) Počinilac krivičnog djela iz stava (4) ovog člana koji na zahtjev nadležnog organa ne otkrije izvor i način saznanja podataka ili informacija iz stava (1) ovog člana,

kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Ometanje rada pravosuđa

Član 241

(1) Ko koristi fizičku silu, prijetnju, zastrašivanje ili obećava, nudi ili daje nedopuštenu korist, kako bi naveo na davanje lažanog iskaza ili sprečio davanje iskaza ili izvođenje dokaza u krivičnom postupku koji se vodi po zakonu Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko koristi fizičku silu, prijetnju ili zastrašivanje kako bi sprečio sudiju, tužioca ili službeno lice organa za provođenje zakona, da vrše službenu dužnost u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi po zakonu Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

Sprečavanje službenog lica u obavljanju službene radnje

Član 241a

(1) Ko silom ili prijetnjom da će direktno upotrijebiti silu spriječi službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine u obavljanju službene radnje koju je preduzela u okviru svojih ovlašćenja ili je na isti način prisili na obavljanje službene radnje, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana službeno lice zlostavljano ili su joj nanesene lake tjelesne povrede ili je krivično djelo učinjeno prijetnjom upotrebe oružja, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ko krivično djelo iz stavova (1) i (2) ovog člana učini prema službenom licu pri obavljanju poslova bezbjednosti Bosne i Hercegovine, lišenja slobode počinilaca krivičnog djela ili čuvanja lica koje je lišeno slobode, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ako je počinilac krivičnog djela iz stavova od (1) do (3) ovog člana bio izazvan protivzakonitim ili grubim postupanjem službenog lica, može biti oslobođen kazne.

Napad na službeno lice u obavljanju poslova bezbjednosti, otkrivanju ili lišenju slobode počinilaca krivičnih djela

Član 241b

(1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili lice koje mu pomaže u obavljanju poslova bezbjednosti Bosne i Hercegovine, otkrivanju ili lišenju slobode počinilaca krivičnih djela ili čuvanja lica koje je lišeno slobode, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana službeno lice ili lice koje mu pomaže lakše tjelesno povrijeđeno ili je krivično djelo iz stava (1) ovog člana počinjeno uz prijetnju upotrebe oružja, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana službeno lice ili lice koje mu pomaže teško tjelesno povrijeđeno, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ako je počinilac krivičnog djela iz stavova od (1) do (3) ovog člana bio izazvan nezakonitim ili grubim postupanjem službenog lica ili lica koje mu pomaže, može biti oslobođen kazne.

XXI – GLAVA DVADESET I PRVA – KRIVIČNA DJELA POVREDE AUTORSKIH PRAVA

Zloupotreba autorskih prava

Član 242

(1) Lice koje pod svojim imenom ili pod imenom drugoga, objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način saopšti javnosti tuđe djelo koje se u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to učini, kazniće novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko bez navođenja imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način saopšti javnosti tuđe djelo iz stava 1. ovog člana na kojem je označeno ime ili pseudonim autora, ili na nedozvoljen način unese dijelove tuđeg djela iz stava 1. ovog člana u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to učini.

(3) Lice koje uništi, izobliči, nagrdi ili na drugi način bez odobrenja autora, izmijeni tuđe djelo iz stava 1. ovog člana, kazniće novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(4) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko bez navođenja imena ili pseudonima umjetnika izvođača, osim ako umjetnik izvođač želi ostati anoniman, objavi, prikaže, prenese ili na drugi način saopšti javnosti njegovu izvedbu.

(5) Kaznom iz stava 3. ovog člana kazniće se ko uništi, izobliči, nagrdi, sakati ili na drugi način bez odobrenja umjetnika izvođača, izmijeni snimljenu izvedbu umjetnika izvođača.

(6) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz st. 1. do 5. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a počinilac je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nedozvoljeno korištenje autorskih prava

Član 243

(1) Ko bez odobrenja autora ili drugog nosioca autorskog prava, odnosno lica koje je ovlašteno dati odobrenje kada je odobrenje prema zakonu Bosne i Hercegovine potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, fiksira na materijalnu podlogu, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko državne granice, prikaže, izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti, prevede, prilagodi, obradi, preradi ili na drugi način upotrijebi autorsko djelo, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko bez odobrenja umjetnika izvođača, odnosno lica koje je ovlašteno dati odobrenje, kada je prema odredbama zakona Bosne i Hercegovine ono potrebno ili protivno njihovoj zabrani, snimi, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko državne granice, prikaže, izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti ili na drugi način upotrijebi izvedbu umjetnika izvođača.

(3) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko u namjeri da omogući neovlaštenu upotrebu autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača proizvede, uveze, prenese preko državne granice, stavi u promet, iznajmi, omogući drugome upotrebu ili korištenje bilo koje vrste opreme ili sredstva kojem je osnovna ili pretežna svrha omogućiti neovlašteno otklanjanje ili osujećivanje kojeg tehničkog sredstva ili računarskog programa namijenjenog zaštiti prava autora ili umjetnika izvođača od neovlaštene upotrebe.

(4) Lice kod kojeg se zateknu predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje, ili su nastali krivičnim djelom iz st. 1. do 3. ovog člana, a koja je to znala ili mogla ili bila dužna znati, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(5) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz st. 1. do 3. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a počinilac je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(6) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela, ili su nastali krivičnim djelom iz st. 1. do 3. ovog člana, oduzeće se i uništiti.

Nedozvoljeno korištenje prava proizvođača zvučne snimke

Član 244

(1) Ko bez odobrenja proizvođača zvučne snimke, kada je odobrenje u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine potrebno, ili protivno njegovoj zabrani, emitira, umnoži direktno ili indirektno njegovu zvučnu snimku, neovlašteno stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko državne granice ili učini dostupnom javnosti, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se ko bez odobrenja nosioca prava u vezi s radiodifuzijskim emisijama kada je prema zakonu Bosne i Hercegovine takvo odobrenje potrebno, ili protivno zabrani, reemitira emisiju, ili snimi, umnoži ili stavi u promet snimku emisije.

(3) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz st. 1. i 2. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a počinilac je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela, ili su nastali krivičnim djelom iz stavka 1. do 3. ovog člana, oduzeće se i uništiti.

Nedozvoljeno korištenje prava radiodifuzije

Član 245

(1) Ko bez odobrenja ovlaštenog distributera enkriptiranog satelitskog signala, proizvodi ili obavlja montažu, mijenja, uvozi, izvozi, prodaje, iznajmljuje ili na drugi način stavlja u promet materijalni ili nematerijalni uređaj ili sistem za dekodiranje takvog signala, ako zna ili mora znati da taj uređaj ili sistem pretežno služi za dekodiranje enkriptiranog satelitskog signala, kazniće novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a počinilac je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela ili su nastali krivičnim djelom iz st. 1. i 2. ovog člana, oduzeće se i uništiti.

Nedozvoljena distribucija satelitskog signala

Član 246

(1) Ko prima enkriptirani satelitski signal koji je dekodiran bez odobrenja njegovog ovlaštenog distributera i obavlja daljnju distribuciju takvog signala, ako zna ili mora znati da je takav signal neovlašteno dekodiran, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(2) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a počinilac je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prozrokovanja takve štete, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

XXIA – GLAVA DVADESET I PRVA – KRIVIČNA DJELA PROTIV ORUŽANIH SNAGA BOSNE I HERCEGOVINE

Neizvršenje i odbijanje izvršenja naređenja

Član 246a

(1) Vojno lice koje ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje nadređenog u vezi sa službom, pa zbog toga nastupi nemogućnost obavljanja ili otežano obavljanje službe ili opasnost po život ljudi ili imovinu velike vrijednosti, kazniće se kaznom zatvora do pet godina.

(2) Vojno lice koje se protivi stražaru, patroli, službenom ili drugom vojnom licu u sličnoj službi dok obavljaju svoju dužnost, kao i vojno lice koje ne posluša njihov poziv ili ne izvrši ili odbije da izvrši njihovo naređenje, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(3) Ako su krivičnim djelom iz st.(1) i (2) ovog člana prouzrokovane izrazito teške posljedice za vojnu službu, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od dvije do osam godina.

(4) Vojno lice koje učini krivično djelo iz stava (1) ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(5) Počinilac krivičnog djela iz st. (1), (2) i (4) ovog člana koji je bio izazvan protivzakonitim ili nepravilnim postupanjem nadređenog, stražara, patrole, službenog ili drugog vojnog lica, može se blaže kazniti ili osloboditi kazne.

Odbijanje primanja i upotrebe oružja

Član 246b

Vojno lice koje protivno propisima i bez opravdanog razloga odbije da primi oružje ili da ga upotrijebi po naređenju ili po pravilima službe, kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

Protivljenje nadređenom

Član 246c

(1) Vojno lice koje zajedno sa drugim vojnim licima pruži otpor naređenju nadređenog datog u vezi sa službom ili odbije da izvrši naređenje ili odbije da izvrši svoju dužnost, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

(2) Ako je krivično djelo iz stava (1) ovog člana učinjeno na organizovan način, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od dvije do osam godina.

(3) Vojno lice koje pri učinjenju krivičnog djela iz st. (1) i (2) ovog člana upotrijebi oružje, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Ko organizuje ili bilo kako rukovodi učinjenjem krivičnog djela iz st. (1), (2) i (3) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina.

(5) Vojni starješina koji učestvuje u učinjenju krivičnog djela iz st. (1), (2) i (3) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina.

(6) Vojno lice koje pri učinjenju krivičnog djela iz stava (3) ovog člana usmrti neko lice iz nehata, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(7) Vojno lice koje pri učinjenju krivičnog djela iz stava (3) ovog člana usmrti neko lice s namjerom, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(8) Počinilac krivičnog djela iz stava (1) ovog člana koji je bio izazvan protivzakonitim ili nepravilnim postupanjem nadređenog, može se blaže kazniti ili osloboditi kazne.

Povreda stražarske, čuvarske, patrolne ili druge slične službe

Član 246d

(1) Vojno lice koje postupi protivno propisima o stražarskoj, čuvarskoj, patrolnoj ili drugoj sličnoj službi, i time prouzrokuje teške posljedice za službu ili službu teško ugrozi, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Vojno lice koje učini krivično djelo iz stava (1) ovog člana blizu skladišta oružja ili vojne opreme ili skladišta eksplozivnog materijala ili blizu drugog važnog objekta, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(3) Ako je krivičnim djelom iz st. (1) i (2) ovog člana neko lice teško tjelesno povrijeđeno, ili je prouzrokovana imovinska šteta velikih razmjera, ili su nastupile druge teške posljedice, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Ako je krivičnim djelom iz st. (1) i (2) ovog člana neko lice usmrćeno, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(5) Vojno lice koje učini krivično djelo iz st. (1) do (4) ovog člana iz nehata, kazniće se:

a) za krivično djelo iz stava (1) ovog člana kaznom zatvora do šest mjeseci;

b) za krivično djelo iz stava (2) ovog člana kaznom zatvora do jedne godine;

c) za krivično djelo iz stava (3) ovog člana kaznom zatvora do tri godine;

d) za krivično djelo iz stava (4) ovog člana kaznom zatvora do pet godina.

(6) Ako je krivičnim djelom iz stava (5) ovog člana prouzrokovana posljedica iz st.(3) ili (4) ovog člana, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

Prisila prema vojnom licu u obavljanju službene dužnosti

Član 246e

(1) Ko silom ili prijetnjom da će neposredno upotrijebiti silu spriječi vojno lice u obavljanju službene dužnosti ili ga na isti način prisili na obavljanje službene dužnosti, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ko pri činjenju krivičnog djela iz stava (1) ovog člana vojno lice teško uvrijedi ili ga lako tjelesno povrijedi, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(3) Ko pri činjenju krivičnog djela iz st. (1) i (2) ovog člana upotrijebi oružje, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Počinilac krivičnog djela iz stava (1) ovog člana koji je bio izazvan protivzakonitim ili nepravilnim postupanjem vojnog lica, može se blaže kazniti ili osloboditi kazne.

Napad na vojno lice u obavljanju službe

Član 246f

(1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti vojno lice dok vojno lice obavlja službenu dužnost, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana vojno lice lako tjelesno povrijeđeno, ili je krivično djelo iz stava (1) ovog člana počinjeno upotrebom oružja, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana vojno lice teško tjelesno povrijeđeno, ili su prouzrokovane teške posljedice za službu, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ako je pri činjenju krivičnog djela iz stava (1) ovog člana vojno lice s namjerom usmrćeno, počinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(5) Počinilac krivičnog djela iz st. (1) i (2) ovog člana koji je bio izazvan protivzakonitim ili nepravilnim postupanjem vojnog lica može se blaže kazniti ili osloboditi kazne.

Zlostavljanje podređenog ili mlađeg

Član 246g

(1) Vojni starješina koji u službi ili u vezi sa službom zlostavlja podređenog ili mlađeg ili s njim postupa na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Vojni starješina koji počini krivično djelo iz stava (1) ovog člana prema više lica, kazniće se kaznom zatvora do pet godina.

Podnošenje neistinitih prijava i izvještaja

Član 246h

(1) Vojno lice koje u obavljanju službene dužnosti ili službe podnese prijavu ili izvještaj neistinitog sadržaja, ili u prijavi ili izvještaju prećuti činjenicu koju nije smjelo prećutjeti, pa zbog toga prouzrokuje teške štetne posljedice za službu ili službu teško ugrozi i time dovede u opasnost život ljudi ili imovinu velike vrijednosti, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je krivično djelo iz stava (1) ovog člana počinjeno podnošenjem naročito važne prijave ili davanjem izvještaja naročito važnog sadržaja ili su prouzrokovane naročito štetne posljedice, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ko počini krivično djelo iz stava (2) ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Nepreduzimanje mjera za zaštitu vojne jedinice

Član 246i

(1) Vojni starješina koji ne preduzme propisane, naređene ili druge očigledno potrebne mjere za očuvanje života i zdravlja ljudi koji su mu povjereni, za obezbjeđenje i održavanje u ispravnom stanju objekata, predmeta i sredstava koji služe borbenoj gotovosti, za uredno snabdijevanje jedinice koja mu je povjerena hranom, opremom ili materijalom, za očuvanje života i zdravlja stoke, ili mjere potrebne radi blagovremenog i urednog izvršenja radova obezbjeđenja ili obezbjeđenja objekata koji su mu povjereni, pa time prouzrokuje teške štetne posljedice za službu ili službu, teško ugrozi ili dovede u opasnost život ljudi ili teško ugrozi zdravlje ljudi ili imovinu velike vrijednosti, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana neko lice teško tjelesno povrijeđeno, ili je prouzrokovana imovinska šteta velikih razmjera ili druge teške posljedice, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana prouzrokovana smrt jednog ili više lica, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Vojni starješina koji učini krivično djelo iz stava (1) ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(5) Ako je krivičnim djelom iz stava (4) ovog člana prouzrokovana posljedica iz stava (2) ovog člana, počinilac će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

(6) Ako je krivičnim djelom iz stava (4) ovog člana prouzrokovana posljedica iz stava (3) ovog člana, počinilac će se kazniti kaznom zatvora do pet godina.

Neobezbjeđenje na vojnim vježbama

Član 246j

(1) Vojno lice koje na vježbi, obuci ili u obavljanju pokusa ne preduzme propisane, naređene ili očigledo potrebne mjere obezbjeđenja ili opreza, pa time dovede u opasnost život ljudi ili teško ugrozi zdravlje ljudi ili imovinu velike vrijednosti, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana neko lice teško tjelesno povrijeđeno, ili je prouzrokovana imovinska šteta velikih razmjera ili druge teške posljedice, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana prouzrokovana smrt jednog ili više lica, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Vojno lice koje počini krivično djelo iz stava (1) ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(5) Ako je krivičnim djelom iz stava (4) ovog člana prouzrokovana posljedica iz stava (2) ovog člana, počinilac će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

(6) Ako je krivičnim djelom iz stava (4) ovog člana prouzrokovana posljedica iz stava (3) ovog člana, počinilac će se kazniti kaznom zatvora do pet godina.

Nepropisan ili nepažljiv odnos prema povjerenom oružju i vojnoj opremi

Član 246k

(1) Ko nepropisno ili nepažljivo drži, čuva ili rukuje oružjem ili vojnom opremom, koji su mu povjereni, a koji pripadaju vojnoj jedinici ili vojnoj ustanovi, pa time prouzrokuje njihovo oštećenje u većoj mjeri, uništenje ili nestanak, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Lice zaduženo za skladište borbenih sredstava, oružja ili vojne opreme, koje ne preduzme mjere s ciljem njihove zaštite ili održavanja, pa time prouzrokuje njihovo oštećenje u većoj mjeri, uništenje ili nestanak, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je krivičnim djelom iz stava (2) ovog člana prouzrokovana imovinska šteta u većoj mjeri, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od dvije do osam godina.

(4) Lice iz stava (2) ovog člana koje učini krivično djelo iz stava (2) ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(5) Ako je krivičnim djelom iz stava (4) ovog člana prouzrokovana posljedica iz stava (3) ovog člana, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Protivzakonito raspolaganje povjerenim oružjem ili vojnom opremom

Član 246l

Ko protivzakonito prisvoji, otuđi, založi, preda drugome na upotrebu, ošteti ili uništi oružje ili vojnu opremu koji su mu povjereni a služe potrebama odbrane, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Krađa oružja i vojne opreme

Član 246m

(1) Ko otuđi oružje ili vojnu opremu ili dio borbenih sredstava koji služe potrebama odbrane, s ciljem da njihovim prisvajanjem pribavi sebi ili drugome protivpravnu materijalnu korist, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom zatvora od jedne do deset godina kazniće se ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini:

a) obijanjem, provaljivanjem ili drugim svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorene zgrade, sobe, blagajne, ormara, sefa ili druge zatvorene prostorije ili prostora; ili

b) kao pripadnik grupe ljudi koji su se udružili radi činjenja krađe; ili

c) na naročito opasan ili drzak način; ili

d) nošenjem oružja ili opasnog oruđa za napad ili odbranu; ili

e) iskorištavanjem stanja nastalog požarom, poplavom, potresom ili drugom sličnom nesrećom; ili

f) u odnosu na stvar velike vrijednosti a počinilac postupa s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti.

Nedopušteni ulazak u vojna postrojenja i neovlašćeno pravljenje skica i crteža vojnih postrojenja ili borbenih sredstava

Član 246n

(1) Ko s ciljem izviđanja neovlašćeno uđe u vojna postrojenja iako zna da je pristup zabranjen, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ko neovlašćeno pravi skice ili crteže ili fotografiše vojna postrojenja ili borbena sredstva ili ih na drugi način snima, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Samovoljno udaljenje i bijeg iz vojne jedinice ili službe

Član 246o

(1) Vojno lice koje samovoljno napusti svoju jedinicu ili službu i ne vrati se na dužnost u roku od deset dana, ili se u istom roku ne vrati na dužnost s dozvoljenog odsustva van jedinice ili službe, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Kaznom iz stava (1) ovog člana kazniće se vojno lice koje više od dvaput u periodu kraćem od deset dana bez dopuštenja ostane van svoje jedinice ili službe, kao i vojno lice koje samovoljno napusti svoju jedinicu ili službu za vrijeme izvršenja važnog zadatka ili povećanog stepena borbene gotovosti jedinice.

(3) Vojno lice koje se krije s ciljem izbjegavanja službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ili koje samovoljno napusti svoju jedinicu ili službu i ne vrati se na dužnost u roku od trideset dana ili se u istom roku ne vrati na dužnost sa dozvoljenog odsustva van jedinice ili službe, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Vojno lice koje napusti zemlju ili ostane van zemlje s ciljem izbjegavanja službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(5) Vojno lice koje se priprema da pobjegne van zemlje s ciljem izbjegavanja službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(6) Počinilac krivičnog djela iz stava (1) ovog člana koji se dobrovoljno javi nadležnom organu može se blaže kazniti ili osloboditi kazne.

(7) Počinilac krivičnog djela iz st. (3) i (4) ovog člana koji se dobrovoljno javi nadležnom organu može se blaže kazniti.

Kažnjavanje za krivična djela počinjena za vrijeme ratnog stanja ili vanrednog stanja ili kad je izdato naređenje za angažovanje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Član 246p

(1) Ko počini krivično djelo iz člana 246 a. (Neizvršenje i odbijanje izvršenja naređenja), stava (2); člana 246 b. (Odbijanje primanja i upotrebe oružja); člana 246 c. (Protivljenje nadređenom), stava (1); člana 246 d. (Povreda stražarske, čuvarske, patrolne ili druge slične službe), st. (1), (2) i (5); člana 246 e. (Prisila prema vojnom licu u obavljanju službene dužnosti), st. (1) i (2); člana 246 f. (Napad na vojno lice u obavljanju službe) st. (1) i (2); člana 246 g. (Zlostavljanje podređenog ili mlađeg); člana 246 h. (Podnošenje neistinitih prijava i izvještaja); člana 246 i. (Nepreduzimanje mjera za zaštitu vojne jedinice), st. (1), (4), (5) i (6); člana 246 j. (Neobezbjeđenje na vojnim vježbama), st. (1), (4), (5). i (6); člana 246 k. (Nepropisan ili nepažljiv odnos prema povjerenom oružju i vojnoj opremi), st. (1), (4) i (5); člana 246 n. (Nedopušteni ulazak u vojna postrojenja i neovlašćeno pravljenje skica i crteža vojnih postrojenja ili borbenih sredstava) i člana 246 o. (Samovoljno udaljenje i bijeg iz vojne jedinice ili službe), st. (1) i (2) ovog zakona, za vrijeme ratnog stanja ili vanrednog stanja ili kad je izdato naređenje za angažovanje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko počini krivično djelo iz člana 246 d. st. (3) i (6); člana 246 e. stava (3); člana 246 f. stava (3); člana 246 i. st. (2) i (3); člana 246 j. st. (2) i (3); člana 246 k. st. (2) i (3); člana 246 l. (Protivzakonito raspolaganje povjerenim oružjem ili vojnom opremom); člana 246 m. (Krađa oružja i vojne opreme), stava (1) i člana 246 o. st. (3) i (5) ovog zakona, za vrijeme ratnog stanja ili vanrednog stanja ili kad je izdato naređenje za angažovanje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(3) Ko počini krivično djelo iz člana 246 a. st. (1) i (3); člana 246 b. stava (1); člana 246 c. st. (2), (3) i (4); člana 246 d. stava (4); člana 246 f. stava (4); člana 246 m. stava (2) i člana 246 o. stava (4) ovog zakona, za vrijeme ratnog stanja ili vanrednog stanja ili kad je izdato naređenje za angažovanje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Prelazak i predaja neprijatelju

Član 246r

(1) Vojno lice koje se za vrijeme ratnog stanja ili vanrednog stanja, ili kad je izdato naređenje za angažovanje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine pridruži neprijateljskoj vojsci, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(2) Vojno lice koje se za vrijeme ratnog stanja, ili vanrednog stanja ili kad je izdato naređenje za angažovanje i upotrebu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine preda neprijatelju prije nego što su iscrpljena sva sredstva i načini odbrane, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Neispunjenje dužnosti za vrijeme borbe

Član 246s

(1) Vojno lice koje za vrijeme borbe ili neposredno pred borbu ne izvrši svoju dužnost, pa time prouzrokuje štetne posljedice za vojnu jedinicu, bezbjednosnu operaciju ili za borbenu situaciju, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ako su krivičnim djelom iz stava (1) ovog člana prouzrokovane naročito teške posljedice, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina.

Napuštanje dužnosti za vrijeme borbe bez dopuštenja