Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zanatsko – preduzetničkoj djelatnosti

ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
ZANATSKO-PREDUZETNIČKOJ DJELATNOSTI

Član 1.

U Zakonu o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 117/11, 121/12, 67/13 i 44/16) u članu 4. u stavu 5. riječ: „industriju“ zamjenjuje se riječju: „privredu“.

Član 2.

U članu 15. poslije stava 7. dodaju se novi st. 8. i 9. koji glase:
„(8) U toku poslovanja preduzetnika, registracioni organ po službenoj dužnosti elektronskim putem od Poreske uprave Republike Srpske pribavlja, u formi izvještaja, informacije i činjenice o ispunjenosti uslova u vezi sa načinom obavljanja preduzetničke djelatnosti iz st. 1, 2. i 4. ovog člana, i to:
a) da se preduzetnik registrovan u vidu osnovnog zanimanja lično prijavio u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa,
b) da je preduzetnik registrovan u vidu dopunskog zanimanja zaposlen kod drugog poslodavca sa punim radnim vremenom i da taj preduzetnik ne zapošljava radnike i
v) da je preduzetnik registrovan u vidu dodatnog zanimanja prijavio radnika u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa.
(9) Ako se utvrdi da preduzetnik ne ispunjava uslove iz st. 1, 2. i 4. ovog člana, registracioni organ pisanim putem obavještava nadležni inspekcijski organ radi preduzimanja daljih radnji.“

Član 3.

Član 17. mijenja se i glasi:
„(1) Fizičko lice može se registrovati za poslovanje u formi preduzetnika ako ispunjava sljedeće opšte uslove:
a) da je punoljetan i da ima identifikacioni dokument sa slikom, ličnu kartu za državljanina Republike Srpske, odnosno BiH i putnu ispravu za stranog državljanina,
b) da mu pravosnažnom odlukom nadležnog organa nije izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti koju registruje,
v) da nema dospjelih a neizmirenih poreskih obaveza u skladu sa posebnim propisima i
g) da nema neplaćenih novčanih kazni, troškova prinudne naplate i troškova postupka za učinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja.
(2) Registracioni organ, putem jedinstvene elektronske aplikacije, provjerava ispunjenost opštih uslova za podnosioca zahtjeva, i to:
a) uslova iz stava 1. t. a), b) i g) ovog člana u evidencijama jedinstvenih matičnih brojeva, prebivališta i boravišta, ličnih karata i registra novčanih kazni putem Ministarstva unutrašnjih poslova i
b) uslova iz stava 1. tačka v) ovog člana u evidencijama poreskih obveznika koje se vode kod Poreske uprave Republike Srpske.
(3) Prije početka i tokom poslovanja, preduzetnik je obavezan ispuniti i sljedeće posebne uslove, i to:
a) da ima posebnu zdravstvenu sposobnost, ako je to posebnim propisom utvrđeno za obavljanje određenih djelatnosti,
b) da ima odgovarajuću stručnu spremu ili da zaposli lice sa odgovarajućom stručnom spremom, ako je to posebnim propisom utvrđeno za obavljanje određenih djelatnosti i
v) da posjeduje opremu, odnosno sredstva rada, kadrove i odgovarajući poslovni prostor, u skladu sa posebnim propisom.
(4) U postupku registracije, registracioni organ ne provjerava ispunjenost posebnih uslova iz stava 3. ovog člana, osim ako materijalni propis, kojim se uređuje obavljanje određene djelatnosti ne utvrđuje obavezu za njihovo ispitivanje.
(5) Nadležni inspekcijski organ, u inspekcijskom pregledu, provjerava ispunjenost posebnih uslova iz stava 3. ovog člana.
(6) Protiv odluka inspekcijskog organa u vezi sa posebnim uslovima iz stava 3. ovog člana može se izjaviti žalba nadležnom ministarstvu ili drugom organu uprave u čijem djelokrugu poslova su uslovi iz posebnog propisa koji su bili predmet inspekcijskog nadzora.“

Član 4.

U članu 18. u stavu 2. riječi: „stav 1. tačka d)“ zamjenjuju se riječima: „stav 3. tačka v)“.

Član 5.

Član 19. mijenja se i glasi:
„(1) Fizičko lice koje namjerava da obavlja preduzetničku djelatnost podnosi neposredno, poštom ili elektronskim putem, zahtjev nadležnom organu jedinice lokalne samouprave za poslove privrede (u daljem tekstu: registracioni organ) na čijem području namjerava da ima sjedište.
(2) Ministar donosi pravilnik o sadržaju i obliku zahtjeva za registraciju preduzetnika.
(3) Uz zahtjev za registraciju, koji se podnosi putem pošte, dostavlja se kopija lične karte za državljanina Republike Srpske, odnosno BiH i ovjerena kopija putne isprave za stranog državljanina.
(4) Kada se zahtjev za registraciju neposredno predaje na pisarnici, podnosilac zahtjeva daje na uvid službeniku organa jedinice lokalne samouprave ličnu kartu, odnosno putnu ispravu kada je podnosilac strani državljanin, koja se fotokopira i skenira i unosi u registar preduzetnika u pisanom i elektronskom obliku.
(5) Izuzetno od st. 3. i 4. ovog člana, u slučajevima kada se ispunjenost uslova iz člana 17. stav 1. t. a), b) i g) ovog zakona ne može provjeriti putem jedinstvene elektronske aplikacije kod Ministarstva unutrašnjih poslova, podnosilac zahtjeva dostavlja dokaze, koji nisu stariji od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za registraciju preduzetnika, i to:
a) ovjerenu kopiju lične karte, odnosno putne isprave za stranog državljanina,
b) uvjerenje nadležnog suda da nije izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti i
v) uvjerenje nadležnog suda da nema neplaćenih novčanih kazni i troškova prinudne naplate za učinjeni prekršaj iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja.
(6) U slučajevima kada se izmirenost poreskih obaveza ne može provjeriti putem jedinstvene elektronske aplikacije, ovaj uslov u postupku registracije podnosilac zahtjeva dokazuje uvjerenjem nadležne jedinice Poreske uprave Republike Srpske, kojim se potvrđuje da nema dospjelih a neizmirenih poreskih obaveza i koje nije starije od osam dana od dana podnošenja zahtjeva za registraciju preduzetnika.
(7) Ako je zahtjev nepotpun ili sadrži druge nedostatke, odnosno ako uz zahtjev nisu priloženi potrebni dokazi, registracioni organ zatražiće od podnosioca zahtjeva da u roku od osam dana otkloni nedostatke.
(8) Registracioni organ obezbijediće dostupnost informacija o proceduri, uslovima i potrebnim dokumentima za podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o registraciji preduzetnika.
(9) Fizičko lice, odnosno preduzetnik koji podnese zahtjev za registraciju obavljanja preduzetničke djelatnosti ili za promjenu podataka u poslovanju, odgovara za tačnost datih podataka i priloženih dokaza uz zahtjev.
(10) Potpisivanje elektronskog zahtjeva i dokumenata, kao i ovjera elektronskih dokumenata vrši se u skladu sa propisima kojima se uređuje elektronski potpis i elektronski dokument.
(11) Fizičko lice podnošenjem zahtjeva za registraciju preduzetnika daje saglasnost za javnu objavu poslovnih podataka koji su predmet registracije i od značaja su za pravni promet, osim ako javnost i dostupnost nije ograničena posebnim propisom.
(12) Ako fizičko lice u zahtjevu za registraciju preduzetnika navede informacije u vezi sa poslovnim telefonom, telefaksom, elektronskom poštom i internet stranicom, smatra se da je saglasno sa njihovom javnom objavom na centralnom registru preduzetnika.
(13) Fizičko lice, odnosno preduzetnik, može u zahtjevu za registraciju osnivanja ili promjene podataka zatražiti od registracionog organa odlučivanje o predmetu zahtjeva na određeni radni dan, koji je u periodu od šest mjeseci od dana dostavljanja zahtjeva za registraciju.
(14) Fizičko lice, odnosno preduzetnik, može poslije dostavljanja zahtjeva za registraciju osnivanja ili promjene podataka ili prestanka obavljanja djelatnosti da izmijeni ili odustane od podnesenog zahtjeva.“

Član 6.

U članu 19b. u stavu 4, kao i u cijelom tekstu Zakona, riječi: „Ministarstva industrije, energetike i rudarstva“ zamjenjuju se riječima: „Ministarstva privrede i preduzetništva“, u odgovarajućem padežu.
Poslije stava 10. dodaje se novi stav 11. koji glasi:
„(11) Izuzetno od stava 2. ovog člana, registracioni organ ne koristi jedinstvenu elektronsku aplikaciju u postupcima registracije prestanka obavljanja djelatnosti preduzetnika koji nisu uskladili svoje poslovanje i nisu uneseni u registar preduzetnika u elektronskom obliku.“

Član 7.

Poslije člana 19b. dodaje se novi član 19v. koji glasi:

„Član 19v.

(1) Zahtjev za registraciju elektronskim putem podnosi se preko jedinstvene elektronske aplikacije.
(2) Zahtjev za registraciju elektronskim putem sadrži sve podatke, kao i zahtjev za registraciju preduzetnika u pisanom obliku.
(3) Podnosilac zahtjeva za registraciju elektronskim putem obavezan je da popuni sve podatke u obrascu zahtjeva koji su potrebni za predmet registracije.
(4) Za sprovođenje postupka registracije elektronskim putem, podnosilac zahtjeva obavezan je da ispunjava sljedeće uslove:
a) da posjeduje metod autentikacije i elektronskog potpisivanja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata i
b) da ima kreiran korisnički nalog u jedinstvenoj elektronskoj aplikaciji.
(5) Korisnički nalog je skup podataka, koji uspostavlja podnosilac zahtjeva prilikom registracije svojih podataka u jedinstvenoj elektronskoj aplikaciji.
(6) Putem korisničkog naloga obavlja se:
a) provjera i rezervacija poslovnog imena,
b) identifikacija svakog pojedinačnog podnosioca zahtjeva,
v) ispunjavanje i dostava zahtjeva za registraciju preduzetnika (osnivanje, promjene podataka i prestanak obavljanja djelatnosti),
g) razmjena podataka i informacija sa organima koji učestvuju u postupku registracije,
d) otpremanje i prijem elektronskih dokumenata u postupku registracije, sa evidentiranjem vremena njihove otpreme i prijema,
đ) elektronsko plaćanje takse za postupak registracije i izdavanje izvoda, potvrda i uvjerenja iz registra preduzetnika i
e) druge radnje u postupku registracije preduzetnika u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.
(7) U slučaju da ne posjeduje metod autentikacije, podnosilac zahtjeva može ispuniti, preuzeti i odštampati obrazac zahtjeva za registraciju u elektronskom obliku, koji neposredno ili poštom dostavlja registracionom organu na odlučivanje.
(8) Uz zahtjev za registraciju elektronskim putem ne podnose se dokazi o ispunjenosti uslova iz člana 17. stav 1. ovog zakona.
(9) Izuzetno od stava 8. ovog člana, uz zahtjev za registraciju elektronskim putem, strani državljanin obavezan je da podnese ovjerenu kopiju putne isprave u formi elektronskog dokumenta.
(10) Za registraciju razreda djelatnosti, koji zahtijeva prethodno posebno odobrenje, saglasnost, dozvolu ili drugi akt nadležnog organa, potrebno je, uz zahtjev za registraciju elektronskim putem, podnijeti i akt nadležnog organa u formi elektronskog dokumenta.
(11) Podnošenje akta iz stava 10. ovog člana u formi elektronskog dokumenta nije potrebno, ako registracioni organ može elektronskim putem, kod nadležnog organa, provjeriti okolnost izdavanja posebnog odobrenja, kao vida prethodne saglasnosti, za registraciju određenog razreda djelatnosti.
(12) U slučaju kada je u postupku registracije preduzetnika potrebno priložiti i odgovarajući dokaz, kojim se potvrđuju određeni podaci, elektronska registracija se ne sprovodi, ako se uz zahtjev za registraciju elektronskim putem ovaj dokaz ne podnese u formi elektronskog dokumenta.
(13) Prilikom postupka elektronske registracije preduzetnika, taksa za registraciju plaća se elektronskim putem.
(14) Ako je zahtjev za registraciju elektronskim putem podnesen radnim danom do 13.00 časova, kao vrijeme dostavljanja zahtjeva kod registracionog organa smatra se dan podnošenja zahtjeva.
(15) U slučaju da je zahtjev za registraciju elektronskim putem podnesen u neradni dan ili radnim danom poslije 13.00 časova, kao vrijeme dostavljanja zahtjeva kod registracionog organa smatra se naredni radni dan.
(16) Vrijeme otpreme i prijema elektronskih dokumenata u okviru jedinstvene elektronske aplikacije mjeri se i bilježi u skladu sa vremenom sistemskog časovnika i obavezno se vidno naznačava podnosiocu zahtjeva u njegovom korisničkom nalogu.
(17) Forma elektronskog dokumenta podrazumijeva sljedeće mogućnosti, i to:
a) da je nadležni organ donio akt u elektronskom obliku u skladu sa propisima kojima se uređuje elektronski potpis i elektronski dokument ili
b) da nadležni organ ili javna služba svojim elektronskim potpisom ovjeri skenirani akt nadležnog organa u materijalnom obliku, uz obavezno upoređivanje skeniranog akta sa izvornim aktom u materijalnom obliku.“

Član 8.

Član 20. mijenja se i glasi:
„(1) Na zahtjev stranog državljanina, registracioni organ donosi rješenje o registraciji preduzetnika, ako ispunjava uslove utvrđene u članu 17. stav 1. ovog zakona, a može početi sa poslovanjem nakon izdavanja akta o odobrenom privremenom ili stalnom boravku u BiH.
(2) Strani državljanin obavezan je da dostavi ovjerenu kopiju akta o odobrenom privremenom ili stalnom boravku iz stava 1. ovog člana u roku od 70 dana od dana izdavanja rješenja o registraciji preduzetnika.
(3) Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana, strani državljanin nema obavezu dostavljanja akta o odobrenom privremenom ili stalnom boravku i njegovo poslovanje može početi odmah nakon donošenja rješenja o registraciji preduzetnika, ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) da se strani državljanin registruje kao preduzetnik u vidu dodatnog zanimanja i
b) da strani državljanin neće ličnim radom obavljati djelatnosti u okviru svog poslovanja.“

Član 9.

Član 21. mijenja se i glasi:
„(1) Na osnovu podnesenog zahtjeva, uz koji se po pravilu ne prilažu dokazi, osim prilikom zajedničkog načina obavljanja djelatnosti i u slučajevima kada materijalni zakoni uređuju podnošenje posebnog dokumenta, kao uslova za sprovođenje postupka registracije preduzetnika, registracioni organ obavlja sljedeće:
a) formalnu kontrolu sadržine zahtjeva, što podrazumijeva:
1. provjeru da je zahtjev za registraciju preduzetnika podnesen na propisanom obrascu i potpisan od podnosioca,
2. provjeru da su uz zahtjev za registraciju preduzetnika podneseni:
‒ dokumenti o ispunjenosti uslova iz člana 17. stav 1. ovog zakona, ako se ispunjenost ovih uslova ne može provjeriti putem jedinstvene elektronske aplikacije,
‒ ugovor iz člana 16. stav 2. ovog zakona – prilikom zajedničkog obavljanja djelatnosti,
‒ poseban dokument, ako materijalni zakon propisuje dostavljanje ovog dokumenata kao uslova za postupak registracije preduzetnika,
b) materijalnu provjeru ispunjenosti uslova, i to:
1. prilikom osnivanja – uslove iz člana 17. stav 1. ovog zakona, predložene razrede djelatnosti, poslovno ime i da je naziv adrese sjedišta u skladu sa odlukom o utvrđivanju naziva ulica na području registracionog organa,
2. prilikom promjene podataka, sljedeće uslove:
‒ iz člana 17. stav 1. t. a), b) i g) ovog zakona, kao i predložene razrede djelatnosti, poslovno ime i naziv adrese sjedišta ili izdvojene jedinice, ako su predmet promjene,
‒ iz člana 17. stav 1. ovog zakona, prilikom promjene načina poslovanja iz samostalnog obavljanja djelatnosti u zajedničko obavljanje djelatnosti za lice koje pristupa poslovanju i
v) prilikom prestanka obavljanja djelatnosti – uslove iz člana 17. stav 1. tačka a) ovog zakona.
(2) Registracioni organ obavezan je da donese rješenje o registraciji preduzetnika, najkasnije u roku od dva dana od dana dostavljanja urednog zahtjeva.
(3) Rješenje o registraciji preduzetnika obavezno sadrži:
a) predmet zahtjeva (osnivanje ili promjene podataka ili prestanak obavljanja djelatnosti),
b) ime i prezime, adresu i broj lične karte preduzetnika, odnosno broj pasoša i državu izdavanja za stranog državljanina,
v) poslovno ime,
g) sjedište,
d) vrijeme obavljanja djelatnosti (tokom cijele godine ili sezonski),
đ) vrstu zanimanja (osnovno ili dopunsko ili dodatno),
e) mjesto obavljanja djelatnosti (poslovni prostor ili stambeni prostor ili bez prostora),
ž) šifru i naziv pretežne djelatnosti i drugih djelatnosti u skladu sa klasifikacijom djelatnosti i
z) jedinstveni identifikacioni broj.
(4) Osim podataka iz stava 3. ovog člana, rješenje o registraciji preduzetnika može sadržavati ime i prezime, adresu i broj lične karte poslovođe, podatke o izdvojenoj jedinici i druge podatke od značaja za pravni promet.
(5) Registracioni organ obavezan je da bez odgađanja, neposredno, poštom ili elektronskim putem, dostavi rješenje o registraciji preduzetnika podnosiocu zahtjeva, Agenciji, nadležnoj organizacionoj jedinici Poreske uprave Republike Srpske i nadležnom inspekcijskom organu.
(6) Preduzetnik može da obavlja samo one djelatnosti koje su navedene u rješenju o registraciji preduzetnika.
(7) Preduzetnik je obavezan da počne sa obavljanjem djelatnosti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja iz stava 1. ovog člana, osim stranih državljana na koje se odnosi rok iz člana 20. stav 2. ovog zakona.
(8) Ispunjenost uslova za obavljanje djelatnosti provjerava nadležni inspekcijski organ u roku od 45 dana od dana dostavljanja rješenja o registraciji preduzetnika.
(9) Ako je posebnim propisom, kao uslov za obavljanje određene preduzetničke djelatnosti, predviđeno pribavljanje posebnog odobrenja, saglasnosti, dozvole ili drugog akta nadležnog organa, preduzetnik može početi sa obavljanjem djelatnosti po dobijanju odobrenja, saglasnosti ili drugog akta nadležnog organa.
(10) Za izdavanje rješenja o registraciji preduzetnika nije potrebno dostaviti dokaz o posjedovanju saglasnosti ili drugog akta nadležnog organa iz stava 9. ovog člana, a ova činjenica provjerava se u inspekcijskom pregledu.
(11) Vlada, na prijedlog Ministarstva privrede i preduzetništva, a prema klasifikaciji djelatnosti, donosi uredbu kojom se propisuju djelatnosti koje se mogu obavljati kao preduzetničke djelatnosti, kao i za koje je nakon registracije, a prije početka obavljanja, potrebno posebno odobrenje, saglasnost, dozvola ili drugi akt nadležnog organa.
(12) Registracioni organ, u postupku registracije preduzetnika, putem jedinstvene elektronske aplikacije pribavlja jedinstveni identifikacioni broj od Poreske uprave Republike Srpske, što predstavlja registraciju kod poreskog organa.
(13) Djelatnosti za koje je registrovan u sjedištu i izdvojenim jedinicama, preduzetnik može obavljati u spoljnotrgovinskom poslovanju, u skladu sa propisima kojima se uređuje spoljnotrgovinska politika.
(14) Ako je podnosilac zahtjeva za registraciju državljanin Republike Srpske, odnosno BiH, registracioni organ, putem Ministarstva unutrašnjih poslova, preuzima podatke o imenu i prezimenu, adresi i broju lične karte preduzetnika, odnosno poslovođe iz elektronske evidencije ličnih karata i prebivališta i boravišta.
(15) U slučaju da postoji neusaglašenost podataka o imenu i prezimenu, adresi i broju lične karte preduzetnika, odnosno poslovođe iz zahtjeva za registraciju preduzetnika i elektronske evidencije, registracioni organ upućuje podnosioca zahtjeva iz stava 14. ovog člana da u roku od osam dana od dostavljanja obavještenja riješi neusaglašenost kod nadležne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova.
(16) Ako poslije isteka roka iz stava 15. ovog člana, registracioni organ utvrdi da i dalje postoji neusaglašenost podataka o imenu i prezimenu, adresi i broju lične karte preduzetnika, odnosno poslovođe iz zahtjeva za registraciju preduzetnika i elektronske evidencije, donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za registraciju preduzetnika.“

Član 10.

Poslije člana 21v. dodaju se novi čl. 21g. i 21d. koji glase:

„Član 21g.

(1) Elektronska registracija preduzetnika sastoji se od automatske kontrole i postupka pred registracionim organom.
(2) Automatska kontrola iz stava 1. ovog člana obuhvata provjeru:
a) potpunosti elektronskog zahtjeva i
b) uslova za registraciju.
(3) Automatska kontrola potpunosti elektronskog zahtjeva podrazumijeva tehničku provjeru podataka unesenih u zahtjev za registraciju elektronskim putem i obavlja se putem jedinstvene elektronske aplikacije.
(4) Automatska kontrola uslova za registraciju obuhvata provjeru ličnih podataka (ime i prezime, adresa i broj lične karte), mogućnost obavljanja razreda djelatnosti i drugih uslova iz postupka registracije preduzetnika, kada se uspostavi tehnička mogućnost za njihovu provjeru.
(5) Ako se automatskom kontrolom utvrdi da je zahtjev nepotpun ili ukoliko nisu ispunjeni uslovi u skladu sa ovim i posebnim zakonima, jedinstvena elektronska aplikacija obavještava podnosioca zahtjeva da nisu ispunjeni uslovi za pokretanje postupka registracije elektronskim putem, dok se ne otklone utvrđeni nedostaci.
(6) U slučaju da podnosilac zahtjeva nije saglasan sa utvrđenim nedostacima u automatskoj kontroli, zahtjev za registraciju može da podnese u pisanom obliku.
(7) Ako je pozitivan ishod automatske kontrole u postupku elektronske registracije, podnosilac zahtjeva elektronski potpisuje zahtjev, plaća taksu i dostavlja zahtjev registracionom organu.
(8) Nakon dostavljanja elektronskog zahtjeva za registraciju, registracioni organ obavlja formalnu kontrolu sadržine zahtjeva i materijalnu provjeru ispunjenosti uslova na način kako je uređeno u članu 21. stav 1. ovog zakona.
(9) Ako zahtjev sadrži nedostatke ili ako uz zahtjev nisu priloženi potrebni dokazi, registracioni organ putem korisničkog naloga zatražiće od podnosioca zahtjeva da u roku od osam dana otkloni nedostatke.
(10) U cilju otklanjanja nedostataka iz stava 9. ovog člana, prethodno ispunjeni elektronski zahtjev otvara se za izmjene.
(11) Nakon otklanjanja nedostataka ili izmjena prethodno unesenih podataka u elektronski zahtjev, podnosilac zahtjeva ponovo elektronski potpisuje i šalje elektronski zahtjev.
(12) Ako podnosilac zahtjeva ne postupi na način i u roku iz stava 9. ovog člana, registracioni organ zaključkom odbacuje zahtjev za izdavanje rješenja o registraciji preduzetnika.
(13) Ako su ispunjeni uslovi za registraciju, registracioni organ obavezan je da donese rješenje o registraciji u roku od dva dana od dana dostavljanja zahtjeva iz člana 19v. ovog zakona.
(14) Ako nisu ispunjeni uslovi za registraciju, registracioni organ rješenjem odbija zahtjev za izdavanje rješenja o registraciji preduzetnika.
(15) Ako je postupak registracije pokrenut podnošenjem elektronskog zahtjeva za registraciju, registracioni organ, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski dokument, izrađuje:
a) zaključak, odnosno rješenje u elektronskom obliku i
b) materijalnu kopiju elektronskog oblika zaključka, odnosno rješenja, koju ovjerava ovlašćeno lice registracionog organa, uz navođenje oznake da se radi o kopiji elektronskog dokumenta.
(16) Zaključak, odnosno rješenje u elektronskom obliku dostavljaju se na adresu korisničkog naloga podnosioca zahtjeva.
(17) Svi dokumenti izdati od registracionog organa u postupku elektronske registracije imaju svojstvo javne isprave i ne može im se osporiti pravna punovažnost zbog činjenice da su izdati u formi elektronskog dokumenta.
(18) Ministar donosi pravilnik, kojim se uređuje tok i pojedinačne radnje podnosioca zahtjeva i registracionog organa u postupku elektronske registracije preduzetnika.

Član 21d.
https://advokat-prnjavorac.com/zakoni_bih.html
Podnosilac zahtjeva za registraciju preduzetnika može na internet stranici Agencije provjeriti trenutni status predmeta registracije.“

Član 11.

Član 22. mijenja se i glasi:
„(1) Ako podnosilac zahtjeva ne postupi na način i u roku iz člana 19. stav 7. ovog zakona, registracioni organ odbacuje zaključkom zahtjev za izdavanje rješenja o registraciji preduzetnika.
(2) Registracioni organ odbija rješenjem zahtjev za izdavanje rješenja o registraciji preduzetnika, ako:
a) podnosilac zahtjeva traži obavljanje djelatnosti koju može obavljati isključivo pravno lice, ili
b) podnosilac zahtjeva ne ispunjava uslove iz člana 17. stava 1. t. a) i b) ovog zakona, ili
v) predloženo poslovno ime izaziva zabunu o identitetu sa drugim registrovanim preduzetnikom, odnosno zabunu u vezi sa djelatnošću preduzetnika.
(3) U slučaju da nisu ispunjeni uslovi iz člana 17. stav 1. t. v) ili g) ovog zakona, registracioni organ o ovim činjenicama u pisanoj formi obavještava podnosioca zahtjeva i upućuje ga da u roku od 15 dana od dostavljanja obavještenja riješi pred nadležnim organima pitanja poreskih dugovanja, odnosno neplaćenih novčanih kazni iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja.
(4) Ako poslije isteka roka iz stava 3. ovog člana, registracioni organ putem elektronske aplikacije za registraciju preduzetnika utvrdi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 17. stav 1. t. v) i g) ovog zakona, donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za registraciju preduzetnika.
(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, u slučajevima kada se izmirenost poreskih obaveza i novčanih kazni ne može provjeriti putem jedinstvene elektronske aplikacije, registracioni organ traži od podnosioca zahtjeva da u roku od 15 dana od zaprimanja obavještenja dostavi uvjerenje nadležne jedinice Poreske uprave Republike Srpske, odnosno nadležnog suda da nema poreskih dugovanja, odnosno neplaćenih novčanih kazni iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja.
(6) Ako na osnovu uvjerenja iz stava 5. ovog člana proističe da podnosilac zahtjeva ima dospjele a neizmirene poreske obaveze ili neplaćene novčane kazne iz oblasti ekonomskog i finansijskog poslovanja, registracioni organ donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za registraciju preduzetnika.
(7) Protiv akata iz st. 1, 2, 4. i 6. ovog člana, kao i drugih akata donesenih u postupku registracije preduzetnika, dozvoljena je žalba Ministarstvu privrede i preduzetništva.
(8) U postupku elektronske registracije, rok za žalbu se računa od dana dostavljanja rješenja u pisanom obliku, s tim da podnosilac zahtjeva može žalbu izjaviti i od dana dostavljanja rješenja o registraciji elektronskim putem.“

Član 12.

Član 26. mijenja se i glasi:
„(1) Preduzetnik obavlja djelatnost pod poslovnim imenom.
(2) Preduzetnik određuje poslovno ime, koje obavezno sadrži sljedeće elemente:
a) opis djelatnosti kao dio poslovnog imena u kojem se na jasan način navodi predmet poslovanja preduzetnika,
b) naziv kao karakteristični dio poslovnog imena, koji se navodi pod navodnicima,
v) ime i prezime preduzetnika,
g) oznaku s. p. (samostalni preduzetnik) i
d) mjesto sjedišta, bez navođenja adrese.
(3) Poslovno ime ne može sadržavati opise, nazive i oznake koji vrijeđaju javni moral ili su u suprotnosti sa važećim propisima i međunarodnim konvencijama.
(4) Poslovno ime preduzetnika obavezno se razlikuje od poslovnog imena drugog preduzetnika tako da ne dovodi ili ne može dovesti do zabune o identitetu sa drugim preduzetnikom na području iste jedinice lokalne samouprave, odnosno zabune u vezi sa djelatnošću preduzetnika.
(5) Ako više preduzetnika zajednički obavlja djelatnost, poslovno ime sadrži imena svih osnivača ili jednog ili više njih i oznaku ʹi ostaliʹ.
(6) Preduzetnik je obavezan da poslovno ime istakne na ulazu u objekat u sjedištu i izdvojenoj jedinici, odnosno na ulazu u stambeni objekat, ako djelatnost obavlja u stambenom prostoru.
(7) Ako preduzetnik obavlja djelatnost izvan sjedišta, odnosno obavlja djelatnost bez poslovnog prostora, obavezan je da poslovno ime istakne na mjestu, odnosno objektu gdje takvu djelatnost obavlja.
(8) Promjenu poslovnog imena preduzetnik je obavezan da prijavi nadležnom organu, koji donosi rješenje o promjeni poslovnog imena i upisuje promjenu poslovnog imena u registar preduzetnika.
(9) Na pitanja koja se odnose na poslovno ime i koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o privrednim društvima.
(10) Preduzetnik može registrovati i u pravnom prometu koristiti skraćeno poslovno ime koje sadrži naziv, ime i prezime preduzetnika, oznaku s. p. (samostalni preduzetnik) i mjesto sjedišta bez navođenja adrese.
(11) Registracioni organ obavezan je da, po službenoj dužnosti, vodi računa da u registar ne upiše poslovno ime preduzetnika, koje dovodi ili može dovesti do zabune o poslovnom identitetu, odnosno zabune u vezi sa djelatnošću sa drugim registrovanim preduzetnikom i rezervisanim poslovnim imenima.
(12) Registracioni organ obavezan je da u postupku registracije preduzetnika unese u rješenje o registraciji sve obavezne elemente poslovnog imena iz st. 2. i 10. ovog člana.
(13) Podnosilac zahtjeva za registraciju preduzetnika može na internet stranici Agencije provjeriti da li poslovno ime koje ima namjeru da navede u zahtjevu za registraciju, dovodi ili može dovesti do zabune o poslovnom identitetu, odnosno zabune u vezi sa djelatnošću sa drugim registrovanim preduzetnikom i rezervisanim poslovnim imenima.
(14) Ako u postupku registracije osnivanja ili promjene poslovnog imena preduzetnika, registracioni organ utvrdi da predloženo poslovno ime dovodi ili može dovesti do zabune o poslovnom identitetu, odnosno zabune u vezi sa djelatnošću sa drugim registrovanim preduzetnikom i rezervisanim poslovnim imenima, zatražiće od podnosioca zahtjeva da u roku od osam dana predloži novo poslovno ime, koje ne dovodi ili ne može dovesti do zabune.
(15) U slučaju da podnosilac zahtjeva ne postupi na način iz stava 14. ovog člana, registracioni organ rješenjem odbija zahtjev za izdavanje rješenja o registraciji preduzetnika

Član 13.

Poslije člana 26a. dodaju se novi čl. 26b, 26v. i 26g. koji glase:

„Član 26b.

(1) Fizičko lice, prije podnošenja zahtjeva za registraciju osnivanja preduzetnika, kao i preduzetnik, prilikom promjene poslovnog imena, mogu kod registracionog organa izvršiti rezervaciju poslovnog imena.
(2) Rezervacija iz stava 1. ovog člana podrazumijeva opis djelatnosti i naziv, kao elemente poslovnog imena preduzetnika.
(3) Registracioni organ sprovodi postupak rezervacije poslovnog imena na osnovu zahtjeva za rezervaciju, koji mogu podnijeti fizičko lice ili preduzetnik.
(4) Sadržaj i oblik zahtjeva za rezervaciju poslovnog imena uređuje se u propisu iz člana 19. stav 2. ovog zakona.
(5) Fizičko lice ili preduzetnik mogu podnijeti zahtjev za rezervaciju poslovnog imena neposredno u prostorijama registracionog organa, putem pošte ili elektronski, putem jedinstvene elektronske aplikacije.
(6) Uz zahtjev za rezervaciju poslovnog imena, podnosilac zahtjeva dostavlja dokaz o uplati takse za rezervaciju poslovnog imena.

Član 26v.

(1) U slučaju podnošenja zahtjeva za rezervaciju poslovnog imena elektronskim putem, prije elektronskog potpisivanja zahtjeva, plaćanja takse i dostavljanja zahtjeva registracionom organu, jedinstvena elektronska aplikacija, preko sistemskog algoritma, obavlja automatsku provjeru predloženog poslovnog imena sa već registrovanim i rezervisanim poslovnim imenima preduzetnika na području registracionog organa.
(2) Ako se u automatskoj provjeri utvrdi da predloženo poslovno ime dovodi ili može dovesti do zabune o poslovnom identitetu, odnosno zabune u vezi sa djelatnošću sa drugim registrovanim preduzetnikom ili rezervisanim poslovnim imenima, jedinstvena elektronska aplikacija obavještava podnosioca zahtjeva da njegov prijedlog poslovnog imena može biti odbijen od registracionog organa.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, podnosilac zahtjeva može:
a) promijeniti predloženo poslovno ime i ponovo pokrenuti automatsku provjeru novog predloženog poslovnog imena, ili
b) nastaviti dalje sa postupkom rezervacije poslovnog imena, što podrazumijeva elektronsko potpisivanje zahtjeva, plaćanje takse i dostavljanje zahtjeva registracionom organu, ili
v) odustati od postupka rezervacije poslovnog imena.

Član 26g.

(1) Nakon podnošenja zahtjeva za rezervaciju poslovnog imena, registracioni organ utvrđuje da li predloženo poslovno ime ispunjava sljedeće uslove:
a) da ne dovodi ili ne može dovesti do zabune sa poslovnim imenom drugog registrovanog preduzetnika i njegovom djelatnosti,
b) da ne dovodi ili ne može dovesti do zabune sa rezervisanim poslovnim imenima,
v) da ne dovodi ili ne može dovesti do zabune sa već podnesenim a neobrađenim zahtjevima za registraciju osnivanja preduzetnika ili registraciju promjene poslovnog imena preduzetnika ili rezervaciju poslovnog imena i
g) da je sadržaj poslovnog imena određen u skladu sa ovim zakonom.
(2) Ako su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana, registracioni organ vrši rezervaciju poslovnog imena unosom u registar preduzetnika, a podnosiocu zahtjeva izdaje rješenje o rezervaciji poslovnog imena, u roku od dva dana od dana dostavljanja zahtjeva.
(3) Ako nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana za rezervaciju poslovnog imena, registracioni organ zatražiće od podnosioca zahtjeva da u roku od osam dana predloži novo poslovno ime, koje ne dovodi ili ne može dovesti do zabune, odnosno da je njegov sadržaj u skladu sa ovim zakonom.
(4) Ako podnosilac zahtjeva ne promijeni predloženo poslovno ime, registracioni organ donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za rezervaciju poslovnog imena, koje dostavlja podnosiocu zahtjeva i unosi u registar preduzetnika.
(5) Rezervacija poslovnog imena važi 90 dana.
(6) U slučaju da u periodu iz stava 5. ovog člana, fizičko lice ili preduzetnik, na čije ime je rezervisano poslovno ime, ne podnese zahtjev za osnivanje preduzetnika, ili zahtjev za promjenu poslovnog imena, ili odustane od rezervisanog poslovnog imena, registracioni organ donosi rješenje o brisanju rezervisanog poslovnog imena iz registra preduzetnika.
(7) Protiv rješenja iz st. 4. i 6. ovog člana dozvoljena je žalba Ministarstvu privrede i preduzetništva.
(8) Fizičko lice ili preduzetnik, na čije ime je rezervisano poslovno ime, podneskom ili putem korisničkog naloga u postupku rezervacije poslovnog imena elektronskim putem, obavještava registracioni organ o odustanku od rezervacije poslovnog imena iz stava 2. ovog člana.
(9) Ako je postupak rezervacije poslovnog imena pokrenut podnošenjem elektronskog zahtjeva za rezervaciju, registracioni organ dostavlja rješenje u elektronskom i pisanom obliku, u skladu sa članom 21g. stav 15. ovog zakona.
(10) Akti u elektronskom obliku iz stava 9. ovog člana, dostavljaju se na adresu korisničkog naloga podnosioca zahtjeva.“

Član 14.

U članu 28. st. 4. i 5. mijenjaju se i glase:
„(4) Prije početka obavljanja djelatnosti i tokom rada, preduzetnik je obavezan registrovati otvaranje izdvojene jedinice i sve poslovne promjene kod registracionog organa na čijem području ima sjedište.
(5) Registracioni organ iz stava 4. ovog člana donosi rješenje o otvaranju, promjenama podataka i zatvaranju izdvojene jedinice, koje dostavlja organima iz člana 21. stav 5. ovog zakona prema adresi izdvojene jedinice, uz elektronsko obavještavanje drugog nadležnog registracionog organa, kada se preduzimaju aktivnosti u vezi sa izdvojenom jedinicom na području različitom od sjedišta preduzetnika.“
Poslije stava 7. dodaju se novi st. 8. i 9. koji glase:
„(8) Ime izdvojene jedinice sastoji se od punog ili skraćenog poslovnog imena preduzetnika, oznake izdvojene jedinice (IJ ili Izdvojena jedinica) i odrednice mjesta gdje se nalazi izdvojena jedinica, ako je različito od sjedišta.
(9) Pored obaveznih elemenata iz stava 8. ovog člana, ime izdvojene jedinice može sadržavati i opis djelatnosti, odnosno naziv, koji se navode poslije oznake za izdvojenu jedinicu.“

Član 15.

U članu 30. stav 2. mijenja se i glasi:
„(2) Zahtjev za privremeni prestanak obavljanja djelatnosti sadrži razloge i trajanje privremenog prestanka i podnosi se registracionom organu najkasnije na dan sa kojim se traži korišćenje privremenog prestanka, osim u slučajevima više sile, kada se zahtjev može dostaviti najkasnije u roku od 30 dana od dana njenog nastanka.“

Član 16.

U članu 31. poslije stava 8. dodaje se novi stav 9. koji glasi:
„(9) U zahtjevu za odjavu, preduzetnik može kao najkasniji datum prestanka obavljanja djelatnosti navesti konkretan dan, koji nije kasniji od 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva.“

Član 17.

U članu 32. u stavu 1. u tački z) riječi: „radnu dozvolu“ zamjenjuju se riječima: „akt o odobrenom privremenom ili stalnom boravku“.

Član 18.

Poslije člana 36. dodaje se novi član 36a. koji glasi:
„Član 36a.

(1) Agencija je obavezna da, u saradnji sa Vladom Republike Srpske, obezbijedi programsko rješenje, tehničku ispravnost, održavanje, pravilno i trajno funkcionisanje postupka registracije preduzetnika, kao i isporuku elektronskih podataka iz centralnog registra preduzetnika.
(2) U slučaju narušavanja informacione bezbjednosti u postupku registracije preduzetnika, administrator sistema ili drugo ovlašćeno lice Agencije sa tim upoznaje Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo.
(3) Svako neovlašćeno raspolaganje podacima iz programskog rješenja za registraciju preduzetnika smatra se narušavanjem informacione bezbjednosti.“

Član 19.

Poslije člana 59. dodaju se novi čl. 59a. i 59b. koji glase:
„Član 59a.

Ministar će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o postupku elektronske registracije preduzetnika (član 21g. stav 18).

Član 59b.

(1) Postupak elektronske registracije i elektronska provjera ispunjenosti uslova iz člana 17. stav 1. ovog zakona, po službenoj dužnosti, počinje kada se steknu tehnički i drugi uslovi za njihovo sprovođenje.
(2) Vlada Republike Srpske donosi odluku o ispunjenosti tehničkih uslova koji se odnose na početak postupka elektronske registracije poslovnih subjekata, preduzetnika i elektronsku provjeru ispunjenosti uslova iz člana 17. stav 1. ovog zakona.

Član 20.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Broj: 02/1-021-926/19 PREDSJEDNIK
Datum: 27. septembar 2019. godine NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zastiti od nasilja u porodici Republike Srpske

ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI

Član 1.

U Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 102/12, 108/13 i 82/15), u članu 1. riječi: „te prekršajne sankcije koje se izriču učiniocima nasilja u porodici“ zamjenjuju se riječima: „mjere za zaštitu žrtve od nasilja u porodici i druga pitanja od značaja za zaštitu od nasilja u porodici“.

Član 2.

Član 3. mijenja se i glasi:
„Zaštita od nasilja u porodici ostvaruje se primjenom ovog zakona i drugih propisa kojima se uređuje ostvarivanje prava žrtava nasilja u porodici“.

Član 3.

Član 6. mijenja se i glasi:
„(1) Nasilje u porodici, u smislu ovog zakona, postoji ukoliko postoji osnov sumnje da je član porodice ili porodične zajednice izvršio radnje fizičkog, seksualnog, psihičkog i/ili ekonomskog nasilja, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičke, seksualne, psihičke i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice ili porodične zajednice.
(2) Radnje nasilja u porodici, u smislu stava 1. ovog člana, su:
a) primjena sile na fizički ili psihički integritet člana porodice ili porodične zajednice,
b) postupanje koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju člana porodice ili porodične zajednice,
v) prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ili porodične zajednice ucjenom ili drugom prinudom,
g) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice ili porodične zajednice,
d) seksualno nasilje,
đ) onemogućavanje pristupa zdravstvenoj zaštiti i njezi,
e) praćenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja člana porodice ili porodične zajednice,
ž) namjerno oštećenje ili uništenje imovine člana porodice ili porodične zajednice, zajedničke imovine, ili imovine u posjedu,
z) uskraćivanje ili oduzimanje prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanje člana porodice ili porodične zajednice u odnosu zavisnosti ili podređenosti,
i) vaspitanje djece na način ponižavajućeg postupanja,
j) oduzimanje djece ili izbacivanje iz stana člana porodice ili porodične zajednice,
k) iscrpljivanje radom, izgladnjivanjem, uskraćivanjem sna ili neophodnog odmora članu porodice ili porodične zajednice,
l) nepridržavanje odluke nadležnog organa kojim je utvrđen lični kontakt djece sa roditeljima,
lj) zadržavanje putne isprave ili nekog drugog dokumenta člana porodice ili porodične zajednice,
m) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice ili porodične zajednice i
n) svaka druga radnja koja predstavlja nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
(3) Pod radnjom nasilja u porodici smatraju se i prijetnje radnjama iz stava 2. ovog člana.“

Član 4.

U članu 7. u tački ž) tačka se zamjenjuje zapetom i dodaje se nova tačka z) koja glasi:
„z) lica koja su međusobno bila ili su još uvijek u emotivnoj ili intimnoj vezi, nezavisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio domaćinstvo sa žrtvom.“

Član 5.

U članu 10. stav 2. mijenja se i glasi:
„Subjekti zaštite dužni su u prvom kontaktu obavijestiti žrtvu, na njoj razumljiv način, o svim pravima koja ima u skladu sa ovim i drugim propisima i o ustanovama, organima, pravnim licima i organizacijama koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu.“
Poslije stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:
„(3) U postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite žrtve imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć u skladu sa propisima kojima se reguliše oblast besplatne pravne pomoći.“

Član 6.

U članu 11. stav 2. mijenja se i glasi:
„Subjekti zaštite u procesu zaštite, pomoći i podrške žrtvama nasilja u porodici sarađuju u najboljem interesu žrtve.“
Poslije stava 2. dodaju se novi st. 3, 4. i 5. koji glase:
„(3) Na području jedinice lokalne samouprave zaključuje se protokol o postupanju i formira se grupa za koordinaciju i saradnju od predstavnika svih ustanova, organa i organizacija koje pružaju zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici.
(4) Na osnovu godišnjih izvještaja, Ministarstvo prati i analizira primjenu protokola iz stava 3. ovog člana.
(5) Grupa za koordinaciju i saradnju iz stava 3. ovog člana će se formirati u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.“

Član 7.

Član 12. mijenja se i glasi:
„(1) Članovi porodice, subjekti zaštite, kao i zaposleni u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i svaki drugi građanin, dužni su odmah nakon saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoji osnov sumnje da je počinjeno nasilje u porodici, prijaviti to policiji.
(2) Nakon prijema prijave da je učinjeno nasilje u porodici, nadležni policijski službenik je dužan da odmah o tome obavijesti centar za socijalni rad, koji će odmah neposredno pružiti socijalnu zaštitu i psihosocijalnu pomoć žrtvi, preduzeti druge mjere iz svoje nadležnosti, te o tome sačiniti službeni izvještaj.
(3) Zdravstvena ustanova omogućiće žrtvi besplatan ljekarski pregled radi utvrđivanja postojanja povreda fizičkog ili psihičkog integriteta.
(4) O izvršenom nasilju u porodici nadležni policijski službenik odmah obavještava i nadležnog javnog tužioca i, uz izvještaj, dostavlja prikupljene dokaze i procjenu rizika.
(5) Nadležni javni tužilac, nakon okončanja istrage, u pisanoj formi, obavještava nadležnog policijskog službenika o podizanju optužnice protiv osumnjičenog lica ili o obustavi istrage, kao i o razlozima za obustavu istrage.
(6) Obavještenja i procjenu rizika, osim nadležnom javnom tužiocu, nadležni policijski službenik dostavlja i centru za socijalni rad.“

Član 8.
https://advokat-prnjavorac.com/zakoni_bih.html
Poslije člana 12. dodaje se novi član 12a. koji glasi:
„Član 12a.

(1) Po svakoj prijavi nasilja u porodici vrši se procjena rizika.
(2) Nadležni policijski službenik vrši procjenu rizika na osnovu prikupljenih obavještenja o tome:
a) da li je učinilac ranije ili neposredno prije procjene rizika učinio nasilje u porodici ili neki drugi vid nasilja i da li je spreman da ga ponovi,
b) da li je prijetio ubistvom ili samoubistvom,
v) da li posjeduje oružje,
g) da li je mentalno bolestan ili zloupotrebljava psihoaktivne supstance,
d) da li postoji sukob oko starateljstva nad djetetom ili oko načina održavanja ličnog kontakta djeteta i roditelja koji je učinilac,
đ) da li je učiniocu izrečena hitna mjera ili mjera zaštite od nasilja u porodici,
e) da li žrtva doživljava strah i kako ona procjenjuje rizik od ponavljanja nasilja i
ž) druge činjenice i okolnosti od značaja za procjenu rizika.
(3) Ministar unutrašnjih poslova donosi Pravilnik o postupku i načinu sprovođenja procjene rizika.“

Član 9.

U članu 13. u stavu 2. riječi: „prekršajno odjeljenje nadležnog osnovnog suda“ zamjenjuju se riječima: „nadležni sud u prekršajnom postupku“.
Stav 3. mijenja se i glasi:
„Prijedlog za izricanje hitne mjere zaštite podnosi nadležni policijski službenik, centar za socijalni rad ili žrtva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, a izriču se najkasnije u roku od 24 časa od prijema prijedloga, odnosno izvođenja učinioca nasilja u porodici pred sud.“

Član 10.

Poslije člana 21. dodaje se novi član 21a, koji glasi:
„Član 21a.

(1) Žrtva može izabrati, prije ili u toku postupka, lice od povjerenja koje će biti prisutno tokom jednog ili više postupaka ili radnji u vezi zaštite od nasilja u porodici.
(2) Lice od povjerenja može biti bilo koje punoljetno lice osim učinioca nasilja.
(3) Nadležni organi su obavezni da omoguće prisustvo lica od povjerenja u svim postupcima i radnjama u koje je uključena žrtva, u skladu sa propisima iz svoje nadležnosti.
(4) Žrtva nasilja ima pravo na punomoćnika u postupku.“

Član 11.

Poslije člana 22. naziv glave IV „SANKCIJE“ i član 23. mijenjaju se i glase:
„ZAŠTITNE MJERE
(1) Mjere za zaštitu žrtve od nasilja u porodici su zaštitne mjere.
(2) Svrha zaštitnih mjera jeste da se osigura nužna zaštita i bezbjednost žrtve, te otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja ili mogu pogodovati ili podsticajno djelovati da učinilac ubuduće vrši radnje nasilja u porodici.
(3) Zaštitne mjere su:
a) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora,
b) zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (u daljem tekstu: zabrana približavanja žrtvi),
v) zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (u daljem tekstu: zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve),
g) obavezan psihosocijalni tretman i
d) obavezno liječenje od zavisnosti.
(4) Zaštitne mjere izriče nadležni sud u prekršajnom postupku, a na prijedlog nadležnog policijskog službenika, centra za socijalni rad ili žrtve nasilja u porodici.
(5) Sud je dužan izreći zaštitne mjere u roku od 30 dana od dana podnošenja Prijedloga za izricanje zaštitne mjere.“

Član 12.

Član 23a. mijenja se i glasi:
„Zaštitne mjere iz člana 23. stav 3. ovog zakona izriču se samostalno i predmet su direktnog izvršenja organa nadležnih za njihovo sprovođenje, u skladu sa odredbama ovog zakona.“

Član 13.

Član 23b. briše se.

Član 14.

Član 42. mijenja se i glasi:
„(1) Novčanom kaznom od 1.000 KM do 3.000 KM kazniće se za prekršaj zaposleni u obrazovnoj, socijalnoj i zdravstvenoj ustanovi, koji ne prijavi nasilje u porodici.
(2) Novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM kazniće se za prekršaj građanin koji ne prijavi nasilje u porodici.
(3) Novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM kazniće se za prekršaj član porodice ili porodične zajednice koji ne prijavi nasilje u porodici izvršeno prema djetetu, osim u slučaju kada je i sam žrtva nasilja u porodici.
(4) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj subjekti zaštite i druga tijela ovlašćena za postupanje po ovom zakonu koji ne postupe u skladu sa članom 34. stav 1. ovog zakona.“

Član 15.

Poslije člana 42. dodaje se novi član 42a. koji glasi:
„Član 42a.

Policijski službenik koji ne postupi u skladu sa obavezama iz ovog zakona po prijavi nasilja u porodici, snosiće odgovornost u skladu sa zakonom.“

Član 16.

Poslije člana 45. dodaje se novi član 45a, koji glasi:
„Član 45a.

Ministar unutrašnjih poslova će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o postupku i načinu sprovođenja procjene rizika (član 12a. stav 3).

Član 17.

Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1.maja 2020. godine.

Broj: 02/1-021-931/19 PREDSJEDNIK
Datum: 27. septembar 2019. godine NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskom potpisu Republike Srpske

ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ELEKTRONSKOM POTPISU REPUBLIKE SRPSKE

Član 1.

U Zakonu o elektronskom potpisu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 106/15) u članu 8. u stavu 4. riječi: „Ministar nauke i tehnologije“ zamjenjuju se riječima: „Ministar za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo“.

Član 2.

Poslije člana 14. dodaje se nova Glava IVa i čl. 14a. i 14b. koji glase:
„IVa ELEKTRONSKA PREPORUČENA DOSTAVA

Član 14a.

(1) Usluga elektronske preporučene dostave je usluga prenosa podataka elektronskim putem u okviru koje certifikaciono tijelo obezbjeđuje dokaze o postupanju sa prenesenim podacima, uključujući dokaz slanja i prijema podataka, čime se preneseni podaci štite od rizika gubitka, krađe, oštećenja, odnosno bilo kojih neovlašćenih promjena.
(2) Podaci poslati ili primljeni putem usluge elektronske dostave ne mogu se osporavati u sudskim i drugim postupcima isključivo na osnovu toga što su u elektronskom obliku ili zbog toga što ne ispunjavaju sve zahtjeve za uslugu kvalifikovane elektronske preporučene dostave.

Član 14b.

(1) Usluga kvalifikovane elektronske preporučene dostave smatra se važećom ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
1) uslugu pruža jedno certifikaciono tijelo ili više certifikacionih tijela,
2) pošiljalac je pouzdano identifikovan,
3) primalac je identifikovan prije dostave podataka,
4) slanje i primanje podataka obezbijeđeno je kvalifikovanim elektronskim potpisom ili kvalifikovanim elektronskim pečatom kvalifikovanog certifikacionog tijela u cilju sprečavanja neprimijećene izmjene podataka,
5) obezbijeđeno je da izmjena podataka izvršena u svrhu slanja ili prijema podataka jasno bude naznačena i pošiljaocu i primaocu,
6) obezbijeđeno je da vrijeme i datum slanja, prijema i eventualne izmjene podataka budu naznačene kvalifikovanim vremenskim žigom.
(2) U slučaju da se podaci prenose između dva certifikaciona tijela ili više certifikacionih tijela, uslove iz stava 1. ovog člana mora ispunjavati svaki od njih.“
https://advokat-prnjavorac.com/zakoni_bih.html

Član 3.

U članu 20. u stavu 1. riječi: „Ministarstvo nauke i tehnologije“ zamjenjuju se riječima: „Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo“.

Član 4.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Broj: 02/1-021-930/19 PREDSJEDNIK
Datum: 27. septembar 2019. godine NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uredenju prostora i gradenju

ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UREĐENJU
PROSTORA I GRAĐENJU

Član 1.

U Zakonu o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 40/13, 106/15 i 3/16), poslije člana 5. dodaju se novi čl. 5a, 5b. i 5v. koji glase:
„Član 5a.

(1) Organizaciju poslova i sprovođenje postupka izdavanja lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole vrši organ uprave nadležan za njihovo donošenje, a mogu se izdati u postupku u kojem:
a) dokaze propisane ovim zakonom pribavlja investitor i dostavlja ih organu koji vodi postupak u propisanom broju primjeraka i u određenoj formi,
b) organ uprave poslove izdavanja organizuje u jednošalterskom sistemu,
v) se organizacija poslova i tok izdavanja vrši u elektronskom postupku razmjene i obrade dokumenata i podataka, koji je prilagođen izdavanju ovih dokumenata.
(2) Jednošalterski sistem iz stava 1. tačka b) ovog člana podrazumijeva postupak u kome se kompletna procedura – od podnošenja zahtjeva do izdavanja lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole, sprovodi posredstvom jednog šaltera.
(3) Elektronski postupak razmjene i obrade dokumenata i podataka iz stava 1. tačka v) ovog člana podrazumijeva da se kompletna procedura – od podnošenja zahtjeva i dostavljanja dokaza do izdavanja lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole, te odlučivanja o redovnim i vanrednim pravnim lijekovima, sprovodi elektronski, putem odgovarajućeg softvera za elektronske dozvole (u daljem tekstu: softver), u postupku u kojem se dokazi, po pravilu, dostavljaju u formi elektronskog dokumenta.
(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, dokaze koje stranka iz tehničkih razloga ne može obezbijediti u formi elektronskog dokumenta, dužna je da dostavi nadležnom organu u propisanoj materijalnoj formi, odnosno u formi originala ili ovjerene kopije, najkasnije prije izdavanja lokacijskih uslova, građevinske ili upotrebne dozvole.
(5) Zahtjev, kao i dokaze za izdavanje lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole, po ovlašćenju stranke, može podnijeti i fizičko ili pravno lice koje ima licencu za izradu ili reviziju tehničke dokumentacije.

Član 5b.

(1) U slučaju kada je postupak izdavanja lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole organizovan u skladu sa članom 5a. stav 1. t. b) ili v) ovog zakona, dokaze potrebne za izdavanje dozvola koje izdaju nadležni organi uprave, javna, komunalna preduzeća ili drugi nosioci javnih ovlašćenja, po službenoj dužnosti, pribavlja organ koji vodi postupak, osim ukoliko je stranka uz zahtjev priložila neki od tih dokaza ili u drugim slučajevima propisanim zakonom.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, organ uprave, javno, komunalno preduzeće ili drugi nosioci javnih ovlašćenja, najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva za izdavanje dokaza, dužni su dostaviti traženi dokaz, uz davanje preciznih instrukcija za stranku za uplatu troškova; ili obavijestiti nadležni organ o razlozima nemogućnosti izdavanja tog dokaza u navedenom roku; ili obavijestiti o potrebi dopune dokumentacije.
(3) Stranka je dužna da bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od prijema obavještenja sa instrukcijama za plaćanje, putem sistema elektronskog ili putem sistema redovnog plaćanja, uplati potrebna sredstva.
(4) Ako organ uprave, javno, komunalno preduzeće ili drugi nosioci javnih ovlašćenja ne postupe u skladu sa stavom 2. ovog člana, organ koji vodi postupak zatražiće da mu se dokazi dostave bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana ponovnog traženja.
(5) Ukoliko u roku iz stava 4. ovog člana, organi uprave, javna, komunalna preduzeća ili drugi nosioci javnih ovlašćenja ne dostave traženi dokaz, odnosno ne obavijeste nadležni organ u skladu sa stavom 2. ovog člana, postupak se nastavlja kao da je dokaz dostavljen, odnosno kao da je o zahtjevu pozitivno odlučeno, a organ koji vodi postupak protiv odgovornog lica u organu uprave, javnom, komunalnom preduzeću ili drugom nosiocu javnih ovlašćenja, podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

Član 5v.

(1) Vlada Republike Srpske donosi uredbu o elektronskom postupku razmjene i obrade dokumenata i podataka prilikom izdavanja lokacijskih uslova, građevinske i upotrebne dozvole.
(2) Uredbom iz stava 1. ovog člana detaljnije se uređuje način sprovođenja elektronskog postupka razmjene i obrade dokumenata i podataka prilikom izdavanja lokacijskih uslova, obračuna visine naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i rente, građevinske i upotrebne dozvole kroz softver, a naročito se preciziraju korisnici softvera, način razmjene dokumenata i podataka elektronskim putem, pribavljanje podataka po službenoj dužnosti, forma u kojoj se dostavljaju, odnosno razmjenjuju dokumenti i podaci, uključujući i tehničku dokumentaciju, način obračuna i plaćanja drugih naknada i taksa, kao i ostala pitanja od značaja za funkcionisanje elektronskog postupka razmjene i obrade ovih dokumenata i podataka.
(3) U cilju sprovođenja elektronskog postupka razmjene i obrade dokumenata i podataka, koji će se detaljnije definisati uredbom iz stava 1. ovog člana, nadležni organi prikupljaju, obrađuju i koriste podatke, uključujući i lične podatke, vode evidencije i obezbjeđuju zaštitu podataka i evidencija, u skladu sa propisima o zaštiti ličnih i tajnih podataka te propisima o informacionoj bezbjednosti.“

Član 2.

U članu 9. u stavu 5. u tački d) riječ: „rješenja“ zamjenjuje se riječju: „uvjerenja“.

Član 3.

U članu 27. u stavu 1. tačka đ) mijenja se i glasi:
„đ) uključuju neophodne mjere zaštite stanovnika i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nepogoda, posebno vodeći računa o korišćenju detaljnih seizmičkih parametara i karata, mapa opasnosti i mapa rizika od poplava i drugih prirodnih katastrofa, kao i parametara klimatskih promjena za područje Republike,“.

Član 4.

U članu 35. stav 1. mijenja se i glasi:
„(1) Regulacioni plan se donosi za pretežno izgrađena urbana područja, kao i za područja od opšteg interesa jedinice lokalne samouprave za razvoj privrede ili izgradnju objekata društvene infrastrukture na osnovu urbanističkog plana ili dokumenta višeg reda ili šireg područja koji za predmetno područje sadrži elemente propisane članom 33. stav 2. ovog zakona neophodne za izradu sprovedbenog dokumenta, pri čemu je nužno detaljno definisati uslove projektovanja i izgradnje novih objekata, kao i rekonstrukciju postojećih objekata.“

Član 5.

U članu 46. u stavu 4. riječi: „s kojim počinje javna rasprava“ brišu se.

Član 6.

Član 47. mijenja se i glasi:
„(1) Nosilac pripreme dokumenta prostornog uređenja, nakon sprovedene procedure iz člana 46. ovog zakona, utvrđuje nacrt dokumenta prostornog uređenja i mjesto, vrijeme i način izlaganja dokumenta prostornog uređenja na javni uvid.
(2) Trajanje javnog uvida utvrđuje se odlukom iz člana 40. ovog zakona i traje najmanje 30 dana za sva dokumenta prostornog uređenja, o čemu vodi računa nosilac pripreme, zavisno od značaja i specifičnosti dokumenta prostornog uređenja.
(3) O mjestu, vremenu i načinu izlaganja nacrta dokumenta prostornog uređenja na javni uvid javnost i vlasnici nepokretnosti na području za koje se donosi sprovedbeni dokument prostornog uređenja obavještavaju se oglasom koji se objavljuje u najmanje dva sredstva javnog informisanja najmanje dva puta, s tim da se prva obavijest objavljuje osam dana prije početka javnog uvida, a druga 15 dana od početka izlaganja nacrta dokumenta prostornog uređenja na javni uvid.
(4) Oglas iz stava 3. ovog člana sadrži:
a) mjesto, datum, početak i trajanje javnog uvida u dokument prostornog uređenja,
b) mjesto i datum jednog ili više javnih izlaganja,
v) mjesto i vrijeme pružanja pojašnjenja predloženih planskih rješenja zainteresovanim licima od predstavnika nosioca izrade i nosioca pripreme dokumenta prostornog uređenja,
g) rok do kada se mogu poslati prijedlozi, primjedbe i mišljenja na nacrt dokumenta prostornog uređenja.
(5) Nacrt dokumenta prostornog uređenja izlaže se:
a) u prostorijama nosioca pripreme dokumenta prostornog uređenja i na njegovoj internet stranici,
b) u prostorijama nosioca izrade dokumenta prostornog uređenja,
v) u prostorijama u kojima se održavaju stručne rasprave ili drugim prostorima (domovi kulture, predvorja javnih ustanova i slično) i
g) u prostorijama mjesnih zajednica, u slučaju kada se na javni uvid izlažu nacrti sprovedbenih dokumenata prostornog uređenja.
(6) Nosilac izrade dokumenta prostornog uređenja obavezan je da na svakom mjestu na kojem je izložen nacrt dokumenta prostornog uređenja, obavijesti javnost da se detaljnije informacije, objašnjenja i pomoć u formulisanju primjedaba mogu dobiti kod nosioca pripreme i nosioca izrade dokumenta.
(7) Primjedbe, prijedlozi i mišljenja o nacrtu dokumenta upisuju se u svesku sa numerisanim stranicama, koja se nalazi u prostoriji u kojoj se nacrt izlaže ili se u pisanoj ili elektronskoj formi dostavljaju nosiocu pripreme dokumenta prostornog uređenja koji je obavezan da ih proslijedi nosiocu izrade dokumenta prostornog uređenja.
(8) Nosilac pripreme dokumenata iz člana 26. tačka a) ovog zakona dužan je da organizuje javne prezentacije nacrta dokumenta po područjima.
(9) Nacrt dokumenta iz stava 8. ovog člana stavlja se na javni uvid u sjedištu jedinica lokalne samouprave i tu se prikupljaju primjedbe, prijedlozi i sugestije zainteresovanih lica, na osnovu čega se priprema mišljenje o nacrtu dokumenta i šalje nosiocu izrade.
(10) Ako jedinice lokalne samouprave ne dostave mišljenje iz stava 9. ovog člana u roku od osam dana od dana zatvaranja javnog uvida, smatraće se da nema primjedaba na ponuđena planska rješenja.“

Član 7.

U članu 49. stav 7. briše se.

Član 8.

U članu 50. u stavu 1. riječi: „najduže u roku od 30 dana“ zamjenjuju se riječima: „i dostavlja nadležnoj skupštini najduže u roku od 60 dana od dana održane javne rasprave“.
U stavu 5. riječ: „utvrđivanja“ zamjenjuje se riječju: „dostavljanja“.

Član 9.

U članu 62. u stavu 2. tačka v) mijenja se i glasi:
„v) izjave vlasnika susjednih objekata i parcela o planiranoj izgradnji prema stručnom mišljenju i urbanističko-tehničkim uslovima, date na zapisnik kod organa ili dostavljene organu sa ovjerenim potpisima.“

Član 10.

U članu 78. poslije stava 7. dodaju se novi st. 8. i 9. koji glase:
„(8) U slučaju kada na građevinskom zemljištu, koje se oprema sredstvima investitora u skladu sa stavom 1. ovog člana, postoje izgrađeni objekti koji su predviđeni za rušenje ili ako nisu izvedeni neki drugi radovi koji se smatraju pripremanjem gradskog građevinskog zemljišta, a koje je neophodno izvesti u skladu sa sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, investitoru se priznaju ti radovi kao stvarni troškovi iz stava 5. ovog člana, odnosno priznaju se svi troškovi koje bi imala i jedinica lokalne samouprave da sama vrši uređenje tog gradskog građevinskog zemljišta, a po prosječnim tržišnim cijenama koje se utvrđuju na način propisan pravilnikom iz člana 73. stav 5. ovog zakona.
(9) Ukoliko je na istoj građevinskoj parceli planirano građenje više objekata za koje se građevinske dozvole mogu izdavati pojedinačno, investitoru se priznaju stvarni troškovi za opremanje te građevinske parcele do punog iznosa, kroz umanjenje naknada za uređenje obračunatih za sve planirane objekte u postupku izdavanja njihovih građevinskih dozvola.“

Član 11.

Poslije člana 90. dodaje se novi član 90a. koji glasi:

„Član 90a.

(1) Radi uspostavljanja dugoročnog, sveobuhvatnog i usmjerenog podsticanja u ulaganje obnove postojećeg fonda stambenih i nestambenih zgrada u javnom i privatnom vlasništvu, Narodna skupština donosi Strategiju dugoročnog podsticanja obnove zgrada u Republici Srpskoj.
(2) Strategija iz stava 1. ovog člana donosi se na period do 2050. godine i obavezno se ažurira svake tri godine, a obuhvata:
a) pregled fonda stambenih i nestambenih zgrada u javnom i privatnom vlasništvu, prema potrebi na osnovu statističkog uzorkovanja,
b) utvrđivanje troškovno optimalne analize pristupa obnovi zgrada, zavisno od vrste zgrade i klimatske zone,
v) politike i mjere za podsticanje troškovno optimalnih velikih radova obnove zgrada, uključujući postepene velike radove obnove,
g) pregled politika i mjera koje su usmjerene na segmente fonda zgrada sa najlošijim energetskim karakteristikama,
d) pregled inicijativa za promovisanje pametnih tehnologija i dobro povezanih zgrada i zajednica, kao i vještina i obrazovanja u građevinskom sektoru i sektoru energetske efikasnosti,
đ) dugoročnu politiku perspektiva usmjeravanja odluka pojedinaca, građevinske industrije i finansijskih institucija o ulaganjima,
e) procjenu očekivanih ušteda energije i širu korist koja se zasniva na dokazima.
(3) U cilju prikupljanja podatka o energetskim karakteristikama stambenih i nestambenih zgrada u javnom i privatnom vlasništvu iz stava 2. tačka a) ovog člana, kao i izrade planova i izvještaja o realizovanim mjerama energetske efikasnosti i ostvarenim uštedama, formira se Jedinstveni registar o energetskim karakteristikama zgrada (u daljem tekstu: Registar).
(4) Registar iz stava 3. ovog člana vodi Fond za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond), a na osnovu podataka koji se Fondu dostavljaju u postupku izdavanja energetskih certifikata ili se podaci o zgradama dostavljaju Fondu putem organa jedinica lokalne samouprave ili republičkih organa uprave u zavisnosti od vrste zgrade, a na način i u postupku koji se detaljnije uređuju Pravilnikom o uspostavljanju i vođenju Registra, koji donosi Fond, uz prethodnu saglasnost Ministarstva.
(5) Način uspostavljanja i vođenja Registra, vrste zgrada za koje se unose podaci, vrste podataka koji se unose u Registar, postupak dostavljanja i unošenja podataka u Registar, izgled obrasca za dostavljanje podatka, učesnici u postupku, korišćenje i dostupnost podatka javnosti i sva druga pitanja od značaja za uspostavljanje, vođenje i održavanje Registra detaljnije se uređuju Pravilnikom iz stava 4. ovog člana.“

Član 12.

U članu 91. stav 4. mijenja se i glasi:
„(4) Pravno lice koje vrši energetski pregled zgrade i redovni pregled sistema za grijanje, hlađenje ili klimatizaciju zgrade, vlasniku zgrade dostavlja, u pisanoj formi, preporuke za ekonomski isplative izmjene sistema radi povećanja njihove energetske efikasnosti za sve sisteme grijanja ili kombinovanog sistema grijanja i ventilacije prostora nominalne snage veće od 70 kW i sistema klimatizacije ili kombinovanih sistema klimatizacije i ventilacije nominalne snage veće od 70 kW.“
U stavu 5. riječi: „za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost (u daljem tekstu: Fond)“ brišu se.
Poslije stava 7. dodaju se novi st. 8. i 9. koji glase:
„(8) U cilju uspostavljanja i organizovanja redovnog pregleda tehničkih sistema zgrade koji služe za grijanje, ventilaciju ili hlađenje zgrade, a radi zadržavanja projektovanog nivoa ili poboljšanja energetske efikasnosti, ministar donosi Pravilnik o redovnim pregledima tehničkih sistema za grijanje, ventilaciju i hlađenje zgrade.
(9) Pravilnikom iz stava 8. ovog člana detaljnije se propisuje postupak za vršenje pregleda tehničkih sistema u postupku energetskog pregleda zgrade, postupak vršenja redovnih pregleda tih sistema, lica koja mogu vršiti pregled, način vršenja pregleda i izrada izvještaja o izvršenom pregledu, nezavisan sistem kontrole izvještaja, formiranje baze podataka za energetske preglede tehničkih sistema zgrade i druga pitanja od značaja za energetski pregled tehničkih sistema zgrade.“
Dosadašnji stav 8. postaje stav 10.

Član 13.
https://advokat-prnjavorac.com/zakoni_bih.html
U članu 94. u stavu 2. poslije riječi: „energetski pregled“ zapeta i riječi: „Ministarstvu“ brišu se.

Član 14.

U članu 96. u tački ž) broj: „200“ zamjenjuje se brojem: „50“.

Član 15.

U članu 110. poslije stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi:
„(5) Izuzetno od stava 2. ovog člana, za objekte za koje bi po njihovom značaju i složenosti građevinsku dozvolu mogao izdati nadležni organ jedinice lokalne samouprave, a za koje građevinsku dozvolu izdaje Ministarstvo zbog toga što se objekat nalazi u zaštitnoj zoni ili zaštitnom pojasu, izradu tehničke dokumentacije može vršiti i pravno lice sa licencom za izradu tehničke dokumentacije za objekte za koje građevinsku dozvolu izdaje nadležni organ jedinice lokalne samouprave.“
Dosadašnji st. 5, 6. i 7. postaju st. 6, 7. i 8.
Poslije dosadašnjeg stava 7. koji postaje stav 8. dodaje se novi stav 9. koji glasi:
„(9) Izuzetno od stava 1. ovog člana, izradu priloga ili elaborat zaštite od požara koji čini dio glavnog projekta iz člana 101. stav 2. tačka ž) ovog zakona vrše lica koja imaju licencu, odnosno ovlašćenje za izradu te faze tehničke dokumentacije, stečenu u skladu sa propisima o zaštiti od požara.“

Član 16.

U članu 112. u stavu 3. u tački a) riječi: „osnovnim studijima prvog ciklusa koji traje četiri godine, a čijim završetkom se stiče 240 ECTS bodova“ zamjenjuju se riječima: „drugim ciklusom studija, a čijim završetkom se stiče najmanje 300 ECTS bodova“.
Poslije stava 3. dodaju se novi st. 4. i 5. koji glase:
„(4) Izuzetno od stava 1. ovog člana, revizija priloga ili elaborat zaštite od požara, kao dijela tehničke dokumentacije u smislu člana 101. stav 2. tačka ž) ovog zakona, vrši se u skladu sa propisima o zaštiti od požara.
(5) Izuzetno od stava 2. ovog člana, za objekte za koje bi po njihovom značaju i složenosti građevinsku dozvolu mogao izdati nadležni organ jedinice lokalne samouprave, a za koje građevinsku dozvolu izdaje Ministarstvo zbog toga što se objekat nalazi u zaštitnoj zoni ili zaštitnom pojasu, reviziju tehničke dokumentacije može vršiti i pravno lice sa licencom za reviziju tehničke dokumentacije za objekte za koje građevinsku dozvolu izdaje nadležni organ jedinice lokalne samouprave.

Član 17.

Poslije člana 114. dodaje se novi član 114a. koji glasi:

„Član 114a.

(1) Pored sadržaja određenog članom 114. ovog zakona, završni izvještaj o kontroli ukupne tehničke dokumentacije obavezno sadrži i mišljenje revidenta da li su projektna rješenja koja se odnose na priključenje objekta i korišćenje javne i komunalne infrastrukture izrađena u skladu sa lokacijskim uslovima i da li tehnička rješenja i primijenjeni tehnički sistemi ispunjavaju propisane uslove za predviđenu namjenu objekta.
(2) Za objekte za koje u skladu sa odredbama ovog zakona nije obavezna revizija tehničke dokumentacije, projektant daje izjavu o saglasnosti projektnih rješenja i ispunjenosti uslova u smislu stava 1. ovog člana.
(3) Izvještaj o reviziji tehničke dokumentacije, odnosno izjava projektanta, sačinjeni u skladu sa stavom 1. ovog člana zamjenjuju druge dokaze koji su u postupku izdavanja građevinske dozvole propisani na osnovu posebnih zakona kojima je uređen rad preduzeća koja upravljaju javnom i komunalnom infrastrukturom.
(4) U slučaju iz stava 1. ovog člana, revident i projektant objekta snose solidarno odgovornost za štetu i druge posljedice nastale usljed nepotpune i nekvalitetne tehničke dokumentacije u čijoj izradi su učestvovali.
(5) U slučaju iz stava 2. ovog člana, projekatant snosi odgovornost za štetu i druge posljedice nastale usljed nepotpune i nekvalitetne tehničke dokumentacije u čijoj izradi je učestvovao.“

Član 18.

U članu 116. stav 6. mijenja se i glasi:
„(6) Izuzetno od odredaba ovog zakona, izvođenje zanatskih radova na svim objektima, te građenje individualnih stambenih i individualnih stambeno-poslovnih objekata bruto građevinske površine do 200 m2 i objekata za koje u skladu sa odredbama ovog zakona nije potrebna građevinska dozvola, može vršiti i preduzetnik.“

Član 19.

U članu 121. u stavu 1. riječ: „odmah“ zamjenjuje se riječima: „u roku od tri dana od dana nastanka promjene“.

Član 20.

U članu 128. u stavu 1. u tački e) poslije riječi: „zaštiti životne sredine“ riječ: „i“ briše se i dodaje tačka.
Tačka ž) briše se.
U stavu 2. poslije riječi: „obaveza“ dodaju se riječi: „kao i dokaze o plaćanju drugih naknada ili taksi propisanih posebnim zakonima,“.

Član 21.

Glava V „Legalizacija“, Odjeljak „1. Postupak legalizacije“, Pododjeljak „1.1. Pojam legalizacije i podnošenje zahtjeva za legalizaciju“ i čl. 151, 151a, 152. i 153. brišu se.
Pododjeljak „1.2. Objekti za koje se ne može izdati naknadna građevinska dozvola“ i član 154. brišu se.
Pododjeljak „1.3. Dokumentacija potrebna za legalizaciju završenog objekta“ i čl. 155. i 156. brišu se.
Pododjeljak „1.4. Rješenje o naknadnom izdavanju građevinske dozvole nezavršenih objekata“ i čl. 157. i 158. brišu se.
Pododjeljak „1.5. Naknadno izdavanje građevinske dozvole za objekte javne infrastrukture“ i član 159. brišu se.
Odjeljak „2. Naknade u postupku legalizacije“ i čl. 160, 160a, 160b. i 160v. brišu se.
Pododjeljak „2.1. Umanjenje naknade za legalizaciju“ briše se.
Pododjeljak „2.2. Način plaćanja naknade za legalizaciju“ i član 165. brišu se.
Odjeljak „3. Privremeno zadržavanje bespravno izgrađenih objekata“ i čl. 166, 167. i 168. brišu se.

Član 22.

U članu 171. ispred riječi: „U vršenju“ dodaje se broj 1 u obostranoj zagradi.
U tački g) riječi: „oglasi nevažećim“ zamjenjuju se riječima: „rješenjem stavi van snage“.
Tačka r) mijenja se i glasi:
„r) podnese inicijativu Ministarstvu za stavljanje van snage licence pravnom licu za koje ocijeni da ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom, ako pravno lice nije postupilo u skladu sa članom 121. ovog zakona,“.
Poslije stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
„(2) U slučaju kad nadležni inspektor naredi rušenje objekta ili njegovog dijela ili kad zabrani dalje izvođenje radova i građenje objekta u skladu sa stavom 1. ovog člana, inspektor, radi zabrane pristupa, to gradilište, objekat ili dio objekta na koji se mjera odnosi, obilježava odgovarajućom trakom inspekcije i službenim znakom.“

Član 23.

U članu 177. ispred riječi: „Novčanom“ dodaje se broj 1 u obostranoj zagradi.
Tačka ž) mijenja se i glasi:
„ž) izda lokacijske uslove, građevinsku dozvolu, upotrebnu dozvolu, odnosno dozvolu za uklanjanje objekta ili njegovog dijela suprotno odredbama člana 5b, člana 59. stav 1, člana 75, člana 131. stav 2, čl. 145. i 149. ovog zakona i propisima donesenim na osnovu ovog zakona,“.
Poslije stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
„(2) Novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj odgovorno lice u nadležnom organu uprave, javnom, komunalnom preduzeću ili drugom nosiocu javnih ovlašćenja ukoliko, u skladu sa članom 5b. ovog zakona, ne dostave tražene dokaze u propisanom roku ili ih ne dostave u propisanoj formi.“

Član 24.

U članu 180. u stavu 1. u tački v) poslije riječi: „ovog zakona“ i zapete dodaju se riječi: „odnosno ukoliko završni izvještaj o kontroli ukupne tehničke dokumentacije ne sadrži mišljenje revidenta u skladu sa članom 114a. ovog zakona“.

Član 25.

U članu 185. u stavu 1. poslije riječi: „člana 124. stav 3. ovog zakona“ zapeta i riječi: „osim ako je riječ o objektima iz člana 153. stav 7. ovog zakona“ brišu se.

Član 26.

Poslije člana 188. dodaje se novi član 188a. koji glasi:

„Član 188a.

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 10.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice koje je dobilo licencu u skladu sa odredbama ovog zakona, a koje, u roku propisanom članom 121. stav 1. ovog zakona, ne obavijesti Ministarstvo o svakoj promjeni uslova za licencu.
(2) Novčanom kaznom od 100 KM do 500 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.“

Član 27.

U članu 189. stav 3. mijenja se i glasi:
„(3) Dokumenti prostornog uređenja, kojima je u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona istekao planski period, primjenjuju se do donošenja novih dokumenata prostornog uređenja prema odredbama ovog zakona, u dijelu u kome nisu u suprotnosti sa dokumentima prostornog uređenja višeg reda koji su u primjeni.“

Član 28.

Poslije člana 193. dodaje se novi član 193a. koji glasi:

„Član 193a.

Licence za reviziju tehničke dokumentacije koje su fizičkim licima izdate u postupku revizije iz člana 193. ovog zakona i licence za reviziju tehničke dokumentacije koje su u skladu sa ovim zakonom u redovnom postupku izdate fizičkim licima, ostaju na snazi.“

Član 29.

U članu 194. u stavu 1. dodaje se nova tačka a) koja glasi:
„a) propis iz člana 5v. ovog zakona,“.
Dosadašnje t. a), b) i v) postaju t. b), v) i g).
U stavu 5. poslije tačke b) dodaje se nova tačka v) koja glasi:
„v) pravilnik iz člana 91. stav 8. ovog zakona,“.
Dosadašnje t. v) i g) postaju t. g) i d)
Poslije stava 7. dodaje se novi stav 8. koji glasi:
„(8) Fond će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik iz člana 90a. stav 4. ovog zakona.“

Član 30.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Broj: 02/1-021-924/19 PREDSJEDNIK
Datum: 27. septembar 2019. godine NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović

Utvrdivanje procenta invalidnosti od ranjavanja i zarobljavanja

Član 1. stav 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica

 

KOD UTVRĐIVANJA PROCENTA INVALIDNOSTI ZA RANJAVANJE I ZAROBLJAVANJE PRIPADNIKA OS BIH, KAO I LICA SA PODRUČJA NA KOJEM JE POČINJEN GENOCID, KOJI JE PRIZNAT OD MEĐUNARODNOG SUDA U HAGU, UKOLIKO POSTOJE DOKAZI O TOME, KAO I MEDICINSKA DOKUMENTACIJA DA SU VEĆ OSTVARILI PRAVO NA PROCENAT INVALIDNOSTI, LJEKARSKA KOMISIJA IZ STAVA 1. ČLAN 1. PRAVILNIKA NE MOŽE UTVRDITI MANJI PROCENAT INVALIDNOSTI OD 20% X GRUPA.

 

Iz obrazloženja:

 

 

 

Osporenim rješenjem tuženog organa, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, koje je doneseno u izvršenju presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 U 003100 12 U od 29.04.2015. godine, ukinuto je konačno rješenje Odjela za društvene djelatnosti, povratak i obnovu Općine Č., Ured za pitanja branitelja (HVO, MUP i A BiH) broj: 05-43-1168/1 od 04.06.2007. godine i upravna stvar riješena tako da tužiocu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu zaključno sa 08.10.2012. godine.

 

Tužilac je tužbom pokrenuo upravni spor kod ovog suda protiv rješenja tuženog organa iz razloga navedenih u članu 12. stav 1. tačka 1., 2. i 4. Zakona o upravnim sporovima. U tužbi navodi da tuženi nije postupio po presudi ovog suda od 29.04.2015. godine, jer su u postupku povrijeđena osnovna načela upravnog postupka propisana članom 7., 8., 9., 140. stav 3., 141. i

  1. Zakona o upravnom Ovakvim postupanjem tuženog organa došlo je do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na presudu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-17/12 od 07.02.2013. godine, te u cijelosti pobija Nalaz i mišljenje broj: Z-RIV-KTN-MO-44/17 od 20.02.2017. godine, jer je komisija propustila da cijeni svu medicinsku dokumentaciju, a isti mu je dostavljen uz osporeno rješenje. Posebno ističe da je komisija propustila da primjeni član 1. stav 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 63/15). Predlaže da se tužbu uvaži i osporeno rješenje tuženog poništi.

 

U odgovoru na tužbu tuženi organ je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

 

Cijeneći zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe u smislu člana 34. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 9/05), sud je odlučio kao u iz reci ove presude iz slijedećih razloga:

 

Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 U 003100 12 U od 20.04.2015. godine uvažena je tužba tužioca, poništeno je osporeno rješenje tuženog organa broj: UP-I-03-41-ZKZ-1352/12 od 08.10.2012. godine i predmet vraćen istom organu na ponovno rješavanje iz razloga što je tuženi organ na osnovu člana 14. i člana 7. stav 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 82/09 i 11/10-ispravka), rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu tužioca ostvarenu na osnovu rješenja prvostepenog organa od 04.06.2007..godine, ukinuo prvostepeno rješenje i upravnu stvar riješio na način kako je naprijed navedeno. Rješenje tuženog organa doneseno je na osnovu nalaza i mišljenja Ljekarske komisije za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite broj: Z-RVI-MO-3017/12 od 12.09.2012. godine, koja je ukupni vojni invaliditet tužioca cijenila ispod 20%. S obzirom da je tužiocu u upravnom postupku povrijeđeno osnovno načelo upravnog postupka propisano članom 7. i 8. stav 1. Zakona o upravnom postupku, kao i da je došlo do povrede člana 141. istog Zakona, a imajući u vidu presudu Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-17/12 od 07.02.2013. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 24/13) ovaj sud je odlučio kao u izreci presude od 20.04.2015. godine.

 

Postupajući u izvršenju navedene presude ovog suda, tuženi je kompletan spis sa izjavom tužioca dostavio nadležnoj ljekarskoj komisiji koja je donijela novi nalaz i mišljenje broj: Z- RVI-MO-5946/15 od 20.12.2016. godine, kojim je utvrđeno da vojni invaliditet kod tužioca iznosi ispod 20% sa obrazloženjem da je funkcionalni status kičme u potpunosti uredan bez

 

 

 

neurološkog deficita, da nije opravdana primjena tačke 46, koja se odnosi na kontrakturu lakatnog zgloba, da je funkcija obje šake uredna bez hipotrofije malih mišića, opozicija palca također uredna. EMNG nalaz od 10.12.2016. godine je uredan, pa nije opravdana primjena tačke 75. Tužilac je blagovremeno uložio prigovor na nalaz i mišljenje nadležne Ljekarske komisije, koja je po prigovoru donijela novi nalaz i mišljenje broj: Z-RVI-KTN-MO-44/17 od 20.02.2017. godine, koja je ukupni vojni invaliditet tužioca cijenila ispod 20% sa obrazloženjem da su postupajući po prigovoru tužioca na posljednju ocjenu od 20.12.2016. godine izvršili ponovni uvid u kompletanu dokumentaciju u spisu i izvršili neposredni pregled tužioca, te konstatovali da u dijelu ocjene koji se odnosi na povredu od 10.07.1995. godine u cijelosti su saglasni sa prethodnom ocjenom, a zbog uočenih propusta vezanih za zatočeništvo nisu u mogućnosti se izjašnjavati o posljedicama istog, pa se spis vraća nadležnom organu za rješavanje da se iste otklone. U nalazu i mišljenju je konstatovano da je priložen Certifikat ICRC BAZ-369360 u kojem se navodi da je tužilac bio zatočen, registrovan 30.08.1993. godine, oslobođen 30.12.1993. godine, a prema podacima iz Uvjerenja cijelo vrijeme je bio pripadnik OS, a ni u jednom Uvjerenju o okolnostima stradavanja nema podataka o zatočeništvu, pa se o istom ne mogu izjasniti. Na nalaz i mišljenje broj: Z-RVI-KTN-MO-44/17 od 20.02.2017. godine stavljena je klauzula da je konačan sa 20.03.2017. godine.

 

Ovaj sud smatra da zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje se odnosi na zatočeništvo tužioca, a imajući u vidu odredbu člana 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica, tuženi nije mogao na osnovu nalaz i mišljenje Ljekarske komisije broj: Z- RVI-KTN-MO-44/17 od 20.02.2017. godine, koja je u obrazloženju svog nalaza i mišljenja navela da se spis vraća nadležnom organu za rješavanje da se otklone uočeni propusti vezani za zatočeništvo tužioca, donijeti osporeno rješenje dok se tačno ne utvrde činjenice o zatočeništvu. Odredbom člana 1. stav 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 63/15) propisano je da se u članu 13.a Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 41/04 i 29/11) iza stava 7. dodaju se novi stavovi 8. i 9.

 

Stavom 8. propisano je da Ljekarska komisija iz stava 1. ovog člana kod utvrđivanja procenta invaliditeta za ranjavanje i zarobljavanje pripadnika OS BiH, kao i za lica sa područja na kojem je počinjen genocid koji je priznat od Međunarodnog suda u Hagu bez obzira na osnov invaliditeta, koji su već ostvarili pravo i o čemu postoji medicinska dokumentacija u spisu predmeta, procenat invalidnosti neće utvrđivati manje od 20%-X grupa.

 

Imajući u vidu da je Ljekarska komisija u nalazu mišljenju od 20.02.2017. godine navela da se u spisu nalazi ICRC BAZ-369360 od 21.07.1994. godine (u kojem se potvrđuje da je tužilac, rođen 04.03.1955. godine u H. registrovan od delegata MKCK dana 30.08.1993. godine u mjestu zatočenja G. i oslobođen dana 30.12.1994. godine), a da iz Uvjerenja proizilazi da je tužilac svo vrijeme bio pripadnik OS, te u obrazloženju nalaza i mišljenja je navedeno da zbog uočenih propusta vezanih za zatočeništvo nisu u mogućnosti se izjašnjavati o posljedicama istog i da se spis vraća nadležnom organu za rješavanje da se iste otklone, ovaj sud nalazi da je potrebno prvo potpuno i tačno utvrditi činjenično stanje u vezi zatočeništva tužioca, a pored toga treba istaći da iz Uvjerenja Grupe za pitanja evidencije iz oblasti vojne obaveze Č. broj: 07/62-01-41/1-130/11 od 29.04.2011. godine proizilazi da je tužilac bio pripadnik TO Č. od 04.04.1992. do 08.07.1992. godine i pripadnik AR BiH VJ 5093 od 10.01.1994. do 22.04.1996.

 

 

 

godine. Prema tome u nalazu i mišljenju je pogrešno navedeno da je tužilac cijelo vrijeme bio pripadnik OS, jer period zatočeništva nije registrovan i naveden u Uvjerenju.

 

Iz naprijed navedenih razloga ukazuju se osnovanim navodi iz tužbe da je tuženi organ morao imati u vidu odredbu člana 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica, jer je tužiocu u ranijem postupku utvrđen invaliditet 70% i priznato mu svojstvo ratnog vojnog invalida V grupa na osnovu medicinske dokumentacije koja u spisu predmeta postoji.

 

S obzirom na navedene razloge ovaj sud je primjenom člana 36. stav 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude, da bi tuženi u ponovnom postupku postupio po primjedbama datim u ovoj presudi i nakon provedenog postupka eventualno donio novo rješenje.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 70 0 U 003100 18 U 2 od 18.10.2018. godine)

https://www.pravobih.com

Razvedena supruga nosioca stanarskog prava

Član 3a. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.

RAZVEDENA  SUPRUGA  NOSIOCA  STANARSKOG  PRAVA,  KOJI  JE  OSTAO  U AKTIVNOJ VOJNOJ SLUŽBI I NAKON 19.05.1992. GODINE, IMA PRAVO NA POVRAT STANA, JER PREDMETNI STAN PREDSTAVLJA ZA NJU I DJECU DOM U SMISLU ODREDBI ANEXA VII OPĆEG OKVIRNOG SPORAZUMA ZA MIR U BIH – SPORAZUM O IZBJEGLICAMA I RASELJENIM LICIMA.

 

Iz obrazloženja:

 

Presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj: 07 0 U 009621 14 U od 10.12.2014. godine, odbijena je, kao neosnovana, tužba tužitelja podnesena protiv osporenog rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je odbijena, kao neosnovana, žalba K. Z. i Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH izjavljena na rješenje Grada M.-Odjela za društvene djelatnosti, broj: 07/II -3-1211/99 od 02.10.2013. godine, a kojim rješenjem se M.D. priznaje stanarsko pravo i vraća u posjed stan na adresi u M. …, (raniji naziv …), stan broj 1, ukupne površine 52 m2, a Z. K. i članovima njegovog porodičnog domaćinstva prestaje pravo korištenja istog, iz navedenog stana su dužni iseliti u roku od 15 dana od dana prijema ovog rješenja bez prava na smještaj.

 

Zahtjevom za vanredno preispitivanje presude prvostepenog suda podnesenim u zakonom propisanom roku putem punomoćnika, tužitelj pobija prvostepenu presudu zbog povrede materijalnog zakona iz oblasti stambenih odnosa i pravila federalnog zakona o postupku koje su mogle biti od uticaja na rješenje stvari. U zahtjevu navodi da kantonalni sud pobijanim odlukama pogrešno utvrđuje istovjetnost ovog slučaja i primjenjivost Odluke Evropskog suda za ljudska prava, slučaj Mago protiv BiH, jer suprug gospođe Mago nije podnosio samostalan zahtjev za povrat stana-čime je de facto došlo do opredjeljenja razvedenih supružnika Mago da gospođa Mago bude nosilac stanarskog prava po zakonskom određenju da je supruga ex lege sunosilac stanarskog prava. Ističe da je vanbračnom suprugu M.Ž. prestala profesionalna služba u vojsci 14.04.2000. godine i da je u Srbiji dobio stan iz vojnog fonda u kojem se nastavlja vanbračna zajednica, iz kojih razloga predlaže da se zahtjev za vanredno preispitivanje uvaži, osporena presuda Kantonalnog suda preinači tako da se tužba uvaži, rješenje tuženog od 21.11.2013. godine i prvostepeno rješenje od 02.10.2013. godine ponište, a zahtjev M. D. za povrat stana u M. …, stan broj 1., odbaci.

 

 

 

Tuženi, a ni zainteresovano lice M. D., nisu dali odgovor na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

 

Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. tog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga: Prema obrazloženju pobijane presude proizilazi da su organi uprave pravilno i zakonito postupili kada su primjenom odredbe člana 3a. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (prema kojoj se raniji nosilac stanarskog prava ne smatra izbjeglim i raseljenim licem ako je nakon 19.05.1992. godine bio u aktivnoj vojnoj službi u bilo kojim oružanim snagama izvan teritorije BiH izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14.12.1995. godine) udovoljili zahtjevu tužiteljice za vraćanje u posjed predmetnog stana, bez obzira što je M. Ž., bivši suprug tužiteljice, ostao u oružanim snagama van teritorije BiH nakon 19. maja 1992. godine, da nije opravdano vezati pravo M.D. za povrat stana, sa statusom njenog bivšeg muža, jer je brak razveden prije izbijanja ratnih dejstava u BiH (1986. godine) i da je nakon razvoda ostala da živi sa djecom u predmetnom stanu, pa da njeno pravo (koja je ex lege sunositeljica stanarskog prava) na povrat stana ne treba vezati za pravo nosioca stanarskog prava, pozivajući se na stav koji je zauzeo i Evropski sud za ljudska prava u predmetu Mago i dr. protiv BiH (odluka od 03.05.2012. godine).

 

Prema navedenom stanju stvari donošenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rješenje stvari, zbog čega se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke ukazuje neosnovanim.

 

Naime, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, utvrđeno je da je tužiteljica blagovremeno podnijela zahtjev za povrat stana u M. …, na kojem je kao nosilac stanarskog prava bio upisan njen bivši muž M.Ž. Njemu je stan dodijeljen na korištenje rješenjem Komande garnizona M. od 05.02.1980. godine, te je zaključio ugovor o korištenju stana sa Direkcijom za izgradnju i održavanje stambenog fonda JNA dana 05.03.1980. godine, Utvrđeno je i da je njegova aktivna vojna služba u Vojsci Jugoslavije prestala u toku 2000. godine, a na osnovu Naredbe komandanta ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Vojske Jugoslavije, objavljene u „Službenom listu Vojske Jugoslavije“, broj: 15/2000 od 19.06.2000. godine. Takođe iz činjeničnog stanja koje je ustanovljeno u upravnom postupku očigledno proizilazi da je tužiteljica sa dvoje djece živjela u predmetnom stanu do izbijanja ratnih dejstava, te da je stan za nju i djecu predstavljao dom, a također i da se tužiteljica razvela od M. Ž. još 1986. godine (u spisu postoji kopija pravomoćne presude Općinskog suda u Mostaru, broj: P-205/85 od 25.06.1986. godine, kojom se razvodi brak zaključen dana 23.2.1976. godine između M. Ž. i M. D., tj. tužiteljice).

 

U ponovnom postupku, a u izvršenju presude Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: 07 0 U 004087 11 Uvp od 08.02.2013. godine, prvostepeni organ je rješenjem od 02.10.2013. godine utvrdio: da je D. M., nosilac stanarskog prava, vratio je u posjed stana u M. …, stan broj: 1., a tužitelju Z. K., sa članovima zajedničkog domaćinstva, prestanak prava korištenja predmetnog stana i naložio da se iseli iz stana u roku od 15 dana; da je D. M. blagovremeno podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana dana 06.09.1999. godine; da je uz zahtjev priložila ugovor o korištenju stana, broj: 40-281/80 od 05.03.1983.godine; da je uvidom u dopis MUP-a, Odjeljenja za administraciju i potporu, broj: 02-03/1-09-2-1699/09 od 25.12.2009.godine utvrđeno da je podnositeljica zahtjeva bila prijavljena na adresi A. Š., od 11.09.1987. godine, a

 

 

 

iz dopisa Federalnog zavoda za statistiku, broj: 04-329-1263/09 od 28.12.2009. godine da je ista bila popisana na adresi A. Š. broj: 109, te da je presudom suda u Mostaru, broj: P 205/85 od 25.06.1986. godine, koja je postala pravomoćna 28.07.1986. godine, razveden brak između Ž.M. i D.M.; da predmetni stan koristi Z. K. i članovi njegovog domaćinstva i to temeljem rješenja Općinskog suda Mostar, broj: Dn I:732/12 od 12.11.2012. godine, kao etažni vlasnik; da je na dan 30.04.1991. godine stanovao u porodičnoj kući sa ocem, majkom, sestrom i bratom na adresi S. u K., za koju nije podnesen zahtjev za povrat, a njegov brat, koji je takođe bio član porodičnog domaćinstva, je dobio zemljište za gradnju kuće u naselju O., te da se, shodno članu

  1. stav 1. tačka 5. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, smatra višestrukim korisnikom. S obzirom na navedene činjenice i pravno shvatanje Vrhovnog suda izraženo u navedenoj presudi od 08.02.2013. godine, osporenim rješenjem tuženog organa od 21.11.2013. godine, odbijene su žalbe K. Z. i Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH kao neosnovane, jer je tuženi organ našao da je prvostepeni organ pravilno proveo postupak i da je prvostepeno rješenje od 02.10.2013. godine pravilno i osnovano na zakonu.

 

Odredbom člana 3a. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03), propisano je da izuzetno od odredbe člana 3. stav 1. i 2. tog zakona, nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim na teritoriji Federacije BiH, a kojim raspolaže Federalno ministarstvo odbrane, koji je nakon 19. maja 1992. godine ostao u službi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oružanim snagama van teritorije BiH, se ne smatra izbjeglicom, niti ima pravo na povrat stana u FBiH, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra 1995. godine.

 

Međutim, u konkretnoj upravnoj stvari okolnosti su skoro identične kao u gore navedenoj situaciji, dakle odlučivano je o pravu na povrat stana razvedene supruge, čiji suprug je bio nosilac stanarskog prava na stanu. Budući da je veza između supružnika prekinuta, supruga (kao sunosilac stanarskog prava na predmetnom stanu) i njena djeca ne mogu odgovarati za ponašanje nosioca stanarskog prava, tim prije što je predmetni stan za njih predstavljao dom u smislu relevantnih odredbi Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH – Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim licima, kao i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovo iz razloga što nije opravdano vezati pravo tužiteljice za povrat stana, sa statusom njenog bivšeg muža, a kako čine upravni organi i prvostepeni sud, pri čemu navode da ona svoje pravo crpi iz prava svoga bivšeg muža. U konkretnom slučaju, kada je brak razveden prije izbijanja ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, nije pravilno shvatanje da se supruzi nosioca stanarskog prava (a koja je ex lege sunosioc stanarskog prava, kako se pravilno navodi u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude), koja je ostala da živi u stanu sa svojom djecom, njeno pravo za povrat stana veže za pravo nosioca stanarskog prava, koji je kao vojno lice dobio stan na korišćenje (tim prije što u predmetnom slučaju iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da bivši suprug tužiteljice nije podnosio samostalan zahtjev za povrat spornog stana). Ovakav stav je zauzeo i Evropski sud za ljudska prava kada je rješavao u predmetu Mago i dr. protiv Bosne i Hercegovine u istovjetnom slučaju (odluka je donijeta 03.05.2012 godine) u kome je gospođa Mago Ljeposava bila razvedena od svog muža koji je bio nosilac stanarskog prava na stanu u vlasništvu bivše JNA, a u kom slučaju gospodin Mago nije predao zahtjev za povrat stana i time se prešutno složio da ga gospođa Mago preuzme. S obzirom na te okolnosti, po ocjeni Evropskog suda, status gospodina Mage nije trebao biti uzet u obzir prilikom odlučivanja u pogledu zahtjeva gospođe Mago za povrat stana, pa je stoga došlo do kršenja prava u pogledu gospođe Mago. Nadalje, Evropski sud za ljudska prava u obrazloženju svoje

 

 

 

odluke navodi da je samom činjenicom da je samo gospođa Mago podnijela zahtjev za povrat stana (a ne i njen bivši suprug) došlo do opredjeljenja supružnika da gospođa Mago bude nosilac stanarskog prava nakon razvoda braka. U konkretnoj upravnoj stvari okolnosti su potpuno iste kao u gore navedenoj situaciji, dakle odlučivano je o pravu na povrat stana razvedene supruge, čiji suprug je bio nosilac stanarskog prava na stanu. Budući da je veza između supružnika prekinuta, supruga (kao sunosilac stanarskog prava na predmetnom stanu) i njena djeca ne mogu odgovarati za ponašanje nosioca stanarskog prava, tim prije što je predmetni stan za njih predstavljao dom u smislu relevantnih odredbi Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH- Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim licima, kao i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

 

Prigovori tužitelja iz zahtjeva i tužbe, da je on etažni vlasnik na osnovu zaključenog kupoprodajnog ugovora, su irelevantni i nisu mogli uticati na drugačije rješenje ove upravne stvari, jer je u vrijeme otkupa predmetnog stana bio u toku upravni postupak za povrat stana u posjed predratnog nosioca stanarskog prava, pa ta činjenica apsolutno nema nikakvog uticaja. Također su upravni organi pravilno odlučili kada su utvrdili da shodno odredbama člana 11. stav 1. tačka 5. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima Z. K. i članovima njegovog porodičnog domaćinstva prestaje pravo korištenja istog i da su iz navedenog stana dužni iseliti u roku od 15 dana, jer se smatra višestrukim korisnikom, s obzirom da je provedenim dokazima predmetnog spisa i činjenica koje tužitelj nije osporavao utvrđeno da je isti na dan 30.04.1991. godine stanovao u porodičnoj kući sa ocem, majkom, sestrom i bratom na adresi S. u K., za koju nije podnesen zahtjev za povrat, a da je njegov brat, koji je takođe bio član porodičnog domaćinstva dobio zemljište za gradnju kuće u naselju O..

 

Imajući u vidu sve izneseno ovaj sud je ocijenio da su organi uprave pravilno proveli upravni postupak, pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalni zakon kada su zahtjev tužitelja odbili. Iz istih razloga pravilno je prvostepeni sud odbio tužbu tužitelja podnesenu protiv osporenog rješenja tuženog.

 

Kako Kantonalni sud u Mostaru nije povrijedio federalni zakon i pravila postupka koja su od uticaja na rješenje ove upravne stvari, to je ovaj sud primjenom odredaba člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 07 0 U 009621 15 Uvp od 18.10.2018. godine)

https://www.pravobih.com

Kada se penzija ostvaruje po osnovo invalidnosti

Član 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
Član 7., 8. i 10. stav 4. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja.

AKO SE PENZIJA OSTVARUJE PO OSNOVU INVALIDNOSTI, INVALIDSKA PENZIJA SE ODREĐUJE I ISPLAĆUJE U SKLADU SA ČLANOM 8. SPORAZUMA SAMO AKO JE STAŽ OSIGURANJA NAVRŠEN KOD RAZLIČITIH NOSILACA PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA.

Iz obrazloženja:

Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 008005 13 U od 17.02.2015. godine odbijena je kao neosnovana tužba tužitelja, podnesena protiv osporenog rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude. Navedenim osporenim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostepenog rješenja direktora Kantonalne administrativne službe M., matični broj: 1146216421 od 05.09.2012. godine. Tim prvostepenim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Protiv presude prvostepenog suda tužitelj je putem punomoćnika podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, zbog povrede federalnih propisa, a kako iz navoda zahtjeva proizlazi. U zahtjevu navodi da je prvostepenom presudom odbijena tužba tužitelja podnesena protiv osporenog rješenja uz obrazloženje da za sporni staž osiguranja od 05.05.2000. godine- 23.05.2000. godine nije uplaćen doprinos, odnosno da za taj period rada koji je evidentiran u radnoj knjižici, nikada nije izvršena odjava i prijava na osiguranje u matičnoj evidenciji osiguranika. Tužitelj međutim ističe, da je suprotno prednjem, on imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina života do dana nastanka invalidnosti, računajući radni vijek na pune godine, odnosno da taj uslov za sticanje prava na invalidsku penziju ispunjava i bez staža osiguranja navršenog nakon 30.04.1992. godine, te da je tuženi trebao postupiti shodno odredbama člana 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na koje se poziva, odnosno u staž osiguranja uračunati samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos, a ne odbiti tužitelja zbog 18 dana staža osiguranja za koji nije uplaćen doprinos. Takođe ističe da je shodno članu 9. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja, tužitelj ispravno podnio svoj zahtjev za ostvarenje prava Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao nosiocu osiguranja na čijem području je podnosilac zahtjeva bio posljednji put osiguran u Bosni i Hercegovini. Ističe da je zbog navedenog nejasan stav prvostepenog suda, da je njegov zahtjev trebao biti sagledan u odnosu na sve odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, a u vezi sa odredbama navedenog Sporazuma. Predložio je da se zahtjev uvaži, a presuda prvostepenog suda preinači na način da se tužba tužitelja uvaži, osporeno rješenje tuženog organa poništi i predmet vrati tuženom organu na ponovni postupak.

U odgovoru na zahtjev tuženi je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. tog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

Prema podacima spisa u predmetu, tužitelj je dana 26.11.2010. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno prava na invalidsku penziju, te je prvostepenim rješenjem od 05.09.2012.godine odbijen sa zahtjevom na osnovu odredbe člana 6. do 9. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i

invalidskog osiguranja, jer ne ispunjava uslove iz navedenih odredbi. Rješavajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv navedenog rješenja, tuženi organ donosi osporeno rješenje od 29.11.2012. godine, kojim odbija žalbu, a pozivom na odredbu člana 6. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja, te odredbu člana 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, uz obrazloženje da iz navedenih odredbi proizlazi da je odlučujuća činjenica za ostvarenje prava na srazmjerni dio penzije primjenom Sporazuma, staž osiguranja navršen na području Federacije Bosne i Hercegovine, poslije aprila 1992. godine, za koje je uplaćen doprinos, te kako tužitelj nema ostvaren staž osiguranja na teritoriji Federacije BiH, to proizlazi da je pravilno odbijen sa zahtjevom. Postupajući po tužbi tužitelja podnesenoj protiv osporenog rješenja, prvostepeni sud donosi presudu od 17.02.2015. godine kojom je tužba tužitelja odbijena kao neosnovana, jer je nakon provedenog postupka prvostepeni sud ocijenio da je u postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uslove za priznavanje prava na invalidsku penziju, obzirom da tužitelj nema ostvarenog staža osiguranja kod tuženog, kao nositelja osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je tužitelj tokom rata bio pripadnik Vojske Republike Srpske, te je ponovno prijavio svoje prebivalište u K. dana 16.04.2004. godine, pa se na njega ne mogu primijeniti odredbe Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja, jer tužitelj te uslove ne ispunjava, kao i da je tačno da je kod tužitelja utvrđena prva kategorija invalidnosti, i da tužitelj ima ostvaren staž osiguranja prije rata kod Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH, ali da te činjenice treba sagledati u odnosu na sve važeće odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH, posebno odredbu člana 82. stav 4. i 5. Zakona, a u vezi sa odredbama Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja, prema kojima tužitelj ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na penziju kod tuženog, kao nositelja osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine. U spisima predmeta se između ostalog nalazi i: Nalaz, ocjena i mišljenje Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vještačenja u M., Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja S., broj: ORS-2181/10 od 22.02.2011. godine, prema kojem kod tužitelja postoji prva (I) kategorija invalidnosti, uzrokovana bolešću; Uvjerenje Fonda PIO Republika Srpska, broj: 032-349-271/11 od 11.04.2011. godine prema kojem tužitelj nije osiguranik Fonda PIO RS poslije 04.04.1992. godine i na dan izdavanja uvjerenja, te se ne nalazi u radnom odnosu; Dopis Odjeljenja za opštu upravu, boračko- invalidsku zaštitu Opštine N., u kojem je navedeno da prema evidenciji preuzetoj od prijašnjeg Ministarstva odbrane Odsjek N., tužitelj se ne vodi u vojnoj evidenciji Odjeljenja za opštu upravu Boračko-invalidske zaštite opštine N., kao što je navedeno u uvjerenju izdatom od strane ovog organa broj: 05-56-52/11 od 21.07.2011. godine, niti je tužitelj imao prijavljeno mjesto boravka na području opštine N. od 1992.-1996. godine i kasnije, te da za lica koja su izbjegla za vrijeme rata u N. iz M., S. i Č., uvjerenja izdaje opština I.M.; Potvrda o penzijskom stažu, od 13.09.2012. godine, prema kojoj za period od 01.05.1992. godine do 22.06.1992. godine (a u kojem periodu je tužitelj prema podacima iz radne knjižice radio u preduzeću „Š. d., U.“ K.) nije uplaćeno penzijsko osiguranje jer se imenovani od 15.04.1992. godine nalazio u Vojsci Republike Srpske; Dopis Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba M., matični broj: 1146216421 od 05.09.2012. godine kojim se zahtjev tužitelja prosljeđuje Fondu za PIO Republike Srpske uz svu dokumentaciju u njihovu nadležnost, pošto osiguranik M. M. ima navršen staž kod tog Zavoda od dana 15.04.1992. godine do 10.12.1994. godine i od 12.08.1995. godine do 01.02.1996. godine; Obavijest Kantonalne administrativne službe M., broj: 146216421 od 15.06.2012. godine prema kojoj je izvršen uvid u personalni dosije M. M. (MB:8146216421) koji je bio zaposlen u preduzeću „Š. d.“ K.i utvrdili da za period od 05.05.2000.-23.05.2000. godine nema rješenje o početku i prestanku radnog odnosa, a niti je upisan u Matičnu knjigu zaposlenih.

Ovakva odluka prvostepenog suda nije pravilna.

Odredbom člana 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Službene novine Federacije BiH, broj. 29/98 do 4/09) je propisano da će se staž osiguranja kod različitih nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja priznavati u skladu sa ugovorom zaključenim između navedenih subjekata.

Odredbom člana 10. stav 4. Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja („Službene novine Federacije BiH“, broj: 24/00) je propisano da ako se invalidska penzija ostvaruje po osnovu invalidnosti koja je nastala kao posljedica bolesti ili povrede van rada, penzija se određuje i isplaćuje u skladu sa članom 8. ovog sporazuma.

Odredbom člana 8. Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja je propisano da se srazmjerna penzija koja pada na teret svakog Nosioca osiguranja određuje tako da se iznos penzije određen na način predviđen u članu 7. ovog sporazuma podjeli sa ukupnim brojem mjeseci penzijskog staža navršenog kod sva tri Nosioca osiguranja poslije 30. aprila 1992. godine i pomnoži sa brojem mjeseci penzijskog staža navršenog u istom periodu kod Nosioca osiguranja koji određuje srazmjernu penziju.

Odredbom člana 7. Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja je propisano da u slučaju kada je osiguranik poslije 30.aprila 1992.godine penzijski staž navršio kod više Nosilaca osiguranja, svaki Nosilac osiguranja kod kojeg penzijski staž navršen poslije 30. aprila 1992. godine određuje penziju po propisima koje primjenjuje, uz primjenu člana 5. i 6. ovog sporazuma, a nakon toga određuje dio penzije koji pada na njegov teret.

Imajući u vidu činjenicu da kod tužitelja prema Nalazu, ocjeni i mišljenju Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vještačenja u Mostaru, Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja S., broj: ORS-2181/10 od 22.02.2011. godine, postoji prva (I) kategorija invalidnosti, uzrokovana bolešću, to bi se na tužitelja, dakle trebale primijeniti odredbe naprijed citiranih članova 7., 8. i 10. Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja.

Međutim, kako iz navedenih odredbi takođe proizlazi da se iste se primjenjuju u slučaju kada je penzijski staž navršen kod više Nosilaca osiguranja, te se invalidska penzija obračunava kao srazmjerna, to je ostalo nejasno zašto je o zahtjevu tužitelja odlučivano u skladu sa Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama u provedbi penzijskog i invalidskog osiguranja, obzirom da se prema podacima spisa u predmetu ne može zaključiti da li je tužitelj imao navršen penzijski staž i u Republici Srpskoj ili samo u Federaciji BiH. Naime, iz podataka spisa, kao i iz presude prvostepenog suda, kao i odluka upravnih organa, proizlazi da tužitelj ima priznat staž osiguranja u Federacije BiH do 30. aprila 1992. godine, dok mu za period od 01.05.-22.06.1992. godine nije uplaćeno penzijsko osiguranje, a da za period od 05.05.2000.- 23.05.2000. godine nema rješenje o početku i prestanku radnog odnosa, a niti je upisan u Matičnu knjigu zaposlenih. Prema Uvjerenju Fonda PIO Republika Srpska, od 11.04.2011. godine tužitelj nije bio osiguranik Fonda PIO RS poslije 04.04.1992. godine, kao i na dan izdavanja uvjerenja, a takođe, iz podataka spisa u predmetu se ne može zaključiti da li je tužitelju priznat poseban staž u Republici Srpskoj, jer o tome postoji Uvjerenje od 21.07.2011. godine iz kojeg se može zaključiti da mu takav staž nije priznat, dok iz dopisa Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba M., matični

broj: 1146216421 od 05.09.2012. godine proizlazi da tužitelj ima navršen staž kod Zavoda Republike Srpske od dana 15.04.1992. godine do 10.12.1994. godine, kao i od 12.08.1995. godine do 01.02.1996. godine.
Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud cijeni da su i prvostepeni sud, kao i tuženi i prvostepeni organ, donijeli svoje odluke uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Stoga je ovaj sud, u skladu sa odredbom člana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvažio, presudu prvostepenog suda preinačio, na način da se tužba tužitelja uvažava, osporeno rješenje tuženog, kao i prvostepeno rješenje, poništavaju i predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak, a kako bi prvostepeni organ u ponovnom postupku prije svega utvrdio da li je tužitelj, te ukoliko jeste, u kojem periodu, imao priznat staž kod oba Nosioca osiguranja, te da zatim, uz pravilnu primjenu materijalnog prava donese pravilnu i zakonitu odluku.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 07 0 U 008005 15 Uvp od 04.10.2018. godine)

https://www.pravobih.com

Clan 249. Zakona o upravnom postupku

Član 249. Zakona o upravnom postupku u vezi sa članom 7. stav 9. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite

 

KADA SE U UPRAVNOM SPORU PO PODNESENOJ TUŽBI PRIMJENJUJE ZAKON O PROVOĐENJU KONTROLE ZAKONITOSTI KORIŠTENJA PRAVA IZ OBLASTI BRANILAČKO-INVALIDSKE ZAŠTITE U UPRAVNOJ STVARI OBNOVE POSTUPKA, STVARNO JE NADLEŽAN VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, A NE KANTONALNI SUD.

 

Iz obrazloženja:

 

Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 007718 15 U od 14.10.2015. godine odbijena je tužba tužioca podnesena protiv rješenja tuženog organa, broj i datum navedeni u uvodu ovog rješenja, kojim je odbijen prijedlog tužioca za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženog broj: UP-I-03-41-ZKZ-2791/12 od 11.09.2012. godine, koje je doneseno po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu.

 

Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnio je tužilac zbog povrede federalnog zakona i povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari, a iz razloga koji su u zahtjevima detaljno navedeni sa prijedlogom da se zahtjev uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

 

 

 

U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

 

Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. ovog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

 

Članom 17. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), koji se primjenjuje shodno odredbi člana 55. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05), propisano je da svaki sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.

 

Prema podacima u spisu, predmet ovog upravnog spora je obnova postupka okončanog rješenjem tuženog organa broj: UP-I-03-41-ZKZ-2791/12 od 11.09.2012. godine. Rješenje je doneseno po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu primjenom člana 14. i člana 7. stav 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 82/09 i 11/10-ispravka), kojim je ukinuto konačno rješenje prvostepenog organa Službe za društvene djelatnosti općine Ž. broj: UP-I-06-41-826/05 od 23.08.2005. godine i rješenje tuženog organa broj: UP-II-04/1-41-4722/05 od 12.01.2006. godine i upravna stvar riješena tako da se tužiocu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme vršenja vojne dužnosti kao pripadnik Oružanim snagama (HVO) sa pravom na ličnu invalidninu i ostalim pravima propisanim Zakonom koja mu pripadaju od 11.09.2012. godine i traju dok postoje Zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava.

 

Kako se u konkretnoj slučaju radi o primjeni Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite za postupanje po podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženog organa od 24.06.2015. godine u upravnoj stvari obnove postupka nadležan je Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantonalni sud koji bi bio nadležan da se radi o primjeni odredaba Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica u postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida u upravnoj stvari obnove postupka.

 

Odredbom člana 7. stav 9. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 82/09 i 11/10-ispravka) propisano je da se protiv rješenja Federalnog ministarstva donesenih u postupku revizije ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. U rješenju tuženog organa od 24.06.2015. godine pogrešno je u pouci navedeno da se tužba podnosi kantonalnom sudu, ali pogrešna pouka ne obavezuje sud da kao nenadležan postupa po podnesenoj tužbi. O podnesenoj tužbi će odlučiti Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine kao nadležan sud u ovoj upravnoj stvari.

 

Iz navedenih razloga ovaj sud je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvažio primjenom člana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima i ukinuo presudu prvostepenog suda.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 04 0 U 007718 15 Uvp od 30.08.2018. godine)

https://epravo.ba/

Upravni organ odbacuje prijedlog za obnovu postupka

Član 249. stav 1. i član 253. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku

KADA UPRAVNI ORGAN PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA ODBACI KAO NEBLAGOVREMEN, NIJE POTREBNO UTVRĐIVATI DA OKOLNOSTI NA KOJIMA SE PRIJEDLOG ZASNIVA NISU UČINJENE VJEROVATNIM

Iz obrazloženja:

Zaključkom tuženog organa, broj i datum naveden u uvodu ove presude, odbačen je prijedlog tužioca za obnovu postupka okončanog rješenjem istog organa broj: UP-I-03-41-ZKZ-2947/11 od 11.07.2012. godine donesenog po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu.

Protiv navedenog zaključka tuženog organa tužilac je putem punomoćnika pokrenuo upravni spor protiv zaključka tuženog organa zbog bitne povrede odredaba Zakona o upravnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvđenom činjeničnom stanju i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi navodi da je prijedlog za obnovu postupka odbačen jer ga je podnijela neovlaštena osoba, da je neblagovremen i da okolnost na kojoj se temelji prijedlog nije učinjena

vjerovatnom što čini zaključak nejasnim i kontradiktornim. Smatra da se nije mogao prijedlog odbaciti zbog punomoći prije nego se ispita valjanost punomoći, niti zbog neblagovremenosti, jer je podnesen u roku od 30 dana od dana kada je njegova majka kao njegov punomoćnik saznala za postojanje novih činjenica. U dopuni tužbe navodi da je osporeni zaključak dostavljen majci tužioca dana 09.02.2015. godine, kao dokaz da je dopuna tužbe predata u zakonskom roku, a kao dokaz da je zahtjev za obnovu bio blagovremen i osnovan dostavlja ovjerenu fotokopiju izjave službenog lica u Službi za branitelje Općine L. od 27.02.2015. godine. Predlaže da se tužba uvaži, osporeni zaključak poništi i predmet vrati tuženom na ponovno odlučivanje ili da sud sam riješi ovu upravnu stvar.

U odgovoru na tužbu tuženi organ je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

Cijeneći zakonitost osporenog zaključka u granicama zahtjeva iz tužbe u smislu člana 34. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj: 5/09), sud je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:

Iz obrazloženja osporenog zaključka i podataka u spisu predmeta proizilazi da je majka tužioca podnijela tuženom organu prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem istog organa broj: UP-I-03-41-ZKZ-2947/11 od 11.07.2012. godine iz razloga predviđenih članom 246. stav
1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 2/98 i 48/99), kako iz sadržaja prijedloga proizilazi. U prijedlogu se navodi da je navedenim konačnim rješenjem, koje je doneseno na osnovu člana 14. i člana 7. stav 6. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 82/09 i 11/10-ispravka), rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu tužiocu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida sa 23.02.2012. godine, te pravne i materijalne posljedice koje je konačno rješenje tuženog broj: UP-II-03/1-41-276/07 od 10.09.2007. godine proizvelo. Kao novi dokazi navode se medicinski nalazi iz 2012. godine i potvrda, ovjereni i prevedeni od ovlaštenog sudskog prevodioca poslati puten pošte na adresu Instituta za medicinsko vještačenje u S. dana 28.07.2012. godine, koji su dostavljeni u upravni spis predmeta i da je iste majka tužioca imala priliku vidjeti u spisu prvostepenog organa Službe za branitelje Općine L., te da su ti medicinski dokazi nove činjenice koje su bitne za drugačije rješavanje ove upravne stvari. Tuženi, kao nadležan organ u smislu člana 252. stav 2. Zakona o upravnom postupku, primjenom člana 253. stav 1. istog Zakona ispitao je da li je prijedlog pravovremen, izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerovatnom, pa je našao da uvjeti iz stava 1. navedenog člana nisu ispunjeni i zaključkom broj: UP-I-03-41-ZKZ-2947/11 od 15.01.2015. godine primjenom stava 2. istog člana Zakona prijedlog je odbačen.

Ovaj sud nalazi da osporenim zaključkom tuženog organa nije povrijeđen zakon na štetu tužioca, a iz razloga što je odredbom člana 253. stav 1. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj: 2/98 i 48/99) propisano da kada organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka primi prijedlog dužan je da ispita da li je prijedlog pravovremen, izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerovatnom. U spisu predmeta nalazi se punomoć ovjerena od strane Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine u Njujorku Reg. broj: 1161/98 od 04.12.1998. godine, kojom je tužilac opunomoćio svoju majku da ga zastupa u svrhu regulisanja osobnih prava kao ratnog vojnog invalida u Bosni i Hercegovini, a kasnije je dostavljena nova punomoć od 02.13.2015. godine sa istim sadržajem. Zaključak od 15.01.2015. godine, kojim je odbačen prijedlog za obnovu postupka, a koji je u ime tužioca podnijela njegova majka, dostavljen je

lično majci tužioca, kao njegovom punomoćniku dana 09.02.2015. godine (dostavnica u spisu predmeta). Pravilno je tuženi utvrdio da je prijedlog neblagovremen, jer odredbom člana 249. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku propisano je da u slučaju iz člana 246. tačka 1. stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana kada je mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze, a na kojoj odredbi je i zasnovan prijedlog za obnovu postupka. Tužilac je putem punomoćnika (majke) tek dana 13.02.2014. godine podnio prijedloga za obnovu postupka koji je zasnovao na medicinskoj dokumentaciji iz 2012. godine kao novoj činjenici, odnosno dokazu, koji su bili poznati tužiocu, odnosno njegovoj majci 28.07.2012. godine, kako se i navodi u prijedlogu, pa se prijedlog mogao podnijeti u roku od 30 dana od saznanja za te činjenice, odnosno dokaza (od 28.07.2012. godine). S obzirom da je tuženi pravilno utvrdio da je prijedlog neblagovremen, nisu ispunjeni uvjeti iz člana 253. stav
1. Zakona o upravnom postupku, pa je pravilno primjenom člana 253. stav. 2. istog Zakona odbacio prijedlog za obnovu postupka. S obzirom da je pravilno utvrđeno da je prijedlog za obnovu postupka neblagovremen nije ni bilo potrebno utvrđivati da okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim.

Navodi iz zahtjeva za vanredno preispitivanje koje je podnio tužilac putem punomoćnika (punomoć u spisu predmeta) u cijelosti se ukazuju neosnovanim iz naprijed navedenih razloga i nemaju uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

Iz navedenih razloge ovaj sud je primjenom člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbio kao neosnovanu.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 70 0 U 005043 15 U od 11.10.2018. godine)

https://www.bih-pravo.org/