Zahtjev za vandredno preispitivanje sudske odluke

Članovi 45. i 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima

 

ZAHTJEVOM ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE KAO VANREDNIM PRAVNIM LIJEKOM NE MOŽE SE POBIJATI RJEŠENJE VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BIH, KOJIM JE ODBAČEN ZAHTJEV TUŽITELJA ZA ODLAGANJE IZVRŠENJA UPRAVNOG AKTA, PA SE TAKAV ZAHTJEV ODBACUJE KAO NEDOZVOLJEN.

 

Iz obrazloženja:

 

Članom 45. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 2/98) bilo je propisano da protiv pravosnažne sudske odluke najvišeg suda kantona, kao i protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije donesene u upravnom sporu, stranka može Vrhovnom sudu Federacije podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Članom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 8/00 ) ova zakonska odredba je dopunjena i izmjenjena utoliko što su iza riječi “kantona” dodane riječi “donesene u upravnom sporu”, a riječi “u upravnom sporu” zamijenjene su riječima “po žalbi”, pa nakon ovih izmjena i dopuna član 45. glasi: “Protiv pravosnažne sudske odluke najvišeg suda kantona-županije donesene u upravnom sporu, kao i protiv odluke vijeća Vrhovnog suda Federacije donesene po žalbi, stranka može, Vrhovnom sudu Federacije podnijeti zahtijev za vanredno preispitivanje sudske odluke”. Dakle, nakon stupanja na snagu navedenog Zakona o izmjenama i  dopunama Zakona o upravnim sporovima (stupio na snagu 23.3.2000. godine) stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje samo protiv onih odluka Vrhovnog

 

suda Federacije koje su donesene po žalbi, a ne i protiv onih koje su donesene u upravnom sporu.

 

Kako je tužitelj podnio zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Vrhovnog suda Federacije donesenog u upravnom sporu, kojim je njegov zahtjev za odgodu izvršenja upravnog rješenja, a ne po žalbi, i to dana 22.9.2004. godine kada je navedeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima već bio na snazi, to je njegov zahtjev nedozvoljen, pa ga je ovaj sud odbacio primjenom člana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. (Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Uvl-30/04 od 6.10.2004.g.)

 

https://www.bih-pravo.org/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *